PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 24.03.2011.

11. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

11. dan rada

24.03.2011

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 18:35

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Aleksandar Pejčić ima reč.

Aleksandar Pejčić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Zahvaljujem, gospođo predsedavajuća. Koristiću vreme ovlašćenog predstavnika. Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, ministre, predstavnici Vlade, pre svega na početku moram da vam čestitam na hrabrosti za pisanje jednog ovakvog zakona. Ovo jeste jedan težak, Sizifov posao. Vi jeste postigli formu, ali suštinu niste postigli. Nama iz Demokratske stranke Srbije je žao pre svega što niste prihvatili naše amandmane, a podneli smo preko 40 amandmana i hteli smo da popravimo ovaj tekst zakona. Prihvatili ste svega dva amandmana, i to tehničke prirode.
Rekli smo da niste pogodili suštinu, da ovaj zakon nije dobar, da je izuzetno glomazan. Ima 193 člana. Samim tim, kada pogledamo zemlje u okruženju i zemlje koje su u EU, videćemo da su oni ovaj problem rešili, tj. da njihovo zakonodavstvo vezano za ovu problematiku govori o tome da njihovi zakoni imaju od 30 do 100 članova. Ovo je jedan konglomerat loših ideja, galimatijas, i mi iz Demokratske stranke Srbije smo ga prosto nazvali „zakon protiv sporta“, jer ništa dobro neće doneti sportistima Srbije.
Druga stvar, hteli smo da ovim amandmanima poboljšamo tekst zakona, da unapredimo ovaj zakon. Kada je reč o ovom amandmanu na član 1, koji govori o rekreativnom sportu, moram vas podsetiti da zemlje u okruženju i zemlje koje su u EU sport baziraju upravo na tom rekreativnom sportu, kako bi ojačali zdravstveno svoju naciju. U Finskoj se preko 90% ljudi bavi rekreativnim sportom; u Portugaliji, koja je u EU, najmanje ljudi se bavi sportom, 40%, dok je kod nas sasvim drugačije, kod nas se između 10 i 20% ljudi bavi rekreativnim sportom.
Da nam se ne bi desile olimpijade kao što je Peking 2008. godine, gde smo favorizovali samo vrhunski sport, a amaterski i rekreativni sport zapostavljali, a oni su baza tog vrhunskog sporta, ovim amandmanima smo hteli da promenimo taj tekst zakona.
Vi ste prihvatili samo ta dva naša amandmana; nama je žao, ali se nadamo da ćemo u toku ove diskusije da vas ubedimo i da ćete prihvatiti još koji amandman. Zahvaljujem.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Slađan Mijaljević. Po amandmanu?

Slađan Mijaljević

Srpska radikalna stranka
Ja bih, ako može, vreme ovlašćenog predstavnika? Hvala. Gospodo poslanici, gospodo iz Vlade, poštovano predstavništvo, u ovom delu gde govorimo o pojedinostima, i posle donošenja amandmana sa više strana ovde iz Skupštine, odnosno iz više poslaničkih klubova, vi niste prihvatili nekoliko ključnih predloga. Dakle, ostali smo na istim pozicijama; vi ćete najverovatnije odbraniti vaš koncept, iako u Skupštini sedi nekoliko poslanika koji su u raznim klubovima i sportskim organizacijama, od najnižih pa do najviših nivoa, proveli po nekoliko decenija. Naravno, uz dužno poštovanje prema ostalim kolegama koji su radili na ovom zakonu.
Razlikujemo se konceptualno. Naše zamerke su da je preveliki uticaj u sportskim organizacijama od strane države, da nije valjano osmišljen deo oko privatizacije, da sistem sponzorisanja nije uopšte osmišljen, da školski sport nije dobro definisan, naročito srednjoškolski i fakultetski. Uvodite nove funkcije i nova radna mesta, a da niste naveli koliko i po kojoj sistematizaciji će to biti sprovedeno i odakle novac za njihovo finansiranje, s obzirom na to da je sport sistem koji mnogo troši a malo vraća itd.
Naravno, podsećam da je u ovakvoj političkoj i ekonomskoj situaciji sve ovo nemoguće valjano i odjedanput uraditi.
Državni budžet je u stalnom deficitu. Država i stanovništvo su osiromašeni do neverovatnih razmera. Nemate jasnu političku viziju. Tumarate, i mi zajedno sa vama tumaramo po nekakvim putevima koji nas vode u Evropsku uniju, i to tumaranje se posle deset godina pretvorilo u fatamorganu. Vlade su zavađene partijskim interesima, kriminal i korupcija ugušiše i ovo malo privrede i države što je ostalo, a vi baš hoćete sve i odjedanput.
Još jednom vam kažem, preveliki je udarac na klubove, i to prvenstveno male klubove, malih sportova, koji su u suštini najmasovniji, ali i najsiromašniji. Ali, sport je najosnovniji vid životnih aktivnosti koji doprinosi psihofizičkom razvoju i zdravlju ljudi, pa ga upravo zbog toga i ne treba gušiti, već ga treba negovati.
Mene je, neću da kažem zaprepastio, ali veoma uznemirio stav koji sam čuo od nekoliko ljudi iz Ministarstva za sport i omladinu – da u Srbiji postoji hiperprodukcija klubova, zaista sam bio zatečen, pa ste vi odlučili da sprečite to. Ne razumem. Zašto ne stvorite takve uslove da se klubovi bore po kvalitetu između sebe, pa ko je bolji neka ostane na tržištu, a ko nema kvalitet – ključ u bravu? Šta hoćete time da postignete, da postoji hiperprodukcija nerada, dokoličarenja, kriminala, maloletničke delikvencije, narkomanije? Sve se ovo sprečava prvenstveno kroz najširi i najprihvatljiviji vid sporta. Deca, omladina, stariji se uvode u sistem organizovanja života, rada, učenja. Povećava im se fizička kondicija, zadovoljniji su, oslobađaju se stresa, zdraviji su. Jako je dobar i socijalni karakter; ljudi se druže i razgovaraju o pozitivnim stranama života, a ne o tome gde će koga prevariti i prebiti. Ne mogu svi odmah u prvu ligu, naročito ako ne žele da se profesionalno bave sportom.
Ovaj aspekt, ko će koga prevariti, prebiti, pa i ubiti, vezan je za velike klubove i velike sportove, gde se vrti veliki novac. U načelnoj raspravi mogli ste čuti, što je poznato i široj javnosti, iz izlaganja kolege Filipa Stojanovića, koliko je samo funkcionera iz fudbala u proteklih 20 godina izgubilo glavu. Toga nije bilo u malim klubovima i naročito malim sportovima koji donose svetska priznanja u svim uzrasnim kategorijama. Najveći deo sportista prolazi kroz te male klubove da bi došao do velikih klubova, velikih rezultata i većih para, ali u malim klubovima se formiraju kao pozitivni ljudi i uče najosnovnije tehnike i veštine iz svog sporta, koje kasnije kroz život usavršavaju.
Uticaj, naravno negativan, ovog zakona će osetiti upravo mali klubovi malih sportova, ali velikog srca i velikih sportskih rezultata. Veliki klubovi neće osetiti tako veliki udar, ali čini mi se da ni njima neće biti prijatno. Naravno, najviše će biti pogođeni najširi slojevi – vežbači, rekreativci, treneri. Upravo je njih trebalo da zaštitite i da stvorite sistemske uslove za što masovnije bavljenje sportom.
Mi ćemo još jedanput pokušati da vas ubedimo da malo popustite omču, kroz ovih preko dvesta amandmana, u raspravi u pojedinostima. Srpska radikalna stranka je podnela 43 amandmana, prihvatili ste samo dva. Ni ostali poslanički klubovi nisu prošli mnogo bolje. Prihvaćeni amandmani su pretežno kozmetičke prirode, taman da nam zamažu oči, ali to neće biti dobro za sport. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Đorđe Milićević ima reč. Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Zahvaljujem. Gospođo predsedavajuća, poštovana ministarka, poštovani predstavnici Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, koristiću vreme ovlašćenog predstavnika poslaničkog kluba SPS - JS.
Najpre želim da izrazim svoje lično zadovoljstvo i zadovoljstvo poslaničkog kluba SPS - JS zbog toga što su predstavnici Ministarstva i Vlada Republike Srbije prihvatili određeni broj amandmana poslaničkog kluba SPS - JS, koji nisu tehničke, već, rekao bih, suštinske prirode. Prosto, ovim smo i vi i mi vrlo jasno pokazali da imamo jedan zajednički cilj, a to je da dobijemo što kvalitetniji sistemski zakon, koji će ići u korak sa vremenom i koji će na određeni način unaprediti sport u Srbiji.
Ne bih da govorim o brojkama, ali od nekih 16 amandmana koliko je Vlada prihvatila, šest amandmana je poslaničkog kluba SPS - JS. To, naravno, ne govori da amandmani ostalih poslaničkih klubova nisu kvalitetni i da o njima danas ne treba razgovarati i pokušati iznaći određeni kompromis u opštem interesu svih nas i sporta u Srbiji.
Želim svoje vreme da iskoristim i akcenat da stavim pre svega na nekoliko stvari, da apostrofiram amandmane koje ste prihvatili, sadržaj amandmana koje ste prihvatili i da pokušam da uputim sugestije da imate razumevanja i da zajednički dođemo do rešenja za amandmane koji u ovom trenutku nisu prihvatljivi za predstavnike Ministarstva i predstavnike Vlade Republike Srbije.
Najpre, kada je reč o onom delu zakona koji je u javnosti predstavljen kao najspornije pitanje, reč je o postupku privatizacije, dobro je da su Vlada Republike Srbije i resorno ministarstvo prepoznali opravdanost amandmana koje je poslanički klub SPS - JS podneo na član 148. stav 1. i član 174. stav 2.
Prihvatanjem amandmana na član 148. stav 1. sprečena je bilo kakva mogućnost da objekti koji bi aktom Vlade bili proglašeni za objekte od nacionalnog značaja mogu biti dislocirani ili srušeni radi gradnje nekih visokokomercijalnih objekata, ili da im se promeni namena na bilo koji drugi način. Smatramo da smo na ovaj način uspeli da sačuvamo izuzetno značajne sportske vrednosti, što nam je zapravo i bio cilj onog trenutka kada smo podneli ovaj amandman.
Drugim amandmanom, na član 174. stav 2, onemogućili smo da zainteresovani kupac kao treći subjekat u postupku privatizacije može da pokrene postupak privatizacije. Na taj način, kao što smo govorili u raspravi u načelu, sprečili smo, po našem mišljenju, sve mogućnosti eventualne manipulacije koja bi se mogla javiti u tom vremenskom periodu od trenutka pokretanja privatizacije do same privatizacije. Tačno je da je to bila praksa Agencije za privatizaciju, kada je reč o samom postupku privatizacije. Tačno je da je ta praksa imala jako loša iskustva. Želimo da ta iskustva izbegnemo kada je reč o sportu i mislim da smo to uspeli prihvatanjem ovog amandmana.
Mislim da današnju raspravu treba da iskoristimo i da razgovaramo i da pokušamo da iznađemo rešenje za još nekoliko ključnih pitanja. Najpre se postavlja pitanje na koji način da stvorimo zakonsku obavezu da sredstva koja se ostvare od prodaje kapitala subjekta ne mogu, nego moraju biti usmerena u budžetski fond za finansiranje sporta, za izgradnju sportske infrastrukture i za izgradnju sportskih objekata. Mi ne želimo da ostavimo bilo koju drugu alternativu, jer smatramo da bi sve drugo na određeni način moglo štetiti razvoju sporta u Srbiji. Podneli smo amandman koji nije prihvatljiv i želimo da nađemo rešenje koje je prihvatljivo i koje je u opštem interesu.
Još jedna stvar kada je reč o postupku privatizacije – mi smo, imajući na umu pre svega važnost ovog postupka, značaj, kompleksnost, problematiku, predložili da se odredbe od člana 184. do člana 192, a tiču se postupka privatizacije... Predložili smo da se ovaj deo zakona primenjuje od 1. januara 2013. godine. Nije prihvaćen amandman. Razgovarali smo o tome na sednici Odbora za omladinu i sport. Rekli ste da bi prihvatanje ovog amandmana eventualno stavilo pod znak pitanja da li je privatizacija opciona ili obavezna i da se postavlja pitanje šta sa onim sportskim subjektima, šta sa onim sportskim klubovima koji bi odmah nakon usvajanja ovog zakonskog predloga želeli da uđu u postupak privatizacije.
Mi delimično možemo da prihvatimo ovo obrazloženje, ali nakon 15 godina mi usvajamo jedan izuzetno važan sistemski zakon, koji obuhvata jedan značajan postupak, mislim pre svega na postupak privatizacije i na odredbe članova od 174. do 192, i mislim da nam je potreban jedan period za prilagođavanje, evidentiranje i ostale pripremne radnje koje su neophodne da bismo došli do samog postupka privatizacije.
Ponoviću ono što sam rekao tokom rasprave u načelu. Vlasništvo nad stadionima velikih fudbalskih klubova, sportskim objektima, u ovom trenutku je, čini mi se, centralna tema u javnosti. Smatramo da to jeste važno, ali ovaj zakon treba da odgovori na još jedno važno pitanje, a to je sistemsko finansiranje sporta, i kada je reč o profesionalnim klubovima i kada je reč o bazičnom sportu, o mlađim kategorijama; zatim, podrška klubovima koji predstavljaju bazu za vrhunski sport, ali i podrška u izgradnji sportskih objekata i sportske infrastrukture, o kojoj smo već govorili.
To su za nas u ovom trenutku važna pitanja i zato smatramo da opšti interes u oblasti sporta, kao deo zakonskog predloga, nadamo se i zakona, jeste deo koji zaslužuje mnogo više pažnje. Ovaj deo zapravo treba da pruži odgovore na dva ključna pitanja: prvo je šta se smatra opštim interesom u oblasti sporta; drugo je na koji način se vrši odabir programa koji će se finansirati.
Takođe, želim da izrazim zadovoljstvo jer ste prihvatili amandman kojim se vrlo precizno i jasno definiše uloga i značaj Sportskog saveza Srbije u ovom zakonu. On je prvobitnim predlogom zakona doveden u jedan neravnopravan i nekorektan položaj. Nadam se i ubeđen sam da je to slučajnost. Mislim da je to u potpunosti ispravljeno amandmanom na član 104, koji je prihvaćen.
Kada je reč o opštem interesu u oblasti sporta, smatramo da određenu pažnju treba posvetiti asocijaciji „Sport za sve“ Srbije, kao asocijaciji koja već duži niz godina kroz svoje programe ostvaruje opšti interes u oblasti sporta, asocijaciji koja broji 59 članica i više od 20 saveza nacionalnog nivoa. Ulogu i značaj ove asocijacije smo pokušali da definišemo amandmanom koji smo podneli na član 114.
Za nas je važno i pitanje, o čemu je govorio kolega iz SRS malopre, kako je moguće stvoriti zakonski osnov za učešće klubova u evropskim klupskim takmičenjima, odnosno da oni budu finansirani iz republičkog ili iz pokrajinskog budžeta. Dešava se da u određenim jedinicama lokalne samouprave postoje takvi klubovi, da jedinice lokalne samouprave nemaju mogućnost da finansiraju, a priznaćete da je njihovo učešće, njihovo takmičenje od opšteg interesa za sport u Srbiji.
Dakle, ovaj zakon treba da kaže jasno šta je javni interes u sportu i kako sačuvati taj javni interes.
Na samom kraju, želim još jednom da izrazim zadovoljstvo zbog toga što su prihvaćeni amandmani koji su suštinski jako važni. Mislim da tokom današnje rasprave imamo sasvim dovoljno vremena da razgovaramo eventualno o još nekim predloženim rešenjima ili da pronađemo neka nova rešenja kako bismo na kraju dobili jedan kvalitetan sistemski zakon, koji će regulisati ovu izuzetno važnu oblast, oblast sporta u Srbiji. Zahvaljujem.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Da li još neko želi po ovom amandmanu? (Ne.)
Na član 3. amandman je podnela grupa od 21 narodnog poslanika Poslaničke grupe Napred Srbijo. Narodni poslanik Borislav Pelević ima reč. Izvolite.

Borislav Pelević

Napred Srbijo
Gospođo predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministre, gospodo iz Ministarstva, poštovani građani Srbije, poslanička grupa Napred Srbijo, SNS, pokušala je da ovim amandmanom na član 3. popravi ovaj zakon sa naučne strane gledišta i da pomogne piscima ovog zakona da naučno definišu određene pojmove u oblasti sporta, s obzirom na to da je to u Predlogu zakona urađeno prilično nevešto i u suprotnosti je sa mnogim delovima teorije sporta, posebno kada se radi o definicijama pojedinih oblasti u sportu.
Ovde ste naveli definicije gotovo svih oblasti, ali nedostaje ona prava, po kojoj zakon i nosi naziv, a to je definicija sporta. Vi ste umesto toga preuzeli, odnosno prepričali, prepisali, ali prilično pogrešno, definiciju koju je donela Evropska povelja za sport 1992. godine, koja predstavlja osnovni element, osnovni zakon, osnovu svega onoga što se tiče sporta u EU. Naravno, i ona je napisana na osnovu Evropske povelje sporta za sve, koja je definisana 1975. godine, ali je usvojena u EU sledeće godine, 1976. godine.
Dakle, ova povelja, Evropska povelja o sportu, ne poznaje pojam sportske aktivnosti. Ona koristi termin sport, što je primereno ovom zakonu. Pisci ovog predloga su jednostavno pogrešili i stavili su umesto sporta sportske aktivnosti, i uveli su još i umnu aktivnost. Pa, podrazumeva se da svaka sportska aktivnost podrazumeva i umnu aktivnost, jer ne postoji fizička aktivnost u sportu koja nije praćena umnom aktivnošću.
Pretpostavljam da ste želeli da ovim uvedete šah, da je to zbog šaha, ali moram vas, gospođo ministre, obavestiti da naučnici, i evropski i svetski, koji se bave teorijom sporta ne priznaju šah kao sport. Šah je misaona igra, intelektualna igra. Nema u šahu fizičkih aktivnosti, osim pomeranja desne ruke kada se pomeraju figure. Dakle, veoma jasno, uz sve uvažavanje šaha kao visokoumne intelektualne igre, ali samo misaone igre, a ne sporta, uvažavajući šah kao misaonu igru, moram da vas upozorim da ste zašli u nešto što ne pripada sportu, jer nema šaha na Olimpijadi, nema šaha na Univerzijadi, nema šaha na Mediteranskim igrama, nema šaha u Svetskim sportskim igrama.
Dakle, radi se o tome da nešto što nije sport ne možete ovako tretirati u Predlogu zakona o sportu, i to još u definiciji sportske aktivnosti, odnosno u definiciji sporta, što ne stoji. Jer, Evropska sportska povelja ne poznaje šah kao sport i nema tih umnih aktivnosti u njihovoj definiciji sporta, koje ste se morali pridržavati. Pored toga, postoje mnoge naučne definicije o sportu, koje se manje-više razlikuju, ali nijedna ne uključuje takve umne aktivnosti, kakva je šah, u domen sporta.
Ovde ste pokušali da definišete sportsku priredbu, međutim, vrlo neprecizno i vrlo skraćeno. Sportska priredba predstavlja najširi pojam, koji obuhvata sportska takmičenja i sportske manifestacije. Dakle, manifestacije su one aktivnosti u domenu sporta koje ne obuhvataju takmičenje, već se radi o promociji nekog sporta, dodeli priznanja za najboljeg sportistu, dočeku, recimo, naših najboljih sportista itd. Dakle, to je sportska manifestacija. Sportska priredba mora da obuhvati i takve manifestacije. Zato bi bilo dobro da ste sportsku priredbu definisali na potpuniji način.
U tački 16) mnogo je primerenije upotrebiti termin „vrhunski rezultat“, a ne, kako ste vi to prilično nespretno definisali, „postizanje unapred određenog rezultata“. To je vrhunski rezultat. Znači, vrhunski rezultat je ono čemu teže svi sportisti, bilo da se radi o pobedi na takmičenju ili o premašivanju nekog rekorda koji je već postavljen. U toj definiciji ste morali staviti da je sportsko takmičenje takmičenje sportista, čiji se rezultat postiže tokom trenažnog procesa. S tim se slažu svi naučnici u teoriji sporta.
Ovde ste napisali da je organizator sportskog takmičenja lice. Mislim da je to vrlo nespretno, svi će to shvatiti kao fizičko lice. Ne, fizičko lice može biti, ali ne mora, organizator jednog velikog takmičenja. U našoj praksi i u evropskoj i svetskoj praksi obično su organizatori velikih sportskih takmičenja sportske organizacije, dakle, sportski savezi, olimpijski komiteti, sportski klubovi itd. Ali, vi ste ovde napisali „lice“, što nije dobro.
Još nešto. Morali ste u ovoj definiciji staviti da se takmičenja moraju održavati pod zakonskim uslovima i prema sportskim pravilima, unapred utvrđenim. Ta definicija je morala sadržati ove dve jako važne stvari. Vi ste napisali ovde o sportskim pravilima, ali sportska pravila se podrazumevaju praktično, a nacionalna sportska pravila jednog granskog saveza moraju biti usklađena sa međunarodnim, sa pravilima međunarodnog sportskog saveza. Mi smo samo hteli da vam pomognemo u tome i da dopunimo vašu definiciju.
Predložili smo brisanje tačke 18) zato što se pojam „profesionalno sportsko takmičenje“ ne pojavljuje u našoj praksi.
Dalje, napravljen je veliki propust u definisanju „sporta za sve“. „Sport za sve“ nije rekreativni sport, on je nešto više od toga. „Sport za sve“ sadrži u sebi i takmičenja i „sport za sve“ jeste deo olimpijskog pokreta, a rekreativni sport je nešto sasvim drugo. Mi imamo kod nas Asocijaciju „Sport za sve“, koja okuplja 59 organizacija i saveza, kao što su Planinarski savez, Orijentacioni savez itd., ali to nije jedno te isto. Dakle, uzeli ste nespretno, ne vi, pisci ovog predloga zakona su uzeli jedno nespretno rešenje i definisali su „sport za sve“ kao rekreativni sport. Nije tako. Osim toga, vi ste ovde napisali čak i nepotpunu definiciju. Potrebno je dopuniti definiciju rekreativnog sporta rečima: razonoda, zabava, opuštanje i psihički odmor, a ne samo: „poboljšanje fizičkog i duhovnog stanja“, jer rekreacija obuhvata i razonodu, i zabavu, i opuštanje i psihički odmor. Prema tome, mislim da je ova definicija potpuno pogrešna s vaše strane.
Predložili smo brisanje stava 3. zato što se ne može očekivati da državni službenici koji rade u Ministarstvu sporta definišu šta je to sport, a šta nije sport, da li je neka aktivnost sportska aktivnost ili sport, ili nije. Mislim da je trebalo pribaviti mišljenje Sportskog saveza Srbije, Olimpijskog komiteta o tome.
(Snežana Samardžić Marković, s mesta: Prihvaćeno je.)
Prihvaćeno je. Odlično! Utoliko bolje, jer zaista ne mogu činovnici u Ministarstvu, od kojih se neki zaista ne razumeju u sport, da definišu pojam sporta.
U svakom slučaju, kao što ste videli, naša poslanička grupa Napred Srbijo - SNS pokušala je da vam pomogne ovim amandmanom da popravite definisanje sportskih pojmova, ukoliko je bilo potrebno da se oni definišu, jer gledajući ovaj član 3. ispada da ovo nije zakon, već više liči na neki akademski rad, na neki naučni rad o oblasti sporta. Hvala vam lepo.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Aleksandar Pejčić ima reč.

Aleksandar Pejčić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Zahvaljujem. Gospođo predsedavajuća, narodni poslanici, ministre, predstavnici Vlade, da zakon o sportu nije dobar i da nema razumevanja kod pojedinih političkih grupa vladajuće većine govori i veliki broj amandmana koji su oni podneli. Neki su prihvaćeni, neki nisu. Mada, gledajući amandmane, oni su korektni, dobri i i te kako menjaju tekst zakona.
Kada je reč o članu 3, o kome je pričao moj uvaženi kolega, zakonopisac se upustio u jedno teorijsko definisanje pojedinih pojmova, kao da je, kao što reče on, akademska rasprava. Konfuzija je nastala upravo zbog preuzimanja određenih pojmova iz Evropske sportske povelje, a to je akt na kome se zasniva sportska politika određenih zemalja.
Pretpostavljam da ste razmišljali i o prethodnom zakonu, koji je ove pojmove pojednostavio i koje ste jednostavno mogli da prepišete iz prethodnog zakona, vezano za novi nacrt zakona, jer su i te kako doprli do naroda; oni će predstavljati propise, a ne nešto apstraktno.
Inače, dobro bi bilo da podsetimo građane Srbije da Srbija već ima Zakon o sportu, koji je donet još 1996. godine. Taj zakon nije ugledao svetlost dana iz jednog prostog razloga – nisu doneti određeni podzakonski akti.
Ali, nismo dobili odgovor, gospođo ministre, na pitanje – ko je pisao ovaj zakon? Pošto se radna grupa rasturila i godinu dana nije zasedala, naše pitanje je bilo ko je zakonopisac, s obzirom na to da je geslo vaše političke opcije – stručnost ispred politike. Zato pretpostavljam da su ovo pisali stručnjaci. Ali, u javnosti ima drugačijeg odjeka; naime, stručnjaci kažu da su otišli iz te radne grupe. Sada smo zatečeni i ne znamo ko je u stvari pisac ovog zakona. Zahvaljujem.