Druga sednica Drugog redovnog zasedanja, 30.10.2012.

2. dan rada

OBRAĆANJA

Milica Vojić-Marković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Hvala gospođo predsedavajuća, gospođo ministar, dame i gospodo narodni poslanici, naravno da je upravljanje migracijama u današnjem svetu jedno od najvažnijih pitanja za svaku državu, pa naravno da je i za Srbiju u tom pravcu vrlo važan.
Ovaj predlog zakona o upravljanju migracijama zapravo predstavlja poslednju normativnu obavezu iz mape puta za viznu liberalizaciju koja se, čudne li ironije, u poslednje vreme jako često pominje, ali ne pominje se po nečemu dobrom, nego se pominje po tome što Srbija se stavlja na stub srama, malo-malo pa se njenim građanima preti ukidanjem belog šengena i za one zemlje šengenske liste i preti se da će se uvođenjem ponovo viza sprečiti da građani Srbije mogu da putuju po Evropi. Zbog čega? Zbog lažnih azilanata. Srbija se optužuje da ona nije dovoljno učinila da spreči ove lažne azilante da odlaze u zemlje koje se ovom prilikom pominju, kao Nemačka, Belgija, Švajcarska, Švedska, Japan, Danska itd.
Zanimljivo je reći da ove zemlje malo-malo pominju ovu tezu, da Srbija ne radi dovoljno sa lažnim azilantima, mada moramo da priznamo da oni iz zemlje izlaze potpuno legalno sa dokumentima prema važećim zakonima i sve ostalo. Čak je i premijer Dačić svojevremeno nudio da Srbija iz svog skromnog budžeta odvoji 100 miliona evra kako bi platila troškove oko lažnih azilanata, odnosno azilanata u svakom slučaju i zbrinjavanje ovih azilanata. Na njegovom mestu bih predložila da pomognemo i u pravljenju zakona, pošto su njihovi zakoni u tom smislu puni rupa toliko da ljudi zapravo samo koriste ono što je mogućnost koju je ponudila dotična zemlja i ništa više od toga, a proces za dobijanje nekog statusa azilanta je proces od 15 meseci, pa dve godine i ljudi nisu sami krivi zbog takvog zakona.
Ovo sve zvuči vrlo gorko jer, zapravo, istina se krije u ovome, da se malo-malo pojačava pritisak na Srbiju, da će joj se uzeti beli šengen ako, kako se približava trajno rešenje statusa KiM, zapravo se poput štapa i šargarepe postavlja pitanje – ili beli šengen, ili predajte južnu Srpsku pokrajinu na upravljanje nezavisnoj državi Kosova.
Činjenica je da se broj zahteva u poslednjem kvartalu 2012. godine u odnosu na one prethodne godine u Švajcarskoj povećao broj zahteva za azil za 42% i da su građani Srbije, a ovde se radi o Romima, čak precizno iz kojih delova Srbije oni dolaze, Bošnjacima, tačno precizno iz kojih delova Srbije dolaze i Albancima, tačno precizno iz kojih delova Srbije dolaze, građani Srbije su na drugom mestu prema broju onih koji traže azil u Švajcarskoj i to odmah posle Eritreje.
Moram da kažem da je pre ovog predloga zakona Srbija donela dva dokumenta koja su vrlo važna za razumevanje cele ove materije i to su migracioni profil za 2010. godinu i Priručnik za zaštitu prava migranata, takođe za 2010. godinu, ali interesantno je reći da je prvi put praktično Srbija sama uradila ova dokumenta, da je za 2007, 2008. i 2009. godinu pomagala Međunarodna agencija za migracije, a ovo su samostalni dokumenti. Zanimljivo je pratiti ono što oni nude. Ovaj migracioni profil pruža bolji uvid u migracije, u tokove i u njihove uzroke. On je, u stvari, onaj normativni okvir za izradu onih politika koje će se baviti migracijama i predstavlja mogućnost za razvijanje saradnje u ovoj oblasti.
S druge strane, Priručnik za zaštitu prava migranata je najviše namenjen državnim službenicima i funkcionerima na lokalu, jer zapravo, da budemo pošteni, funkcioneri na lokalu, odnosno lokalne vlasti se suočavaju sa različitim vrstama
migracija i imaju konkretne probleme poput povećano broja azilanata iz Azije,
Afrike, da ne pominjem Bogovođu, problem koji je u Banji Koviljači eskalirao, do toga da se parlament više puta bavio ovom temom.
Da se vratim ovom migracionom profilu. On pokazuje da je u 2010. godini povećan broj imigranata, donekle smanjen broj izbeglica i povećan broj interno raseljenih osoba. To su podaci koji su za razumevanje upravljanjem migracijama vrlo važni.
Zanimljivo je reći da Srbija još uvek nema potpune podatke, precizne podatke o borju emigranata, a nema podatke ni o dijaspori. Nema broj onih koji su u rasejanju. Zanimljivo je zbog toga što posle skoro decenije rada Ministarstva za dijasporu i veru, posle ministara koji praktično nisu dolazili u Srbiju, bavili su se dijasporom tamo na licu mesta, posle toga što je jedna parlamentarna stranka naročito insistirala na nemerljivom doprinosu koji su oni dali ovoj temi dijaspore, mi ne možemo da govorimo čak ni precizne podatke o tome koliko ljudi u dijaspori imamo. Moramo da se oslanjamo i na brojeve, odnosno na podatke koje nam nude ambasade, SPC, udruženja građana, pa i ministarstvo o kome sam govorila.
Interesantno je, recimo, da se podaci vrlo razlikuju, da prema udruženjima građana Srbija ima četiri miliona ljudi u dijaspori, a prema mišljenju, odnosno prema brojevima iz Ministarstva vera i dijaspore imaju 2,7 miliona. To su jako velike razlike i bilo bi dobro da možemo o njima nekako da govorimo.
U ova dva dokumenta se pravi i velika razlika između emigranata i dijaspore. Čak se na predstavljanju ova dva dokumenta reklo i sledeće – da je praćenje migracije posebno složeno jer ni u zemlji ni u inostranstvu nije moguće dobiti precizne i potpune podatke. Volela bih da prokomentarišem to, jer je ovo pitanje za Srbiju vrlo veliko i vrlo važno, jer mi o toj ekonomskoj migraciji moramo da govorimo, kao i o obrazovnoj migraciji, ali nekako govorimo sve podeljeno i nikako da dovedemo stvari u vezu.
Naravno, i podaci koje dobijamo od Svetske banke i Eurostata su vrlo različiti, tako da je vrlo teško govoriti precizno o tome. Prema podacima Svetske banke, do kojih sam došla, iz 2011. godine, populacija emigranata iz Srbije je brojala 196.000 ljudi, što je praktično 2% stanovništva Srbije. Najvažnije destinacije su bile Austrija, SAD, Francuska, Makedonija, Danska i Japan.
Prošla Vlada, zbog čije su očajne politike, naročito u oblasti ekonomije, ljudi u ovolikom broju odlazili iz Srbije, tražeći zaposlenje i način da prežive, ni reč nije rekla o 2% svog stanovništva koje je otišlo u emigraciju zbog njih.
Moramo da se setimo predizborne kampanje u kojoj se ni reč nije reklo o tome da je 196.000 mahom vrlo obrazovanih ljudi napustilo Srbiju za te četiri godine i Srbija praktično nikada ovaj problem nije otvorila, ni u parlamentu, a to je vrlo važan problem. Nismo pričali o tome kao da je to na nivou državne tajne, kao i pregovori u Prištini, kao broj nezaposlenih. Setite se, licitirali smo i sa tim brojem.
Još malo podataka iz ovog dokumenta. Broj osoba koje su boravile u EU na osnovu privremenog boravka, tu se radi o onima koji su se obrazovali u zemljama EU, koji su tamo radili, koji su otišli na osnovu spajanja porodica, u 2010. godini je smanjen za 32.000 u odnosu na 2009. godinu. To su vrlo zanimljivi podaci o kojima treba da diskutujemo, jer praktično pokazuju stanje u zemlji Srbiji.
U Srbiji je 2010. godine broj emigranata povećan za 6,5% u odnosu na 2009. godinu. Naravno, tu se radi o onim osobama koje su boravile u Srbiji duže od 12 meseci na osnovu odobrenog stalnog ili privremenog boravka. Naročito je veliki broj građana Rumunije, Bugarske i Nemačke. U 2010. godini podneto je 215 zahteva za azil, najviše Avganistanaca i Palestinaca. Na osnovu Ugovora o readmisiji vraćeno je 5.100 državljana Srbije koji nisu ispunjavali uslove za boravak najviše u Nemačkoj, Švajcarskoj, Mađarskoj, Švedskoj, Austriji, Norveškoj i Francuskoj.
Imam još podataka, ali gledam vreme, jer zaista bih volela da o ovome govori i moj kolega Petar Petrović, koji će kasnije govoriti, a malo bih govorila i o zakonu samom. Sam zakon se dugo čekao. Posle strategije, koja je takođe dugo čekana, došao je na red i moram da kažem da sam stvarno zatečena jer je vrlo opširan, deklarativan, opšti, jako se drži nekih fraza, neprecizan je i bojim se da će mu to biti veliki problem da bi mogao da se primenjuje i da ima bilo kakvu mogućnost da bude dobar.
Rekla sam već, postoji mnogo sektorskih strategija, pa je između njih samih bilo teško uspostavljati koordinaciju, a sada već postoji problem u koordinaciji tela i institucija. Kada imate mnogo tela i mnogo organizacija, mnogo delova institucija, onda imate problem ili preterane nadležnosti, odnosno podele nadležnosti, gde onda ne znate ko šta radi ili ne znate ni ko je odgovoran, na kraju krajeva.
Da bi se sve to izbeglo, vidim da uvodite da Komesarijat za izbeglice preimenujete u Komesarijat za izbeglice i migracije, ali dajete mu jako mnogo nadležnosti, novih nadležnosti, a ne predviđate mu finansijska sredstva. Moramo da budemo vrlo otvoreni i objektivni, Komesarijat ni do sada nije pokazao naročito velike rezultate. Kada govorim o Bogovođi, dolazim iz Valjeva pa mi je ovaj problem, ne samo što je bio u štampi, još više poznat, tamo su se ljudi terali da rade na raznim imanjima, bilo je zabranjeno lečenje, bili su na livadi ne znam koliko vremena itd. Znači, sve ono što je bilo negativno je moglo da se vidi na jednom mestu. Koviljača je tema za sebe i o tome je takođe bilo puno reči u Skupštini.
Dakle, smatram da Komesarijat, samim tim što se preimenuje, što mu se daje toliko nadležnosti, ne može da odgovori ovim problemima. Naročito mi je sporno sa tim što Komesarijat svoj izveštaj neće podnositi poslanicima, odnosno nadležnom odboru, a i te kako je važna migraciona politika za poslanike i za one koji treba da donose neke odluke, nego će je podnositi Vladi, tako da poslanici neće imati naročito prilike da se upoznaju sa konkretnim problemima koji se pojavljuju u tom delu.
Zatim, predviđate osnivanje pokrajinskih i lokalnih saveta za migracije. Moram da postavim pitanje – ko će to da finansira i iz kojih sredstava? Kaže se – prema projektu. Ali, onda ne možete da tražite da osnivaju lokali to, ako ne možete da finansirate i ako ne učestvujete.
Takođe, smatram, i time ću završiti, da pokrajinske savete ne treba ni formirati, upravo zbog toga što samo uvećavate administraciju. Imate lokalne i svaki lokal i pokrajina će takođe moći da reaguje.
Niste ni reči rekli o unutrašnjim migracijama koje su takođe veliki problem u Srbiji. Ono što je sporno, jeste i rok za donošenje propisa - 12 meseci. To je preterano dugo. Ako se zakon donosi po hitnom postupku, onda je trebalo doneti i to vrlo hitno. Hvala vam.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Đorđe Milićević.
...
Socijalistička partija Srbije

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije
Uvažena gospođo predsedavajuća, poštovana ministarko, poštovani predstavnici Komesarijata, Ministarstva unutrašnjih poslova, dame i gospodo narodni poslanici, na samom početku ću ponoviti ono što je gospodin Petronijević vrlo jasno i precizno rekao kao ovlašćeni predstavnik poslaničkog kluba SPS, dakle, u Danu za glasanje poslanički klub SPS podržaće Predlog zakona o upravljanju migracijama. Nekoliko je razloga za takav stav, za takvu odluku, nekoliko je suštinskih razloga.
Najpre, treba imati na umu značaj teme i oblasti o kojoj govorimo, značaj upravljanja migracionim tokovima, brojna otvorena pitanja koja danas postoje kada je reč o ovoj oblasti, a vezana su za različite kategorije emigranata. Reč je o temi i oblasti koja ima, ponoviću, izuzetnu važnost i izuzetan značaj, koja obuhvata, o tome je već bilo reči, različite tipove i segmente emigracija, između ostalog i različite kategorije emigranata. Neki pokazatelji, o kojima je takođe bilo reči, koji su se proteklih dana mogli videti u sredstvima informisanja, kažu da se oko 200.000 ljudi godišnje preseli iz manjeg u veće mesto, da u Srbiji živi oko 80.000 izbeglica, da je oko 215.000 interno raseljenih lica, preko 20.000 emigranata i da godišnje iz EU, upravo po osnovu Sporazuma o readmisiji, bude vraćeno oko 4.500 ljudi.
To su neki podaci i o tome je već danas bilo reči, pojavljuju se u javnosti. Oni su nadam se, i uvereni smo, precizno definisani u okviru migracionog profila Srbije za 2011. godinu, ali pretpostavljamo da su manje – više tačni. To zapravo samo još više govori u prilog konstataciji da je reč o jednoj izuzetno važnoj i značajnoj oblasti u Srbiji.
Drugi suštinski važan razlog za nas, zbog koga treba podržati ovaj zakonski predlog, jeste harmonizacija našeg zakonodavstva sa zakonodavstvom EU, odnosno usklađivanjem našeg pravnog okvira, kako je to između ostalog navedeno u obrazloženju ovog zakonskog predloga, sa pravnim okvirom EU u upravo oblasti migracija. Naprosto Srbija na putu evropskih integracija mora uspostaviti i primenjivati mehanizme za nadzor migracionih tokova.
Naravno, kao treći razlog, ovaj zakonski predlog omogući će i stvoriće ono što do sada zbog nedostatka pravnog okvira nije bilo moguće, a to je jedinstvo i koordinacija unutar sistema upravljanja migracijama u Srbiji.
Dakle, to su tri suštinska razloga za nas potpuno opravdana zbog kojih treba podržati ovaj zakonski predlog. Usvajanjem ovog zakonskog predloga, šta se zapravo postiže? Kao što je između ostalog i rečeno, dve su stvari izuzetno važne. Usvajanjem ovog zakonskog predloga pre svega biće proširena nadležnost Komesarijata za izbeglice na upravljanje migracijama i pomoći azilantima i biće formirana jedinstvena baza podataka koju mogu da koriste svi državni organi koji se bave ovom delatnošću. Šta je suština? Podaci će se prikupljati i razmenjivati kroz međusobno povezivanje i umrežavanje baza podataka organa državne uprave koji su dužni da dostavljaju Komesarijatu podatke za koje je utvrđeno da su neophodni za upravljanje migracijama.
Komesarijat usvajanjem predloga dobija jednu izuzetno važnu i značajnu ulogu kada je reč o upravljanju migracijama u Srbiji. Ne mislim da citiram ili da čitam sadržaj zakonskog predloga, ali navešću samo neke poslove za koje smatram da su od izuzetnog značaja, a koji će nakon usvajanja ovog zakonskog predloga upravo obavljati Komesarijat.
Dakle, reč je o predlaganju ciljeva i prioriteta migracione politike, reč je o merama i aktivnostima na podsticanju pozitivnih efekata zakonskih i suzbijanju nezakonitih migracija. Zatim, radiće na merama za integraciju lica kojima je u skladu sa Zakonom o azilu priznato pravo na utočište, zatim na reintegraciji povratnika po osnovu Sporazuma o readmisiji. Radiće na merama poboljšanja uslova života interno raseljenih lica, izveštava o imigraciji i emigraciji i ono o čemu je već bilo reči, a smatram da je takođe važno, vodiće evidenciju nestalih lica u oružanim sukobima na prostoru bivše SFRJ.
Period koji je iza nas, rezultati rada rekao bih Komesarijata za izbeglice u proteklom vremenskom periodu govore da odgovornost koju dobijaju, koju će dobiti usvajanjem ovog zakonskog predloga, rekao bih potpuno opravdano je dodeljena upravo Komesarijatu za izbeglice. Moram da kažem da kao poslanik dolazim iz grada Valjeva u kojem su upravo rezultati Komesarijata izuzetno vidljivi i prepoznatljivi. Ubeđen sam da će biti daleko vidljiviji i prepoznatljiviji u narednom vremenskom periodu.
Dakle, usvajanjem ovog zakonskog predloga vrlo precizno i to je najbitnije definisan organ koji će koristeći jedinstvenu evidenciju, jedinstvenu baza podataka koorinirati i upravljati migracijama u Srbiji i to upravo jeste glavni cilj. Dakle, glavni cilj jeste upravljati migracijama.
Ono što smatramo da je takođe važno, o tome između ostalog je već bilo reči, a to je da će lokalne samouprave biti u obavezi da se uključe u sistem upravljanja migracijama i da dostavljaju i izveštaje, i predloge. Tako će moći da se blagovremeno otkloni i ono što je bilo loše u proteklom vremenskom periodu odnosno da se blagovremeno odreaguje kada se pojavi problem sa našim važnim azilantima u EU. Ali, na taj način će se pratiti i one pozitivne posledice migracije u Srbiji.
Dakle, iz samog značaja pitanja o kojem danas govorimo, o upravljanju migracijama, proizilazi i značaj zakonskog predlog. Predlog nudi odgovore na brojna otvorena pitanja koja u ovom trenutku postoje kada je reč o oblasti upravljanja migracijama. Da li će ih rešiti? To ćemo videti i vreme će pokazati na koji način će ovaj zakonski predlog koji jeste kvalitetan, koji nudi odgovore, biti implementiran u praksi u narednom vremenskom periodu.
Legitimno je pravo opozicije da ima kritički osvrt prema radu Vlade Republike Srbije. Na žalost to danas nije tema. Danas je tema Predlog zakona o upravljanju migracijama sa nekim konstatacijama koje su mogle da se čuju u prethodnim diskusijama i mogu delimično da se složim, ali ne mogu da se složim da danas govorimo o nečemu što je tehničko pitanje. Prosto, ovo nije tehničko pitanje, reč je o temi koja je od izuzetne važnosti i izuzetnog značaja za Srbiju.
Zakon na sistematičan način uređuje uslove i procedure za ostvarivanje sveobuhvatnog i kontinuiranog upravljanja migracijama. On jeste usklađen sa primarnim izvorima prava EU u potpunosti kao i sa većim brojem izvora sekundarnog prava u EU. Potpuno usklađivanje sa sekundarnim izvorima ostvariće se kroz podzakonske akte koji će se doneti nakon usvajanja ovog zakonskog predloga.
Problem migracija postoji i u drugim evropskim državama, u državama EU. Sa velikim brojem država Srbija ima već potpisane, odnosno ratifikovane, bilateralne ili multilateralne ugovore. Ovi ugovori se uglavnom odnose na readmisiju i azil. Inače, to je rečeno u uvodnom izlaganju, pitanje izbeglica, migranata, azilanata jeste kompleksno, ne tretira se samo ovim zakonskim predlogom o kome danas govorimo. Ovaj zakon jeste bazičan okvir za sistemsko rešavanje pitanja migranata, a drugi zakoni koji tretiraju ovu oblast između ostalog jesu i Zakon o azilu, Zakon o izbeglicama, Zakon o zaštiti državnih granica, Zakon o državljanstvu i mnogi drugi.
Na samom kraju želim da kažem da jesmo naravno spremni na raspravu u pojedinostima, jesmo spremni da razmotrimo amandmane koji će biti predloženi na ovaj zakonski predlog i podržati neke koji će poboljšati kvalitet ovog zakonskog teksta, sadržaj ovog zakonskog predloga, ali još jednom želim potpuno jasno i potpuno precizno da kažem da će poslanički klub SPS podržati ovaj zakonski predlog. Zahvaljujem.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodna poslanica Ljiljana Lučić. Nije u sali.
Sledeći prijavljeni jeste narodni poslanik Marko Atlagić.
...
Srpska napredna stranka

Marko Atlagić

Srpska napredna stranka
Poštovana predsedavajuća, poštovana i uvažena ministarka, poštovani predstavnici Komesarijata za izbegla i raseljena lica, mi danas ovde raspravljamo o jednom od najvažnijih zakona u našoj državi. Stupanje na snagu ovog zakona o upravljanju migracijama Komesarijat za izbeglice koji je obrazovan Zakonom o izbeglicama iz 2002. godine i 2010. godine nastavlja rad pod nazivom Komesarijat za izbeglice i migracije, a delokrug rada mu se proširuje i utvrđen je ovim, kako je rečeno u obrazloženju, drugim zakonima.
Međutim, sam naziv Komesarijat za izbeglice i migracije možda nije najadkvatniji. Možda bi trebalo porazmisliti jer možda bi trebao da glasi Komesarijat za prognanike, raseljena lica i migracije. Zašto za prognanike? Mi smo čuli od prethodnih diskutanata, kao npr. gospodina Derete, koji je okvalifikovao naše prognanike, citiram njega – da su oni legalno napustili zemlju. Što nije tačno, to je uvreda za prognanike, a čak ako hoćete i za ovaj dom. Međutim, meni je žao što njega ovde nema da se razjasnimo oko ovog termina.
Kada govorimo o samom terminu moram da kažem da i prethodni diskutanti, pogotovo iz DS, iz LDP nisu u pravu kada kažu da ova Vlada nije rešila određene probleme. Upravo je obrnuto. Ova Vlada je dala ovaj zakon na koji čekamo 20 godina, dame i gospodo, ranije je bio samo Zakon o izbeglicama.
Prema tome, nije tačno, ono što su oni izneli i što su danas prozvali novu vladu i predsednika države. Moram da kažem radi istine, hvala predsedniku države Tomislavu Nikoliću i Vladi na čelu sa gospodinom Dačićem što je dala nadu građanima Srbije da srpska država radi u korist Srbije i njenih građana.
Drugo, napad na Vladu ovde, što je jutros izrečen i na Tomislava Nikolića, to je napad na pokušaj Srbije da ustane iz pokajničkog korena, isključivo krivca, koju je vodila prethodna vlada Borisa Tadića i prethodne vlade, u korist tuđih interesa, a preko naših leđa.
Dozvolite da se vratim na temu, to je odgovor gospodi koja su govorila pre, prethodnicima, sa ovim zakonom, dame i gospodo, o upravljanju migracijama, Komesarijat za izbeglice, dobija širi delokrug rada, kako ste i sami pojedini ovde rekli, a za takve poslove moraju postojati dobre stručne službe da bi odgovorile naraslim zadacima i ja apelujem da Vladu, ne na Komesarijat, na Vladu Republike Srbije, da o ovim problemima posebno vodi računa.
SNS smatra da Komesarijat kao vladin organ treba da prati nagomilane probleme i ovo podvlačim specijalno, vezano za prognanike od trenutka njihovog progonstva do trenutka njihovog povratka iz zemlje iz koje su prognani, te ostvarivanje njihovih legitimnih, ljudskih, imovinskih i drugih stečenih prava, kao i onih koji se nisu vratili, a stekli su iz zemlje iz koje su prognani određena imovinska, ljudska i stečena prava i nalaze se danas u Republici Srbiji.
To je osnovni problem, dame i gospodo narodni poslanici, a mi danas praktično, Komesarijat za izbeglice, obrazovan Zakonom o izbeglicama preimenujemo u Komesarijat za izbeglice i migracije, što je dobro sa aspekta sadržaja, kojim će se baviti, odnosno provoditi ovaj vladin organ.
Ovo je prilika da narodni poslanici u Skupštini RS, a i naši, da kažu svoju reč, kako o ovom organu, kako i o problemima prognanih Srba, posebno onih iz Republike Hrvatske, kao i raseljenih lica iz južne srpske pokrajine KiM, a nažalost danas o tome ovde nismo čuli.
Lično smatram da probleme danas nismo ni naznačili, one koje zakonodavac prethodni nije imao na umu.
U vremenu od izbijanja rata na prostoru Jugoslavije od 1991. godine pa do njegovog kraja 1995. godine, građani Srbije i država Srbija, prihvatila je preko milion prognanih Srba iz bivših jugoslovenskih republika, a kasnije iz južne srpske pokrajine Kosova i Metohije.
Nije tačno, dame i gospodo da ima sada 60 hiljada prognanih Srba. Nismo ih skinuli sa spiska time što smo im dali državljanstvo, a to prethodne vlade su činile 20 godina. Sada oni nas gledaju, izbegla i raseljena i čude se o čemu govorim.
Građani Srbije, prihvatili su prognane Srbe na najbolji mogući način onako kako se to retko može videti bilo gde u svetu.
U to ime, najtoplije se zahvaljujem, u ime prognanih Srba, a oni im to nikada neće zaboraviti.
Međutim, vlasti bivšeg režima nisu na adekvatan način učinile, iako su prethodnici rekli da jesu, sve što su mogle za prognane Srbe, pogotovo za prognanike koji su se vratili iz neobjašnjivih nama razloga.
Navešću samo deo problema koje su bivše vlasti, bivšeg režima, mogle inicirati da reše i uz pomoć država nastalih na prostoru bivše Jugoslavije i EU, a nisu rešili zbog nebrige, nekompetentnosti ili inertnosti ili nekih drugih razloga nama nepoznatih.
Kada je Republika Hrvatska u pitanju i prognana lica, onda vredi jedna opšta konstatacija da imovinska, nacionalna, građanska i druga stečena prava Srba, posebno u povratničkim sredinama, gotovo i da se i ne ostvaruju.
Koji su to problemi? O ovome danas u ovoj skupštini treba razgovarati, jer na početku sam i naglasio da naš Komesarijat i naša vlada treba pratiti od vremena progonstva do vremena povratka, dakle, onih koji se vraćaju i posebno one koji su danas za integraciju u Republici Srbiji.
Pod broj jedan staviću vraćanje nezakonito oduzetih stanarskih prava prognanih Srba iz Republike Hrvatske.
Da li smo to stavili na dnevni red? Naravno da nismo. I ako jesmo, to je prethodna vlada stavila na jedan čudan način, zapravo poklonila 42 hiljade stanova Republici Hrvatskoj.
Republika Hrvatska nije rešila ovih 42 hiljade nezakonito, to podvlačim, oduzetih stanarskih prava prognanih Srba, iako je to bila njena obaveza na temelju sarajevske Deklaracije iz 2005. godine.
Zašto o tome danas ovde razgovaramo? Republika Hrvatska je odlukom Sabora od 15. jula 2008. godine usvojila zakon o područjima posebnog društvenog interesa, a to je bivša Republika Srpska Krajina i njima su stanovi oduzeti, prognanim Srbima tokom hrvatskih vojnih operacija "Bljeska" i "Oluje". Zapravo, ti se stanovi daruju osobama, uglavnom izbeglim Hrvatima iz Republike BiH kojima je, verovali ili ne, BiH pod pritiskom Međunarodne zajednice, vratila te stanove i kuće.
Šta sada ja predlažem, zapravo i SNS ima ovaj program koji ću na neki način probati da predložim Vladi i Komesarijatu da ga realizuje.
Vlada Republike Srbije bi trebalo da predloži Vladi Republike Hrvatske, da Sabor Republike Hrvatske donese odgovarajuće zakonsko rešenje kojim će biti omogućeno da korisnicima stanova Srba vrati njihove stanove nad kojima su imali stečena prava. Dalje, da se svim građanima, i u ovom slučaju Srbima, omogući otkup tih stanova po istoj ceni koje su plaćali bivši nosioci prava po ustavnom principu jednakosti građana pred zakonom. Ako nije moguć povratak istih stanova, onda treba sagraditi nove u istom opsegu i kvadraturi koje su imali i omogućiti iste uslove otkupa ili pravičnu naknadu.
Zašto prethodne vlade ovo nisu stavile na dnevni red? Voleo bih da iz jutrašnjih diskusija podsetim, iako su se hvalile prethodne vlade da su ovo rešavale, ali nisu stavile na dnevni red.
Drugo, povratak zauzete pokretne i nepokretne imovine, samo ću nekoliko nabrojati i dati predlog rešenja, kako će buduća vlada u koju ja verujem da će raditi ovo, i zato se i odnosi ...

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Gospodine Atlagiću, ja mislim da ovo nije tema koja je na dnevnom redu.
...
Srpska napredna stranka

Marko Atlagić

Srpska napredna stranka
Ako ovo nije tema, ja pričam o izbeglim i raseljenim licima ...

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Molim vas, vratite se na temu.
...
Srpska napredna stranka

Marko Atlagić

Srpska napredna stranka
Predsedavajuća, vi imate običaj mene da vraćate, ali meni je ovo struka, ako nisu prognani i izbegli, migracije, onda ja nisam čovek. Izvinite, ali pustite me da kažem.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Izvinite, nećemo pričati o imovini i povraćaju ...