PETA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 16.12.2011.

2. dan rada

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko od predstavnika poslaničkih grupa želi reč? (Ne.)

Obaveštavam vas da su, saglasno članu 96. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine, do otvaranja zajedničkog načelnog pretresa, prijave za reč u pisanom obliku, a sa redosledom narodnih poslanika, podnele poslanička grupa LDP i poslanička grupa SRS.

Prva prijavljena na listi govornika je narodna poslanica Judita Popović, a posle nje narodni poslanik Milan Avramović.
...
Liberalno demokratska partija

Judita Popović

Liberalno demokratska partija
Gospođo predsedavajuća, poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, danas smo se ponovo našli ovde da se dogovorimo oko toga da li je potrebna pomoć građevinskoj industriji ili ne. Mislim da ćemo se oko toga usaglasiti, da jeste ta pomoć potrebna. Saglasićemo se i oko toga da je velika kriza zahvatila građevinsku industriju i da je malo toga pomoglo toj građevinskoj industriji u toku prošle godine, kada je donet taj zakon koji je imao ambicije da podstakne građevinsku industriju u Republici Srbiji, kao i da je malo toga od tog optimizma, koji je tada iskazan od strane ministarstva koje ga je predložilo, zaista i bilo opravdano i malo toga je realizovano što bi moglo da se uknjiži kao jedan ozbiljan rezultat uloženih napora. Pretpostavljamo da je bilo dosta napora, s obzirom da smo mogli da pročitamo koje su to sve mere bile predviđene za podsticanje te građevinske industrije, kao i koje su te mere koje su bile predviđene za podsticanje tražnje.

Podsetila bih vas da smo mi dostigli skoro onu magičnu crtu od 45% BDP u pogledu zaduženosti, tako da još malo treba, 0,2%, po poslednjim pokazateljima statističkim, da se zaista i dostigne tih 45%. To znači da više nema prostora za zaduživanje. To znači da je javna potrošnja i te kako u velikoj meri opteretila celokupan budžet, a da ova vlada ne namerava da promeni neku svoju politiku u pogledu javne potrošnje, a ni u pogledu zaduženosti, koja je velika i na unutrašnjem planu, a možda još veća prema spolja. Dakle, u tim uslovima kada budžet jednostavno nije sposoban da pruži neku svoju značajniju podršku i građevinarstvu i tražnji u sektoru građevinarstva, onda se postavlja pitanje na koji način se misli da se ozbiljnije pomogne ovoj grani privrede?

Složiću se oko toga da je zaista potrebno da se produži rok svake vrste predviđene pomoći građevinarstvu. Saglasiću se i oko toga da je potrebno da se pronađe novac za nove projekte širom Srbije, da se pronađu sredstva za subvencije za stanogradnju, da se smanji učešće za komercijalne kredite koji su sada veoma visoki i iznose 20%, pa su u znatnoj meri snizili mogućnost uzimanja kredita građana. Složiću se i oko toga da je jako potrebno da se da podstrek izgradnji stanova na mestu Kasarne Stepe Stepanović. Međutim, novaca iz budžeta nema i mi očekujemo taj budžet, odnosno predlog zakona o budžetu, da upravo vidimo o čemu se tu radi i da li budžet ima bar neke naznake oko toga da ima namere da bude razvojni, a ne samo potrošački, kao što je pokazao i u prethodnom periodu kada je rađen ovde predlog zakona o rebalansu budžeta. Dakle, glavna smetnja, glavna prepreka za pomoć građevinarstvu upravo se nalazi u novcu.

Sada bih vam citirala ono što ste vi kao ministarstvo predvideli kao mere za podsticanje tražnje. Recimo, vi ste predvideli investiranje u Koridor 10 i druge infrastrukturne projekte: subvencionisanje kamate po kreditima za finansiranje stambene izgradnje, direktno subvencionisanje kamatne stope na potrošačke kredite, kupovinu stanova na lizing, što jeftinije, kao neka vrsta alternativne kupovine stanova na kredit, novi modeli za subvencioniranje kupovine stanova, povećanje sredstava koja država odvaja za finansiranje programa subvencioniranja stanova. Dakle, to su bile te mere za podsticanje tražnje.

Citiraću vam i vašu definiciju kakvo je stanje u građevinarstvu. Vi ste sami utvrdili da je velika kriza u građevinskoj industriji u svetu, a da je još veća kriza u građevinskoj industriji u Srbiji. Vi ste definisali odgovor Vlade Republike Srbije kako zamišljate da se iz te krize izađe, s obzirom da je ona i u toku 2010. godine gubila na snazi i imala veoma negativan odgovor na sve mere koje su bile preduzete. Vi ste predvideli da se utvrdi građevinska industrija kao sektor od posebnog nacionalnog značaja u okviru strategije za prevazilaženje efekata ekonomske krize, mere za podsticanje traženja izlaska iz te krize, a mere za jačanje kapaciteta građevinske industrije da poveća ponudu. To su u stvari samo deklarativna zalaganja i prazna priča na tu krizu u kojoj se građevinska industrija nalazi.

Vi ste predvideli mere za podsticanje izlaska iz te krize i u pogledu jačanja kapaciteta građevinske industrije, kao i te tražnje, kao što smo malopre rekli. Međutim, to što ste vi predvideli na kraju niste ostvarili, iako su vam ciljevi bili i te kako ambiciozni. Recimo, vi ste predvideli prevazilaženje negativnih efekata ekonomske krize. Realnost vas negira u tome da ste zaista u tome uspeli. Vi ste predvideli i podsticanje razvoja i upošljavanja domaćih građevinskih preduzeća i obezbeđivanja likvidnosti ovog sektora. Rezultati su negativni. Mi ne vidimo da je građevinska industrija bar smanjila tu krizu u kojoj se nalazila, nego, šta više, ta kriza se samo produbljuje. Vi ste predvideli podsticanje razvoja i upošljavanje domaćih preduzeća, zadržavanje postojećeg nivoa zaposlenosti, uz mogućnost otvaranja novih radnih mesta, podsticanje privrednog razvoja u Republici Srbiji.

Sve ovo ja samo citiram koji su bili ciljevi tog zakona kada su donošeni. Međutim, ne treba tu mnogo analize da se vidi šta se u stvari dešava u realnosti i šta se dešava u praksi, odnosno na terenu i kako se ta građevinska industrija nosi sa postojećom krizom i velikim gubicima.

Predvideli ste i projekte čija se realizacija finansira i realizuje u skladu sa ovim zakonom, izgradnje škola, obdaništa, bolnica i drugih zdravstvenih ustanova, stanova, auto-puteva, sportskih objekata, objekata za potrebe obavljanja delatnosti iz oblasti kulture i druge objekte od javnog značaja. Dakle, tu ne treba čak nikakvog ni komentara, ovi projekti u stvari govore sami za sebe. Kada se pogleda šta je od toga ostvareno, vidi se da se to može meriti možda promilima. Vi ste predvideli i ubrzavanje određenih postupaka za najboljeg ponuđača. Sve je to u stvari ostalo na nekom nivou dobrih želja.

Kada se pogleda šta se ostvarilo od onoga što ste vi očekivali kao efekte tog zakona na koji smo mi imali ozbiljne primedbe, a to je upošljavanje domaćih građevinskih kapaciteta, povećanje investicija u građevinarstvu, povećanje broja zaposlenih i davanje značaja građevinskoj industriji kao motor privrednog rasta i zapošljavanja i u drugim sektorima privrede, onda možemo konstatovati da je sve to ostalo na papiru kao spisak lepih želja, da je pomoć bila nedovoljna, neodgovarajuća, da je pomoć, ali stvarna pomoć, izostala i da ste se u najvećoj meri oslanjali na budžet. Na budžet koji je inače preopterećen, koji prevashodno forsira javnu potrošnju. U stvari, vi ste predvideli da budete samo jedna od tih karika u povećanju javne potrošnje koja u stvari uništava privredu ove zemlje.

U tom zakonu koji je tada donošen i u ovom novom zakonu koji u stvari samo produžava rok važenja prethodno donetog zakona kao neku vrstu pomoći građevinskoj industriji, vidimo samo jedan rad koji možda ima krajnji cilj da se ništa ozbiljnije ne uradi u smislu reforme, pre svega građevinske industrije, s obzirom da se ovi zakoni odnose na građevinsku industriju.

Dakle, ako ovde nema ozbiljne namere da se nešto zaista ozbiljno i uradi, onda su rezultati ti o kojima sam već govorila. Ali, sve u svemu, nije zadatak nijednog ministarstva da se deklarativno zalaže za određene mere, da napiše sve svoje ambicije, da o tim svojim ambicijama govori i da te ambicije smatra kao vrhunac svog dostignuća i ulaganja u smislu ekonomskog razvoja i ekonomskog napretka. Mnogo više je potrebno tu da se uradi i da se uloži, da bi se efekti osetili. Ali, pre svega bi trebalo da se uloži sopstvenog truda i da se mnogo kreativnije pristupi i građevinskoj industriji od one kreativnosti koju je ovo ministarstvo pokazalo time što je jednostavno bazu svih svojih radnji, svih svojih budućih ambicija, pronašlo u budžetu koji više ne može to da finansira. Taj budžet je toliko preopterećen da ne može da finansira ni građevinsku industriju kao jednu od prioritetnih, kao što ste i sami rekli, jednu od motora privrednog rasta. Ako je građevinska industrija motor privrednog rasta a u takvom je stanju u kojem je, šta onda očekivati od svih ostalih grana privrede u Srbiji?

Mislim da ovde moramo da zaključimo da nemamo neke dobre perspektive i prilično je to sve u stvari jadno kada se sumira.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 13 minuta od vremena poslaničke grupe.

Reč ima narodni poslanik Milan Avramović, posle njega narodna poslanica Marija Bugarčić.

Milan Avramović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što bih počeo sa izlaganjem na tačku dnevnog reda – pomoć građevinskoj industriji u ovoj situaciji u kojoj se zemlja nalazi, dakle, u ekonomskoj krizi, postavljam pitanje ministru koji nije trenutno u sali: koliki je rok trajanja ovog zakona, iako u zakonu piše da je godinu dana, na koga će se primeniti ako ne samo na Vladu i koje su kaznene odredbe ako se ovaj zakon ne primeni?

Pošto ništa ne postoji u samom zakonu, kako će se sankcionisati Vlada ako ovaj zakon ne bude poštovala, a podsetiću vas da ne postoji zakon u skupštinskoj proceduri koji je bio i koji je usvojen a da za građane, firme, preduzeća i uopšteno nema kaznene mere koje treba da pune budžet države Srbije. Dakle, kada su u pitanju građani i kada su u pitanju stanovnici, državljani, preduzeća, firme i sve ono što treba da pomogne građanima, oni imaju kaznene mere koje se vrše u vidu prinudne naplate, dakle, novčanim potraživanjem.

Kada je u pitanju Vlada i kada ona ne sprovodi ono što je u Skupštini bilo predmet rasprave i usvojeno kroz zakonski akt, tu kaznene mere ne postoje. Zato je svima jasno zbog čega je rok trajanja ovog zakona kao rok trajanja jedne konzerve od godinu dana. Voleo bih da ministar da dodatno pojašnjenje zbog čega, ako želi da pomogne domaćoj građevinskoj operativi i uopšte građevinskoj industriji, ovaj zakon ne važi barem narednih 10 godina? Da li je sam ministar vidovit da je obrazloženje razloga svetske ekonomske krize takvo da će ona trajati samo godinu dana a ne i više, i da li uopšte Srbija ima razloga da zbog te krize građevinskoj operativi pomaže na takav način?

Pošto je članovima predloženog zakona, kojim mi usvajamo samo rok, to je produženje na godinu dana, definisana jasna stavka da sama Vlada donosi zaključak kom će preduzeću da da posao, vrstu i obim posla, način finansiranja i plaćanja, iako je sam ministar rekao da to iz budžeta Republike neće ići uopšte, u samom članu 3. predloženog zakona, u stavu 2. kaže se: "U realizaciji ovih projekata učestvuju građevinska preduzeća čije je sedište na teritoriji Republike Srbije koja ima odgovarajuće iskustvo i reference i zapošljavaju značajan broj radnika, odnosno prema svojim tehnološkim kapacitetima mogu zaposliti značajan broj radnika, a prema kriterijumima koje će utvrditi posebnim aktom Vlada". Dakle, Vlada će biti telo koje će posebnim aktom da izabere kriterijum.

Podsetiću vas kako se kriterijum bira u gradu Beogradu, kada su se nabavljali tramvaji, kada se zidao most preko Ade i bilo koji drugi građevinski objekat koji je išao iz budžeta države Srbije, zapravo jedinice lokalne samouprave, što u ovom slučaju dođe isto. Ako Vlada daje saglasnost na osnovu poverenja lokalnoj samoupravi, kako je naveo ministar u svom jutrošnjem izlaganju, onda imamo otvoren put korupciji. Podsetiću vas da su se takva vozila nabavljala, konkretno tramvaji u Beogradu, u skladu sa referencama koje su odgovarale samo tom proizvođaču, nikome drugom. Onda je bio monopol više nego očigledan, da takve reference može da ispuni samo onaj za koga je Vlada htela da ispuni i time su došli do željenog cilja – da dobiju proizvod. U ovom slučaju, napravio sam paralelu, Vlada da dobije građevinski objekat, uz reference koje je ona htela.

Prostor poverenja prema lokalnoj samoupravi može da postoji u nekim drugim segmentima, ali kada su u pitanju kapitalni projekti za koje saglasnost daje ministarstvo, to mora ići na proveru i to je više nego jasno. Takođe, predloženi zakon kaže da se način finansiranja za svaki pojedinačni projekat, za projekte izgradnje stanova iz člana 4. tačke 3. ovog zakona: "Vlada na predlog nadležnog ministarstva utvrđuje najnižu i najvišu cenu za građenje objekta". Dakle, ako utvrđuje i najnižu i najvišu, ona je limitirala neko preduzeće u šta mora da se uklopi. Podsetiću vas da je to takođe jedan prostor za zloupotrebu, zato što veliki broj preduzeća i izvođača radova koje je angažovala Vlada svojim aktom je angažovalo podizvođače koji su ispunjavali uslove od najniže do najviše cene i time je onaj preduzetnik ili preduzeće koje je dobilo posao uzelo procenat bez ikakvih sopstvenih učešća u izvođenju radova.

Sam zakon koji je definisan rokom od godinu dana, zapravo rokom jedne konzerve, nije obavezujući za postojeće projekte koji postoje, može da bude aktivan, ali za buduće projekte koji trebaju da se naprave, a čini mi se da je ministar rekao da ih ima preko 250, oni nisu obavezujući. Zato je moje pitanje više nego jasno – zašto nema kaznene mere za poštovanje samog zakona?

Prvo, ako se odnosi na građevinsku operativu koja se naziva domaćom proizvodnjom, moramo pomenuti proces privatizacije i moramo reći da je domaća operativa privatizovana na najgori mogući način, da su firme kupovane za onu vrednost koliko košta samo jedna desetina njene imovine, da su potraživanja takvih firmi bila veća nego koliko je firma sama prodata i da su strana lica kroz određenu privatizaciju, preko imena i državljana Srbije, kupovala preduzeća i time ostvarili neku dobit - prvo, da se preduzeće rasproda i imovina uništi, ne ostvarivši dobit samog razdraživanja posla. Ili, ako se desi da dođe do toga da se razradi posao, to je jedini jasan dokaz, zbog izlaska na rusko tržište. Jer, svi znamo da nemamo bescarinsku zonu, jedino je imamo sa Ruskom Federacijom i to je bio prvi i osnovni razlog.

Krš privatizacije u Srbiji, u kojoj su domaća preduzeća u uništenju prednjačila, podsetiću vas na "Ratko Mitrović", podsetiću vas na "Trudbenik", podsetiću vas na "Rad" i na zloglasnu firmu, građevinsku firmu Dragana Kopčalića, bivšeg predsednika Gradskog odbora Demokratske stranke, potpredsednika opštine Zvezdara i kuma menadžera grada Beograda, Dragan Kopčalić, koji je sa svojom firmom "Montera" uništio građevinsku domaću operativu, time što mu je preko 200 puta bio samo blokiran račun, i time što ne može da plati obaveze koje je za sebe preuzeo, jer sve što postoji u preduzeću je rasprodao. Da bi te primere mogao da opravdam, to ću navesti kasnije u delu izlaganja.

Postavlja se pitanje onda, ako je Vlada htela da pomogne građevinskoj operativi i industriji, kako je onda mogla da omogući ovakav vid privatizacije? Ako je ukupno, ovim zakonom od sedam članova napravljen sistem selekcije i konkurencije da se izbace strani izvođači, tj. da se animiraju domaći proizvođači u samom zakonu kaže da mora učešće biti domaćih proizvoda do 70%, postavljamo onda pitanje, šta ćemo sa onim preduzećima koja imaju zaposlene, koji proizvode građevinski materijal, koji se takođe vode kao strana preduzeća na teritoriji Srbije, mogu li oni u ovih 30% posebnim aktom Vlade da učestvuju sa svojim građevinskim materijalom, ili ne? Ko će taj akt odlučiti i na kakav način će on da izgleda, s tim da se postupkom javne nabavke biraju izvođači rodova, ostaje da se vidi do kraja 2012. godine, do kada će da važi ovaj zakon. Ukoliko ne budemo imali situaciju da ovaj zakon naknadno produžavamo, od godine do godinu, pošto niko od vas, pa ni sam ministar ne može da proceni koliko će trajati ekonomska kriza.

Ono što je takođe bitno, jeste izgovor koji koristi Vlada za svoje projekte. Pošto pomaže sama sebi, ne građevinskoj operativi, jer sama bira ko će šta da radi, gde i kako će to da se plati, jeste ekonomska kriza. Podsetiću vas da je izgovor ekonomske krize devedesetih, mračnih sila devedesetih, zapravo koalicionog partnera Demokratske stranke, ili uopšte opozicije u Republičkom parlamentu korišćen za više zakona, koji se naknadno prepravljaju. Ti zakoni ne samo što se ne mogu primeniti u Republici Srbiji u našem uopšte sistemu i životu, kao i ovaj, jer svih 250 projekata ne može se završiti za godinu dana, iako to postoji volja i želja zbog predizborne kampanje, jeste dokaz da je ovaj zakon apsolutno besmislen.

Ono što bismo mi iz Srpske radikalne stranke preporučili Ministarstvu, jesu drugi vidovi pomoći koje Ministarstvo može da preduzme, kako bi stvarno pomoglo građevinskoj operativi i industriji u Srbiji. To je ukinuti prvo preporuku koju je donelo Ministarstvo finansija bankama, da se ne izdaju veći krediti za izgradnju. Što je apsolutno kriminal, koji ne može biti tek tako sakriven, jer nijedna banka nije izdala kredit za neku vrstu izgradnje privatnom preduzetniku, pa čak ni domaćem uz debeli zalog koji po duploj vrednosti same nekretnine koja se zida. Što znači, da je banka napravila onakve uslove koje ne može da ispuni niko, a onaj ko može da ispuni on je otprilike veliki investitor ili veliki igrač. Time napravljen je monopol, da narodnim jezikom kažem, velika riba pojede malu. Samim tim se onemoguće mali građevinci da razvijaju svoj posao.

Ukinuti kamate, da se otpiše dug na firmarinu, na PDV, da se smanji, usitni ili podeli dug na porez na imovinu i da se sve to omogući u plaćanju u ratama ili učešće države u podeli tog poreza, kako bi se pomoglo onim firmama koje su već u privrednom, zapravo u registru privrednog suda dve godine u statusu zaduženih preduzeća koji čekaju svoju blokadu.

Dakle, ako uđete na taj sajt videćete da preko 600 preduzeća živi dve godine i više u blokadi i da je time onemogućena da radi samo zbog dažbina koje ima prema državi. Dakle, ne prema radnicima na gradilištu, ne prema onima koji su unapred kupili stan ili bilo koji drugi građevinski objekat, nego prema državi.

To je jednostavna paralela i jednostavan predlog jer i sam MMF otpisuje državi neke dugove, poklanja im one obaveze koje je preuzela na sebe, da to može u skladu sa tim i država da usmeri prema građevinskoj operativi i industriji.

Zašto je monopol više nego očigledan? Postaviću jedno otvoreno pitanje i samom ministru, koliki je broj rešenja o izvršenju, zapravo prijave radova ili građevinskih dozvola izdato u gradu Beogradu od datuma zadnje tri godine od datuma završetka Univerzijade do dana današnjeg? Koliko je izdato rešenja ili građevinskih dozvola od kada je kampanja krenula sa socijalnim stanovima u gradu Beogradu? Zbog čega se taj monopol i poverenje lokalne samouprave ne može vratiti?

Evo vam najbolji primer. Kada je gospodin Mišković napravio naselje "Belvil" nijedan investitor ne može u katastru da ispuni svoja prava kako treba. Nijedan investitor u Gradskom sekretarijatu ne može da ispuni svoja prava na vreme kako treba i uvek se izmišljaju novi uslovi i poduslovi, dok se stanovi u"Belvilu" ne prodaju.

Šlag na torti jesu socijalni stanovi koje radi država i grad. Ako vi imate nešto protiv skupih stanova, to ne znači da utiče na prodaju jeftinih stanova. Zbog čega se investitori onemogućavaju da rade svoj posao kroz administrativni postupak, tako da se pravi monopol, da onaj koji je napravio na vreme i koji ima poziciju da to uradi, dok svoj posao ne završi drugi ne mogu da počnu da rade. To vam je jasan dokaz da poverenje između lokalne samouprave i Ministarstva ne treba da postoji i najbolji primer za to vam je grad Beograd. Koliko je ukupno tih rešenja izdato, nadam se da ćemo dobiti taj odgovor u pismenom obliku da bi mogli to da koristimo i za neku drugu raspravu, a posebno što će ovaj zakon doći i sledeće godine na dnevni red, jer ćemo produžiti rok i do 2013. godine.

Šta je još potrebno da bi se pomoglo građevinskoj industriji? Ukidanje PDV-a za sve usluge koje čine deo pripreme proizvodnje u građevinarstvu. Kao što je ukupna izrada investicione tehničke dokumentacije, od urbanizma do projektovanja i izrade svih mogućih elaborata. Ukidanjem plaćanja taksi i računa za izdavanje uslova, izdavanje uslova i saglasnost, s obzirom da su preduzeća javno-komunalnih preduzeća koja su kroz participaciju i priključenje već ostvarili dobit na zidanje ili formiranje novih kvadrata.

Dakle, ne možete dobiti bilo kakvu dozvolu dok ne izvršite obaveze prema Direkciji za imovinu ili Gradskoj građevinskoj direkciji za uređenje zemljišta, koja je i te kako skupa i enormno velika. To je u suštini reket državi zato što vi pravite bilo šta što pravite, da i država od toga ima neku korist. Zakonom je to omogućeno da lokalna samouprava to može da podiže u određenom nivou, 60% na nivou godine i to je onemogućilo građevinsku industriju da bilo šta radi.

Skraćenje procedura izdavanja rešenja za građenje, od katastra preko svih sekretarijata koji smo dokazali da su leglo korupcije, što može da se zaključi prostim uvidom u broj rešenja koje sam pomenuo, jer za svaki dopis Sekretarijatu vi morate da konkurišete, svaki papir morate da platite, PDV na svaku aktivnost morate da izmirite, a do konačnog rešenja može i da ne dođe. Time su troškovi unapred prejudicirani.

Ono što takođe tišti ovaj zakon, jeste i ta situacija da Vlada vrši selekciju, da je zatvorila jedan vid pomoći samoj sebi i da time oni koji ne mogu da prođu tu selekciju ostaju u statusu kvo, zapravo u statusu u kom jesu. Time je dokaz kad god Ministarstvo i ova vlada želi nečemu da pomogne, da se rodi neka sumnja i tu sumnju smo mi na neki način otkrili jer je rok trajanja nepunih godinu dana. Zato treba rok trajanja produžiti i zato treba ući detaljnije u to šta su uslovi da bi neko dobio u državi Srbiji posao, a najbolje govore uslovi koje je dobila građevinska firma "Montera" koja nije mogla da dobije posao, a dobila je i to je dokaz da ne postoji poverenje ni u komisiju, ni u poseban zaključak, a ni u samo Ministarstvo. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Marija Bugarčić. Preostalo vreme je dva minuta.
...
Liberalno demokratska partija

Marija Bugarčić

Liberalno demokratska partija
Uvaženi potpredsedniče, uvaženi članovi Vlade, zaista mi je žao što ministra nema da bi mogli na kvalitetan način da raspravljamo.

Naime, bili smo svedoci kada su ministri iz vaše Vlade govorili da će nas kriza zaobići, a potom da je kriza naša jedina šansa, a zatim u septembru mesecu prošle godine su govorili da je kriza prošla.

Mi iz LDP smo i tada govorili i sada govorimo da je kriza i te kako uzela zamajac u našem društvu i u našoj državi i da ovi zakoni koji su danas predloženi nisu rešenje i nisu nikakve antikrizne mere za situaciju u kojoj se ova zemlja nalazi.

Naime, gospodin Dulić je rekao da je pet miliona ljudi ostalo u svetu iz oblasti građevinske industrije bez posla. Pitala bih ga da li ima precizan podatak koliko je ljudi u Srbiji ostalo iz građevinske industrije bez posla.

Takođe, imamo pokazatelje iz 2005. godine koji nam kažu da je tada iz oblasti građevinske industrije poslovalo 3.861 preduzeće i radilo 85.120 radnika u oblasti građevinske industrije. Godine 2010. imamo smanjenje od 74.000, a 2011. godine imamo 73,000 radnika koji rade u oblasti građevinske industrije što govori da svake godine rapidno se smanjuje broj radnika koji rade u građevinskoj industriji.

To je, gospodine ministre, i te kako veliki pokazatelj i znak da nas kriza nije zaobišla već da nas je i te kako pogodila.

Ovaj zakon nije doneo apsolutno nikakve pozitivne efekte. Ministar je na početku svog izlaganja rekao da je građevinska industrija spašena. Pitala bih ga na koji način je spašena kada imamo svake godine drastično manji broj radnika?

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Tu bih se vama zahvalio, obzirom da je vreme isteklo.

Reč ima narodni poslanik Bojan Mladenović.

Bojan Mladenović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije, imao bih pitanje u vezi izmena Zakona o stanovanju. Naime, ovo je usklađivanje ovog zakona sa već postojećim zakonima. Podrazumeva promenu indikatora, promenu indeksa, pa postavljam pitanje Vladi Republike Srbije zašto je za tako nešto, za usklađivanje zakona i za promenu ovih indikatora bilo potrebno punih godinu dana? Svi ti indikatori su bili predviđeni u decembru 2010. godine. Vladi je bilo potrebno punih godinu dana da te indikatore primeni na ovaj zakon, da uskladi ovaj zakon sa već postojećima i da napiše čitava tri člana za godinu dana. Vlada je ovde pokazala jednu veliku neozbiljnost, veliku neodgovornost prema građanima Republike Srbije, prema ljudima koji vrše pre svega otkup stanova.

Ovde u ovom zakonu umesto "bruto zarada u privredi Republike Srbije" stavlja termin "zarade u Republici", umesto "cena na malo", cene na malo se više neće primenjivati, već je "indeks potrošačkih cena". Zatim, umesto "neto zarada u privredi Republike Srbije" biće sada "zarade bez poreza i doprinosa u Republici".

Kako god da okrenete, kada su u pitanju zarade, bilo bruto ili neto, one iz meseca u mesec opadaju. Kada je u pitanju inflacija, da li je merite potrošačkim cenama ili cenama na malo, ona je uvek u porastu.

Kaada su u pitanju bruto zarade, ovo su podaci Republičkog zavoda za statistiku, u junu i julu one su iznosile 54.000 dinara, u avgustu i septembru oko 53.000, a u oktobru oko 52.000 dinara. U oktobru je bruto zarada bila manja za 1,7% u odnosu na mesec septembar.

Kada su u pitanju zarade bez poreza i doprinosa, u junu i julu one su iznosile 39.000, u avgustu i septembru u proseku 38.500, a u oktobru 38.167 dinara.

Kada je u pitanju inflacija, kako god je gledali, koji god indeks da koristite, ona je u porastu. Sada ćete umesto indeksa cena na malo uvesti indeks potrošačkih cena. Za obračun ovih indikatora koristi se metodologija harmonizovanog indeksa cena u EU. Kod nas se prvi put pojavila početkom 2007. godine samo sa jednim jedinim ciljem i jednim jedinim razlogom, a to je da se pokuša inflacija prikazati što manjom, da se ne pokaže onakvom kakva ona zapravo jeste, a razlika je pre svega u obuhvatu proizvoda čije se cene prate, kao i u načinu obračuna njihovih pondera.

Cene na malo, recimo, prate i cene građevinskog materijala i repromaterijala za poljoprivredu, što uopšte ne prate potrošačke cene. Zatim, u indeksu potrošačkih cena znatno je manji udeo cena regulisanih proizvoda i iznosi svega 35%. Koji su to proizvodi? To su oni proizvodi koje reguliše i koje kontroliše država Republike Srbije. to su naftni derivati, električna energija, saobraćajne usluge, komunalne usluge i te cene stalno rastu i stalno je država uvela da se primenjuju u potrošačkim cenama znatno manje nego što je to bilo u indeksu cena na malo.

Pokušava se da se prikaže inflacija znatno manja nego što ona zaista jeste. Evo kako je bilo u prvom tromesečju 2007. godine kada je u pitanju inflacija, kada se gleda na jedan način, kada se gleda na drugi način.

Kada su u pitanju potrošačke cene, onda je ostvaren rast od svega 0,7%, a kada se isto to gleda indeksom cena na malo, inflacija je bila 1,2%. Uzrok ovome je upravo manje učešće regulisanih cena, cene koje reguliše i koje kontroliše država Republike Srbije.

Kako god da okrenete, inflacija je prisutna. Evo, to danas pokazuje i ovaj indeks potrošačkih cena koji je osnovna mera inflacije. U avgustu je bio 100, u septembru 100,2, u oktobru 100,4, u novembru 100,9. Kako god da merite, koji god indeks da koristite, inflacija u Srbiji je u konstantnom porastu.

Kada navodite razloge za donošenje ovog zakona, stavili ste da, shodno članu 10. Zakona o klasifikaciji delatnosti i klasifikacija delatnosti utvrđena Zakonom o klasifikaciji delatnosti i o registru jedinica razvrstavanja, primenjivala se do kraja 2010. godine i iz tih razloga Republički zavod za statistiku od januara 2011. godine nije u mogućnosti da publikuje podatke o prosečnoj zaradi u privredi i prestao je sa objavljivanjem indeksa cena na malo.

Postavljam pitanje, sami ste naveli da se to primenjivalo do kraja 2010. godine. Ljudi moji, zašto vam je bilo potrebno godinu dana da promenite ove indekse u okviru ovog zakona. Dalje navodite – razlog za donošenje ovog zakona jeste da se reše mnogobrojni zahtevi za otkup stanova, odnosno promenu načina plaćanja istih. Pa, kako se u 2011. godini vršilo plaćanje otkupa ovih stanova? Kaže, kako podnosioci zahteva ne bi trpeli štetu. Postavljam pitanje – da li su oni do sada trpeli štetu i da li su u ovoj celoj godini otkupljivači stanova trpeli štetu, kao što ovde navodite, a sve to samo zbog nemogućnosti obračuna otkupne cene stana, do čega je došlo usled toga što Republički zavod za statistiku od 1. januara ove godine kao meru inflacije više ne objavljuje podatke o cenama na malo, već podatke o potrošačkim cenama itd.

Takođe ste dalje naveli - kako bi se nastavio otkup stanova itd. Ovde ste stavili – kada bi se nastavio otkup stanova. Da li to znači da je otkup stanova potpuno prestao u 2011. godini, tako može da se tumači ovo što ste napisali.

Dalje u razlozima za donošenje zakona po hitnom postupku navodite da se predlaže donošenje ovog zakona po hitnom postupku kako bi se što pre rešili mnogobrojni zahtevi za otkup stanova, odnosno promenu načina plaćanja istih. Da li su ti zahtevi stajali godinu dana? Kako su se oni otkupljivali?

Vlada je ovde pokazala jednu veliku neozbiljnost, jednu veliku neodgovornost, bila je previše ležerna, previše nezainteresovana. Sama je potpuno nepotrebno prouzrokovala i napravila problem kada je u pitanju otkup stanova.

Što se tiče građevinske industrije, tu bih takođe postavio jedno pitanje – šta se desilo sa onim parama i sa onim kreditom koji je Vlada Republike Srbije uzela za izgradnju naselja odnosno stanova na području bivše kasarne "Stepa Stepanović".

Vlada je uzela jedan kredit i rekla je da će od tog novca napraviti i izgraditi stanove, a kasnije prodajom stanova završiti one ostale.

Međutim, u oktobru ove godine desilo se da Vlada uzima još jedan kredit. Postavljam pitanje – zbog čega? Vlada nikad nije dala objašnjenje - šta se desilo sa onim parama iz prvog kredita? Da li su pare utrošene na izgradnju stanova, da li je poskupela sama izgradnja stanova, pa nisu imali dovoljno novca, da li su pare pokradene, da li su nestale, šta se desilo? Vlada nikakvo objašnjenje ne daje ili je možda uzrok uzimanja tog drugog kredita zato što ne ide dobro prodaja stanova.

Moram da vas podsetim da je Vlada nekoliko puta dala saopštenje, izašla u javnost da ima preko 10.000 zainteresovanih kupaca za stanove, a svega je na prodaju oko 5.000 stanova. Šta je sada sa tim kupcima? Da li je u pitanju lokacija, koja izgleda da nije atraktivna, da li je u pitanju cena, koja možda nije baš najpovoljnija, odnosno komercijalna, kako Vlada voli da kaže, od 1.250 do 1.290 evra po kvadratnom metru?

Moram da vam napomenem da za tu istu sumu, ili čak jeftinije, možete kupiti stanove na Dušanovcu, Lekinom brdu, Braće Jerković, Medaković II, Medaković III i tu već imate kompletno izgrađenu infrastrukturu. Imate i školu, imate i vrtić, sve potrebe. Zašto bi neko odlazio u to novo naselje, pa da čeka kada će mu biti izgrađen stan, kada će biti izgrađena infrastruktura, kada će mu biti izgrađen vrtić, kada će biti izgrađena osnovna škola, itd?

Takođe, gledao sam vašu 3D video animaciju, kako i čime želite da privučete kupce, pa ste stavili da stanovi na području te bivše kasarne poseduju "pvc" stolariju. Pa, koja danas stambena zgrada nema "pvc" stolariju? Koja stambena jedinica to nema? Onda, zamislite, navodite da će stanovi imati telefonski priključak i internet. Zamislite, 21. vek stan ima telefonski priključak i internet. Mislite li da će to privući kupce da neko ode i da kupi stan tamo? One poslednje lamele vam se naslanjaju na naselje Kumodraž II. Pa, to je 10 kilometara od centra grada. Kako i na koji način mislite da je to atraktivna lokacija?

Međutim, Vlada ne daje odgovore na ova pitanja. Dakle, šta je sa tim kreditom što je već jednom uzet? Na šta je on potrošen? Da li prodaja stanova ide onim tempom kako su oni predvideli? Zašto Vlada Republike Srbije uzima drugi kredit za istu stvar? Po drugi put uzimaju kredit za izgradnju stanova.

Takođe, još jedna nepovoljnost, za koju se može reči da je usporila kupovinu stanova, jeste da je NBS uvela 20% učešća za kredit pri kupovini stanova, ali opet tu postoji jedno pitanje – zašto nema dogovora između Vlade Republike Srbije i NBS? Zar nije u interesu i jednima i drugima da se građanima omogući povoljniji način kupovine stanova?

Postavio sam nekoliko pitanja. Nažalost, ministar nije tu da da odgovore, kada je u pitanju izgradnja ovih stanova. Kada je u pitanju i ovaj drugi zakon, o izmenama Zakona o stanovanju, postaviću još jedno i reći da skoro nisam video ovakvu neozbiljnost pri izradi ovakvog zakona.

Podsećam još jednom, ovaj zakon se usklađuje sa drugim zakonima. U pitanju je samo promena indikatora, promena indeksa. Ceo ovaj zakon ima svega tri člana. Ovi indeksi, ovi indikatori, neki se primenjuju još od 2007. godine, ali svi se primenjuju od decembra prošle godine. Prosto je neverovatno da je Vladi Republike Srbije potrebno godinu dana da uskladi te indekse, godinu dana da napiše svega tri člana, kako bi omogućila građanima da vrše dalje otkup ovih stanova. Neverovatno je da takvu neozbiljnost i neodgovornost pokazuje ova vlada Republike Srbije. Zahvaljujem.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Sreto Perić.
...
Srpska radikalna stranka

Sreto Perić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Lakćević i gospodine Đeliću, ne znam da li ste šta Boži, ali malo više verujem vama nego njemu. Imam jednu ideju koju hoću da prenesem vama, a vi ministru. Verujem vam, bez obzira što ste Đelić.

Pošto je lepo ovako pohvalio ovaj zakon o podsticanju građevinske industrije, kada ga budete videli, recite mu da ga proda u EU. Dobiće pare, to će biti dobra stvar i da ne bude ona muka uzaludna.

Drugo, gospođo Lakićević, kada je naš ovlašćeni predstavnik, gospodin Buha, rekao da se ovo moglo rešiti jednim zakonom, pa on je dugogodišnji predsednik Vlade Republike Srpske Krajine u progonstvu. On dobro barata i pravnim i ekonomskim terminima, ali u Vladi postoji Sekretarijat za zakonodavstvo i ako vi tamo komunicirate i ako ste vi jedna vlada, onda je taj sekretarijat mogao da pogleda zakonske propise i gde god je ovo u pitanju da predloži. Nama je potpuno jasno da ne mogu zakonom o izmenama i dopunama Zakona o stanovanju da se ovi termini promene i u drugim zakonima, ali mogu da se promene u svim drugim, a to je mogla da bude jedna rasprava i da taj posao završimo.

Nama, zbog građana Srbije, a i zbog nas lično, vreme je dragoceno. I sam je ministar rekao da je najbitniji faktor vreme, ne ni čak sam novac, koliko je vreme.

Možda ima i prioritetnije poslove, možda on ovu što sam rekao ideju, možda je ona već zastarela, možda je on već otišao, možda ima sklopljen ugovor da proda ovaj zakonski projekat u EU.

Da se vratimo malo ovom zakonu o izmenama i dopunama Zakona o stanovanju. Ne vidim da treba nešto posebno komentarisati, jer je moj kolega Bojan Mladenović to dobro rekao. Sitničar čovek, tri člana zakona ima i on mislio da može za kraće vreme od godinu dana. Ne može, to je neki optimalan rok godinu dana otprilike na tri člana. To za ovu vladu nije moglo drugačije da se očekuje.

Sada ne bih komentarisao ono o čemu je on na jedan onako dobar način izneo, ali moram samo da kažem da bi dobro bilo, kao što je ministar potrošio dosta vremena kada je obrazlagao ovaj drugi zakon o podsticanju građevinske industrije Republike Srbije, bilo bi dobro da znamo, jer znamo slučajeve iz prakse koji imaju probleme, da znamo koliko ima još stanova koji nisu otkupljeni, koliko je građana zainteresovano da to urade. Ima jedan problem, ili se bliže izbori, pa sve što može da se proda, da prodamo, ne bi me iznenadilo ukoliko bi članovi Vlade sada pored autoputeva, magistralnih puteva počeli da prodaju voće i povrće, samo da se namakne nešto novca za izbornu kampanju. Takva je sudbina, takav život je i građana Srbije, a tamo među njima ima verovatno i visokoobrazovanih i onih koji bi možda bili efikasniji u nekim drugim radnim mestima. Ali, pošto ova vlada ne može da obezbedi posao, oni moraju da se bave tim.

Postoje, pre svega, mislim u Banatu, ali i u celoj Vojvodini i ima i u Srbiji dosta tih stanova koji su nekad smatrani da su u društvenoj svojini, u državnoj, pa su dati na korišćenje zdravstvenim ustanovama, apotekama, železnicama i nisu mogli da uđu u proces otkupa. To se sada smatra ničijim. Apotekarske ustanove, železnice kažu d nisu one vlasnici. Nosioci ili korisnici tih stanova su se obraćali čak i sudu za otkup tih stanova. Nisu u tome uspeli, jer je bio odgovor da ti stanovi nisu, da pravo raspolaganja nemaju te ustanove koje su im dale na korišćenje.

Šta se tu dalje dešava? Sa jedne strane, ovi ljudi ne mogu da reše svoje stambeno pitanje, a sa druge strane ti stanovi propadaju. Neizvesnost, da li će oni moći da računaju na dalji boravak u tim stanovima, nateralo je ljude da grade, da rešavaju na neki način svoje stambeno pitanje i možda su u istom mestu gde su i ovi stanovi rešili da neki način, adekvatan ili ne, to sada nije toliko bitno, a ovi stanovi ostaju u nekim mestima, niko ih ne koristi i oni propadaju.

Da li bi jedna odgovorna vlada ili sektor Ministarstva za građevinarstvo mogao da se ponaša prema nečemu što ni u kom slučaju nisu on, pa ni ova vlada stvarali, nego je to stvorio neko pre njih.

Mislim da bi ovim problemom ozbiljno trebalo da se zabavite, prilikom beleške, smatram da ćete to i završiti i da ćete možda neku informaciju dati kada budemo raspravljali o ovim zakonima u pojedinostima.

Kada je u pitanju ovaj zakon o podsticanju građevinske industrije, to je tek prava majstorija. Ovde možda nije trebalo oročavati uopšte na ovakav način, nego je trebalo reći – dok je ova vlada aktuelna, možda da zakon tad važi, a posle toga verovatno će se ove stvari na jedan drugačiji način rešavati, a ne uopšte ovako.

Ministar je rekao da je ova vlada nasledila mnogo dugova. Tačno, nasledila je oko osam milijardi evra, ali se ova vlada za tri i po godine zadužila sa novih šest i po milijardi evra i od toga dve milijarde su otišle u javnim nabavkama, a rekao bih u nepoznatom pravcu. Naravno, građani pa i ja prepoznajemo i u kojem pravcu i kod koga se oni nalaze.

Ministar je rekao da bi ovaj zakon koji je antikrizni zakon, mogao da posluži i da bude dobar sistemski zakon, da pomogne rešavanju nekih drugih problema. Čak je rekao, da bi dobro došao i u javnim nabavkama.

Imamo veliki problem sa javnim nabavkama i naše zakonodavstvo, od 29 zemalja, a tu su i zemlje EU i neke azijske zemlje, i zemlje na ovom delu gde smo i mi, nalazimo se na 15 mestu kada su u pitanju propisi koji regulišu javne nabavke. Kada je u pitanju primena tih propisa, od 25 zemalja koje su praćene nalazimo se na 22 mestu. To više nije problem nekvalitetnih zakonskih propisa koji regulišu javne nabavke, nego same te primene.

Ne mogu da budem maliciozan i da kažem da u ovom zakonu nisu postojale neke dobre ideje. Činjenica je da se kaže da će se kao izvođači radova angažovati, a u smislu podsticanja građevinske industrije, oni koji, između ostalog, zapošljavaju značajan broj radnika.

Gospodine ministre, za onog ko zapošljava 10, onaj ko zapošljava 10, a drugi ima 100 radnika, za ovog od 10 je značajno 100, a onaj ko ima 1.000, značajno je 100, ali uopšte ovo nije nekakav objektivan kriterijum na osnovu kojeg može da se ukaže poverenje i ko će biti izvođač radova.

Kada smo kod ovog, gde se izvode radovi na lokaciji Stepa Stepanović, ovde je negde oko šest izvođača i ne želim da preciziram, jer se ne bavim time. U tom smislu, oko šest izvođača radova i mnogo veći, neuporedivo veći broj podizvođača je angažovan. Nije tako kao što ste vi rekli, da nema kašnjenja u plaćanju, odnosno kada se ispostavi bilo koja situacija, ili neki drugi dokument na osnovu kojeg se može utvrditi dokle se stiglo sa izvođenjem radova, da se to isplaćuje. To uopšte nije tako, situacija je sasvim drugačija.

Još nešto, rekli ste da je 250 projekata ušlo u realizaciju, odnosno 250 projekata je odobreno. Na početku je 197, ili možda čak i više od početka se odmaklo, u realizaciji je 53 projekata koja nisu još otvorena. To je 20% od ukupno odobrenih projekata i to nije malo, zabrinjavajuće je za ono što ste vi rekli, kakva nam je situacija.

Postavlja se pitanje – da li ste, gospodnie ministre, pokušali išta da uradite i da pružite bilo kakvu podršku građevinskoj industriji, u smislu otvaranja novih poslova u inostranstvu? Vi i ja, kao i građani Srbije, a posebno naši građevinari znaju da su nekad bili najbolji u svetu, kada su u pitanju i kvalitet, rokovi i sve ono što se moglo meriti i objektivno iskazivati. Građevinska industrija Srbije je bila među prvima u svetu. Sada ne postoji dovoljno volje, a možda čak ni mogućnosti da se to uradi i da se taj problem rešava.

Jeftini stanovi ili stanovi za koje mogu kupci da očekuju subvencije, izgleda da su samo u Beogradu dodeljene. Beograd jeste lep grad, Beograd je glavni grad naše otadžbine, ali i u drugim mestima žive građani Srbije i možda bi to bila dobra mogućnost za zapošljavanje i građevinske operative, ali i za ostanak i opstanak naših građana u mestima u kojima oni imaju, koliko, toliko rešeno stambeno pitanje ili možda mogućnost da obrađuju svoju zemlju, ili na neki drugi način da privređuju da bi mogli da se izdržavaju u vreme kada je neizvesno za zaposlenje. Ali, vi se niste za to opredelili. Ono što ste rekli da po celoj Srbiji postoje ovi projekti, oni se verovatno nalaze u onim opštinama i lokalnim samoupravama gde su predsednici opština iz DS. Krajnje je vreme da pokažete jednu ozbiljnost i da rešavate probleme svih građana Srbije, a ne samo pojedinaca.

Kako još stoje stvari kada je u pitanju, a rekli ste, gospodine ministre, da nema ozbiljnog pokretanja građevinske industrije dok i privatni sektor ne počne da investira. U opštini Zemun trenutno je izgradnja osam do deset zgrada, gde se kao izvođači pojavljuju ljudi iz privatnog sektora. Oni imaju ogromne probleme. Kada plate uređenje gradskog građevinskog zemljišta, moraju da dovedu i da srede ulicu, moraju sve ostalo što bi uradili i da nisu platili za uređenje gradskog građevinskog zemljišta, da isfinansiraju.

Postavlja se pitanje – šta su to oni platili? Da li reket državi ili možda čak i nekom pojedincu kojem je sistem omogućio, ili opštini Zemun, ako je u pitanju Zemun, ili ako je u pitanju grad Beograd, onda verovatno i samoj državi? Da li je vreme da se sa time prekine, a da ministarstvo pokaže i tu jednu odgovornost?

To što pokušavate da građevinarstvo dovedete na zelenu granu, kako vi kažete, a ne možete da sprečite korupciju u tom sektoru, to vam neće mnogo vredeti. Sve će to ostati samo na pokušaju, a građani Srbije, pa i građevinska operativa koja zapošljava veliki broj, imaće i dalje problema.

Slušajući vas, vi ste jedan od prvih ili retkih ministara u ovoj Vladi koji već najavljuje prestanak krize, jer ste rekli da se propast u građevinarstvu zaustavila i da je krenuo blag oporavak. Jedan zaposleni u građevinarstvu povlači još četiri na indirektan način ili direktan. To su lepi i svetli dani za građane Srbije, ali to kako neće biti, sve dok ova Vlada postoji.

Juče smo raspravljali o Zakonu o jedinstvenom biračkom spisku i to je dobar način da možemo ovu Vladu na izborima uklonimo, odnosno da dovedemo do potpuno drugačije situacije i izjašnjavanja svoje volje i davanje podrške onima koji neće prevariti građane. Hvala vam.