Osma sednica Drugog redovnog zasedanja, 23.11.2012.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Osma sednica Drugog redovnog zasedanja

2. dan rada

23.11.2012

Sednicu je otvorio: Nebojša Stefanović

Sednica je trajala od 10:15 do 19:45

OBRAĆANJA

...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Milan Krkobabić.  
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Milan Krkobabić

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS
Gospodine predsedavajući, gospodine ministre Dinkiću pažljivo sam slušao završno izlaganje i mogu da izvučem nekoliko stvari.
Mislim da su svi poslanici o tome govorili. Deficit će biti prepolovljen, 3,6 a stopa rasta projektovana u idućoj godini 2%, smanjićemo izdatke, rast izdataka za kamate i rekli ste jednu rečenicu, uredićemo javne finansije, stabilizovaćemo ih, biće reda, biće reda i discipline, a pretpostavljam da ste zaboravili ono – biće rada.
Ključna stvar koju ste rekli u odnosu na ostale budžete iz prethodnih godina, da je ovo radikalan zaokret.
Po meni je to krupna reč, gledam vas, gledam gospodina Đelića, gospodin Mirko Cvetković trenutno nije ovde, nedostaje gospođa Dragutinović.
Bez malicioznosti, vi ste pripadnici jedne ekonomske škole, funkcionišete po zajedničkom principu, a ja bih rekao da su među vama u pitanju nijanse.
Radikalno zvuči i mislim da u konceptu budžeta za ovu godinu ne bi bilo primereno.
Sam budžet Republike izražen na ovakav način otvara onu stalnu dilemu da li je razvojni ili je socijalni? Naravno, ta dilema u Srbiji ne postoji i najveći optimista, ne verujem da može da se seti da smo nešto posebno razvili, a još veći optimista treba da se pojavi i da kaže da smo nešto u sferi socijalne politike tako nešto korenito uradili i izmenili.
Ako smatramo razvojnim oko šest milijardi ili za četvrtinu veći budžet predviđen za poljoprivredu, ili 4,1 milijardu koju predviđamo za kapitala ulaganja donekle, a ako govorimo o socijalnoj komponenti budžeta i kažemo da smo izdvojili osam milijardi više u odnosu na prethodni budžet, onda se to ne može smatrati socijalnim budžetom. Malo kasnije ću reći da bi za podmirenje nekih osnovnih stvari po jednoj gruboj računici, ovog momenta, to su one dve rate za penziju u narednoj godini za tu trinaestu penziju, izdvajanja za porodilje, to je neko oko sedam milijardi, minimum sredstava bi bilo petnaestak milijardi, a dr Jovan Krkobabić je nedavno izjavio da bi to trebalo da bude i 20 i 30 milijardi.
Mediji su to dočekali i rekli, kaže, Krkobabić traži 30 milijardi. Naravno da ih ne tražim za sebe, traži ih za utemeljenu socijalnu politiku, jer upravo građani ove zemlje zaslužuju jednu takvu politiku.
Naravno, ceo budžet kada se pogleda i ona osnovna tekovina, to je koncept štednje. U redu, neko je za štednju, neko je za potrošnju, a koncept štednje koji su zagovarali liberali je pao. Takav koncept ne funkcioniše. Zna se kada se štedi, gospodo. Štedi se u uzletima ekonomije, kaže Kejns, trebalo bi da mu verujemo. Kada je kriza, onda je nužna potrošnja, nužan je zamajac da bi se privreda pokrenula. Naravno, koncept štednje dovodi nas do povećanja broja otpuštenih ljudi.
Maksima u Srbiji koja kaže – da imamo viška ljudi, ne stoji. Mi iz PUPS smo bili veoma jasni i stojimo na tom stavu. Nema gospodo, dragi moji prijatelji, viška ljudi, ima manjka posla. Posao treba pronaći, posao treba pokrenuti, treba pokrenuti privrednu aktivnost ove zemlje, tako je. Naravno, pokrenućemo je ako taj posao, koji se sad teško nalazi ne dajemo nekom po svojoj želji. O tome ćemo govoriti nekom drugom prilikom kad na dnevni red dođu javna preduzeća, onda ćemo govoriti o tome kako su njima gazdovali i upravljali depolitizovani i departizovani kadrovi. Vratimo se na ovu temu.
Cilj PUPS je izgradnja socijalne države i od toga naravno nećemo odustati. Ja ću naredno izlaganje upravo posvetiti tome. Trinaesta penzija, da ne bude mnogo zablude oko toga, to nije penzija, to je specijalni vid socijalnog davanja, za one koji to ne znaju. Kad smo Dragan Đilas i ja u prethodne četiri godine to razmatrali u Beogradu i pokretali, znali smo u šta ulazimo. Naziv je simboličan, seća te ljude koji su u penziji na tzv. trinaestu platu. Prema tome, ona niti povećava, niti smanjuje penziju, to je vid specijalnog socijalnog davanja, koji ima za cilj da jednu, zaista ugroženu socijalnu grupaciju dovede u koliko toliko ravnopravan položaj.
Naravno, pitanje za vas gospodine ministre, video sam da su predviđena izdvajanja od četiri milijarde i nešto, pretpostavljam da su to za ove dve rate u sledećoj godini, pa me interesuje šta je sa one preostale dve rate? Ključ, okosnica koalicionog dogovora u kome učestvuje PUPS kao deo ove vladajuće većine, je upravo bio da se svim građanima Srbije koji imaju penziju manju od 15.000, dodeli ta specijalna socijalna pomoć u iznosu od 16.000 na godišnjem nivou u četiri jednake rate.
Trenutno u Srbiji 508.000 ljudi koristi to pravo, znači, omogućili smo im. Mi smo im dali, jer mi nikad ne pokušavamo da kažemo da smo nekome nešto dali, omogućuli smo im da ono što njima pripada, do njih i stigne. Naravno, tih, da tako kažem simboličnih, 80 miliona evra će znatno popraviti položaj tih ljudi, povećaće tražnju i da budem krajnje banalan, ti ljudi zaslužuju da mogu da kupe bar jednu čokoladu svojim unucima. Ima ovde ljudi kojima to mnogo ne znači, jedna čokolada, šta je to jedna čokolada, ako posedujem fabriku čokolada?
Ali, ponavljam, pola miliona građana Srbije čeka ovaj odgovor, oni znaju da PUPS insistira na tome i čekaju od vas gospodine ministre da li će u septembru i decembru iduće godine dobiti po tih 4.000 dinara.
Sledeća stvar o kojoj bih rekao je ključni vrednosni stav PUPS, a to je da penzije prate plate. Danas su penzije u Srbiji relativno male, ali ih ima. Nismo u poziciji Grčke, nismo u poziciji Španije, Portugala, naš vrednosni stav da penzije prate plate, znači da ljudi dele sudbinu onih koji su zaposleni u javnom sektoru. Za one koji se bave ekonomijom, znaju da je to i korektivni faktor da zarade u javnom sektoru, ne smeju ići nekontrolisano, jer uporedo sa time povući će uporedo i rast penzija.
Što se tiče penzionera, njih 1.700.000, ova poslanička grupa postoji ovde upravo da zaštiti ta njihova ključna, egzistencionalna prava. Znači, sigurne su i redovne su.
Osvrnuo bih se i na jedan bitan treći segment. To je segment pokretanja privredne aktivnosti, ali segment vezan upravo za najugroženiju populaciju. Uskoro ćemo krenuti sa prezentovanjem zakona o socijalnom preduzetništvu ovde u ovom domu. To je zakon koji će omogućiti da najveći broj ljudi iz marginalizovanih društvenih grupa dođe do sopstvenog zaposlenja.
Građani Srbije u velikom broju sa nestrpljenjem očekuju ovaj konkretan, konačan pomak. Ja sam malo zabrinut, iz prostog razloga jer ne vidim sredstva izdvojena za tu namenu. Budžet možemo gledati ovako ili onako, ali ako nemamo sredstva koja su izdvojena za tu namenu, teško da možemo nešto uraditi u narednoj godini. Očekujem da ćemo u nekom narednom razmatranju eventualno rebalansa, upravo definisati ta sredstva koja bi omogućila da po tom osnovu, do 1% radno aktivnog stanovništva u Republici Srbiji nađe zaposlenje. To praktično znači da osoba sa invaliditetom, izbeglo i raseljeno lice, osoba muškog ili ženskog pola, koja je prešla 50 godina, a ostala je bez posla, i tržišno je nekonkurentna, može da očekuje zaposlenje, bilo pokretanjem sopstvenog posla ili u okviru odgovarajućih socijalnih preduzeća.
Kompletan zakon je urađen, očekujem podršku gotovo svih poslaničkih grupa u ovom domu. Već postoji sporazum sa DS oko realizacije tog projekta, postoji sporazum i sa strankom gospodina Ljajića, razgovarao sam i sa gospodinom Nenadom Popovićem. Očekujem da proverimo u ovoj sali, ne ko će biti "za" nego da vidimo toga ko će biti "protiv".
(Čedomir Jovanović, sa mesta: Zna se ko će biti protiv.)
Jel se zna? Naravno da građani Srbije znaju ko nije na njihovoj strani, ali to je sada marginalna stvar.
U završetku svog izlaganja, posvetiću se jednoj temi. Idemo sa amandmanom, vrlo bitnim. Ovde je već neko nešto govorio, amandman je ključan, to su izdvajanja za žene koje odlaze na porodiljsko odsustvo. Pazite ovo, zakonodavac je kaznio žene u Srbiji oduzimanjem 35% od zarade. Naš amandman ide u pravcu da one dobijaju punu zaradu. Definisali smo iznos sredstava, ovde čujem različito licitiranje, ali reći ću vam u praksi. U Beogradu smo u prethodne četiri godine vodili takvu politiku, koja je, za rezultat upravo imala ovo o čemu govorimo. Negde se kretala cifra između 7 i 8 miliona evra. Ne možemo nikada da utvrdimo precizno broj tih žena, koliko će meseci biti na održavanju trudnoće ili ne, nekom prostom računicom tri do četiri puta bi trebalo odvojiti više sredstava. Mi smo to zaokružili na neke tri milijarde, i smatramo da će onda sve žene koje odu na održavanje trudnoće u Srbiji, poput Beograda i nekih lokalnih samouprava, biti u poziciji da primaju punu zaradu. Dajemo doprinos natalitetu i uklanjamo sve elemente neravnopravnosti koje u ovom slučaju postoje.
Naravno, ne mogu ovde, kad govorim o socijalnoj politici, da ne izdvojim beogradski model socijalne politike, koji predstavlja nešto što smo mi u kampanji, jer ovo više nije kampanja, često isticali - Beograd danas, Srbija sutra. Srbiji sutra je već danas i taj model socijalne politike treba da bude prihvaćen i nešto na čemu ćemo bazirati dugoročnu socijalnu politiku.
Istovremeno, kada govorim o tom beogradskom modelu, ne trebamo da zaboravimo i taj model razvojne politike. Naravno, o ovome znaju oni koji su učestvovali u radu gradske vlasti, znaju građani Beograda, koji su to na izborima verifikovali, ali gledajte i čuda, neki građani Beograda u velikom broju, nisu dali poverenje nekim ljudima koji su sedeli u prethodnoj gradskoj vladi.
Istančano političko tržište Beograda je reklo da njihov politički proizvod ne valja, pa su išli toliko daleko da čak i na političkoj rasprodaji, a to su ponovljeni izbori, neverifikuje tu politiku, ali zato na Vrškoj Čuki, Babinom Zubu, Staroj Planini ta ideja će sigurno proći.
Predlažem im da nastave ...
(Predsednik: Izvinjavam se, gospodine Krkobabiću, morate govoriti o temi koja je na dnevnom redu.)
Gospodine predsedniče, uvažavam vašu primedbu, ali bih vas zamolio da kada izlažem omogućite elementarni red i da upozorite narodne poslanike koji dobacuju sa strane. To je interakcija. Prema tome, ako ne bi bilo takvih reagovanja, onda ne bi bilo ni ovakvih.
Stav PUPS je jasan. Sa uvredama, sa klevetama, sa podmetačinama je završeno. Princip da ćemo vam okrenuti uvek drugi obraz na to morate da zaboravite. Morate da se okrenete sebi i da razmislite.
Završavam ovu raspravu, očekujući od gospodina Dinkića odgovor na ova dva ključna pitanja, a odnose se na isplatu tzv. trinaeste penzije i na potencijlano izdvajanje sredstava koja bi omogućila pokretanje socijalnog preduzetništva. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Nebojša Stefanović

Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Čedomir Jovanović. Izvolite.
...
Liberalno demokratska partija

Čedomir Jovanović

Liberalno demokratska partija
Gospodine predsedniče, poštovano predsedništvo, gospodine Dinkiću, dame i gospodo narodni poslanici, pretila je ova rasprava da nas komira sve u sali, a to nije dobro. Da li se slažete sa tim, nasmejali ste se?
Ne mislim da treba da mračimo, ali ako nema života u raspravi o budžetu, onda je zaista situacija katastrofalna.
Gospodine Dinkiću, kada počinju reforme u jednoj zemlji? Pre mene je govorio kolega poslanik i kroz taj nastup smo mogli doći do argumentacija zašto je nemoguće kroz raspravu o budžetu razgovarati o ozbiljnim reformama u Srbiji. Nema potencijala u vladajućoj većini za nešto tako. Nije bilo ni u prethodnoj.
Pitam vas kada počinju reforme u jednoj zemlji? To je suštinsko pitanje. Naravno da možemo uzeti vaš budžet, pa krenuti narednih 20 minuta i dokazivati njegovu nekonzistentnost. O mnogim krupnijim pitanjima smo spremni da sami sebe zavaramo. To smo radili u prošlosti, to radimo danas i vi biste da to nastavimo da radimo i u budućnosti. To može da funkcioniše na Brnjaku i na Jarinju. Tamo za nas nešto može da bude linija, što je za drugog granica, za nas može da bude svedok, a za nekoga carinik, ali u ekonomiji je to nemoguće. Ekonomija je nemilosrdna.
Krvna slika jedne ekonomije je krvna slika društva. Moram da vam kažem ono što sam rekao i tokom rasprave o rebalansu budžeta, to nije isključivo tema kojom treba da se bavite. Pitanje ekonomske politike je fundamentalno pitanje i na njega treba da odgovorimo svi zajedno. Spremnosti na odgovor nema čak ni unutar jedne vlade. Zato to nije budžet, to je jelovnik, politički jelovnik stranaka koje ne razmišljaju o činjenici da je nemoguće sutra voditi politiku koja se vodi danas i koja se vodila u prošlosti.
Naravno da u Skupštini Srbije može sve da se kaže. Možemo da govorimo o tome kako je liberalna politika propala, ali, gospodine Dinkiću, kada se zadužujete 750 miliona dolara, emitujući državne papire, vrlo dobro znate da iz te propale liberalne ekonomije dolaze penzioni fondovi, pa daju novac ovde. Da li je tako? Onog trenutka kada Penzioni fond ode i kupi obveznice federalnih rezervi Amerike moći ćemo da kažemo da je naša ekonomija dinamična, kvalitetna i perspektivna, a ona tamo propala. Ali, pošto smo poslanici Skupštine Srbije, dužni smo da se staramo o interesima građana Srbije. Baš me briga šta se dešava izvan ove zemlje, osim ukoliko u procesima koji se dešavaju izvan Srbije mi ne možemo da pronađemo odgovor na neke naše unutrašnje probleme i osim ukoliko ti procesi ne utiču na stanje u našoj ekonomiji, a naravno da utiču.
"Fiskal Cliff" je problem za svaku zemlju na planeti, bez obzira da li u parlamentu te zemlje sede osobe koje to mogu da razumeju ili ne mogu da razumeju. Hajde da krenemo od početka. Pitam vas kada počinju reforme u jednoj zemlji, jer imamo pravo na reforme pre nego što se sruši sve oko nas?
Prethodna vlada, ona o kojoj govorite sa tako puno kritike, nije imala sposobnost da odgovori na pitanje koje vam sada postavljam. Duplirali su javni dug. Da li je tako? Kada pitaju cenjenog lidera penzionera kako se oseća posle 100 dana, on kaže – možete misliti kako mi je bilo prvog dana kada sam došao i video da su nam se finansije strovalile. Naravno da su se strovalile kada su probijene za pola milijarde evra 2008. godine, zato što je to bila cena jedne vladajuće koalicije.
Đeliću, platili ste to? Obraćam se vama, pošto ste bili ministar u toj vladi. Bili ste u toj vladajućoj koaliciji i svi drugi.
Kažem vam da tražite podršku tamo gde jedino podršku možete da nađete, a to je u onom delu našeg društva koje je spremno da kaže da Srbija više ne može da živi po modelu po kojem je živela u prošlosti i u kojem još danas opstaje.
Trošimo više nego što stvaramo, a život nije "perpetum mobile". Kraj priče. Rupe popunjavamo tako što se zadužujemo. Tu više nemamo prostora za kalkulisanje, došli smo i tu do kraja. Naredne godine treba da vratimo pet mililjardi tako što ćemo se verovatno opet negde zadužiti.
Činjenica da je danas zaduživanje nešto lakše zbog promenjenih finansijskih uslova u svetu ničim nas ne treba da relaksira, jer je i dalje naučna fantastika verovanje da ćemo imati rast društvenog proizvoda ravan kamatnoj stopi po kojoj smo se zadužili, iako je povoljnija, nego što je slučaj bio ranije. Samo zbog toga su se suzila tržišta u svetu, a penzioni fondovi propale Amerike, gospodine Krkobabiću, moraju negde da ulažu novac, pa ulažu u Srbiju, jer im je sigurnije da im dužnik bude država, nego bilo koja druga kompanija. Takvo je stanje ekonomije danas. Hajde onda da krenemo od početka.
Gospodine Dinkiću, ako želimo da imamo zdravu ekonomiju moramo promeniti politiku koja je našu ekonomiju uništila. Stanje ekonomije je cena politike koja se u Srbiji godinama vodila. Svi elementi i preduslovi reformi su toliko kompromitovani, da je praktično nemoguće očekivati da će ciljevi koje ste postavili, potpisujemo ih sve, sve ih prihvatamo, ali zaista nemojte. Jedino da se okrenemo na glavu, pa da počnemo tako da posmatramo svet pred sobom. Nemoguće je te ciljeve ostvariti bez reafirmisanja privatizacije, bez partnerstva sa sindikatima, ali ne partnerstva zasnovanog na pravilima na kojima je zasnovano do danas, bez dogovora unutar društva, socijalne solidarnosti.
Zašto 13. penzija? Zato što Đilas mora da plaća politički reket?
(Milan Krkobabić, sa mesta: Plaćaju i vama.)
Da vam kažem nešto, sa tim je kraj. Zato toga neće ni biti. Zato toga ne može da bude, ne zato što neko ne želi da da, nego ne može. Penzija nije milostinja, to je stečeno pravo, koje ne može da se ostvari zbog toga što se vodila nenormalna politika 20 godina.
O tim trinaestim penzijama je trebalo razmišljati onda kada se strovalio Penzioni fond, kada je obeštećena njegova imovina, kada je uništen njegov menadžment. Kraj. To nije Dinkićev problem, to je i naš problem.
Zemlja u kojoj su najmlađe generacije najkonzervativnije je zemlja bez budućnosti. Zemlja sa ovim karakteristikama – milion i 700 hiljada ljudi je formalno zaposleno, 700 hiljada je na budžetu kroz javna preduzeća ili državnu administraciju, 400 hiljada kod preduzetnika i još 700 hiljada u privatnim kompanijama, a naspram toga milion i 700 hiljada penzionera, 800 hiljada formalno nezaposlenih i još toliko realno nezaposlenih. Čemu se onda nadamo?
Preduslov je politički dogovor. Moramo da otreznimo Srbiju, da je probudimo iz kome u kojoj je održavaju neodgovorni političari. Populizam i demagogija, oni su privremena anestezija. Zašto je uspeo "Fijat" u Kragujevcu? Zašto to nije moglo u IMT? "Fijat" u Kragujevcu je uspeo zbog toga što smo napravili "Zastava Grupa". Da li je tako? Počelo je 2001. godine linčom ministara Republičke vlade u fabričkom krugu.
Da li se sećate toga, Đelića i Vlahovića, naspram gomile radnika koji su mislili da će lovom njih dvojica rešiti svoje probleme? Pa, nismo popustili. Nismo popustili i zato danas "Fijat" u Kragujevcu radi. Tamo gde su se pravili kompromisi, na toj strani je 100 hiljada ljudi. Evo, njihovi sindikati su ovde kod nas, bili su kod nas u poslaničkoj grupi. Traže podršku za ideju prolongiranja tog statusa preduzeća u restruktuiranju kod nas, i nisu je našli, a mi smo opozicija. Rekli smo – ne može. Ne može, moramo da se dogovorimo.
Restrukturiranje, to je odbijanje suočavanja sa stvarnošću. Šta ćemo za godinu dana sa tim preduzećima? Nema novca da bi mogli da funkcionišu kao do sada, a i to što se davalo, nije bilo dovoljno za normalan život. Potrebni su investitori, potrebna je investiciona klima, potrebni su preduzetnici, poslovni ljudi. Ako znamo šta je sve na ovoj strani naših potreba, da vidimo kako svima to odgovara.
Efikasni zakoni, gde je novi Zakon o radu? Gde je novi Zakon o radu? Bez novog Zakona o radu nema dinamične ekonomije.
Računate da će u narednoj godini porasti društveni proizvod zbog toga što će se podići investicije. Koje su garancije i gde su garancije za nešto takvo? Kakve investicije? Državne? Nijedan projekat država nije uspela da realizuje. To su Potemkinova sela. Realizuju se samo oni projekti koji imaju isključivo politički karakter i sve se svodi na političku korupciju u predizbornoj kampanji – daćemo vam 13. penziju a vi ćete da glasate za mene, ali nećemo reformisati penzioni fond, ali ćemo zato ovde sakriti ispod stola.
Činjenica je da se radi sve ono što smo tražili da se radi pre pet godina, kada je imalo smisla – da se zamrzavaju plate i penzije jer projektovani rast od 2% je zapravo uz inflaciju od 9%, a sigurno i više, nažalost, ne radujem se tome, a to je zamrzavanje i smanjivanje plata i penzija. Recite to, nemojte da lažete. Vi ste za građane, a mi smo protiv građana.
Koliko ste poreza platili kada nekome držite lekcije? Znači, onaj ko plaća porez, on je taj koji ima pravo da postavi pitanje funkcionisanja države. To je privatni sektor. Vi ratujete sa privatnim sektorom kao direktor "Pošte"? Da ste u toj kompaniji, ne bi sedeli ovde nego bi bili na svom radnom mestu, a vi ste gospodin direktor u poslaničkoj klupi. To je normalno.
Gospodine Dinkiću, dajte da se vratimo na vaš budžet. Lepo je što ste projektovali 3,6% deficita. Podržavamo to. To je apsolutno razuman cilj, ali kako ćemo ga ostvariti? Kako ćemo ga ostvariti sa svim ovim što imamo pred sobom? Niko se nije odrekao svojih prava. Kažemo – 3,6%, mislimo 5%. I to je bolje od 6,5%. Ali, na čemu se gradi pretpostavka – da će se planovi ostvariti, jer ni Mirko Cvetković nije došao pre godinu dana i rekao da će nam strovaliti javne finansije u prvih šest meseci? To smo rekli mi, i kritikovali smo budžet na isti način na koji to radimo sada sa vama.
Nismo izbegli bankrot. Nismo, prolongirali smo ga. Znate da je bankrot posledica neodrživosti modela po kojem funkcioniše naša zemlja. Opet to ponavljam – više trošimo nego što stvaramo. Kraj priče. Zadužujemo se i tako krpimo rupu. Zadužili smo se dve milijarde i zbog toga nismo rešili problem naših javnih finansija. Rešenje smo prolongirali, krizu odložili. Bolje je što je do toga došlo nego da se sve srušilo. Ali, ako smo već došli do predaha, dajte da povučemo poteze koje moramo sada da povučemo. Dajte da to uradimo odmah.
Preduzeća u restrukturiranju, ona moraju da se rešavaju. Vi sami znate da u Agenciji nema potencijala za nešto takvo, da su ljudi preplašeni, da smo uništili Agenciju za privatizaciju zbog populizma i demagogije. Prvo, potrebe DS da borbom protiv korupcije i isterivanjem veštica dođe do potrebne političke podrške na izborima, pa posle se to nastavilo. Posle se to nastavilo. To tako traje. Dokle?
Agencija za privatizaciju mora da dobije podršku od države. Agencija za restrukturiranje isto tako.
Koja je vrednost imovine preduzeća koja se nalaze u restrukturiranju? Nula. Da vrede, radile bi. Žao mi je, to vreme je prošlo. Tražite one koji to mogu da pokrenu što pre. Da bi imali prava na nešto takvo, moramo da se dogovorimo, jer neće svi biti ovakvi kao što smo mi. Neko će reći – znate šta, da smo mi na vlasti, našao bi se novac za vas iako vaše preduzeće ne radi.
Kako kaže predsednik naše Vlade – ne mogu plate da budu afričke, a cene svetske. Znate šta, to može tako na političkoj konferenciji na kojoj on govori, a u stvarnosti plate nisu ni afričke. Najveća stopa inflacije, najbrži rast javnog duga, najveća stopa nezaposlenosti, to su reference Srbije danas.
Dug koji je, hajde da kažemo, oko 60%, tačno je da postoje zemlje sa većim javnim dugom. To je odgovor, gospodine Dinkiću, na zahteve članova vašeg Nacionalnog saveta za oporavak privrede, koji bi da podignu stopu javnog duga sa 45% na 60%, da je formalizuju na ovom nivou na kojem je sada. Ali, Hamilton na startu "Formule 1", ima pun skart i on mu je 200. Gospodin Krkobabić bi sa 50 bio u problemu, a tako i Srbija. Ne možemo da se poredimo sa onima koji mogu da žive sa javnim dugom od 60%, moramo da spuštamo to, da učinimo našu privredu snažnom, da je depolitizujemo.
Da li imate vi i da li možete da kažete pet sposobnih ljudi u Srbiji, koji nisu žigosani kao kriminalci? Ja ne mogu. Vi mi recite to. Kakva smo mi zemlja? Ko će da radi to? Ko će da uđe u bilo koje javno preduzeće i da posluje po modelu koji vi zagovarate?
Kažete – nema finansijske podrške javnim preduzećima koji su gubitaši. Čekajte, žestoko sam kritikovao ideju da Bajatović bude direktor " Srbijagasa" i cela naša poslanička grupa, da Radojko bude direktor "Telekoma", da gospodin Krkobabić bude direktor "Pošte", ali sve su to preduzeća koja su osuđena na politiku, praktično, doniranja našeg društva. Kako može "Srbijagas" da funkcioniše pozitivno ako mora da prodaje gas 30% jeftinije nego što ga kupuje? Kako može?
Hoćemo li doneti naredne nedelje zakon koji će obavezati državu da plaća u roku od 45 dana – sjajno, i javna preduzeća? Kako će beogradske toplane da plate "Srbijagasu" za 45 dana gas? Šta ćemo s tim da radimo? Kako ćemo to da uradimo? Kako će u jednoj zaustavljenoj ekonomiji doći do neophodne dinamike? Taj šok nam je potreban, pozitivan. To smo propustili da uradimo. Prošlo je to vreme. Dajte, ako smo na prvoj liniji fronta, onda smo na prvoj liniji fronta. Ako moramo da operišemo bez anestezije, dajte da operišemo bez anestezije, da pomognemo i štitimo one kojima je pomoć potrebna. Nikada nismo bili za to da se ostave penzioneri bez podrške i bez razumevanja društva. To nije tačno. Samo smo protiv licemerne politike koja žrtvuje te penzionere i njihovu budućnost jede.
Na šta liče naše javne finansije? Kao ministar finansija, da li možete da odgovorite na pitanje – šta se dešava, recimo, sa budžetom MUP? Kakva je to socijalna pomoć koja se isplaćuje MUP? To izigravanje zakona, mi smo za to da se policajac plati pošteno, nismo za to da oni stoje na ulici, da čuvaju nas i naše porodice, a da budu žrtvovani kao socijalni slučajevi. Hajde da kažemo da je plata policajaca jasna kategorija.
Šta se dešava sa Ministarstvom odbrane? Da li možete kao ministar o tome nešto da nam kažete, sa projektima koji se pokreću, sa fabrikama koje se najavljuju? Šta je sa javnim radovima? Sa Mrkonjićem? Sa Ilićem? Državni sektor će da se investira 8%, tako stoji u analizi ovoj vašoj. Na koji način? Sa kojim ljudima? Ko će još u tome da učestvuje? Vrlo loše.
Kako može neko normalan da kaže da je pogrešan cilj deficit od 3,5%? Kako neko normalan, ako se sa tim ciljem slažem, može da prihvati tu neistinu koja je dobila legitimitet u svakoj sferi našeg javnog života? U svakoj. Znači, rashode ne možemo da režemo jer ne daju koalicioni partneri, jedini instrument ekonomske politike je inflacija, jedini i time ćemo, koliko-toliko da kontrolišemo rashode, pošto prihoda nema. Reći ćemo da ćemo naredne godine imati veći priliv po osnovu PDV-a na robu iz uvoza od 300 miliona evra.
Kako to znamo? Na čemu se zasniva ta pretpostavka? Ozbiljan problem je i struktura tog budžeta. Nama sve ide ili na penzije ili na plate. Minimalno u tom budžetu imamo prostor za one poteze koji su preduslov ozdravljenja naše ekonomije. To je ta politika subvencija od 800 miliona evra. Nemam ništa protiv toga da država interveniše u ekonomiji na onaj način na koji interveniše u svakom razumnom društvu, ali ono što se dešavalo u prethodnih četiri ili osam godina nikada nije napravljena analiza, niko nije odgovarao za to. Odgovaraće Kolesar koji je sprovodio odluke Vlade iz 2001. godine. Čamiće je u nekoj ćeliji dva ili tri meseca dok se ne zaboravi na njega. Ko će odgovarati za to što je u međuvremenu neuporedivo više novca otišlo pošto je "Železara" propala i neko je odlučio da je uzme za dolar? Šta će biti sa "Sartidom" u 2013. godini? Njega nema u budžetu, a 10 miliona ide mesečno. Hoće li biti privatizovan do tada? Da li radimo nešto da ga privatizujemo? Pet miliona tona je višak čelika na evropskom tržištu. Ako dolazi taj partner iz Rusije, u kakvu zemlju dolazi? Hoće li ona pokrenuti unutrašnje tržište građevinske industrije? Neće, nema zakona o planiranju i izgradnji koji bi recimo otklonio te nenormalne anomalije u našem ekonomskom životu. Beogradu treba 150 hiljada stanova, a sve građevinske firme u Beogradu su propale. Kako je to moguće?
Agrar nam je perspektiva, a agrarno industrijski kompleks uništen. Kako možemo da ga pokrenemo? Tako što ćemo otvoriti nova tržišta, tako što ćemo dovesti investitore i ceniti one domaće koje imamo.
...
Srpska napredna stranka

Nebojša Stefanović

Srpska napredna stranka | Predsedava
Gospodine Jovanoviću, da li želite da nastavite da koristite vreme poslaničke grupe?
...
Liberalno demokratska partija

Čedomir Jovanović

Liberalno demokratska partija
Nikako. Imamo vi poslanike koji bi sigurno želeli još nešto da kažu.
Najkraće, gospodine Dinkiću, preduslov podrške budžetu je jasan koncept reformi čiji jedan element čine svakako javne finansije. Bez toga ne učestvujemo, koliko god da se slažemo sa nekim ciljevima, u politici koja je unapred osuđena na neuspeh.
...
Srpska napredna stranka

Nebojša Stefanović

Srpska napredna stranka | Predsedava
Ministar Dinkić. Izvolite.

Mlađan Dinkić

Ujedinjeni regioni Srbije
Zaista ne znam u kojoj zemlji živite, ako ste prespavali sve ono što smo uradili za ova tri meseca. Govorite o reformama, a šta je reforma nego da izađemo pred ovu skupštinu sa budžetom koji ima duplo niži deficit nego što je ove godine? Šta je ako nije reforma kada smo ukinuli mogućnost davanja garancija za kredite za likvidnost javnim preduzećima za saniranje gubitaka? Zar to nije reforma? Šta je ako nije reforma da menjamo naglavačke, rekao bih, kako ste vi rekli, sistem finansiranja zdravstvene zaštite sa zakonima koji su došli na ovu sednicu pred vas? Ako smo imali sistem gde se moglo da proizvođači lekova proizvode, da država to plati a da oni ne dobiju taj novac i da nikom ništa ne bude, ili sistem gde se čeka 200 dana da se naplati roba koja je prodata bolnicama. Sada to menjamo kroz set zakona o zdravstvenoj zaštiti i uvodimo centralizovane javne nabavke kako se ne bi novac poreskih obveznika Srbije razvlačio u korupciji različitih bolnica širom Srbije, domova zdravlja i farmaceuta zajedno koji učestvuju u tome, mislim na veledrogerije.
Ako to sve činimo i ako smo obezbedili sredstva da očistimo gomilu tih docnji koje čine parafiskalni deficit, a nismo ih imali pre tri meseca. Pre tri meseca nismo imali da finansiramo i redovne penzije, ni redovne plate u zdravstvu i prosveti, pa smo krpili kraj sa krajem, a sada smo došli u situaciju da budžet koji ste vi kritikovali u rebalansu 2012. godine ispada da se ostvaruje optimističnije nego što sam najavljivao. Bio sam pesimista. Mene uvek kritikuju da sam preveliki optimista, a ispao sam pesimista kada je rebalans u pitanju. Zašto? Zato što poreski prihodi idu brže od onoga što smo palnirali i zato što se rashodi smanjuju brže od onoga što smo očekivali. Na taj način 20 milijardi dinara samo u ovoj godini imaćemo manje.
Kažete da trošimo više nego što ostvarujemo. To je tačno. Ko ne troši danas na svetu više nego što stvara? Hajde kažite mi. Samo zemlje koje imaju naftu, zemlje koje imaju neka prirodna bogatstva i koja imaju više po tom osnovu. Sve druge zemlje na svetu, od Amerike preko Japana do svih zemalja EU, bukvalno svih, troše više nego što stvaraju kako bi mogle da na neki način koliko-toliko drže socijalnu ravnotežu.
Budžetski deficit je pojam koji znači da neko troši više nego što stvara. Pogledajte listu zemalja EU koje imaju budžetski deficit i koje ga nemaju. Mnogo je duža lista onih koje imaju budžetski deficit, što znači – kako ga finansiraju? Zadužuju se. Pitanje je samo da li se zadužujete za finansiranje ogromnog i neodrživog budžetskog deficita ili se zadužujete pod boljim uslovima za finansiranje deficita koji obarate, što mi činimo sada u ovoj fazi. Nije isto da li je Srbiji potrebno novca da isfinansira 200 milijardi dinara budžetskog deficita ili 120. Voleo bih da je nula budžetski deficit, ali to je nemoguće za godinu dana uraditi. Nema te zemlje koja može da napravi fiskalno prilagođavanje veće od 3% BDP u jednoj godini. Ne možemo ni mi, ali možemo makar 2,5 koliko smo predvideli. Kada mi neko kaže da smo ambiciozno planirali budžetski deficit, 3,6% uopšte nije mali deficit, da budemo pošteni i iskreni. Nije mali deficit 3,6% i naš cilj mora biti da ga dalje spuštamo u narednim godinama i to jeste naš cilj.
Ono što ste takođe propustili da čujete možda, možda niste pomno pratili rad Vlade RS što je vaše pravo, ali činjenica je da smo napravili nacrt plana srednjoročnih strukturnih reformi. Dobar deo tog plana je ugrađen i dobar deo tog plana smo zajedno pravili sa Fiskalnim savetom. Nije tačna konstatacija koju smo čuli ovde od jednog od poslanika da se ne konsultujemo sa Fiskalnim savetom. Naprotiv, ovo je bio cilj za ovu godinu koji su oni predložili pre dva meseca, a mi smo ga prihvatili. Predložili su i čitav niz mera koje smo prihvatili i još nove dodali na to. Jedna jedina stvar gde se nismo složili, ali mi se čini da su i oni reterirali nakon rasprave na skupštinskom odboru, oni su tražili da ukinemo transfere gradovima linearno svima smatrajući da imaju previše novca, gradovi Srbije, da ostavimo samo lokalnim opštinama, a mi smo smatrali da je to pogrešan zaključak i tražili smo raspravu sa Stalnom konferencijom gradova i opština.
Umesto toga predlažemo da se napravi sistemski model gde nećemo u isti koš da trpamo sve gradove i opštine nego da definišemo šta je to fiskalno odgovorno ponašanje gradova i opština, pa onda oni gradovi koji su neodgovorni da njima selektivno umanjujemo transfer u budućnosti na osnovu jasnih pravila i foruma, što znači da ako se definiše da je prekomerna administracija loša, što jeste, da to bude osnov za manji transfer. Hoćeš da imaš više činovnika? Neće Republika da te plaća.
Druga stvar, ako neko hoće da preterano subvencioniše svoja lokalna preduzeća – hoćeš da subvencionišeš, nemoj da tražiš pare od Republike, imaš porez na imovinu i možeš to da radiš slobodno iz toga. To je sistem koji smo predložili i Fiskalni savet je na putu da to prihvati. Nećemo da linearno srežemo i da ukinemo Nišu, Valjevu, Loznici, Šapcu, Novom Sadu transfere, jer bi bilo pogrešno i nije svuda situacija ista, zapravo je svuda situacija potpuno različita i zavisi od grada do grada. Treba praviti model u tom smislu.
Druga stvar, pomenuli ste policiju. Mislim da je ova politika bonusa koju je uvela prethodna vlada neodrživa za policiju. Te bonuse treba pretvoriti u regularne zarade, ali to se ne može učiniti tako što bi se sada ukinula ta primanja od 10.000 dinara mesečno, nego kada je sledeća indeksacija plata da se jedan deo toga uključi u zaradu i da se tako u određenom vremenskom roku to što je sada netransparentan način iskazivanja zarada pretvori u regularni. To smo predložili i Misiji MMF i Fiskalno savetu i mislim da je to jedino rešenje koje je ispravno. Dakle, ne ukidati policajcima to nego polako uključivati u regularnu zaradu, da budu u istom sistemu kao i svi ostali.
Drugih neslaganja sa Fiskalnim savetom i MMF nemamo na rashodnoj strani. Na prihodnoj strani smo se potpuno usaglasili sa projekcijama. Pre mesec dana smo precenili neporeske prihode, ali smo potcenili poreske.
Zato smo izvršili korekciju. Povećali smo amandmanom koji ste dobili pre nekoliko dana poreske prihode, jer se oni bolje ostvaruju sada, u oktobru, novembru, biće bolje u decembru i biće još bolje zbog zakona o uslovnom otpisu zateznih kamata za poreske dugove iz prošlosti, odnosno uslovne poreske amnestije. Ljudi koji budu plaćali tekuće poreze mesec za mesec moći će da im se otpiše dug iz prošlosti. To će povećati naplatu tekućih prihoda. Poreski prihodi će biti ostvareni u iznosu koji smo predvideli. U ostalom, pre par dana, na sednici Odbora za finansije cenjeni profesor Pavle Petrović je prihvatio i rekao.
Ono što je važno jeste da mi prihvatamo sve dobronamerne kritike od koga god da dođu, od naših kolega iz koalicije, to se podrazumeva, još više nam trebaju dobri predlozi iz opozicije, jer jedino tako Vlada može da bude dinamična. Međutim, fer je predlagati nešto što mi nismo predložili, a ne ponavljati ono što smo već prihvatili.
Idemo u jednu održivu reformu penzionog sistema. Hajde da zaboravimo na bajku penzionog fonda kao investicionog fonda. Ta bajka je propala u ovoj finansijskoj krizi. Penzioni fondovi ne treba da se kapitalizuju i da postanu investicioni fondovi, jer je to rizično za penzionere. Propao je penzioni fond britanske policije. Propali su mnogi američki penzioni fondovi zato što su investirali u banke koje su propale. Dakle, taj sistem je rizičan. Ako me pitate danas u 2012. godini – da li Srbija treba da ide u takvu reformu penzionog sistema. To je postavila i ova poslanička grupa na početku. Ne treba. To je bio model sa početka 2000. godine. Pokazao se kao pogrešan. Nemojmo više o njemu da razgovaramo.
Sistem isplata iz tekućih doprinosa prethodnih penzionera jeste sistem koji postoji i koji je jedina čvrsta osnova za stabilnu isplatu penziju. Šta se jedino menja? Parametri za uslove penzionisanje gde u Srbiji nije normalno da se stimuliše prevremeno penzionisanje. To treba dodatno da se uradi, da se finansijskim merama destimuliše prevremeno penzionisanje, a da se stimuliše kasnije odlazak u penziju, pa ko hoće neka izvoli. Ranija penzija – destimulacija. Kasnije odlazak u penziju – stimulacija. To je to. To je dovoljno da imamo stabilan penzioni sistem u narednim godinama.
Protiv smo pomeranja starosne granice za penzionisanje žena. Smatramo da je ovo sada dobro odmereno i da nema potrebe, jer možemo da finansiramo taj sistem. Nema potrebe. Treba da ostane ista starosna granica za odlazak žena u penziju, kao što je i sada slučaj. Možemo da učinimo nešto da destimulišemo prevremeno penzionisanje, a stimulišemo kasniji odlazak u penziju.
Što se tiče preduzeća u restrukturiranju, pred vama je zakon kojim ograničavamo taj period. Nemoguće je odmah to ukinuti. Hoćemo da damo šansu godinu i po dana, sa time se složila i Svetska banka, kompanijama da pronađu strateške partnere. Može "Zastava oružje" da pronađe strateškog partnera. Može i "Prva petoletka" da ga pronađe. Za neke će biti lakše, a za neke teže. Neki možda neće uspeti, ali godinu i po dana je razumno vreme za našu Vladu i za menadžment tih kompanija da krenemo u pronalazak strateških partnera i da vidimo ko će ostati na tržištu, a ko neće. To smo takođe predvideli našim programom srednjoročnih strukturnih reformi i onim što smo usvojili.
Što se tiče "Železare", ni malo lak problem. Sami ste rekli višak kapaciteta za proizvodnju čelika je zbog trenutno niske cene. Međutim, u razgovoru sa partnerom iz Ruske Federacije idemo ka tome da napravimo rešenje. Ova kompanija se javila na tender. O tome možemo javno da govorimo. To je "UralVagonZavod". To je velika kompanija iz Rusije. Ima obrt od šest milijardi dolara. Oni dolaze redovno, priprema se njihova ponuda. Njihov direktor dolazi sledeće nedelje u Srbiju zajedno sa Rogozinom, potpredsednikom Vlade Ruske Federacije. Dakle, njihov direktor je u razgovoru sa nama, do kraja decembra je rok za dostavljanje ponude. Tada ćete saznati kakvo je rešenje pronađeno. Međutim, jako je dobro da imamo snažnog partnera koji želi da preuzme smederevsku "Železaru" i da uposli kapacitete.
Projekcija rasta od 2%, da to raščistimo, to nije ambiciozno. To je vrlo skromna procena. Ona počiva na činjenici da je ove godine napravljen pad, pre svega zbog kretanja u prva tri kvartala, od čak 2% više nego što je prethodna Vlada projektovala. Prethodna Vlada je projektovala rast od 0,5 a biće pad od 2%. Startna baza je niska. Mislim da to nije nikakav ambiciozan cilj, nego da je izuzetno skroman i pesimističan. Desiće se samo zbog toga što, pretpostavljam, nećemo imati sledeće godine ovako katastrofalnu poljoprivrednu proizvodnju, a obezbedili smo i veći budžet za poljoprivredu i "Fijat". Samo ta dva faktora nas dovode na 2%. Ako proradi "Železara", a idemo na to da proradi, ako se makar malo poboljšaju uslovi u evro zoni, rast će biti veći. Rast od 2% nije ambiciozan rast. NBS je prognozira 2,5%, baš zbog te niske startne osnove.
Sa tom projekcijom se složio Fiskalni savet i MMF. Od toga ne treba praviti neku veliku priču. Dva posto je matematički visoko u odnosu na ono što će imati zemlje EU, ali one nisu imale pad u ovoj godini, a Srbija jeste.
Slažem se sa svima onima koji kritikuju nešto što nismo uradili ili što nemamo nameru da uradimo. Međutim, činjenica je da imamo nameru da polako skinemo sa subvencija sva javna preduzeća, osim "Železnica Srbije", koje se subvencionišu svuda u svetu. Ni jedno jedino, prema našem planu, ne bi trebalo da ostanu na budžetu od 2014. godine. Govorim o javnim preduzećima. Plus da se reše sva preduzeća u restrukturiranju najkasnije u 2014. godini. Dakle, od 2015. godine da ne budu na budžetu. To je vizija koja ima realno utemeljenje. To je par ekselans reformi. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Nebojša Stefanović

Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala.
Reč ima gospodin Krkobabić, replika. Izvolite.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Milan Krkobabić

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS
Gospodin Jovanović je upotrebio malo jače reči. Rekao je "reket", a svoditi pojam "reketa", u njegovom smislu značenja, u mom je to vezano za Đokovića, naravno, na socijalnu politiku grada Beograda je neumesno. Neumesno zbog tih ljudi koji su obuhvaćeni ovom socijalnom politikom i koji znaju da im je ta politika upravo omogućila da se, u ove prethodne četiri godine, osećaju kao dostojanstveni ljudi.
Naravno, ti ljudi u Beogradu očekuju iz budžeta neka sredstva. Zamolio bih vas, ako nije problem, da vaša dugovanja kao partija izmirite poslovnom prostoru grada Beograda. Daću vam i račun. To je vaš mali doprinos da budžet grada Beograda bude izdašniji. Neću sada iznositi kolika su sredstva, ali su dovoljna da uradimo, recimo, jednu fiskulturnu salu u Pinosavi, ti ljudi nas gledaju, ili da otvorimo jedan novi dom za decu sa smetnjama u razvoju. Apelujem na vaš visoki osećaj odgovornosti, da u što kraćem roku to izmirite.
Što se tiče, vreme mi ističe, jer moram da idem da radim, prvi moj posao u roku 30 dana je bio da vratim jedan posao PTT u iznosu od dva miliona evra. Biću korektan, neću reći kako je otišao. To mi nije manir. PTT je dobio dva miliona evra. Posao "Infostana" vraća se pošti.
Istovremeno, obaveštavam sve one koji žive u iluziji da će da nastave da rade sa ovim sistemom na način kako su mislili. Gde dođe Krkobabić tu ne raste trava za ostale. Znači, neka zaborave, bilans ovog preduzeća je takav da ćemo o njemu javno, transparentno da govorimo i biće znatna dopuna u republičkom budžetu. Još jednom ponavljam…