PETA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 27.04.2009.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PETA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

2. dan rada

27.04.2009

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 12:05 do 20:00

OBRAĆANJA

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
 Hvala. Da li još neko želi reč?
Reč ima gospodin Omeragić.
...
Socijalno liberalna partija Sandžaka

Bajram Omeragić

Grupa manjina
Poštovano predsedništvo, poštovana ministarko Dragutinović, narodni poslanici, želeo bih da se priključim ovoj diskusiji vezano za tešku situaciju u lokalnim samoupravama, a naročito sa jednog aspekta, a to je da je Vlada u ovom mandatu formirala Kancelariju za održivi razvoj nedovoljno razvijenih područja, jer u ovoj fazi smanjenja sredstava i transfera za lokalne samouprave jednostavno logika bi nalagala da se ta sredstva koja oni tu gube nadomeste nekim fondom ili nekom kancelarijom koja bi imala značajna sredstva da pospeši razvoj nedovoljno razvijenih opština.
Po podacima Svetske banke i MMF Srbija pripada državama koje imaju najveći disbalans između razvijenih i nerazvijenih. Taj odnos između najnerazvijenih i razvijenih opština ili gradova je 1:21. Takav disbalans ne postoji nigde u Evropi i zaista je trebalo na spisku ovih mera da se nađe i jedan specijalni program kako da se na najadekvatniji način reaguje, a u svetlu ove krize, na rešavanje problema nedovoljno razvijenih područja. Što se tiče Kancelarije za održivi razvoj, još prošle godine budžet je bio toliko skroman, a trošenje je bilo ne skromno, nego toliko neznatno, dužan sam to radi građana Srbije, radi opština nedovoljno razvijenih u ovoj zemlji da kažem. U prošloj godini je ova kancelarija potrošila 16 miliona dinara, a posao je ove kancelarije da razvija nedovoljno razvijena područja.
U 2009. godini za period januar-mart ove godine Kancelarija za nerazvijena područja je potrošila sedam miliona dinara. Želim da kažem da smo ovih dana zaista svedoci da razni stručnjaci, profesori univerziteta, direktori ekonomskih instituta, mnogi stručnjaci govore o ekonomskoj krizi, o merama, primetio sam da ima mnogo različitih odgovora na ovu krizu, ali se svi slažu u jednom, a to je da će siromašni biti još siromašniji, a da će bogati još bogatiji.
Mi smo zato mislili da je Vlada trebalo da napravi jednu strategiju konkretniju – da se izbalansira odnos nerazvijenih i razvijenih i da na taj način damo adekvatan odgovor na sve ovo što nam se događa. Ovaj spisak parcijalnih mera i ovo smanjenje transfera opštinama, mi smo smatrali da je moglo da se nadomesti da je formiran jedan fond za nedovoljno razvijena područja ili da se ovaj budžet Kancelarije za nedovoljno razvijena područja na neki način osnaži, a ne samo da dobije 158 miliona dinara, a to su sredstva da bi se finansirala administrativna delatnost ove kancelarije.
Prema tome, ovo sve više govorim ne zbog ovog rebalansa, nego zbog rebalansa koji će uskoro doći, i pozivam ministra finansija i Vladu Republike Srbije da obrate pažnju da se u sledećem rebalansu predvidi jedna veća cifra i da se nadomesti ova situacija koja jednostavno nedovoljno razvijenim opštinama ne ide na ruku, ne da ne ide, nego kako kaže većina ekonomskih stručnjaka – učiniće ih još siromašnijima.
Mi se nadamo da će Vlada, posle ovih mera koje ćemo sada usvojiti, zaista sesti i napraviti spisak mera konkretnih, koje će se odnositi na ubrzani razvoj nedovoljno razvijenih područja. Jednostavno, da se i nekim poreskim novim merama, kao što su oslobađanja od poreza svih preduzeća koja rade na nedovoljno razvijenom području.
Mi danas imamo u Evropi primere da čak neki kantoni u Švajcarskoj, gde uložite sredstva, oslobađaju firme od poreza, zato što u toj konfederaciji neko želi da razvije neka nedovoljno razvijena područja, čak u jednoj od najrazvijenijih zemalja.
Preko Fonda za razvoj mi dajemo ogromna sredstva da formiramo nove firme ili da pospešimo rad start-ap kreditima ili nekim novim firmama, međutim nama se gase već postojeće firme.
Ekonomska kriza, treba da priznamo, najviše je pogodila mala i srednja preduzeća u našoj zemlji.
Mi jednostavno nemamo pravi odgovor na ono ključno pitanje – kako da zadržimo radna mesta u nedovoljno razvijenim područjima, kako da motivišemo strane firme koje dođu u Kuršumliju, koje dođu u Trgovište, da im kažemo ''bićete oslobođeni 10 godina poreza, uložite u Trgovište, u Tutin, u Sjenicu, u Priboj'', u sve one opštine koje jednostavno sada prolaze vrlo tešku situaciju, zbog toga što mi nemamo jedan set mera koji se odnosi na nedovoljno razvijena područja.
Mnoge zemlje imaju razvojne banke koje bi nadomestile ono što ne može da uradi Fond za razvoj. Zbog toga pozivam Vladu da sačini jedan program mera, a nosilac da bude Kancelarija za održivi razvoj nedovoljno razvijenih područja, s obzirom da je delokrug i posao te kancelarije da to radi.
Zbog budžeta koji je predviđen, jednostavno obesmišljen je rad ove kancelarije i da nedovoljno razvijena područja dobiju spisak mera koji će biti odgovor na ovu tešku situaciju.
Završiću upravo konstatacijom većina ekonomskih stručnjaka u ovoj zemlji je mišljenja da će ova kriza učiniti da će razvijeni biti još razvijeniji, a siromašni još siromašniji. Hvala puno. (Aplauz.)

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala, gospodinu Omeragiću.
Reč ima dr Vladan Batić.

Vladan Batić

Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo Dragutinović, u ime Demohrišćanske stranke Srbije svojih pet minuta iskoristiću da ukažem na nešto što je velika potencijalna opasnost, na šta ukazuju svetski zdravstveni stručnjaci, a što je u direktnoj korelaciji sa predlogom aktuelnog zakona o rebalansu budžeta, odnosno izmenama i dopunama Zakona o budžetu.
Čuli smo da je jedna od potencijalnih pošasti savremenog čovečanstva i nešto što se naziva svinjski grip. Upitaćete se kakve to ima veze sa ovom temom – ima i to velike veze. Tiče se činjenice da su potrebna sredstva za nacionalni program preventivne zdravstvene zaštite životinja od dve milijarde 640 miliona dinara.
Doktor Živorad Kostić, koji je pisac i koautor tri zakona, 174 pravilnika i jedan je od najpoznatijih veterinara u ovoj zemlji, vlasnik privatne veterinarske zadruge, član gradske Vlade, lokalni gradski ministar Beograda za poljoprivredu, ministar za poljoprivredu u senci u Vladi Zorana Đinđića, naravno i član Demohrišćanske stranke Srbije i predsednik njenog Odbora za poljoprivredu, razgovarao je o ovom problemu sa gospodinom Draginom. Gospodin Dragin je upoznat i saglasan sa ovim što ću reći, pa bih, gospođo Dragutinović, apelovao da ga podržite. Zašto?
Zato što je bolje i bezbolnije ne izgraditi 30 kilometara puta, ne napraviti 300 „punta“, ne izgraditi jedno skijalište, ne kupiti nekoliko aviona, ne izgraditi jedan most, ne izgraditi 50 stambenih zgrada – nego zaštititi preventivno stočni fond Srbije. Opet pitanje zašto? Zato što je preventiva najjeftinija, zato što nema alternativu, zato što može doći do pomora stoke. Zato što je ubijanje životinja i sanacija samo jedne zaraze 12 puta skuplja od ovih sredstava koja su u budžetu potrebna za preventivnu zdravstvenu zaštitu; zato što se mogu zaraziti ljudi, a vodite računa o onome što sam rekao u prvoj rečenici; zato što izbijanje zaraze znači zaustavljanje prometa stoke; zato što sledi zabrana klanja; zato što u okruženju imamo naročito opasne bolesti (besnilo, bruceloza, kuga svinja, kuga živine).
Zato što glas ka Evropi da u Srbiji ima zaraze koja se prenosi na ljude može da o nama stvori sliku kao da smo nekakva afrička zemlja. Zato što je pitanje dana kada će se zaraza dogoditi, a onda će biti kasno.
Zato vas molim, imajući u vidu da smo već preživeli tri velike epidemije, onu brucelozu na Vlasini, kada je ubijeno 3.000 ovaca, slinavku i šap na KiM, kugu živine, kada je moralo da bude ubijeno, odnosno uništeno 500.000 komada živine, što nas je veoma skupo koštalo, pa je dve godine budžet grcao zbog tog, i ovo je samo apel da nam se to ne ponovi.
Molim vas, kao neposrednog nadležnog ministra za ovu oblast, da se konsultujete sa ministrom poljoprivrede gospodinom Sašom Draginom, koji je sa ovim upoznat, koji ovo odobrava, ali koji očito nema mogućnosti da nametne na Vladi svoj stav – da je preventivna zdravstvena zaštita životinja, za koju je potrebno, ponavljam, obezbediti samo dve milijarde i šestočetrdeset miliona dinara, nešto što je neophodno i nešto što je nužno da sutra ne bude kasno i da posledice ne bi bile dramatično veće.
Kao poslanik Demohrišćanske stranke Srbije još jednom apelujem na vas da o ovome vodite računa. Hvala vam.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica | Predsedava
Hvala, gospodine Batiću. Da li još neko želi reč o amandmanu? Ne.
Na član 2. amandman je podneo poslanik Jovan Palalić.
Da li neko želi reč? (Da. )
Reč ima narodni poslanik Jovan Palalić. Izvolite.
...
Srpska narodna partija

Jovan Palalić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Uvažena ministarko Dragutinović, dame i gospodo narodni poslanici, iz samo nekoliko diskusija koje se odnose na ovu temu smanjenja transfera lokalnih samouprava teško da se može zamisliti jedan narodni poslanik u ovoj sali koji bi podržao ovako nešto, pa čak i predstavnik vladajuće koalicije koji će iz stranačke discipline stati uvek iza Vlade, ali sam ubeđen da je veliki broj narodnih poslanika sasvim sigurno dobio sugestije iz svojih opština i gradova iz kojih dolazi da ovo nipošto ne treba podržati.
Odnos Vlade Republike Srbije prema lokalnim samoupravama tj odsustvo strategije, konkretnih mera, vizije, pokazuje se svakodnevno. Navešću jedan primer koji je krajnje ovih dana izazvao uznemirenje lokalnih samouprava, a to je odustajanje Vlade Republike Srbije od odluke da uđe u proces racionalizacije radnih mesta u lokalnim samoupravama.
Mesecima je trajala kampanja, najave da će Vlada Republike Srbije kroz stimulativne programe prepoloviti broj radnih mesta u lokalnim samoupravama, da će se podstaći lokalne samouprave da u svojim budžetima obezbede sredstva za to, pa kada se videlo da taj program u velikoj meri nije realan, krenulo se sa pritiscima na lokalne samouprave, da će im se umanjiti transferna sredstva, što sada vidimo, nevezano od toga, pa da će im biti uskraćena sredstva iz NIP-a, da bismo pre neki dan saznali da para u budžetu nema.
Najave štednje, najave svega toga što se odnosi na uštede u administraciji, sada su pale u vodu, da bi se sada došlo u situaciju da ipak treba razmišljati o sledećoj stvari. neki zaposleni u lokalnim samoupravama, nema ih veliki broj, odlučili su da uđu u ovaj proces, da prihvate program Vlade da uz ugovore odu, napuste svoja radna mesta, dobiju otpremnine.
Oni su planirali svoje živote, porodice čitave, verovatno na osnovu činjenice da je ta kampanja koja je bila uverljiva, jasna i konkretna. Sada, nikom ništa. Odustalo se, nema se para. Jedan grandiozni projekat, toliko vremena najavljivan, pao je u vodu.
Smanjenje transfera lokalnim samoupravama, nejasan stav prema činjenici da se ne zna šta će se sa brojem zaposlenih u lokalnim samoupravama i smanjenje budžeta NIP-a i odsustvo transparentnosti trošenja tih sredstava iz NIP-a u prethodnoj godini govori samo o tome da Vlada Republike Srbije ne zna šta će sa gradovima i opštinama u Srbiji.
Ovo je ozbiljan problem, ovo zahteva jednu ozbiljnu raspravu u Narodnoj skupštini, jer smo suočeni sa činjenicom da će opštine vrlo brzo doći u veoma tešku situaciju. Tu je poslanik Hajdarević iz Priboja. Opština Priboj je pred bankrotom. Mnoge opštine se nalaze u toj situaciji. Molim Vladu Republike Srbije da ove argumente uzme u obzir.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica | Predsedava
Da li još neko želi reč o ovom amandmanu? (Ne.)
Na član 2. amandman je podneo poslanik Vladan Jeremić.
Da li neko želi reč? (Ne. )
Na član 2. amandman je podneo narodni poslanik Petar Jojić.
Da li neko želi reč? (Ne. )
Na član 2. amandman je podnela poslanik Radica Jocić.
Da li neko želi reč? (Ne. )
Na član 2. amandman je podneo poslanik Dobrislav Prelić.
Da li neko želi reč? (Ne. )
Na član 2. amandman je podnela poslanik Vjerica Radeta.
Da li neko želi reč? (Ne. )
Na član 2. amandman je podneo poslanik Boris Aleksić.
Da li neko želi reč? (Ne. )
Na član 2. amandman je podneo poslanik Veroljub Arsić.
Da li neko želi reč? (Da. )
Reč ima narodni poslanik Veroljub Arsić. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Napred Srbijo
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministre, i pored toga što se setom ovih zakona menjaju prihodi budžeta Republike Srbije, potpuno razumem da nije moguće da oni budu nešto, kada su prihodi u pitanju, mnogo visoki. Imamo malu ekonomiju, imamo malu teritoriju, sa malim obrtnim kapitalom, i teško je čak i promenom poreske politike obezbediti neke značajne poreske prihode.
S druge strane, mogu da kažem da sam mnogo više očekivao samim rebalansom budžeta kada je u pitanju rashodna strana i kada su u pitanju troškovi, smanjenje troškova i uopšte javne potrošnje. Međutim, vidim da Vlada svojom politikom sada povećava ovaj deficit u odnosu na onaj koji je bio predviđen Zakonom o budžetu za 2009. godinu.
Jedna cifra je stvarno fantastična u svim ovim izmenama i dopunama zakona i koja je najveća. Nismo hteli da vam ulazimo u samu strukturu deficita. Nijednim amandmanom poslanici SNS nisu menjali deficit. Ali, baš nas interesuje ovaj iznos iz stava 1. koji se pominje i u stavu 2, a to je za finansiranje budžeta Republike Srbije piše otplata glavnice duga 147.924.000.000 ili, gospođo ministre, ni manje ni više nego za 105 milijardi razlike nego što je to bilo u originalnom zakonu o budžetu.
Razumemo i tu priču da treba nešto da se vrati od deviznih kredita međunarodnim bankama, neki krediti stranim vladama, neki iznos koji duguje MUP, ali sveukupno te kursne razlike na onih projektovanih 85 i sada stvarnih 95 dinara za evro iznose negde od dve do dve i po milijarde, a razlika je oko 105.
Nas kao narodne poslanike interesuje odakle taj iznos, kakvi su to novi krediti za koje niste znali kada ste projektovali zakon o budžetu za 2009. godinu, i ne verujem da su to novi krediti. Ovo su krediti koji će da nastanu u toku ove godine i dobar deo kredita će da bude vraćen u toku ove godine. Pretpostavljam da su u pitanju emisije hartija od vrednosti Trezora i Narodne banke.
Nešto nije poznato, a to je - kolika je kamata na te hartije od vrednosti, koliko će od ovih 100 i nešto milijardi dinara građani Srbije da plate kamatu? Hoće li to biti 10, 15 ili 20 milijardi?
Problem nije čak ni toliko ekonomska kriza, koliko je vreme da sve vaše kolege shvate ozbiljnost situacije u kojoj se država nalazi. Vreme je da se prestane sa zloupotrebama, vreme je da se prestane sa trošenjem novca na razne promocije pojedinih ministara, njihovih političkih stranaka, i vreme je da najveća stranka koja sačinjava ovu koaliciju i raspolaže najvećim pravom na to da određuje kako će da bude budžet trošen, a ne mizerne stranke kao što je G17, koja nema ni cenzus, ali morate priznati najviše utiče na budžetsku politiku, na javne rashode, tako da je vreme da sa jednom takvom politikom prestanete.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica | Predsedava
Hvala. Da li još neko želi reč po amandmanu? (Ne.)
Na član 2. amandman je podnela poslanik Marina Toman.
Da li neko želi reč? (Ne. )
Na član 2. amandman je podneo poslanik Sulejman Spaho.
Da li neko želi reč? (Ne. )
Na član 2. amandman je podneo poslanik Milan Škrbić.
Da li neko želi reč? (Ne. )
Na član 2. amandman je podneo poslanik Dragan Živkov
Da li neko želi reč? (Ne. )
Na član 2. amandman je podneo poslanik Srboljub Živanović.
Da li neko želi reč? (Ne. )
Na član 2. amandman je podneo poslanik Nikola Žutić.
Da li neko želi reč? (Ne. )
Na član 2. amandman je podneo poslanik Branimir Đokić.
Da li neko želi reč? (Ne. )
Na član 2. amandman je podneo poslanik Radiša Ilić.
Da li neko želi reč? (Ne. )
Na član 2. amandman je podneo poslanik Dušan Marić.
Da li neko želi reč? (Ne. )
Na član 2. amandman je podneo Aleksandar Martinović.
Da li neko želi reč? (Ne. )
Na član 2. amandman je podneo poslanik Vlada Milojković..
Da li neko želi reč? (Ne. )
Na član 2. amandman je podneo poslanik Slađan Mijaljević.
Da li neko želi reč? (Ne. )
Na član 2. amandman je podneo poslanik Filip Stojanović.
Da li neko želi reč? (Ne. )
Na član 2. amandman je podnela poslanik Marina Raguš.
Da li neko želi reč? (Da. )
...
Srpska napredna stranka

Marina Raguš

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, dakle, reč  je o tehničkoj ispravci teksta u članu 2. Predloga zakona. Predlagač je mislio da to, pretpostavljam, nije jasno, pa amandman nije usvojio. Nama je bilo sasvim dovoljno da posle određenog iznosa ostali stavovi, odnosno stav 1. Predloga zakona i ostali stavovi se brišu.
Međutim, s obzirom da je reč o samo tehničkoj izmeni, koristim ovu priliku, u produžetku ću verovatno koristiti i vreme predviđeno za poslaničku grupu. Ono što je značajno, a jeste kontekst svih ovih amandmana, rebalansa budžeta i uopšte rasprave na temu budžeta, za nas je potpuno neprihvatljivo da mi raspravljamo o rebalansu budžeta, a da nemamo završni račun prethodnog, da ne znamo po širini pozicije na koji način i gde sredstva odlaze, nemamo ni reviziju završnih računa. Mislim da sva priča počinje i završava se baš tu.
Mislim da je jedno od osnovnih prava svih onih koji izdvajaju po administrativnoj odluci države, sada već solidna sredstva u odnosu na primanja, da znaju gde idu njihovi novci.
Zašto stalno govorimo o tome predstavljajući različite primere? Zato što smo konačno i ovde tokom redovnog zasedanja, u pauzi zbog Predloga zakona o rebalansu budžeta, čuli gospodina Dulića da su određene lokalne samouprave nenamenski trošila sredstva predviđena za zaštitu životne sredine i da je to bio osnovni razlog centralizovanja svih sredstava koja bi trebalo da se koriste u ovoj oblasti.
Nedopustivo je da čujemo da je neko nenamenski, nezakonito trošio sredstva, a da za to nije odgovarao. To je situacija koja je vrlo specifična za ovu državu, koja je sistemski napravila takvu situaciju da direktori javnih preduzeća u periodu finansijske krize imaju plate koje iznose preko tri ili pet hiljada evra, a da ne govorimo o kršenju zakona, a da govorimo o sredstvima koja su neverovatna i pri tom izlaze iz budžeta.
Ono što želimo da kažemo jeste da smo svi zaglavljeni u situaciji užasnog požara zbog loše vođene ekonomske politike i sistemskih rešenja.
S druge strane, naš antikorupcijski savet, gospodin Ivan Ninić, napravio je zaista mnoge analize i mi ćemo primer po primer da iznosimo srpskoj javnosti, jer kad god gostujemo u raznim televizijskim i radijskim emisijama, najčešća pitanja su završni računi, kako se troše sredstva. Treba povlačiti ta pitanja i mi to radimo upravo sad.
S moje desne strane se nalaze nekih pola kilograma materijala, reč je o izveštaju i izvršenoj kontroli trošenja, interne grupe Ministarstva pravde, grupa za nadzor i internu kontrolu trošenja sredstava.
Svako ko želi da ima uvid može da kontaktira SRS i poslanički klub, daćemo ova dokumenta na uvid, a ono o čemu je tu zapravo reč i mislim da treba da se zna, a posebno da se o tome vodi računa, da bi li se našlo konkretno rešenje.
Dakle, tražimo završne račune i odgovornost za svako nenamensko i nezakonito raspolaganje budžetom.
Recimo, u pravosuđu u Srbiji se o ovome nikada nije pričalo javno, dale, funkcioniše grupa za nadzor i internu kontrolu, pa tako i opis poslova i zadataka ovog odeljenja jeste kontrola svih indirektnih korisnika budžetskih sredstava kojima Ministarstvo pravde dotira novac iz budžeta Republike.
Na taj način interni kontrolori Ministarstva pravde vrše dve vrste kontrole. Grupa za nadzor i internu kontrolu Ministarstva pravde tokom 2007. godine izvršila je 14 naknadnih kontrola pravosudnih organa širom Srbije i u svim kontrolama je utvrđeno mešetarenje, kršenje propisa i slobodno možemo da kažemo – pljačka budžeta Republike Srbije.
Pored zakonske obaveze, prijavljivanja odgovornih lica koja su mešetarila, Ministarstvo pravde sa tadašnjim ministrom, gospodinom Dušanom Petrovićem, ni jednu jedinu prijavu nije podnelo, niti je bilo ko snosio odgovornost, već su budžetske malverzacije ostale zataškane.
Evo o čemu se radi. Zakon je jasan. On nalaže internom kontroloru da prijavi odgovorno lice koje je nenamenski trošilo budžetska sredstva i kršilo propise tako što će protiv tog lica nadležnim organima biti podneta prekršajna ili krivična prijava.
Ova obaveza proizilazi iz člana 75. Zakona o budžetskom sistemu Republike Srbije, u kome se propisuje: "Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz člana 74. ovog zakona podnose interni kontrolori, budžetska inspekcija i revizija, lokalna služba za inspekciju i reviziju i druga lica ovlašćena za vršenje nadzora nad izvršenjem ovog zakona.'' Takođe, ova obaveza je precizirana članom 176. Zakona o prekršajima. Stoji da zahtev za pokretanje prekršajnog postupka podnosi ovlašćeni ili oštećeni.
Stavom 2. ovog člana je precizirano da ovlašćeni organi zapravo jesu organi uprave, inspektori, javni tužilac i drugi organi i organizacije koje vrše javna ovlašćenja, u čiju nadležnost spada neposredno izvršenje ili nadzor nad izvršenjem propisa u kojima su predviđeni prekršaji.
Antikorupcijski tim SRS je pitao – da li je grupa za nadzor i internu kontrolu Ministarstva pravde, nakon izvršenih kontrola u pravosudnim organima tokom 2007. godine, podnosila prekršajne ili krivične prijave protiv odgovornih lica u 14 kontrolisanih pravosudnih organa; ako jeste, koliko je prijava podneto; ako nije, zbog čega prijave nisu podnete.
Ono što smo tada dobili kao odgovor iz Ministarstva pravde, da prijave nisu podnošene i da se u toku provođenja kontrole nije moglo utvrditi povreda finansijske discipline, pa nije bilo mesta vođenju prekršajnih, a ni krivičnih postupaka. To je u potpunoj suprotnosti sa istinom.
Ono što jesu činjenice, a na osnovu ovih 14 izveštaja, malopre sam pokazala, to je zvanični državni, službeni dokument, izvršenim kontrolama pravosudnih organa u Srbiji precizno je utvrđeno kršenje zakona, nenamensko i nezakonito raspolaganje pravosudnim budžetom i to ću upravo sada na određenim primerima da pokažem.
Zato je neophodno da mi, pre svake rasprave o predlogu zakona o budžetu ili rebalansa budžeta imamo precizan završni račun i reviziju završnih računa. Zašto? Zato što smo govorili u petak o Ministarstvu ekonomije i šta smo tada našli. Sada govorimo o Ministarstvu pravde, a imamo još primera.
Na primer, u Trgovinskom sudu u Somboru, interna kontrola je otkrila da je budžet Republike u 2006. oštećen za 800.000 dinara, jer sud ova sredstva koja su ostvarena po osnovu naplate sudskih taksi nije uplatio u budžet Republike, shodno odredbama Zakona o uređenju sudova.
Takođe, kontrola je pokazala da je Trgovinski sud u Somboru na ime troškova registracije, odnosno oglašavanja u službenom listu, mimo stvarnih troškova, strankama naplaćivao paušal od 3.000 dinara bez zakonskog osnova, pa su tako građani dodatno opljačkani za 128.000 dinara.
Pored ovoga, sud je takođe naplaćivao paušal od tri do pet hiljada dinara na ime troškova izlaska sudskih izvršitelja na teren, što nije bilo u skladu sa važećim pravilnikom, pa su građani, po ovom osnovu, opljačkani za 242.000 dinara.
Kontrolom je ustanovljeno i to da sud određena budžetska sredstva, preneta od strane Ministarstva pravde, nije trošio namenski, čime je kršen Zakon o budžetskom sistemu Srbije, a plate sudskog osoblja su uvećavane tako što je uvećavan osnovni koeficijent za obračun zarada i do 20%, a da za to nije postojao zakonski osnov.
Sledeći primer, Trgovinski sud u Nišu; interni kontrolori su u martu 2007. godine izvršili kontrolu poslovanja za 2006. godinu i tom prilikom je utvrđeno da je vršen prenos sredstava u iznosu od 761.000 dinara sa sudskog računa depozita, na račun redovnog poslovanja, i da su zatim ova sredstva trošena nenamenski za sudske dnevnice, umesto da budu uplaćena u budžet Republike Srbije, u skladu sa odredbama Zakona o uređenju sudova.
Isto tako, kontrolori su otkrili da su budžetska sredstva koja su u 2006. godini za tačno određene namene preneta od strane Ministarstva pravde trošena nenamenski, odnosno nezakonito, uz najgrublje moguće kršenje Zakona o budžetskom sistemu.
Tako je, samo primera radi, za nabavku materijala na pozicije 426 bilo planirano 444.000 dinara iz budžeta Republike, dok je za tu namenu utrošeno skoro milion i po dinara. Usluge po ugovoru na poziciji 423 su bile planirane u visini 644.000 dinara, a utrošeno je 1.160.000 dinara.
U Okružnom sudu u Novom Sadu interni kontrolori Ministarstva pravde su u 2007. godini izvršili finansijsku kontrolu i tom prilikom je utvrđeno nenamensko trošenje budžetskih sredstava. Tako je, na primer, za rashode stalnih troškova na poziciji 421 planski bio predviđen rashod u visini 30,4 miliona dinara, dok se sud za ove namene preko zahteva za transfer od Ministarstva pravde tražio iznos od 60.000.000 iz budžeta Republike.
Ministarstvo pravde je za ovu poziciju transferisalo sredstva u visini od 36.000.000, dakle 5,3 miliona dinara više od finansijskog plana, a pri tom su stvarni rashodi u 2006. godini iznosili 25.000.000 dinara.
Drugi primer nenamenskog trošenja budžetskog sredstava u Okružnom sudu u Novom Sadu takođe su čuvene usluge po ugovoru na poziciji 423, za šta je planski bilo utvrđeno i odobreno 15,4 miliona dinara. Sud je od Ministarstva pravde zahtevao transfer od 213 miliona, nakon čega je dobio 65 miliona, a pri tom je stvarni rashod stvoren u visini od 73,1 milion dinara.
Pored ovih nezakonitih troškova, sud je nenamenski trošio sredstva i sa drugih pozicija, odnosno ekonomskih klasifikacija. Antikorupcijski tim SRS, takođe, sličnu situaciju je otkrio i u Opštinskom sudu u Vršcu. Od strane interne kontrole u decembru 2007. godine u smislu finansijskog poslovanja utvrđeno je da budžetska sredstva koja su transferisana od strane Ministarstva pravde nisu bila namenski trošena.
U tom pogledu otkriveno je da postoje znatne oscilacije između budžeta koji je planiran i odobren, kao i u prethodnim situacijama, sredstava koja su transferisana i sredstava koja su utrošena, što se tretira kao najgrublje moguće kršenje odredbi Zakona o budžetskom sistemu.
Primera radi, opet pozicija – usluge po ugovoru, planski su bila utvrđena sredstva u visini od dva miliona, iz budžeta je prenet iznos od tri i po miliona dinara, dok je od toga utrošeno 2,3 miliona dinara. Za stalne troškove rada suda sa pozicije 421 odobrena su sredstva od tri miliona, iz budžeta je preneto 3,2 miliona, dok je za istu namenu utrošeno 2,3 miliona dinara.
Dakle, ovo su samo neki od primera. Tu je pronađeno da su trošena sredstva na ime nabavki lekova iz apoteke po receptu lekara, pa sredstva koja su trošena a nije ni postojala pozicija, nije postojalo zakonsko utemeljenje. Recimo, kontrola je pokazala da je Opštinski sud u Vršcu na teret budžeta kupovao pivo, vino, viski, vermut, kikiriki, smoki, krekere sa sirom i slično, dok je samo po jednom kafanskom računu otišlo 23.205 dinara na teret budžeta, odnosno građana Srbije.
Ovu su bila samo četiri primera kako, recimo, sudovi u Srbiji raspolažu novcem iz budžeta. Ovakvih primera u 2007. godini je otkriveno ukupno 14. Ono što je ovde frapantno, Ministarstvo pravde nije podnelo prijave protiv odgovornih lica, na šta je imalo zakonsku obavezu, niti je inicirana njihova smena zbog nezakonitog materijalno-finansijskog poslovanja.
A pri tom, na godišnjem izveštaju, koji se takođe nalazi sa moje desne strane, u kome je sadržan rezime svih 14 kontrola, stoji: „Sa izveštajem je saglasan ministar Dušan Petrović i on je svojeručno parafirao izveštaj grupe za nadzor i internu kontrolu Ministarstva pravde“.
Dakle, to samo može da potvrdi da je gospodin Petrović tada znao da se nezakonito i nenamenski troše sredstva iz budžeta. Država Srbija po ovom primeru apsolutno ništa nije uradila. Mi na osnovu ovog i još nekih primera koje ćemo izneti tokom ove rasprave u pojedinostima, možemo samo da shvatimo da je, recimo, skraćivanje sredstava Državnoj revizorskoj instituciji, nepostojanje završnog računa, zapravo prikrivanje nezakonitog i nenamenskog trošenja sredstava građana Srbije.