ČETVRTA POSEBNA SEDNICA, 05.04.2011.

OBRAĆANJA

Vlatko Ratković

Za evropsku Srbiju
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Ćosiću, ovi zakonski projekti koji su pred nama veoma su važni, ne samo zbog, na prvom mestu, zakona o advokaturi, ne samo zbog razrade ustavne norme koja advokatsku profesiju i advokaturu definiše kao nezavisnu i samostalnu službu, naglašavam službu, ne delatnost, nego službu koja pruža pravnu pomoć građanima i pravnim licima.
Dakle, ne samo iz tog razloga, ne samo iz razloga prilagođavanja našeg pravnog poretka onome što Svetska trgovinska organizacija propisuje u domenu liberalizacije tržišta usluga, a u tom smislu i odredbe zakona koje se odnose na rad stranih advokata; ovi zakoni važni su, na prvom mestu, zbog implementacije nacionalne strategije reforme pravosudnog sistema. Upravo kroz tu prizmu i posmatram zakon o advokaturi i zakon o notarima, odnosno javnim beležnicima, zakon o izvršenju i obezbeđenju itd.
Advokatura, kao malo koja druga delatnost, profesija ili služba, ima tu jednu specifičnost što ona dotiče sve oblasti života pravnih subjekata, bilo da su to građani fizička lica, bilo da su to privredna društva ili drugi pravni subjekti, drugi pravni entiteti, praktično, da se figurativno izrazim, od rođenja, preko života i egzistencije, pa do smrti.
Advokati su tokom istorije, naše nacionalne srpske istorije, ali i istorije Evrope, i u anglosaksonskom i kontinentalnom pravu, dali veliki doprinos ne samo stručnoj, nego i političkoj misli i političkim aktivnostima. Podsetiću da su od 44 predsednika SAD 25 bili advokati, da su lideri i vođe Francuske revolucije mahom bili advokati, a i da su u našoj istoriji advokati dali značajan doprinos u kreiranju društvenih odnosa i u 19. i u 20. veku.
No, da se vratimo na ono što je bitno kroz ove zakone. Šta se dobija? Dobija se na prvom mestu jedan uređeniji sistem zaštite pravnih interesa građana, pravnih lica i drugih pravnih entiteta. Dobija se veći stepen samostalnosti i principa, doslovnog sprovođenja principa samoregulacije advokature u određenim oblastima funkcionisanja advokatske službe.
Kvalitet ovih zakona jeste, između ostalog, u onome što je predistorija donošenja i utvrđivanja ovih zakona. Godinu, dve ili tri su ovi zakoni bili u javnoj raspravi, u jednoj stručnoj raspravi pred advokatskim komorama, kao i pred drugim stručnim telima i stručnim organima.
Naglašavam, u prostorijama ovog parlamenta održane su, mislim, dve kvalitetne sesije na kojima su bili predstavnici ovog esnafa, ove struke, dakle, Advokatske komore Srbije, narodnih poslanika, Ministarstva pravde, predstavnika Pravnog fakulteta itd.
Moj je utisak da se ovim zakonom o advokaturi napušta jedan model koji je kod nas egzistirao i koji je, da tako kažem, advokaturu svodio na jedan format fiškala, fiškalskog jednog sistema koji je prevaziđen i u kontinentalnom evropskom pravu, a daleko više u anglosaksonskom, ono što egzistira u Velikoj Britaniji i SAD.
Neću ponavljati ono što su moje kolege već govorile oko upisa u Advokatsku komoru, polaganja pravosudnih ispita i svih drugih uslova koji su opštepoznati. Istakao bih kao kvalitet ovoga zakona profesionalno usavršavanje advokata kroz Advokatsku akademiju. Dakle, u jednom sveopštem kontekstu doživotnog učenja, doživotnog usavršavanja i obrazovanja, treba posmatrati i ovo normiranje profesionalnog usavršavanja advokata – stalnim usavršavanjem i stalnim traganjem za novim dostignućima pravne nauke, pravničke prakse itd.
Osiguranje advokata od profesionalne odgovornosti izuzetno je važna stvar. Dakle, data je mogućnost i advokatskim komorama da mogu zaključiti ugovore sa osiguravajućim kompanijama o kolektivnom osiguranju od profesionalne odgovornosti. Ovim institutom štite se prava pravnih subjekata i građana i pravnih lica od eventualne štete koju advokat može svojim nesavesnim radom da prouzrokuje svom klijentu odnosno stranci.
Što se tiče oblika organizovanja advokata, tu imamo sličan sistem. Koliko je meni poznato, bilo je nekih polemika da se, sem samostalnog bavljenja advokaturom, zajedničke advokatske kancelarije i advokatskog ortačkog društva, uvede institut, kao što postoji u nekim zapadnim, na prvom mestu anglosaksonskim sistemima, akcionarskih društava. Ali, na moje zadovoljstvo, takve ideje nisu prihvaćene. To bi, po meni, predstavljalo jednu vulgarnu komercijalizaciju ove profesije.
Zakon o javnom beležništvu je još jedan veoma važan zakon. Nakon 80 i nešto godina, ako uzmemo u obzir da je 1930. godine, u vreme Kraljevine Jugoslavije, donet Zakon o notarima koji je egzistirao jedno kratko vreme, čak ne ni na celoj teritoriji tadašnje države, dakle, javno beležništvo po modelu kakav postoji i u zemljama u regionu, koje su javno uvele javne beležnike odnosno notare kao oblik pružanja profesionalne pomoći i kao supstitut određenih oblika sudske, uslovno rečeno, vlasti, odnosno sudskih postupaka.
Notarima, odnosno uvođenjem javnih beležnika u naš pravni sistem, pre svega rasteretićemo sudove od određenih poslova koji preopterećuju rad sudova i kroz javno-beležničke zapisnike i kroz javno-beležničke potvrde, kao i one vidove vanparničnih postupaka koje nisu ekskluzivno u domenu sudske vlasti i sprovođenja postupaka od strane sudova.
Nažalost, poslednja smo zemlja u regionu koja uvodi i donosi ovaj zakon o javnim beležnicima odnosno notarima, ali bitno je da ćemo kroz postojanje javnih beležnika na ovaj način, kako je to propisano i predloženo ovim predlogom zakona, imati jednu poverenu javnu funkciju koja će se poveriti osobama odnosno licima od poverenja, a na temelju procene i uslova koje propisuje ovaj zakon.
Kada prvih sto notara bude imenovano, formiraće se i Komora javnih beležnika, sa određenim stepenom samoregulacije i samostalnosti u određenim domenima egzistencije ovog važnog instituta.
Šta će to notari raditi kada ovaj zakon zaživi u praksi? Na prvom mestu, to su ugovori o imovinskim odnosima supružnika, ugovori o imovinskim odnosima vanbračnih partnera, sporazumi o deobi zajedničke imovine supružnika ili vanbračnih partnera itd. Dakle, raspolaganje nepokretnosti, kupoprodajni ugovori, ugovori o poklonu, kao i pravni poslovi – mortis kauza, dakle, sastavljanje i overa testamenata odnosno zaostavštine.
Sem javno-beležničkih zapisa, kao što smo čuli od ministarke Malović, važan posao beležnika biće javno-beležnički zapisnici. Tu će se olakšati i ubrzati postupci u oblasti trgovinskog i privrednog prava, a to je, primera radi, zapisnik sa osnivačke skupštine ili druge skupštine akcionarskog društva ili kakvog drugog oblika organizovanja privrednih subjekata.
Znači, sem što će građani i pravna lica imati efikasniju i bržu zaštitu i sem što će rasteretiti sudove ovih poslova, notari će sigurno doprineti i tome da ekonomski bonitet Srbije bude povećan, zbog brzine u postupanju.
Nedavno sam imao prilike da u jednoj susednoj zemlji overavam jednu ispravu za jednog mog klijenta, s obzirom da se bavim advokaturom. Isprava je sačinjena i overena kod javnog beležnika i sve je završeno za manje od sat vremena, znači, čitava procedura, koja bi ovde, s obzirom da se overa potpisa na osnivačkim aktima, na statutarnim aktima itd, mora zakazivati u sudovima, trajala mnogo duže.
Dakle, notari odnosno javni beležnici omogućiće efikasniji postupak, bržu zaštitu pravnih interesa građana i pravnih lica i sigurno je da će kroz ovaj zakon i indirektni efekti biti poboljšanje jednog miljea za strana ulaganja i poslovanje i stranih kompanija i uopšte pravnih lica.
Treći veoma važan zakon o kojem mi danas raspravljamo i u narednim danima ćemo raspravljati, a posebno razgovarati o amandmanima koji su, kao što znate, podneti u velikom broju, na ovaj set zakona podneto je, po mojoj informaciji, blizu 600 amandmana, jeste Predlog zakona o izvršenju i obezbeđenju.
Ovde u postupku obezbeđenja i izvršenja, nažalost, imamo jednu sumornu statistiku koja kaže da je trajanje izvršnog postupka u Republici Srbiji oko 260 dana, a prosečno trajanje izvršnog postupka u zemljama EU prosečno iznosi 60 dana.
Kao implikacija ovako sporog sprovođenja izvršenja i uopšte izvršnih postupaka jeste i činjenica da se pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, a to smo čuli i od ministarke Malović, nalazi 3.500 predstavki ukupno, od čega 1.034 predstavke se odnosi na postupak izvršenja, a u kontekstu povrede prava na pravično suđenje, odnosno povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Mehanizmi, instituti i podinstituti koje sadrži ovaj zakon, a koje sada neću posebno apsolvirati, jesu takvi da će oni omogućiti u svakom slučaju brže sprovođenje izvršenja, odnosno ostvarenje pravne zaštite svih pravnih subjekata, a na prvom mestu fizičkih lica, pravnih lica kao poverilaca u ovim sudskim postupcima.
Dakle, i kroz institut dostavljanja, način dostavljanja podnesaka, pismena, kroz eliminaciju mogućnosti, traženja izuzeća u određenim pravnim situacijama itd, imaćemo jedan razrađen mehanizam koji će omogućiti da izvršenje, kao kruna postparničnog postupka, bude takvo da građani ne čekaju na izvršenja po godinu, dve ili tri dana, kao što je to do sada bio slučaj.
Poštovana ministarko, mi podržavamo sve ove zakonske projekte i izražavamo svoje zadovoljstvo zbog kvaliteta ovih zakonskih predloga, kvaliteta javne rasprave koja je vođena i siguran sam da će ovo učiniti naš pravni sistem mnogo boljim i zaštitu naših građana u ostvarivanju njihovih prava pred sudovima i drugim državnim organima mnogo bržom. Zahvaljujem se još jednom svima.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 13 minuta i 30 sekundi vremena poslaničke grupe. Reč ima narodni poslanik Nenad Konstantinović. Posle njega, ako završi sa obavezama, narodna poslanica Nataša Vučković, pa narodna poslanica Maja Laušević.
...
Socijaldemokratska stranka

Nenad Konstantinović

Za evropsku Srbiju
Dame i gospodo narodni poslanici, uvažena predsedavajuća, poštovana gospođo Malović, pred nama se danas nalaze, mogu slobodno da kažem, revolucionarni zakoni iz oblasti pravosuđa, zakoni na osnovu kojih će se na najbolji način završiti reforma pravosuđa koju smo počeli pre nekoliko godina i zakoni na osnovu kojih će se naš pravni sistem približiti sistemu EU.
Kažem da su ovi zakoni revolucionarni iz prostog razloga što zakonom o javnim beležnicima i zakonom o izvršenju i obezbeđenju se uvode potpuno novi instituti koji su kod nas jednim delom postojali pre Drugog svetskog rata, ali od Drugog svetskog rata do danas nisu. Dakle, mi prvi put posle Drugog svetskog rata uvodimo sistem notara u naš pravni sistem.
Hoću javno da pohvalim Ministarstvo pravde zato što je u postupak donošenja ovih zakona uvelo kao praksu da zakoni budu predmet javne i stručne rasprave na preko 50 okruglih stolova, ako saberemo sve okrugle stolove na kojima se raspravljalo o ova dva zakona koja sam pomenuo i zakonu o advokaturi. Ta javna rasprava je bila i van Skupštine. Imali smo i nekoliko okruglih stolova u Skupštini Srbije.
Takođe, hoću da pohvalim Ministarstvo pravde što je uvelo još jedan princip, a to je da ljudi koji su stručni i ljudi koji predstavljaju određenu struku su činili većinu ljudi u radnim grupama koja je izrađivala ove zakone.
Na čelu radne grupe za izradu zakona o advokaturi bio je predsednik Advokatske komore Srbije gospodin Dragoljub Đorđević i bili su predstavnici drugih regionalnih advokatskih komora. Može se videti po tekstu ovog zakona da je izraz apsolutno interesa i potreba advokature, a ne interesa i potreba političkih partija.
Na čelu radne grupe za izradu zakona o javnim beležnicima bio je naš profesor sa Pravnog fakulteta Dragor Hiber i on je dao stvarno neizmeran doprinos prilikom izrade ovih zakona, i omogućio nam i svojim znanjem i svojom energijom da dobijemo jedan moderan sistem notara, nalik na sistem notara koji postoji u Evropskoj uniji.
Za mene je, naravno, kao advokata, danas najvažniji Zakon o advokaturi. Zakon o advokaturi koji je pred nama, mogu slobodno da kažem, apsolutno garantuje nezavisnost i samostalnost advokature kao profesije. Ovim predlogom zakona se omogućava da Advokatska komora Srbije svojim statutom uređuje odnose, prava i obaveze između advokata i da advokati, koji isključivo biraju na skupštini Advokatske komore svoje organe, mogu apsolutno samostalno da odlučuju o razvoju svoje profesije.
Mislim da je na dobar način pronađen u ovom zakonu neki odnos između države koja je prenela deo svojih javnih ovlašćenja po osnovu Ustava na advokaturu i advokature kao nezavisne i samostalne profesije.
Čulo se ovde dosta toga da se ovim zakonom remete neki osnovni principi na kojima postoji advokatura u Evropi. Hoću prosto da kažem to nije tačno, jer prema oceni evropskih asocijacija advokata, ovaj predlog zakona poštuje sve osnovne principe evropske advokature i sva relevantna pravila na evropskom i međunarodnom nivou koje je donela evropska i svetska asocijacija advokata.
Nije tačna teza koja se ovde čula danas pre podne da se država donošenjem ovog zakona na bilo koji način meša u rad advokature. Ponavljam još jednom, isključivo advokati na svojoj skupštini samostalno biraju svoje organe, tako da uticaj države na advokaturu po ovom zakonu apsolutno ne postoji.
Bilo je reči i o jednoj odredbi koja predviđa da dve godine posle obavljanja pravosudne funkcije i funkcije u upravi ljudi neće moći da budu upisani u red advokata. Mislim da ova odredba na najbolji način govori o tome da su stvarno advokati od karijere pisali ovaj zakon. Podržavam jednu ovakvu odredbu i smatram da nju, koja se nalazi u članu 6, ne treba menjati, jer principijelno treba štititi advokaturu od nelojalne konkurencije.
Isto tako, neću da se shvati da je bilo ko od nas ili bilo ko iz DS, ili bilo ko u Ministarstvu pravde Republike Srbije ovu odredbu stavio u zakon da bi na neki način kaznio sve one koji nisu bili izabrani u poslednjem izboru za sudije i tužioce. Apsolutno ova odredba nije uperena protiv njih.
Podneo sam jedan amandman koji odlaže primenu ove odredbe za godinu dana, na koji način ćemo omogućiti svima onima koji žele da uđu u redove advokature, a obavljali su neku pravosudnu funkciju u proteklom periodu, to i urade odmah po donošenju ovog zakona.
Jedan od, kako sam rekao, revolucionarnih zakona, zakon o javnim beležnicima, prvi put posle Drugog svetskog rata uvodi notare u naš sistem. U našoj tradiciji smo imali preteče notara, imali smo predviđene kroz Dušanov zakonik, kroz Građanski zakonik, kako je ministarka rekla u uvodnom izlaganju, 1930. godine je bio i donet Zakon o javnim beležnicima u Kraljevini Jugoslaviji.
Danas je Srbija jedina zemlja u regionu koja nema sistem notara i praktično donošenjem ovog zakona omogućavamo građanima da mogu lakše da ostvare svoja prava i svoje interese i da dobiju apsolutnu pravnu sigurnost kada sklapaju bilo kakav pravni posao.
Notara će biti dovoljno, mnogo više je danas šaltera u sudovima u opštinama i gradovima u Srbiji, mnogo više nego što je šaltera po opštinama, opštinskim upravama. Notara će biti na svakih 25.000 ili 30.000 građana po jedan, znači, u svakoj opštini, u svakom gradu imaćemo dovoljan broj notara, odnosno javnih beležnika.
Neće više biti gužve i neće biti guranja u redovima u sudovima, gde naši građani sate provode pokušavajući da overe neku svoju izjavu ili da overe fotokopiju nekog dokumenta. To će biti jedna ružna praksa za nama. Sada će svako moći da ode kod svog notara i da bez ikakvog čekanja overi bilo koji dokument ili zaključi ili overi bilo koji ugovor o raspolaganju svojom imovinom.
Sami notari će poslužiti za to da unesu pravnu sigurnost i to je glavni cilj ovog zakona, jer su oni ti koji mogu da pomognu i savetuju građane kada overavaju i zaključuju ugovore, a oni garantuju i svojim znanjem da sadržina u tim ugovorima je apsolutno u skladu sa zakonom.
Imali smo mnogo problema oko prometa nepokretnosti. Svi smo toga svesni, raznih lažnih ugovora i trostrukih prodaja stanova. Toga svega više neće biti kada uvedemo notarski sistem u Srbiji.
Ono što je važno, to je da shvatimo i mi i oni koji će se kandidovati za notare, i Ministarstvo, a to je da u nekom narednom periodu do početka primene ovog zakona treba da donesemo takve podzakonske akte koji će omogućiti apsolutno da za notare budu izabrani samo visokostručni, oni koji imaju, kako zakon kaže, pravni fakultet i položen pravosudni ispit i pet godina radnog iskustva i što je možda važnije, visokomoralni građani.
Svaki notar mora da se ponaša u svom radu dolično, odnosno visokoetički i mora da štiti ugled jedne profesije za koju možemo slobodno da kažemo da je ugledna isto koliko i profesija sudije ili profesija advokata.
Inače, položaj javnih beležnika je najsličniji položaju sudija, ali su notari u potpunosti odvojeni materijalno i finansijski od sudova. Notari će obavljati javna ovlašćenja. Ta ovlašćenja sud i država prenose na njih i moraju se ponašati u skladu sa tim vrlo odgovorno i potpuno nepristrasno u odnosu na politiku i bilo kakve uticaje.
Drugi revolucionaran zakon koji Skupština danas donosi je zakon o izvršenju i obezbeđenju, koji predstavlja punu reformu pravosuđa i kojim se zaokružuje reforma procesnog prava kod nas. Mislim da je svakom građaninu u svakoj firmi u ovoj zemlji jasno da Zakon o izvršenju koji smo imali do sada ne da nije bio dovoljno efikasan, nego niko nije uspevao godinama da naplati neki dug koji je utvrđen sudskom presudom, niti da ostvari bilo koje svoje pravo koje je utvrđeno nekom sudskom presudom.
Zato mi je drago da danas ne govorimo o izmenama i dopunama Zakona o izvršenju, jer je nemoguće popraviti loš sistem koji smo imali, već potpuno uvodimo jedan novi sistem i donosimo potpuno novi zakon. Novim sistemom uvodi se paralelno, da kažem, izvršenje. Imaćemo i privatne izvršitelje i sudske izvršitelje.
Neko je danas rekao da su privatni izvršitelji uterivači dugova. Apsolutno nema osnova za jednu takvu tezu. Nisu privatni izvršitelji uterivači dugova, privatni izvršitelji služe da omoguće svakom građaninu koji želi da ostvari neko svoje pravo i kojim je utvrđeno na najbrži mogući način.
Ne mogu biti uterivači dugova već postoje vrlo jasni definisani zakonski uslovi kako neko može da postane izvršitelj. Potrebno je da ima završen pravni fakultet, da ima položen izvršiteljski ispit, da ima iskustvo.
Javni izvršitelji će imati pooštrenu odgovornost i imaće apsolutnu kontrolu i nadzor od strane komore izvršitelja, od strane suda i od strane ministarstva.
Do sada sudovi nisu odgovarali ni na koji način što ne izvršavaju presude građana i što građani ne mogu da ostvare svoja prava. Sada će privatni izvršitelji, ukoliko bilo šta urade na štetu stranaka, odgovarati svom svojom ličnom imovinom za štetu koja nastaje strankama, a biće u obavezi da uplate i osiguranje, tako da se preko osiguranja građani mogu obešteti.
U prilog tezi da nije bilo moguće popraviti dosadašnji sistem, već smo morali da uvedemo potpuno novi sistem, govore i podaci koji su vrlo egzaktni. Prema istraživanjima, stopa namirenja dugova u postupku izvršenja je 1,16% u našoj zemlji. Dakle, od ukupnih dugovanja koja su utvrđena srpskim presudama, naplati se svega 1,16%.
Ono što je cilj ovog zakona i što možemo da očekujemo na osnovu relevantnih podataka iz zemalja okruženja, a ovaj sistem paralelnih izvršitelja postoji ne samo u razvijenim zemljama EU, kao što je Holandija, već postoji i u Mađarskoj, i u Bugarskoj i u Makedoniji, možemo dao očekujemo da stopa namirenja bude bar 40%. Tako je bilo, od 30 do 40%, u drugim zemljama. Nadam se da ćemo uspeti da budemo bolji i od zemalja u okruženju i da ta stopa bude mnogo veća.
Kolega Vlatko Ratković je govorio nešto o tome koliko dana traje izvršenje u Srbiji.
Prema podacima iz 2010. godine koje je dala Svetska banka, prosečno izvršenje traje 365 dana ako uopšte uspete da izvršite presudu, pošto ovi predmeti koji nisu završeni, oni u proseku traju 422 dana, a ovi koji jesu 260 dana, kako je kolega Ratković rekao.
Ono što je naš cilj i što je sigurno da možemo da ostvarimo ovim zakonom to je da svako naplati svoje potraživanje i da svoje pravo ostvari koje je garantovano sudskom presudom i drugom odlukom najkasnije za dva meseca. Iz tog razloga pozivam i opozicione poslanike, a ne samo poslanike vladajuće većine, da glasaju za ove zakone o kojima danas govorimo jer oni jesu stvarno i isključivo na korist građana Srbije.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 14 minuta i pet sekundi vremena poslaničke grupe. Narodna poslanica Nataša Vučković dobiće reč kada završi sa obavezama van sale za sednice. Sada ima reč narodna poslanica Maja Laušević, posle nje narodna poslanica Biljana Hasanović Korać.

Maja Laušević

Za evropsku Srbiju
Poštovani predstavnici Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, pred nama su krucijalni zakoni iz oblasti pravosuđa. Na prvom mestu osvrnula bih se na Predlog zakona o izvršenju i obezbeđenju.
Svedoci smo dugog trajanja izvršnih postupaka i na taj način nemogućnosti da dugogodišnje parnice nakon dobijanja pravosnažne sudske odluke ne mogu efikasno da se izvrše u izvršnom postupku. U prilog ove tvrdnje govore i brojne predstavke upućene kako Ustavnom sudu, tako i Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.
Pred nama je potpuno novi sistem. Na prvom mestu osvrnula bih se na sjajno rešene odredbe u postupku izvršenja i novinu koja se tiče dostavljanja zapravo izvršnom dužniku.
Šta je do sada bila praksa? Do sada je bila praksa da se izvršni dužnik nalazi u lagodnijoj poziciji u odnosu na izvršnog poverioca, što je nedopustivo po sebi. Znači, od sada će, ovim zakonom je predviđeno, što pozdravljam kao odličnu ideju, da se dostava vrši na adresu sedišta pravnog lica upisanog u registru, odnosno na adresu, prebivalište ili boravište fizičkog lica upisanog kod organa za vođenje evidencije o ličnim kartama, znači u SUP.
Na taj način je sublimirana ideja koja je pomalo buduća tema za razmišljanje, znači trebalo bi to urediti i zakonom o prebivalištu i boravištu, ali smatram da je ovo odlična ideja.
Uvode se privatni izvršitelji. Takođe pozdravljam razrađeni deo zakona koji se odnosi na dobijanje izjave o imovini. Do sada je postojao u zakonu, međutim, na taj način nije dovoljno preciziran.
Moram da priznam, poverioci su do sada izigravali Šerloka Holmsa tražeći sredstva i predmet izvršenja kako bi namirili svoje potraživanje koje je stečeno na osnovu pravosnažne i izvršne sudske presude.
Mnogo je novih instituta i rešenja koja su pred nama. Samo ću se osvrnuti na to da je poseban postupak za namirivanje potraživanja na osnovu komunalnih usluga koje se takođe veoma često javljaju u praksi.
Rekla bih da institut javnog beležništva i ovaj novi zakon koji je pred nama, odnosno notara, ima veoma dugu tradiciju u evropskom kontinentalnom pravu. Latinski model beležništva jeste najrašireniji u svetu. Pojam latinski beležnik jeste skraćena definicija pojma savremenog beležnika i sadrži vekovnu tradiciju principa i pravila koji su zasnovani na nepristrasnosti i kroz koje je javni beležnik dobio javno poverenje.
Danas gotovo sve obalske zemlje i zemlje u regionu imaju ovaj institut javnih beležnika ili, drugačije nazvanih, notara. Takođe, sve više jugoslovenskih republika su donele zakone o notarima i notarskim ovlašćenjima i dužnostima. I Kraljevina Jugoslavija je, kao što je kolega Konstantinović izneo, preko Zakona o notarijatu Kraljevine Jugoslavije iz 1930. godine uvela funkciju javnog beležnika koja je kao relikt austrougarskog prava napuštena posle Drugog svetskog rata.
Međutim, danas ne samo zbog zastupljenosti ove ustanove u uporedno-pravnim sistemima, već zbog opredeljenih razloga, vraćamo ovaj institut u pravni život naše zemlje i ne samo zbog toga, nego zbog pravne sigurnosti pre svega.
Moram da istaknem da recimo konkretno u Novom Sadu, u odeljenju sudske overe Osnovnog suda u Novom Sadu, postoji pet službenika koji se bave poslovima overe, što je zaista neizvodljiv posao i pored njihove najbolje volje. Ono što bih na kraju rekla, jeste da posebna forma i sadržaj tih javnobeležničkih isprava olakšavaju i delatnost suda i drugih državnih organa, te smanjuju njihovu potrebu za intervenciju u postupku pružanja pravne zaštite.
Na koncu, bilo je mnogo reči u dosadašnjem pretresu u načelu o Zakonu o advokaturi. Zahvaljujem predstavnicima predlagača koji su inkorporirali, zajedno sa kolegom Ivkovićem, amandmane Advokatske komore Vojvodine na ovaj predlog zakona. Pozivam sve narodne poslanike da u danu za glasanje podrže ove zakonske predloge. Zahvaljujem.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je četiri minuta i 40 sekundi vremena poslaničke grupe. Reč ima narodna poslanica Biljana Hasanović Korać, a posle nje narodni poslanik Mirko Čikiriz.
...
Socijaldemokratska stranka

Biljana Hasanović-Korać

Za evropsku Srbiju
Poštovana predsedavajuća, uvažena ministarko, dame i gospodo poslanice i poslanici, na samom početku podsetiću da je ova skupština maja 2006. godine usvojila Nacionalnu strategiju reforme pravosuđa.

Otpočinjanje ove reforme bilo je neophodno jer je naše pravosuđe, prema percepciji građana i prema istraživanjima koja su bila sprovedena, bilo veoma loše procenjeno, i to kao neefikasno, loše organizovano, neobjektivno, korumpirano. Za razvoj, za napredak u svakom pogledu i za demokratizaciju društva potrebno je dobro uređeno i efikasno pravosuđe.

Opšte je poznato da svakog čoveka pogađa nepravda, a još više ga pogađa kada pred nadležnim organima pokuša da je ispravi i dođe do pravde. To traje unedogled ili se i ne ostvari kada pravo i pravda ne budu na istoj strani.

Iz navedenih razloga u prethodnom periodu vrlo intenzivno se radilo na reformi pravosudnog sistema kod nas. Već su zabeleženi i pozitivni rezultati, ali to je proces koji traje i zahteva izuzetno angažovanje mnogih subjekata, a naročito Ministarstva za pravosuđe i ministarke. Zakoni koji su danas na dnevnom redu su sastavni deo te reforme i zbog toga su od velikog značaja za dalje unapređenje pravosudnog sistema i demokratizacije celog društva.

Kao prvi je Predlog zakona o advokaturi jer je i advokatura deo pravosudnog sistema. U postupku izrade teksta ovog zakona učestvovali su eminentni stručnjaci, ali je i sprovedena veoma široka rasprava, što mislim da je jako dobro. Zainteresovani subjekti su imali prilike da stave svoje primedbe, da daju sugestije i predloge i dosta toga je i uvaženo. Mišljenja sam da je veoma značajno za kvalitet teksta koji je pred nama to što je sprovedena tako široka rasprava sa većim brojem okruglih stolova i na razne druge načine.

Za izradu ovog predloga zakona bilo je više razloga. Sada važeći Zakon o advokaturi je donet je još 1998. godine u Skupštini SFRJ. Ta država više ne postoji, a 2006. godine donet je Ustav Republike Srbije, koji propisuje nova načela i definiše advokaturu na nov način.

Iz tih razloga je neophodno doneti novi zakon, koji bi advokaturu uredio kao samostalnu i nezavisnu službu pružanja pravne pomoći građanima i pravnim licima, radi zaštite njihovih prava i interesa sa akcentom na nezavisnost i samostalnost.

Drugi razlog je neophodnost usklađivanja normativnog okvira Republike Srbije sa međunarodnim dokumentima koji uređuju oblast advokature. Na kraju, kako je Republika Srbija u postupku pristupanja Svetskoj trgovinskoj organizaciji, za šta je jedan od uslova liberalizacija u domenu usluga i uređivanje uslova pod kojima u Republici Srbiji advokati strani državljani mogu da obavljaju svoje advokatske poslove, neophodno je bilo pristupanju izradi ovog predloga zakona.

Već je bilo puno reči o sadržaju zakona, tako da ću se sada zadržati samo na onome što se predviđa kao novine. Da bi ispunio cilj, Predlog zakona detaljno reguliše celokupnu materiju advokature, ali kao novine se predviđaju: kao prvo, predviđeni su uslovi za upis u imenik advokata stranih državljana i način njihovog obavljanja advokatske delatnosti na teritoriji Republike Srbije.

Druga novina je obaveza advokata da se osiguraju od profesionalne odgovornosti i dati su uslovi i način na koji će se to sprovesti. Bitna novina je uvođenje novog oblika obavljanja advokatske delatnosti.

Pored samostalnog bavljenja advokaturom i zajedničke advokatske kancelarije, predviđeno je osnivanje advokatskog ortačkog društva, koje se upisuje isključivo u imenik advokatskih ortačkih društava koji vodi Advokatska komora Srbije. Na nov način se regulišu i organi Advokatske komore, ali se neću zadržati na tome jer je već dosta bilo reči.

Disciplinska odgovornost i prestanak prava na bavljenje advokaturom takođe su regulisani detaljnije i na nešto drugačiji način nego u do sada važećem zakonu. Ovo je značajno jer daje nadu da će ove odredbe zaživeti, za razliku od prethodnog perioda, što bi unelo više odgovornosti prema klijentima u ponašanju i postupanju advokata.

Na primer, i do sada je bilo propisano kako treba da izgleda firma advokatske kancelarije, što na primeru iz mesta odakle dolazim mogu da kažem da nije poštovano. Stavljane su ne samo firme koje su bile upravo postavljene na zgradu, nego i svetleće reklame i čitavi panoi ispred, tako da to zaista narušava ugled advokature i mislim da je jako važno uvesti red u tu oblast.

Značajna novina je što Predlog zakona predviđa da Advokatska komora Srbije osniva advokatsku akademiju, kao posebno telo koje ima zadatak da obezbedi stalnu stručnu obuku advokata, advokatskih pripravnika, diplomiranih pravnika i lica zaposlenih u advokatskim kancelarijama i društvima, i usavršavanje teorijskih i praktičnih znanja i veština neophodnih za stručnu, nezavisnu, samostalnu, delotvornu i etičku advokaturu.

Imala sam prilike pre petnaestak godina, kada sam počela da se bavim advokaturom, jer sam 20 godina pre toga radila u upravi, da se suočim sa starijim kolegama koje su u pogledu znanja bile na nivou kada su počeli da rade advokaturu. Nisu pratili nove propise i to se očitavalo u radu. Ne kažem da je to bila većina, ali je bilo takvih slučajeva.

Posle 10 godina sam i sama shvatila šta je to, posao ponese i nema se mnogo vremena. Ovakvo sistematsko organizovano obučavanje advokata i usavršavanje je veoma važno jer onda to podstiče advokate da moraju da prate nove propise i nove trendove u radu.

Predviđa se specijalizacija advokata, što takođe mislim da je jako dobro. Advokati su prinuđeni da se bave svim oblastima prava. Malo ko može sebi da dozvoli, pogotovo u manjim mestima, luksuz da se specijalizuje samo za određenu oblast.

Kada to bude uređeno zakonom i kada bude u primeni i kada se bude preko Advokatske komore organizovala specijalizacija i budu izdata uverenja, onda će se to u praksi lakše sprovoditi i nećemo morati da se dogovaramo međusobno ko će kojom oblašću da se bavi, nego će se znati ko je za šta specijalizovan.

Predviđen je advokatski ispit, kao novi poseban uslov za upis u imenik advokata, koji se sastoji od provere poznavanja domaćih i međunarodnih propisa i pravnih akata koji se odnose na advokaturu i Kodeks profesionalne etike advokata. Sve navedeno ima cilj da vrati dostojanstvo advokatskoj profesiji i povrati poverenje građana i pravnih lica u nju, kao i u celo pravosuđe.

Drugi po redu je zakon o javnom beležništvu. Već je iznet istorijat bezuspešnih pokušaja da ovaj institut posle Drugog svetskog rata zaživi kod nas, tako da je ovo praktično sasvim novi zakon koji na novi način reguliše ovu materiju. Demokratsko društvo, zasnovano na vladavini prava, zahteva pravnu sigurnost i izvesnost obavljanja pravnih poslova.

Osnovni ciljevi koji treba da se ostvare primenom ovog zakona su pravna sigurnost u pravnom prometu, rasterećenje sudova od poslova koji nisu direktno vezani za postupke suđenja i rasterećenje organa uprave i omogućavanje građanima i pravnim licima da jednostavnije i brže ostvaruju svoja prava. Da bi se primenili uslovi i da bi zaživeli u praksi, predviđeno je da ovaj zakon počne da se primenjuje tek sredinom iduće godine, kada se sve pretpostavke za njegovu primenu ispune.

Treći po redu je Predlog zakona o izvršenju i obezbeđenju. Važeći Zakon o izvršnom postupku donet je 2004. godine, sa primenom od februara 2005. godine. U praksi se pokazalo da rešenja iz tog zakona nisu adekvatna i da i dalje izvršni postupci traju čak i po nekoliko godina, sa neizvesnim ishodom. Ovim predlogom zakona predviđena su nova rešenja u postupku izvršenja i obezbeđenja koja će omogućiti efikasnije ostvarenje prava građana i pravnih lica.

Četvrti je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija. Poznato je da su nedovoljni smeštajni kapaciteti za izvršenje kazne zatvora i da je u ranijem periodu zbog toga dolazilo i do zastarevanja, a evidentno je povećanje broja lica lišenih slobode. Uloženi su značajni napori da se popravi situacija po tom pitanju. Drugi problem je nedovoljan broj zaposlenih u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija i smanjenje istih zbog sada važećih propisa.

Izmenama i dopunama Zakona se obezbeđuje da se poveća broj zaposlenih, kako bi se obezbedila sigurnost i zaposlenih i lica koja su na izdržavanju kazne zatvora. Pored toga, izmene se odnose na odredbe koje su u praksi stvarale probleme, kako bi se isti otklonili.

Kao novina, predviđa se novo odeljenje sa pojačanim nadzorom, zatim mogućnost da služba za obezbeđenje bude opremljena službenim psima, reguliše se pravo i uslovi pod kojima služba za obezbeđenje može da nosi oružje i niz drugih detalja i niz ovih izmena koje će omogućiti efikasnije izvršenje krivičnih sankcija.

Imajući u vidu da se svi ovi zakoni donose radi završetka reforme pravosuđa i podizanja ugleda celog pravosuđa i posebno, kako sam rekla, ovim zakonom o advokaturi, a i radi lakšeg ostvarivanja prava naših građana i pravnih lica, poslanici sa liste ZES će u danu za glasanje glasati za ove zakone.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 13 minuta vremena poslaničke grupe. Reč ima narodni poslanik Mirko Čikiriz, a posle njega narodni poslanik Zoran Babić.
...
Srpski pokret obnove

Mirko Čikiriz

Za evropsku Srbiju
Gospođo predsedavajuća, gospodine ministre, poslanici SPO su veoma pažljivo pratili sve reforme u oblasti pravosuđa i mislim da zbog nekog neopravdanog pritiska javnosti, a složili smo se da je nasleđeno stanje za vreme mandata ove vlade i za vreme dok je gospođa Malović ministar pravde bilo katastrofalno, svaki potez koji je išao u nekom boljem smeru nailazio je na oštrice onih koji su kritikovali stanje, ali takođe želeli to loše stanje da zadrže.
Mislim, sasvim objektivno, ne zbog toga što sam deo vladajuće većine, nego jednostavno zbog činjenice da je 95% odredbi svih zakonskih rešenja ovog ministarstva koje je ušlo u skupštinsku proceduru za poslanike SPO bilo apsolutno prihvatljivo i čini nam se da je namera bila apsolutno dobra i dobru nameru prepoznajemo kod svih zakona koji su danas u proceduri.
Naravno da ćemo u danu kada budemo raspravljali o amandmanima i u raspravi o pojedinostima mi izneti neka naša razmišljanja, između dva ili tri dobra rešenja koje je rešenje najoptimalnije, ali ono što mi možemo u startu da kažemo kao generalnu ocenu onoga što smo videli i detaljno proučavali, da su ova četiri jako dobra zakona.
Što se tiče zakona o javnom beležništvu, pošto smo mi možda jedini u Narodnoj skupštini Republike Srbije koji držimo malo više do Kraljevine Jugoslavije, do te naše evropske desne Srbije, pre Drugog svetskog rata, nama je jako drago da se Srbija sa ovim zakonom vraća svojim predkomunističkim temeljima, da hvata korak sa Evropom i sa modernim svetom.
Zaista je bilo besmisleno, 1001 posao koji ne spada u onu sudsku nadležnost, u užem smislu reči, stavljati u nadležnost sudova i bespotrebno ih, ionako preopterećen sud, dodatno opterećivati.
Sva rešenja data u ovom zakonskom predlogu su jako dobra.
Ono što se tiče zakona o advokaturi, mislimo da su zaista tokom javne rasprave, bilo je 50 i nešto okruglih stolova, panel diskusija, stručnih rasprava, a ovaj zakon su radili, čini nam se, ljudi od struke i sve novine koje su iznete u zakonu o advokaturi, a što su danas obrazlagale moje kolege, za nas su apsolutno prihvatljive. U duhu su potreba današnje advokature, ali takođe u nekom evropskom duhu i u duhu uvođenja svih novina koje su bile neophodne da se uvedu u zakon o advokaturi.
Mislim da je dobro što se omogućava steranim državljanima da se bave advokaturom u datim uslovima, zatim što je ipak potrebno da se advokati edukuju, osposobljavaju, jer ovo što je moja prethodnica rekla, to jeste tačno. Nebrojeno puta, jer sam i ja neku svoju profesionalnu karijeru počeo kao advokatski pripravnik, sreo sam manji broj kolega, ali bilo je kolega koji posle položenog pravosudnog ispita, verujte mi, da uopšte nisu pratili propise.
Najčešće obrazloženje je bilo, saznaću u hodniku od kolege, pitaću sudiju itd. To nije kvalitetno bavljenje advokaturom. Značaj advokature u našem pravnom sistemu je zaista veliki. Ne zaboravite da advokat pre svega pomaže sudu, pored toga što štiti interese svoje stranke i pomaže svojim strankama, dobar i korektan advokat, konstruktivan advokat, stručan advokat, najviše pomaže sudu, a time pomaže i celokupno pravosuđe i time doprinosi sa svoje strane uređenju pravnih odnosa u jednom društvu.
Čini nam se da je dobro konačno ono što je već zaživelo zadnjih godina u praksi, da postoje zajedničke advokatske kancelarije, advokatska ortačka društva, da se to ovim zakonom preciznije reguliše i dobro je i polaganje advokatskog ispita, jer ne zaboravimo da se tu radi o proveri znanja iz domaćih i međunarodnih propisa koji se odnose na advokaturu i kodeks etike advokata.
Naravno da smo mi u velikoj meri još mentalno u tom jednopartijskom sistemu i naravno da je jednopartijski sistem iznedrio sve i svašta, pa i svakojake advokate koji su bili advokati države i advokati tajnih službi koji su završavali najprljavije poslove sa advokaturom.
S druge strane, imali smo advokate koji su i u tom jednopartijskom sistemu držali do svoje profesije, čuvali čast svoje profesije i u potpunosti se držali kodeksa advokatske etike.
Kolega Srđan Miković je pomenuo danas sa punim poštovanjem Dragića Joksimovića i Nikolu Đonovića, branioce generala Dragoljuba Draže Mihailovića, prvog antifašiste u okupiranoj Evropi, koji je na jednom montiranom staljinističkom procesu osuđen, ali ista sudbina je kasnije zadesila i njegove branioce, a to su bili branioci koje je postavio i sud, i Advokatska komora Srbije i čiji je jedini greh bio to što su pokušali da na jednom montiranom staljinističkom procesu pokažu da je to takav proces i da obrane i čast svoje profesije, ali i život osumnjičenog.
Naravno, posle, Josip Broz Tito, 1946. godine kada je putovao na Jadran, svratio je na Cetinje i javno izrekao presudu i advokatu Joksimoviću i advokatu Nikoli Đonoviću, i njihova sudbina je nažalost bila takva da nije mogao da se izbegne tragičan ishod.
Zbog činjenice da Srbija ima zaista kvalitetnih advokata, da ima advokata koji vode velike sporove i pred međunarodnim sudovima, da postoje specijalizovani advokati u svim oblastima prava, da zaista postoje advokati čija je prva asocijacija uz stručnost, korektnost i objektivnost, gospodstvo, da u potpunosti postupaju po kodeksu etike.
Ono što SPO želi da vidi u budućoj evropskoj Srbiji, želi da vidi advokate koji će u potpunosti poštovati kodeks etike, koji se neće služiti onim prljavim poslovima koji su bili prisutni kod nas, posebno devedesetih godina i zbog toga nas raduje činjenica da će jedna opoziciona stranka, LDP, glasati za ove zakone.
Očekivali smo da i ostatak opozicije da načelnu podršku ovim zakonima, a da naravno u raspravi u pojedinostima iznesu svoje primedbe i obrazlože svoje amandmane, a sam proučavajući neke amandmane, sebi sam rekao da ću za njih glasati i da ću ubeđivati ministra da ih prihvati, jer čini mi se da su dobronamerni.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je osam minuta i 30 sekundi vremena poslaničke grupe. Vreme na raspolaganju poslaničkoj grupi Za evropsku Srbiju je 10 minuta. Narodni poslanik Zoran Babić ima reč, a posle njega narodni poslanik Sreto Perić.