DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 08.04.2010.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

4. dan rada

08.04.2010

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 20:00

OBRAĆANJA

Jadranka Jovišić

Za evropsku Srbiju
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici i poslanice, dugo sam čekala da se ovaj zakon nađe pred poslanicima. Čekala da se povede debata o našem odnosu, i ako hoćete, o odgovornosti prema nama, prema drugima i prema životu.
Veliki sam borac za zdrav život i okolinu bez duvanskog dima. Zbog toga ću dozvoliti sebi da budem lična. Imam 23 godine, nikada nisam zapalila cigaretu, nikada. Međutim, ukoliko bih uradila analize da vidim kako je moj organizam sada, nakon toliko godina provedenih pored pušača, da li se vide neke posledice, pretpostavljam da bi ih bilo. Znam sigurno da nisam jedina.
Ovaj zakon pomoći će upravo ljudima kao što sam ja. Kako? Svi zatvoreni radni i javni prostori biće prostori u kojima je pušenje zabranjeno. Dakle, sve državne institucije, škole, bolnice, zatim ustanove za brigu o deci, ustanove za socijalnu i zdravstvenu zaštitu, zatim ustanove kulture, ustanove za sport i rekreaciju itd. biće ustanove u kojima je pušenje zabranjeno.
Takođe pušenje će biti zabranjeno i u javnom prevozu svima, pa i vozačima. Svakog dana putujem od Novog Sada do Beograda autobusom i znam koliko ume da bude u najmanju ruku neprijatno kada vozač ili kondukter zapali cigaretu. To se ne dešava na svu sreću često, ali bih volela da se ne dešava uopšte.
Takođe, dosta je polemike vođeno oko toga kako će ovaj zakon tretirati ugostiteljske objekte. Dosta su to moje kolege danas objašnjavale, ali ponoviću – ugostiteljski objekti koji su manji od 80 kvadratnih metara moći će da se opredele da li će svoj prostor odrediti kao onaj u kome će pušenje biti dozvoljeno ili onaj u kome će pušenje biti zabranjeno. Ugostiteljski objekti veći od 80 kvadratnih metara imaće mogućnost da fizički odrede prostoriju za pušače, tako da oni ne mogu da ugroze nepušače štetnim duvanskim dimom, ali takođe i da budu pošteđeni negativnih pogleda i komentara onih koji ne puše.
Međutim, problem nedovoljne informisanosti koga naše društvo nikako da se oslobodi imamo i u ovom slučaju. Dakle, neobavešteni nepušači ovaj zakon smatraju vrlo rigoroznim, pušači opet smatraju da je i suviše oštar, tako da ne znaju jednu vrlo bitnu činjenicu, a to je da nam on svima ostavlja mogućnosti izbora. Važno je ipak da, kada donosimo bilo kakav izbor i u životu, pa evo i u ovom slučaju, znamo sve činjenice, a one govore same za sebe kada je u pitanju pušenje i ovaj zakon.
Dakle, bolesti koje su izazvane posledicama koje izaziva duvanski dim su sledeće: rak dojke, rak pluća, koronarna bolest srca, bolesti disajnih organa. Kod dece: bronhitis, astma, usporeni rast i razvoj pluća. U trudnoći: prevremeno rođenje ili spontani pobačaj. Posledica znači jedan ljudski život manje u jednom danu.
Lično zahvalna sam svom ocu koji je, znajući koliko su ovakve činjenice štetne i koliko su posledice zaista okrutne, iako kao strastveni pušač, prestao da puši pre 18 godina. Dakle, shvatio je i pokazao je da je moguće učiniti ono što mnogi smatraju nemogućim, potrebna je volja.
Takođe, vrlo je bitno da i ovaj put pokažemo da umemo da polažemo testove pred koje nas budućnost, a evo i sadašnjost neka naša evropska budućnost postavlja. Moramo da pokažemo da li smo kao društvo zreli da ovaj zakon ispoštujemo do kraja, mi poslanici, zatim službenici u Skupštini, gospoda novinari, da više nikada ne sednemo pored znaka – zabranjeno pušenje i ne zapalimo cigaretu.
Ključ je, naravno, u primeni. Dobrom primenom, koja će se nadam se u potpunosti sprovesti i u ovoj zgradi ovde, kao i u svim ostalim institucijama države i onim koje sam već nabrojala, ovaj zakon čuvaće naše zdravlje, naše živote. Kada je u pitanju poštovanje zakona, tu nemamo izbora, moramo ga poštovati. On nam, međutim, ostavlja mogućnost izbora u jednom drugom smislu: pušenje ili zdravlje. Izbor je na vama. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Četiri minuta i 15 sekundi iskorišćeno vremena poslaničke grupe.

Reč ima narodni poslanik Milan Knežević, posle njega narodni poslanik Milan Dimitrijević.
...
Srpska napredna stranka

Milan Knežević

Napred Srbijo
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, ceo dan traje rasprava, i ako analiziramo tok dosadašnje rasprave vidimo u stvari da je najveći deo diskusije usmeren bio na ovaj, pojednostavnjeno kažem, zakon o štetnosti pušenja.
Vidite, mi se kao poslanička grupa apsolutno slažemo da je potreban ovakav zakon. Smatramo takođe da apsolutno ovakav zakon ne može da bude prebrojan bilo kakvim partijskim bojama, već mora da bude zasnovan na svim relevantnim i objektivnim činjenicama.
S druge strane, jer ovaj i donošenje ovog zakona je jedan kompleksni problem, i sigurno da treba uravnoteženo uvažiti sve objektivne činjenice koje se u ovom konkretnom slučaju odnose na dve "suprotstavljene interesne strane" a to su nepušači i apsolutno smatramo da svaki nepušač ima pravo da bude u okruženju bez duvanskog dima. Poštujemo njihovu odluku da se pušenje kao takvo i oni ga tretiraju kao štetno...
Druga interesna strana su pušači, koji su eto svojom slobodnom voljom, stekli tu naviku i koja im pričinjava možemo da kažemo jedan čin zadovoljstva koji sigurno, kako je rekao neko od prethodnih govornika, predstavlja i odgovarajući psihološki momenat.
Imamo indirektno treću stranu zavisnog pušača, a to je celokupna duvanska industrija, ne samo u smislu proizvoda kao što je duvan, nego i svih pratećih zaposlenih osoba i pratećih drugih industrijskih postrojenja, koji donose zaposlenost i pušačima i nepušačima.
Znači, zakon bi trebalo da bude tako uravnotežen da nađe pravu meru za sve, za nepušače da budu zaštićeni i da ne budu izloženi duvanskom dimu, a pušačima da se da mogućnost da na pravi način, ne ugrožavajući zdravlje okoline, mogu da tu svoju naviku ili to svoje zadovoljstvo upražnjavaju. Tako da i neki prethodni govornici su rekli da ovaj zakon zadire i u kategoriju ljudskih prava, ljudskih prava nepušača za čistu okolinu i da ne budu izloženi duvanskom dimu ali u krajnjoj liniji i ja sam pušač, moram da kažem, da i nama pušačima na pravi način da odgovarajući uslove, da se ispoštuju i prava i pušača i njihove slobode.
Znači, moramo da nađemo pravu meru. Samo sam hteo da u ovom obrazloženju, da ne ponavljamo, čuli smo, mnogobrojni govornici u ovom zasedanju su naveli sve štetnosti pušenja. Ipak u ovoj zemlji ta edukacija, što se tiče štetnosti pušenja, mnogo godina traje i upoznati smo svi mi i pušači i nepušači o svim oblastima štetnog delovanja, tako da o tome ne želim da govorim, zato što je maltene opštepoznata stvar.
Jasno je da sigurno treba da nađemo u ovom zakonu sve moguće mehanizme da se nađe uravnotežen odnos i da se pomire naizgled možda nepomirljive stvari, ali mogu da se urade, ako bude dobra volja i na pravi način saslušane obe strane i uvažene sve činjenice.
Želim, pošto su neki pominjali neka loša iskustva, vezana za prohibiciju, vidite, imamo u ovom obrazloženju nelogičnih stvari. Da je to kompleksan problem ilustracija između redova, kad se čita ovo obrazloženje može da se nasluti, ali ne moramo da je analiziramo. Kažemo da, vidite, u EU jedanaest država je donelo sveobuhvatne zakone.
Navode se i procenti koliki je broj pušača u razvijenim i nerazvijenim zemljama. Sada se citiraju zemlje EU, kao Velika Britanija da je spao na 22% , Amerika 21%. Pogledajte paradoksalni podatak. Oni imaju te strože zakone kojima treba da stremimo, kako je pomenuo ministar, onda, gledajte, sledeću konstataciju na 16. strani – u mnogim evropskim državama 80% do 90% učenika od 13 do 15 godina navodi da se u kućama pored njih puši.
Pogledajte podatak da u tim razvijenim zemljama, kaže se najviše u Evropi i Americi, u dečijem uzrastu od 13 do 15 godina, 17,3% učenika koristi neku vrstu duvanskog proizvoda. Ovo samo ilustrujem kao pitanje. Šta je to? Ponavljam, nećemo da analiziramo. Jedna paradoksalna situacija koja ilustruje da je taj problem mnogo kompleksniji. Imamo zvanične statistike razvijenih zemalja koji su doneli zakone o duvanskom dimu sa tendencijom pada pušenja, a onda vidimo podatke po procentima koji su oni radili, o izloženosti dece u kući.
Ono što na radnom mestu većina radne populacije, verovatno, to je moja pretpostavka, ad hok, ne kažem da sam u pravu, što nisu uspeli na radnom mestu, oni su u svojoj kući nadoknadili, a to je još da ne kažemo pogubnija posledica, ako su ovi procenti koje je Ministarstvo u obrazloženju dalo, da je u zapadnoevropskim zemljama 80% do 90% dece od 13 do 15 godina izloženo duvanskom dimu.
Ovo sam samo ilustrovao da malo ostrašćene diskusije pojedinih nepušača, uvažavam njihovo pravo da su oni nepušači, poštujem, i mi smo za to da ne želimo da njima ugrozimo okolinu i da im svojim duvanskim dimom oštetimo zdravlje, ali tražimo i mislim da bi primereno bilo, pokazaće u budućnosti bez obzira kakvu statistiku koristili u budućnosti, ostati jedan problem.
Uostalom, svi ovi zakoni svih tih zapadnih zemalja, neko je jutros spomenuo, i ja ću, ilustruje licemeran odnos svih tih država. Licemeran u kom smislu? Ovo je malo šta je nabrojano ovde o štetnosti duvanskog dima. Postoje mnogo veće studije naučne, zdravstvene i laici su upoznati sa time. Što, ako je sve to tako, nijedna država nije donela zakon o zabrani proizvodnje i prodaje duvana? To je suština, prevencija, edukacija i to je zalaganje za zdrav život svog stanovništva.
Javlja se onaj problem o kome smo diskutovali. Okreće se veliki novac i države su licemerne, i američka, i engleska ,i francuska i sve. Bore se i vode promotivne kampanje o jasnoj štetnosti, a ne čini se krucijalni postupak da se zabrani proizvodnja i da se reši problem.
Ovo je načelna diskusija jer je očigledno da je profit, ne samo profit i zarada u duvanskoj industriji, nego i zaposlenost i sve što prati ipak jedan teži problem koji donosi finansijska sredstva i obezbeđuje egzistenciju ljudi, tako da se u to ne upušta i da je, iako je jedan predsednik poslaničke grupe ovde pomenuo, da se kaže kolika suma novca je utrošena u zdravstvo za lečenje od ovih bolesti koje nanosi pušenje. Sigurno je dosta, ali je sigurno još veća zarada ostvarena.
Da ne ulazimo u sve to, samo sam hteo da dam jedno viđenje kompleksnosti problema koji je svima nama jasan i da onda na pravi način u zakonu nađemo meru onu, gde, kako je rečeno, statistički većina su nepušači, da uvažimo njihovo pravo i pravo na čist vazduh i okolinu.
Ali, tražimo da se u ovom zakonu, a to ćemo u diskusiji kroz amandmane, nadam se, da nađemo pravu meru i da se ipak i za onu populaciju koja, iako, kako je rekao ministar, moram sada da ga citiram, da je milijardu i po evra ili dolara otišlo u dim. Jeste otišlo u dim, ali to je neko proizveo, od toga je neko primio platu. Znači, ipak na neki način i pušači, ne promovišem pušenje, ovo samo ilustrujem, doktor sam, još sam patolog koji gleda svaki dan biopsije raznih tumora, da veoma dobro znam sve štetnosti.
Da se vratimo na ona naša prava, ljudska prava i slobode, odluke, prihvatam štetnost duvana na sebe, ali želim da zaštitim moju okolinu i moje okruženje. Zato je potrebno da se u zakonu na pravi način amandmanima koji su podneti, gledao sam ima mnogo dobrih amandmana, uravnoteže mnogi segmenti, da nepušači budu zaštićeni, ne budu izloženi duvanskom dimu, a da se pušačima na odgovarajući način omogući da imaju svoje mesto za upražnjavanje ove navike, koja je, iako štetna, ali je lična odluka tih pojedinca.
Ovako kako se gleda, ipak je zakon dosta rigorozan u mnogim segmentima, a uvažavanjem pojedinih delova on može da bude korigovan. Da bi našao neku meru i da ne zađem previše u pojedinosti o kojima ćemo da diskutujemo kod amandmana, opet kao dvoje ili troje mojih kolega poslanika apelujem da kasnije, kada budu amandmani Ministarstvo uvaži ilustracije i iznete činjenice nekih prethodnih govornika i moje i da svi želimo isto.
Smatramo da ovaj zakon treba da bude donet, samo da svaki član zakona na pravi način odmerimo i da nađemo rešenje da nepušači budu zaštićeni, a nama da se da i pušačima da se da mogućnost da na primeren način i na primerenim i odgovarajućim mestima mogu da konzumiraju, da upotrebim izraz, duvanski dim.
Generalno gledano, pored ovog što sam rekao, u ovom zakonu ima odgovarajućih slabosti, koje se generalno odnose i ponavljaju u drugim zakonima i gde smo i ranije kod tih drugih pominjali takve primedbe, i ovde se ponavljaju stvari kao što je reč "može", što se pojavljivalo i u ranijim članovima zakona, sada reč "može", možda ovako i diskutovalo se i posle da je sitna primedba, ali drastično menja član zakona ili stav zakona. Zakon može i ne treba tu reč da sadrži. Treba da ima obavezujući termin.
Konkretno, kada smo pomenuli član 3, pa onda imamo član 6. i 7. U članu 3 – poslodavac može u zatvorenom radnom prostoru da odredi posebnu prostoriju isključivo za pušenje. Što može? Dužan je. Moramo da stavimo ovde obavezujući termin. Dužan je da odredi posebnu prostoriju. Tamo ćete nekim članom zakona da date definiciju kad je odredio, koje uslove treba da ispuni.
Mlada koleginica je prethodno pominjala član 8, mislim da je 8. ili 6, nije bitno, baš kada se govori o objektima gde treba od 80 kvadrata da se odredi i kaže – može da se odluči. Dužan je da se odluči, da li će taj ugostiteljski objekat manji od 80 kvadrata da bude za pušače ili nepušače. To je načelna primedba i da ne nabrajam još u nekoliko članova treba da bude obavezujući termin i da razrešava taj član. Drugim članovima će oni uslovi biti na odgovarajući način ispunjeni.
Ima i generalno, kada se gleda na zakon, i definicija odgovarajućih koje su stvarno nepotrebne. Neko je od poslanika pomenuo definiciju sobe u članu 8. i 10, profesor Šami. Pogledajte, pri tome, taj član, član 8. se odnosi na ugostiteljski objekat, a mislim da se član 10. odnosi na objekte za smeštaj u posebnim ustanovama.
Ipak je nepotrebno da stoji da soba ima plafon i da, osim što ima vrata i prozore, bude zatvorena sa svih strana. Mislim da to neprimereno zvuči, pogotovo što su objekti koji moraju da imaju tehničku i drugu dokumentaciju i, ako se odlučujete i ako tamo kaže u prvom stavu člana, da će u tom objektu da se tačno definišu sobe koje su za pušače i nepušače, daje definicija.
Ilustrovao sam jednu ovakvu apsurdnu definiciju. I ranije smo pominjali da stvarno neki zakoni zahtevaju odgovarajuću redakciju koja bi bila primerena jeziku zakona.
U 1. članu dajete tačno definicije svih pojmova. Tamo ste dali definiciju šta je radni prostor, a šta je javni prostor. Tamo se kaže da je radni prostor svaki zatvoreni prostor i da ne čitam dalje. Onda stalno pominjete – u svakom zatvorenom radnom prostoru. Ako ste ovamo dali definiciju, onda je ovamo sasvim dovoljno da se kaže – radni prostor. Radni i javni prostor jeste u članu 2. Tamo ste rekli i definisali šta znači radni prostor. Vidite, to su tehničke redakcije koje su neophodne.
Idemo i na rigoroznije stvari. Vidite, sada je nepušačima veoma drago što će u brojnim institucijama zabraniti pušenje. Tako je i ministar malopre odreagovao za pušenje u Skupštini. Ako donosimo neki zakon, već je rečeno, treba da bude primenjiv. Ako idemo suviše rigidno, ne samo u ovom zakonu. U svim zakonima se pokazalo kada se ide na previše rigidnu varijantu, stvara se takav otpor i naboj da sprovođenje zakona postaje problem. Posle određenog vremena, takav rigidan zakon je kontraproduktivan, jer dovodi do sve šireg nepoštovanja zakona.
Treba naći, ako uvažavamo da nepušači ne treba da budu izloženi duvanskom dimu, da treba i u tim ustanovama predvideti odgovarajući prostor za pušače.
Lekar sam, pa ću da isključim zdravstvenu ustanovu, ali državna uprava i lokalna samouprava, ne branim ih, pa onda gde su društvena ishrana, prostori socijalne zaštite itd, zašto u tim institucijama ne može da bude predviđen prostor koji će da ispunjava zakonske uslove za pušače. Time ćete u stvari olakšati primenu zakona ako date u svim tim velikim državnim institucijama da postoji prostor za pušače.
Onda imamo te uslove koje ste dali za odgovarajuće ugostiteljske objekte. Stvarno tu opet treba da bude pravovremeni odnos. Ako neko ko ima veći objekat od 80 kvadrata, napravi računicu koliko će mu trebati da uloži sredstava, da uradi ventilacioni sistem i sve ono što treba da bi mogao da razdvoji prostor, možda će da donese lakše odluku da to bude prostor, kako ste rekli ovde gde je dato fakultativno, da bude u većem delu za pušače ili za nepušače.
Hoću da kažem da s jedne strane dajete mogućnost, a s druge uslovi koji treba finansijski da opterete vlasnika dovešće ga u dilemu da na bilo koji način primenu ovog zakona i sam direktno na odgovarajući način ''sabotira''.
Onda imamo odgovorno lice koje, dali ste u članu 3. definiciju šta je to lice odgovorno, mada o tome ću u pojedinostima da diskutujem, ipak na neki način u opisu posla koji je ovde dat maltene treba da bude dilema poslodavca u nekom trenutku da li će to da bude profesionalno lice ili samo rukovodilac ili vlasnik koji treba da tim prostorom, pored toga što će da rukovodi, i da vrši kontrolu, uz obaveze da može da bude kažnjen, da plati kaznu, da snosi sankcije.
Generalno, u članu, pošto vidim da vreme ističe, na kraju Ministarstvo će da obrazuje zajedničko telo u skladu sa propisima. Navedena su u članu 21. ministarstva koja su nadležna i sada, da bi se rešio problem i usaglasila delatnost, formiraće se zajedničko telo koje treba da se bavi tim. To lepo zvuči.
Ali, da vam kažem, koliko smo mi zakona ovde doneli, zakona kojima se prepliće mnogo ministarstava? Ako se krene u to da se u svim oblastima formiraju zajednička tela, onda će to da izraste u jedan veliki problem jer nema oblasti, ne samo o pušenju, nema oblasti u kojoj je ova Skupština donosila zakone, gde nije bila potreba da se formira zajedničko telo da bi mogla da se obavi komunikacija u realizaciji nekog zakonskog akta.
Na kraju, pokušao sam da u nekim stvarima ilustrujem da je ovde zakon rigidan, da treba malo više prostora dati za pušače, da će to dati pravu meru zakona, da nepušači budu zaštićeni, da pušači ne dođu u situaciju da pokušaju da krše zakon. Ako je zakon rigidan, i sam autoritet zakona više se gubi, ako se javlja sve veći broj ljudi koji žele da ga krše.
Zakon je popravljiv, po nama. Znači, uz uvažavanja amandmana, a ima ih dobrih, možda može da se dotera za ovaj, kako smo rekli, prelazni period, a kroz tri godine videćemo i buduće statistike i kako će ti zakoni da izgledaju.
U svakom slučaju, razmotrite pažljivo amandmane, od toga kako budu uvaženi amandmani i mi imamo odgovarajući broj dobro obrazloženih amandmana, i naša poslanička grupa će se odrediti prema ovom zakonu, ali treba da bude korigovan i upriličen, i primeren, i uravnotežen i onda ćemo odluku da donesemo o tome.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Poslanička grupa Napred Srbijo je iskoristila vreme na raspolaganju za raspravu u načelu.

Reč ima narodni poslanik Petar Petrović, a posle njega narodni poslanik Milan Dimitrijević.
...
Jedinstvena Srbija

Petar Petrović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Uvaženo predsedništvo, gospodine ministre, dame iz Ministarstva zdravlja, kolege poslanici, mogu na početku da kažem da će poslanička grupa SPS-JS podržati oba zakona u načelu i u konačnoj verziji kada ih budemo usvajali, a ja ću svojim izlaganjem obuhvatiti samo zakon koji se odnosi na štetni uticaj duvana na stanovništvo Republike Srbije.
Ne vidim razlog da bilo ko od nas ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije ne podrži ovaj zakon kojim bismo na zakonski način zaštitili zdravlje građana Srbije. Činjenica jeste i statistika pokazuje da je u Srbiji unazad deset i više godina iz godine u godinu rastao broj pušača, a statistika takođe pokazuje da posle određene kampanje koja je vođena od strane Ministarstva zdravlja, preko medija svih vrsta, da je došlo do blagog opadanja korisnika duvana, ali i to još nije dovoljno i mislim da tu treba da se pojača kampanja da bismo imali što više ljudi koji će ostaviti duvan i imati one mlade ljude koji neće posegnuti za tim porokom. Moramo reći da je to ipak jedna vrsta lake droge koja utiče na zdravlje ljudi.
Neću ovde više govoriti o onima koji žele da na ovaj ili onaj način sebe dovedu u situaciju da naruše svoje zdravlje time što će koristiti duvan ili neke duvanske proizvode, već na one koji se nalaze u njihovoj okolini i blizini i koji su, sticajem okolnosti, primorani da udišu ili su dosad bili primorani da udišu duvanski dim i na neki način ugrožavaju svoje zdravlje.
Na ovaj način, ovim zakonom mi ćemo na neki način pokušati – mada svaki zakon, bez obzira koliko je dobar u primeni, ima svoje određene negativne posledice, da li će baš dati te rezultate koje mi od njega očekujemo, ali na neki način ipak ako se sankcioniše upotreba duvana i duvanskih proizvoda u prostorijama gde je to zabranjeno – da ipak smanjimo broj tih korisnika i zavisnika od duvana i duvanskih proizvoda.
Na taj način, s jedne strane ćemo ljude koji su dosada koristili duvan i duvanske proizvode odvići od korišćenja tog poroka, a s druge strane zaštititi od onih koji su sticajem okolnosti, kao što sam rekao, bili u situaciji da se nađu u njihovoj blizini.
Ovaj zakon jeste još jedan doprinos usaglašavanju srpskog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU, na koju se mi svi pozivamo, a više poslanika je bilo u prilici da putuje po zemljama razvijene Evrope i da vide da se tamo u javnim ustanovama, na prostorima gde je to zabranjeno, ne koriste duvan i duvanski proizvodi, već se to konzumira u za to određenim prostorijama, tako da onaj ko želi sebe da izloži uticaju duvanskog dima i da koristi duvan i duvanske proizvode, izvolte neka koristi, ali ne moraju oni drugi da budu u situaciji da to štetno utiče na njihovo zdravlje.
Meni ispred ove poslaničke grupe SPS-JS je drago da je kampanja koju je Ministarstvo zdravlja vodilo unazad nekoliko godina dala ipak određene pozitivne rezultate, da je došlo do blagog pada korišćenja duvana i duvanskih proizvoda kod populacije, naročito ove mlađe, a imali smo prilike da vidimo i da se upoznamo s tim da je mnogo mladih ljudi, naročito ljudi mlađih od 18 godina, u mnogo ranim godinama počelo da koristi duvan i duvanske proizvode, što negativno utiče ne samo na njihovo fizičko, već i na njihovo psihičko zdravlje.
Na ovaj način i usvajanjem ovog zakona mislim da će se steći uslovi i zakonski da se pojača, ne samo zakonska regulativa i kažnjavanje, jer znamo i sami da kazna sama po sebi neće biti dovoljna da se spreči dalja upotreba duvana i duvanskih proizvoda, već mora da se pojača od strane Ministarstva zdravlja i svih državnih institucija i svih javnih ustanova kampanja da se stavi do znanja stanovništvu i građanima Srbije da su duvan i duvanski proizvodi štetni po zdravlje građana Srbije, naročito to treba da bude izraženo kod mlade populacije.
Kada ovo kažem, zamolio bih i gospodina ministra da naročito pokuša da utiče na svoje kolege u bolnicama, domovima zdravlja, pa i onim drugim preko Ministarstva prosvete, da kod onih ljudi koji treba svojim ličnim primerom da pokažu da su duvan i duvanski proizvodi štetni po zdravlje ljudi, da ostave duvan, da ga ne koriste uopšte, da ne puše, kako se to u narodu kaže.
Jer, nije lako pričati na skupovima da je duvan štetan po zdravlje ljudi, a čim izađeš sa skupa zapališ cigaretu. To je ono što treba profesija da učini, da se ličnim primerom pokaže ljudima da je nešto štetno po zdravlje, a ne što kaže narod – jedno pričaš, drugo misliš, a treće radiš.
Pošto svi u žargonu kažemo da su duvan i pušenje laka droga, ono na šta sledeće treba Ministarstvo zdravlja da posebno obrati pažnju, da se odradi jedna posebna kampanja ne samo preko Ministarstva zdravlja, nego i Ministarstva prosvete, normalno, uz pomoć MUP-a, da se na svaki mogući način spreči dalje širenje i upotreba droge, lake, srednje i teške u Srbiji. Dolazim iz Pomoravlja, gde nažalost svakog dana, svake nedelje imamo pojavu da neko izgubi život zbog upotrebe droge bilo koje vrste.
Kada govorimo o duvanu, nemojmo da zaboravimo i upotrebu, jeste da nije vezano za ovo, ali to je sugestija Ministarstvu zdravlja da i tu povede jednu vrlo široku akciju, široku kampanju, da se ubede naročito mladi ljudi da je to veoma štetno po zdravlje ljudi.
Ono što je za našu poslaničku grupu prihvatljivo jeste da su u ovom zakonu ostavljeni vrlo dobri rokovi da bi se zakon mogao primeniti, jer je ostavljeno 180 dana za sve ustanove gde treba da se odrede prostorije, da se obavesti svaki korisnik, odnosno onaj ko ulazi u te prostorije gde je dozvoljeno pušenje, gde nije. Mislim da je to dobar rok.
Kada bismo hteli da analiziramo svaki član zakona, svako od nas 250 poslanika Narodne skupštine RS bi mogao da nađe neku zamerku na neki član zakona ili formalni, ili jezički itd. Valjda smo svi željni jednog cilja, a to je da pokušamo da utičemo da zdravlje građana RS bude bolje nego sada. Jedan od uzroka tog lošijeg zdravlja jeste i korišćenje duvana, duvanskih proizvoda itd.
Prema tome, nemojmo sada da cepamo dlaku na pola, odnosno uzduž, pa da nalazimo bilo koje razloge da ne glasamo za ovaj zakon. Treba glasati za ovaj zakon zato što je zakon dobar i zato što ga treba primeniti u praksi i zato će poslanička grupa SPS-JS podržati ovaj zakon. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je osam minuta i 30 sekundi vremena poslaničke grupe.

Reč ima narodni poslanik Milan Dimitrijević, posle njega narodni poslanik Dejan Nikolić.

Milan Dimitrijević

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, govoriću prvenstveno o zakonu o lekovima i medicinskim sredstvima. Mislim da je dosta rečeno o zakonu o duvanskom dimu, i za i protiv, i u tu diskusiju se neću upuštati.
Čini mi se da je gospodin ministar u svom uvodnom delu rekao da prilikom donošenja ovog predloga zakona ostala jedna dilema, da li je moguće postojeći Zakon o lekovima promeniti ili ga napisati iz početka. Objašnjeno je tom prilikom da je zbog prilagođavanja standardima EU bilo potrebno da se donese novi zakon. Taj novi zakon bi trebalo da ponudi i neka rešenja i da odgovori na neka pitanja.
Kroz niz pitanja ću pokušati da obrazložim zbog čega ovaj zakon nije uspeo da odgovori na određena pitanja. Prvo pitanje koje se nameće u ovom zakonu o lekovima i medicinskim sredstvima – gde je tu pacijent? Šta bi trebalo da bude prevashodan cilj ovog zakona? Da lek bude jeftin, da bude dostupan, da bude efikasan i da bude bezbedan.
Da vidimo kakvo je stanje danas u Srbiji povodom svih ovih stvari koje sam nabrojao i o tome ću naknadno govoriti. Ako je stanje takvo kako ću objasniti, da vidimo kako je taj pacijent zaštićen od stanja kakvo je trenutno na tržištu lekova u Srbiji.
Ko može da zaštiti tog pacijenta od stvari koje se dešavaju danas na farmaceutskom tržištu i uopšte pri nabavci lekova? Da li imamo zakon o zaštiti prava pacijenata? Dugo govorim o tome, gospodine ministre.
Šta imamo danas u oblasti te zakonske regulative? Imamo jedan privid, imamo jedan surogat. Imamo tzv. Zaštitnika pacijentovih prava. Zašto nemamo pravi zakon? Šta kaže EU o tome? Da li ste vi to obećali na početku svog mandata još 2002. godine? Jeste i o tome sam govorio, gospodine ministre.
Druga stvar, da vidimo da li su ti lekovi jeftini i ajde da otvorimo pitanje – koliko Republički zavod za zdravstveno osiguranje plaća te lekove, na koji način ih plaća i koji su to kriterijumi prilikom utvrđivanja cene lekova?
Povodom poslaničkog pitanja o ceni lekova, gospodine ministre, od 8. novembra 2008. godine dali ste mi pismeni odgovor na to pitanje i u tom odgovoru napisali ste mi, između ostalog, da u uredbi o kriterijumu za formiranje cene lekova, službeni glasnik taj i taj, kao referentne zemlje za formiranje cene lekova propisane su Slovenija, Hrvatska, Italija, odnosno zemlje EU, ukoliko ne postoji odgovarajući lek za poređenje ni u jednoj od ove navedene tri države.
Dolazimo do jednog problema, gospodine ministre, a to je pitanje – koliko mi u državi Srbiji, a vi ćete se složiti da je to nedovoljno, izdvajamo po glavi stanovnika za zdravstvo? To je nedovoljna suma. Tu nema dileme.
Da vidimo koliko izdvajaju ove tri referentne države. Da vidimo koliko se to izdvaja po glavi stanovnika u Sloveniji – 2.000 evra. Koliko je to u Italiji? To je 1.500 evra. Koliko je to u Hrvatskoj? Preko 1.000 evra. Ako nam je to referentna crta za formiranje lekova, onda je jasno zašto je ta suma u finansijskom planu Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje tako velika.
Nije me mrzilo, gospodine ministre, da potražim još neke dodatne činjenice. U finansijskom planu Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje rashodi za lekove na recept iznosili su, govorim za 2008. godinu, 11,95%. U 2009. godini je bila korekcija 20,53, a u 2010. predviđa se 12,63.
Vidite zašto ti lekovi nisu jeftini? Zato što pogrešne parametre upotrebljavate, zato što se poredimo sa nečim što se ne može porediti, zato što mi plaćamo skupe lekove.
Treća stvar, gospodine ministre, otvara pitanje da li je ovim zakonom zadovoljna domaća farmaceutika? U razgovoru sa nekim čelnim ljudima iz domaće farmaceutike prvi odgovor koji sam dobio jeste da oni nisu dovoljno konsultovani prilikom javne rasprave oko donošenja novog zakona.
Dakle, šta se dešava sa članom 31, 32. i na kraju sa 2. stavom 230. člana? Taj drugi stav potpuno vezuje ruke domaćoj farmaceutici, stavlja ih u jedan neravnopravan položaj.
Dakle, gospodine ministre, kao što vidite, ovde imam i neke primedbe domaće farmaceutike na ovaj zakon o lekovima i medicinskim sredstvima.
Imate jednu ključnu stvar. Vidite, jedan veliki koncern u Srbiji kaže ovako naslov – ""Hemofarm" optužuje Mlađana Dinkića". Zbog čega "Hemofarm" optužuje gospodina Mlađana Dinkića? Zato što toj kompaniji, koja je dobila 70% kredita koji obezbeđuje banka, upravni odbor Fonda za razvoj kojim rukovodi gospodin Dinkić nije dalo saglasnost za onih 30% nego ih je uputilo na ovu godinu.
Šta se dešava? Koliko poskupljuje cenu lekova prepakivanje, markice? Sve je to nešto na šta vi u ovom trenutku nemate odgovor.
Zašto "Hemofarm" a.d. upućuje pismo pomoćniku ministra, ukazujući na primedbe na Predlog pravilnika o izmenama i dopunama Pravilnika o sadržaju i načinu obeležavanja spoljnjeg i unutrašnjeg pakovanja leka i o sadržaju uputstva za pacijenta korisnika?
Vidite šta kaže domaća farmaceutika? Niz primedbi.
No, da vidimo kakvo je stanje sa apotekarskim ustanovama i apotekama. Mi smo na Odboru za zdravlje dobili dopis farmaceutskog jezgra – niz primedbi, da ih ne čitam, da ne trošim vreme, verovatno ste upoznati sa time.
Sledeće pitanje , gospodine ministre, vezano za ovaj zakon šta se dešava sa medicinskim otpadom? Šta se dešava sa onim lekovima kojima je istekao rok važnosti? Da li to postoji u ovom zakonu? Kako se to reguliše? Da li znate da u zemljama EU pacijent ima pravo da donese u apoteku onaj lek čiji je rok važnosti istekao ili je nevažeći? Šta se kod nas dešava? Dakle, još jedno pitanje na koje vi, gospodine ministre, čini mi se nemate odgovor.
Na kraju, postoji niz novinskih članaka, napisa o švercovanim lekovima, čak i o onim lekovima koji se proizvedu u domaćoj farmaceutici, pa se pojave na Kosovu i sa markicom Ministarstva zdravlja Kosova se pojave u našim apotekama. Da li postoji zdravstvena inspekcija oko toga? Da li nešto preduzima povodom toga? Čini mi se, gospodine ministre, vrlo malo.
Niz tih stvari, niz švercovanih lekova, lekova sumnjivog porekla se mogu naći u našim apotekama. Šta se onda dešava? Dešava se da za to budu optuženi farmaceuti, a u Srbiji funkcioniše preko 1.000 privatnih apoteka. Postavlja se pitanje da li su ti ljudi krivi za ovo stanje ili neko drugi treba da snosi odgovornost? Čini mi se, gospodine ministre, da vi treba da imate odgovor i na ovo pitanje.
Na kraju, reći ću nešto još što je, čini mi se, vrlo aktuelno. Vi ste koliko juče ili prekjuče rekli da nam je preostalo dosta neiskorišćenih vakcina protiv novog gripa i rekli ste u jednoj izjavi, čini mi se u intervjuu "Večernjim novostima", da ćemo mi to pokloniti nekoj siromašnijoj zemlji u Africi. Nisam shvatio koja je to, ali shvatio sam da je od 850.000 uvezenih doza utrošeno 155.000 doza vakcina.
Gospodine ministre, postavljam pitanje koliko je to koštalo državu Srbiju? Koliko košta taj deo vakcina koji se zatekao u državi Srbiji?
Gospodine ministre, postoji i ugovor sa "Jugohemijom", oko toga sam postavio pitanje dok je ta tema bila aktuelna. Ta tema se završila. Isto tako sam našao vest koja me je jako zabrinula. "Jugohemija" kaže, izmena ugovora o nabavci vakcina ima posledica. Republički zavod kaže da nema, a "Jugohemija" kaže da ima.
Znate, prosto je zaprepašćujuća jedna stvar, da vidimo da li je nama trebalo tri miliona doza vakcina ili nam je trebalo 600.000, koliko su preporučivali pojedini epidemiolozi? Da li su sve rizične grupe obuhvaćene vakcinom? Ako nisu, zašto nisu? Zašto su se ljudi terali, one koji su zdravi, kojima to nije preka potreba, da se vakcinišu? Da bi se te vakcine potrošile?
Gospodine ministre, vi ste na početku pandemije vrlo uplašili ovaj narod, i vi i vaša radna grupa, govoreći da će u Srbiji oboleti između dva i dva i po miliona ljudi.
S tim što sam video pojedine radne grupe koje su otvarale specijalnu vrstu bolnica, pa su te bolnice nazvane febrilne bolnice, u svetskoj medicini je nepoznat termin febrilne bolnice, pa se govorilo preko 20.000 ljudi da će biti hospitalizovano, a na početku i kada ste znali da će biti epidemija vi i vaše Ministarstvo ste tu epidemiju dočekali potpuno nespremno.
Sećam se priče o transportu pacijentkinje iz Kruševca do Niša, do Beograda. Otvoreno je pitanje gde je pacijent preminuo. Da li je u to vreme bilo dovoljno respiratora? Da li je bilo dovoljno maski? Dakle, ni na jedno od tih pitanja niste dali precizan i jasan odgovor.
Nabrojao sam vam niz problema ovde od cene, od reakcije javnosti na Predlog ovog zakona i svakako očekujem od vas odgovor da neka pitanja raspravimo, a svakako očekujem da će doći na Odbor za zdravlje kada se bude raspravljalo u pojedinostima i tada ćemo više o ovim stvarima iz zakona govoriti. Zahvaljujem.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno 16 minuta vremena poslaničke grupe. Reč ima narodni poslanik Dejan Nikolić, a posle njega narodna poslanica Gordana Paunović-Milosavljević.
...
Demokratska stranka

Dejan Nikolić

Za evropsku Srbiju
Poštovana potpredsednice, uvaženi ministre, dame i gospodo narodni poslanici, moram priznati da sam sa posebnom pažnjom dočekao ovaj zakon jer se on tiče svih nas, i Jelene i Milana iz Soko Banje koji su pušači, i Ivane iz Niša i Ane iz Beograda koje su nepušači, ali koje bi htele da dođu u Soko Banju i na miru, bez duvanskog dima, razgovaraju sa svojim prijateljima.
Ovo je zakon oko koga nema kompromisa, jer nema ni kompromisa oko života.
Moram priznati da sam pažljivo slušao izlaganja svih narodnih poslanika. Lično uvažavam sva različita razmišljanja, bogu hvala pa su različita, to je valjda normalno. Nisam čuo da se razmišljanja ili stavovi bilo kog od nas razlikuju oko suštine, a suština je – da treba zaštititi čovekovo zdravlje. Suština je da treba zakonski urediti pravo na zdrav život bez duvanskog dima.
Koliko god da su jaki argumenti protiv ovog zakona, uvek će biti slabiji od argumenata o osnovnom pravu svakog čoveka na zdrav život. Svi smo mi razgovarali sa našim komšijama, sa našim prijateljima o ovom zakonu. Čitali smo, slušali smo debate i diskusije u javnosti i kao glavna stvar koja se provlačila kroz diskusiju jeste "zabrana".
Međutim, mi danas moramo jasno reći građanima da nije zabrana ključna reč ovog zakona. Ključna reč ovog zakona je "zaštita", kao što su i ključne reči ovog zakona "uvođenje reda i zdravlje ljudi". Da li postoji dilema u ovoj sali oko toga – da je zdravlje najbitnija stvar na svetu? Verujem da ne postoji dilema ni u ovoj sali, kao što ne postoji dilema ni van nje.
Podaci Svetske zdravstvene organizacije da će do kraja ove godine, u poslednjih pet godina, ukupno od uticaja duvanskog dima u svetu umreti više ljudi nego što je poginulo u Drugom svetskom ratu su zastrašujući. Za mene lično mnogo su strašniji podaci – da je Srbija jedna od 18 zemalja sa negativnim prirodnim priraštajem, da je Srbija zemlja koja uveze 50 miliona evra više duvana nego što ga izveze, da je Srbija zemlja u kojoj godišnje umre 16. 000 ljudi i da ne nabrajam dalje.
Mislim da je ovo sasvim dovoljno da se i kod nas formira svest o potrebi rešavanja ovako velikog pitanja.
Iza mnogih foruma, diskusija, debata, konferencija, uglavnom je ostajalo mnogo više neodgovorenih pitanja nego datih odgovora. Ovaj zakon, uz dobru primenu, može biti odgovor na mnoga neodgovorena pitanja – onako kako su to uradili u Irskoj 2004. godine, u Engleskoj 2007. godine, u Hrvatskoj i Turskoj 2008, gde su u potpunosti zabranili pušenje, ili onako kako su to uradili u Bugarskoj, u Belgiji, Češkoj, Austriji, gde su delimično zabranili pušenje.
Ukoliko ovaj zakon uporedimo sa zakonima zemalja o kojima sam govorio, možemo reći da govorimo o jednom umerenom zakonu, pa će tako irski pab iz Soko Banje, odnosno vlasnici ovog irskog paba moći da biraju da li će njihov lokal biti za pušače ili za nepušače. Ovaj zakon im daje pravo da biraju, kao što daje pravo svim ugostiteljima u Srbiji da biraju da li će njihovi lokali biti za pušače ili za nepušače, ukoliko imaju do 80 kvadratnih metara.
Na taj način poštujemo prava pušača i uvažavamo njihove potrebe. Oni će i dalje imati svoje mesto u omiljenim restoranima i kafićima, uvažavajući realnost u Srbiji i ne bežeći od tako bitne činjenice i tog ekonomskog aspekta primene ovog zakona.
Mnogo glasnije moramo reći to da je ovo zakon koji na vrlo precizan i jasan način štiti nepušače od uticaja duvanskog dima, tako što će u potpunosti zabraniti pušenje – na javnim mestima, na radnim mestima, u javnom prevozu. Ovo je zakon takođe koji će na vrlo precizan način i koji je na vrlo precizan način preventiva našim najmlađima, školarcima, koji ne bi trebalo da zapale prvu cigaretu.
Na kraju, znamo da se kvalitet zakona ne meri idealom i idejom kojom je pisan, već po primenjivosti u realnom životu. Ja se iskreno nadam da će se ovaj zakon u praksi primeniti mnogo bolje nego što se primenjuje ovaj trenutno, odnosno ovaj prethodni zakon.
U očekivanju da će u Srbiji biti sve manje pušača, u očekivanju da će broj od 19.000 mrtvih od uticaja duvanskog dima, odnosno pasivnih pušača biti sve manji, u očekivanju da će u Srbiji biti sve manji broj dece koja pale svoju prvu cigaretu – glasaću za ovaj zakon, jer on ne uzima nikome pravo da sa svojim životom radi ono šta hoće. Uz poštovanje ovog zakona više ćemo uvažavati život onoga pored nas. Hvala najlepše.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Pet minuta i 40 sekundi iskorišćeno vremena poslaničke grupe.

Reč ima narodna poslanica Gordana Paunović-Milosavljević, posle nje narodni poslanik Milan Vučković.