Prva sednica Drugog redovnog zasedanja, 01.10.2013.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja

01.10.2013

Sednicu je otvorio: Nebojša Stefanović

Sednica je trajala od 10:25 do 18:25

OBRAĆANJA

Mlađan Dinkić

Ujedinjeni regioni Srbije
Za početak, samo da vas podsetim da sam preuzeo da se bavim privatizacijom od sredine 2007. godine, a do tada su sve privatizacije manje više građevinske firme bile završene.
Ovo što je ozbiljnije, pa što se čudite što ne možete da nađete radnike da rade na građevini? Kada se ništa ne gradi ako je građevinarstvo palo 40% normalno je da su cene i plate za te ljude niske. Podstaknite građevinarstvo kroz ukidanje birokratije, više tražnje za građevinskim radnicima, veće plate, pa ćete videti kako će mladi da upisuju za tesare i za armirače i za sve ostalo. Neće da rade za tu platu. Ni vi ne biste radili za tu platu.
Ne može sa kolapsom građevinarstva ako je 40% niža proizvodnja u građevinarstvu nego prošle godine, normalno je da nema potrebe za tim radnicima i onda su niske plate. Malo se radi za niske plate. Povećajte obim aktivnosti i veću tražnju i videćete kako će plate da rastu.
Druga stvar, nije problem u novcu, vi to dobro znate. Pomenuli ste projekat sa Kinom on je ugovoren tek sada ovog leta i logično je da se to učešće od 10% obezbedi u budžetu za narednu godinu. Verujem da će tako biti učinjeno. Veći je problem u tome što 2006. godine u Srbiji stoji 3,5 milijarde evra ugovorenih najpovoljnijih kredita sa Svetskom bankom i drugim institucijama poput evropske investicione banke. Sve je infrastruktura, železnica, putevi, energetika i 3,5 milijardi evra se ne povlači iako su sve stvari ugovorene Srbija plaća penale. Sada mi govorite o novom projektu koji je iz 2013. godine.
Problem je u tome čak iako se odmaknete od države, privatni sektor je destimulisan da gradi zato što je kroz naopake zakone o planiranju i izgradnji kojim je uvedena ona konverzija pa na svim normalnim lokacijama niko živi ne može sada da gradi, pa su uvedene neke katastrofalne procedure da poreska uprava, procenjuje pa su se žalili raznim pravobranilaštvima itd, sve je ukočeno. Slažem se sa vama, EPS treba da se pita za ovo, zašto Telekom? Hajde ukinite to ja se za to zalažem.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Molim vas gospodine Dinkiću.

Mlađan Dinkić

Ujedinjeni regioni Srbije
Ako su Egipćani mogli da izgrade one piramide, a mi ne možemo trafo stanicu jer treba da se čeka 279 dana za dozvole… Želim da ne bude situacija da ministar zove drugog ministra, nego da imamo sistem.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Slobodan Jeremić.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Slobodan Jeremić

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, i poštovani dragi gledaoci, vratiću se na temu legalizacije.
Predlogom zakona koji se nalazi pred narodnim poslanicima nastoji se urediti pitanje o kojem je od donošenja odluke Ustavnog suda o stavljanju van snage odredbi člana od 185. do 200. važećeg Zakona o planiranju i izgradnji kojim je bilo uređeno pitanje legalizacije objekata postajao pravni vakum. Međutim problem nelegalne gradnje u ovoj zemlji je prisutan od prvog dana kada su doneti propisi o izgradnji objekata i vremenom se sve više širio. Samim tim, to je potvrdio i sam Ustavni sud jedini i opšti interes nalaže da država donese propis koji će omogućiti legalizaciju takvih objekata, ali ne na način kako je to bilo učinjeno odredbama zakona koje je taj sud stavio van snage, već na način na koji će se vlasnicima, odnosno držaocima nelegalnih objekata omogućiti njihova legalizacija uz prilaganje potrebnih isprava, dokaza, građevinskih projekata i što je najbitnije izmirivanje obaveza po osnovu komunalnog opremanja građevinskog zemljišta kako bi se izbeglo diskriminisanje legalnih graditelja.
U tom pravcu idu predložene odredbe zakona o kome se raspravlja. Predlagač se u tom smislu i opredelio za donošenje posebnog zakona koji bi u duhu stava Ustavnog suda trebalo da bude „lex specialis“ kao neka vrsta nužnog zla, odnosno odstupanja od opštih pravila. S toga predlog zakona pooštrava uslove pod kojima se dozvoljava legalizacija objekata i proširuje spisak dokaza, odnosno dokumenata koje je potrebno priložiti uz zahtev.
Međutim predložene odredbe sadrže jednu kontradiktornost koja opet može biti izvor diskriminacije, ovaj put prema nelegalnim graditeljima. Naime, ova skupština je nedavno donela Zakon o posebnim uslovima za upis prava svojine na objektima izgrađenim bez građevinske dozvole. U članu 10. stav 1. tog zakona predviđeno je da vlasnik bespravnog izgrađenog objekta može da u skladu sa zakonom u posebnom postupku pribavi građevinsku odnosno upotrebnu dozvolu i posle upisa prava svojine na bespravno izgrađenom objektu po odredbama ovog zakona. U članu 13. stav 1. tog zakona predviđeno je da vlasnici bespravno izgrađenih objekta, odnosno delova objekata na koji su podneli zahtev za legalizaciju objekata u skladu sa odredbama Zakona o planiranju i izgradnji nemaju obavezu podnošenja novog zahteva, već podneti zahtev smatraju zahtevom za upis prava svojine po ovom zakonu. U stavu 2. istog člana vlasnici bespravno izgrađenih objekata koji nisu podneli zahtev za legalizaciju u rokovima propisanim Zakonom o planiranju i izgradnji, to je najkasnije do 11.3.2010. godine, mogu u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona podneti zahtev u skladu sa ovim zakonom.
Uprkos navedenim odredbama, Predlogom zakona o legalizaciji objekata u članu 5. se predviđa da se građanima izda dozvola za sve objekte izgrađene odnosno rekonstruisane do 11.9.2009. godine za koje je podnet zahtev za legalizaciju do 11.3.2010. godine. Dakle jedan zakon koji uređuje samo pitanje upisa prava svojine u evidenciju o nepokretnostima i pravima nad njima daje bespravnom graditelju pravo da upiše pravo svojine iako nije podneo zahtev za legalizaciju, dok Predlog zakona uređuje pitanje naknadnog izdavanja građevinske dozvole tj. pune legalizacije objekta ne daje takva pravo. Samim tim može doći do situacije da je bespravni graditelj podneo zahtev nadležnoj katastarskoj službi za upis prava svojine da mu svojina bude upisana, a i da zbog činjenice da nije podneo zahtev za legalizaciju do 11.3.2010. godine, on taj objekat po odobrenju ovog zakona ne može legalizovati u pravom smislu reči – da mu zahtev bude odbačen te da na kraju objekat bude srušen, što je predviđeno članom 33. Predloga zakona. S toga smo intervenisali u tom delu amandmanom predlažući da se bespravnim gradnjama da dodatni rok od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona po kome mogu podneti zahtev za legalizaciju, ali samo za one objekte koji su izgrađeni do 11.9.2009. godine, čime se ne dira u suštinu predloženog zakona. Ministar nije ovde, zamolio bih da na ovo posebno obrati pažnju. Ovo je mnogo bitan elemenat koji je za nas važan.
Što se tiče naknade za građevinsko zemljište, njene visine, merila za utvrđivanje eventualnog umanjenja istog Predlog zakona sadrži norme koje su samo instrukcionog, a ne imperativnog karaktera kakve su sadržane odredbe ukinute od strane Ustavnog suda. Ovo je iz razloga što predlagač ispravno stoji na stanovištu da pitanje određivanje naknade za uređenje građevinskog zemljišta pa ga u domen nadležnosti jedinica lokalne samouprave, te bi zadiranje zakonom iste predstavljao kršenje Ustava. Shodno tome jedinicama lokalne samouprave se ovim zakonom samo sugeriše u tom pravcu da bi trebalo da utvrđuju pomenutu naknadu, kao i u kom pravcu bi mogle da utvrde pravo na umanjenje iznosa naknada ako je bespravni graditelj izgradnjom ili kupovinom nelegalno izgrađenog objekta trajno rešio stambeno pitanje sebi ili članovima svoje porodice. Kao posledicu odbijanje zahteva za legalizaciju zakon predviđa rušenje objekata, što svakako treba da sadrži, jer to konačno i definitivno predstavlja sankciju za nepoštovanje zakona u pogledu odobravanje izgradnje.
Međutim, kako smatramo da ta mera pre treba da bude izuzetak nego pravilo, još jednom ukazujemo na potrebu produženja roka za podnošenje zahteva. Ujedno, zakon predviđa ovlašćenje i odobrenje komunalnim preduzećima da nelegalni objekat za koji je podnet zahtev za legalizaciju privremeno, do okončanja tog postupka, bude priključena na elektroenergetsku, gasnu, vodovodnu, kanalizacionu, telekomunikacionu i drugu mrežu, s tim da u slučaju odbijanja ili odbacivanja zahteva ta preduzeća, po obaveštenju od strane građevinskog inspektora, objekat moraju isključiti, odnosno demontirati tek postavljene priključke.
Smatramo da je ovaj zakon nužan i neophodan, da su predložene odredbe dobre, uz istaknute primedbe i predložene korekcije, te ga je stoga neophodno usvojiti, kako bi se popunila nastala praznina, kako bi se nastavio rad na otklanjanju ovog decenijskog problema.
Žao mi je što ministar nije ovde. Potrebna je kod donošenja ovakvog zakona i njegova primena. Od izvršne vlasti zavisi njegova primena, pogotovu od lokalne vlasti.
Gospodine ministre, potrebno je preduzeti određene mere da se Zakon o legalizaciji, kao i Zakon o pravu upisa svojine, sprovede do kraja, pošto su ovo uglavnom jednokratni zakoni i ograničeni su vremenski. I jedan i drugi zakon rešavaju jedan bitan problem koji se nagomilao i decenijski je u ovoj državi. Pojedini lokalni moćnici na svaki način pokušavaju da izbegnu primenu ovakvih zakona. Kada smo usvojili Zakon o pravu upisa, sedam dana u jednom dnevnom listu izlazi da je takav zakon dekadentan, a iznosi ga još uvek aktuelni predsednik opštine Čajetina. U jučerašnjim novinama, jednim dnevnim novinama, da je govorim koje su, izašao je natpis „Uhapsite Velju Ilića zato što predlaže zakon“. Ovo je jedan vrlo interesantan i neviđen do sada. Ja imam 64 godine, nisam nigde pročitao da hapse negde nekoga, ni u jednopartijskim sistemima, a kamoli u višepartijskim sistemima kao što je naš i pogotovu sada kada smo na pragu početka pregovora sa EU.
Ovakvim lokalnim moćnicima se jedanput mora stati na rep i mora se znati je li starija država ili su stariji pašaluci po ovoj Srbiji. Ova država nije ni velika, nije toliko ni bogata, nije ni siromašna da bi mogla da dozvoli građevinskoj mafiji da se razmahne i da radi šta god hoće. Ne mogu se graditi objekti nigde u Srbiji bez vlasti, pogotovu bez lokalne vlasti. Ne postoji mogućnost da neko gradi. Sada trenutno na Zlatiboru, ovog momenta, gradi se pet nelegalnih objekata, evo, sada su mi telefonom javili, a Zlatibor, odnosno Čajetina, nema građevinskog inspektora cele sezone. Ko će sada tu biti kriv? Kriva Skupština i kriv ministar, koga treba obesiti ili uhapsiti.
Ja vas molim da istrajete u nastojanju da se ovaj problem reši što pre i što korektnije. Zna se ovde ko je kriv. Hvala. Mi ćemo podržati ovaj zakon.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Miroslav Petković.

Miroslav Petković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Hvala, gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine Iliću, vi ste nam u martu ove godine u ovoj sali rekli da u Srbiji ima 1.300.000 bespravno izgrađenih objekata i da smo po tome prvi u Evropi. Nažalost, to prvo mesto znači da smo najgori u Evropi i to dovoljno govori u kakvoj situaciji se nalazi naša zemlja.
Ovaj problem datira odavno i država je dugo pokušavala da reši pitanje legalizacije još od 1997. godine, pa su donošeni zakoni 2003, 2005, 2009. i 2011. godine. Svaki od njih je trebalo da pojednostavi proceduru. Za svaki se govorilo da će rešiti problem legalizacije, da će omogućiti stvaranje novih privrednih subjekata, da će stvoriti tržišnu konkurenciju, da će opravdati eventualne troškove, a u suštini, svaki od njih je samo pomerao vremenske granice, odnosno određivao novi rok do kada treba da se završi ovaj proces.
Krajnji rezultat svih ovih zakona je, kao što ste i sami rekli, povećan broj nelegalno izgrađenih objekata, jer gospodine ministre, od 11. septembra 2009. godine, kada je ovde u Skupštini usvojen Zakon o planiranju i izgradnji, nastavilo se sa bespravnom gradnjom od strane pojedinaca, od strane privrednih subjekata, ali nažalost, i od same države.
Vi ste rekli da se širom Srbije bespravno gradio niz objekata koji su od kapitalne vrednosti i pored upozorenja inspekcijskih službi. Rekli ste da je Vlada gradila pojedine objekte bez ijednog papira, bez dozvole, bez revizionih komisija, bez studija koje su potrebne za tako nešto. Mislimo da je to strašno i da je nedopustivo. Naravno da tome treba stati na put.
Zbog lošeg Zakona o planiranju i izgradnji iz 2009. godine, koji smo kao DSS i tada kritikovali i ukazivali na sve njegove nedostatke, reagovao je i Ustavni sud. Mesecima građani Srbije nisu bili u mogućnosti da upišu svoje objekte u katastar nepokretnosti.
Zakon o posebnim uslovima za upis prava svojine na objektima izgrađenim bez građevinske dozvole, koji je ova skupština usvojila u martu, mislim da nema niko. Evropa ne poznaje ovakvu vrstu pravne regulative, jer se ispostavilo da je njegova suština u stvari upis prava svojine na zemljištu. I tada smo govorili da taj zakon neće rešiti probleme, da je pun pravnih praznina i dvosmislenih odredaba koje regulišu upis prava svojine na građevinskom zemljištu, pa čak i upis nad objektima koji se nalaze na površinama javne namene, što je nedopustivo.
Takođe smo ukazali da će vlasnici i zemlje i objekata u pojedinim slučajevima postati oni koji na to nemaju pravo. Ne sme zakon, ne sme država, ne sme vlast jedne zemlje dozvoliti da se upiše pravo svojine na tuđem bez i jednog papira.
Zaista ne znam da li je cilj tog zakona bio da se građanima uzmu pare po osnovu poreza na imovinu. Da li je ostvarena finansijska korist? Da kažemo da je, recimo, pola miliona zainteresovanih subjekata uplatilo tih 100 evra i na taj način popunilo budžetsku rupu koja postoji u budžetu Republike Srbije. Da li će gospodin Lazar Krstić na osnovu tih sredstava uspeti da smanji budžetski deficit? Podsećam vas samo da je u avgustu mesecu on iznosio preko 30 milijardi dinara, da je država u avgustu prihodovala 550 miliona evra, a potrošila 810 miliona evra, što je katastrofa.
Kao što je slučaj kod trošenja državnog novca, tako je i kod ovog zakona bio slučaj da su određeni rokovi, određene procedure, izvršavanjem od strane državnih organa, ali nisu postavljene nikakve sankcije, uopšte nisu predviđene. Zbog toga nam se sve ovo i dešava.
Ovaj zakon o legalizaciji, o kome danas pričamo, jeste malo jasniji i precizniji u tom pogledu, ali samo u tom pogledu. Ako bih govorio o ovom zakonu kao pravnik, to je nešto do sada neviđeno. Ako pokušam da govorim kao poslanik, kao građanin koji pokušava da sagleda probleme na terenu, onda je to nešto drugačije.
Proučio sam kako je ovo pitanje rešeno u susednim zemljama – u Crnoj Gori i u Hrvatskoj. Nigde ne postoji pojam legalizacije ovako kako je to ovde predviđeno. Ovaj zakon predviđa naknadno izdavanje građevinske i upotrebne dozvole, što je direktno suprotno ustavnim načelima o retroaktivnosti. Ovo nije leks specijalis, ovo nije poseban zakon koji može imati povratno dejstvo, a nažalost, predviđa i takvu mogućnost. Mi se, nažalost, u Srbiji nalazimo u takvoj situaciji da retko ko gradi legalno, a Skupština je u prošlosti donosila niz zakona koji su trebali upravo da omoguće legalnu gradnju.
Podsećam vas, gospodine ministre, a i sami ste to rekli, da je građenje bez građevinske dozvole krivično delo, da je Krivični zakonik Republike Srbije još 2003. godine, znači pre 10 godina, predvideo da lice koje je izvođač radova ili odgovorno lice u pravnom licu koje je izvođač radova na objektu koji se gradi, odnosno koji izvodi radove na rekonstrukciji postojećeg objekta, bez građevinske dozvole, kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine i novčanom kaznom. Lice koje je investitor ili odgovorno lice u njemu kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina i novčanom kaznom. Kada je izdato rešenje o obustavi radova, a lice iz stava 1. i 2. ovog člana, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.
Takođe, krivično delo u Republici Srbiji jeste i kada se neko bez dozvole priključi na infrastrukturne instalacije. Kako je moguće da neko napravi krivično delo i priključi se na električnu energiju, na vodovod, na kanalizaciju, na telekomunikacioni sistem? Malopre smo čuli ovde da ste vi rekli – kako jedan ministar protiv drugog ministra može da podnese krivičnu prijavu? Čuli smo da kada podnese zahtev jedan ministar, on dobije dozvolu za 30 dana, a neki drugi građani čekaju 279 dana.
Karakteristika svih ovih pomenutih zakona, koji su u prošlosti donošeni u parlamentu, znači od onog Ivkovićevog iz 1997, pa do Dulićevog iz 2009. godine, jesu komplikovane i skupe procedure. Sa druge strane, očigledna nespremnost državnih organa, pre svega inspekcijskih službi, da reaguju na nepravilnosti koje su nastale na terenu.
Upravo zbog toga, Demokratska stranka Srbije je uvek isticala, kada je ova tema bila na dnevnom redu, da nam treba čitav set zakona koji će regulisati i planiranje i izgradnju i građevinsko zemljište. Smatramo da je bitno prvo zaustaviti nelegalnu gradnju, zaustaviti krvarenje, pa tek onda ušivati ranu i lečiti posledice.
Zbog toga tvrdimo da je suština u donošenju novog Zakona o planiranju i izgradnji. On je, Bogu hvala, juče ušao u javnu raspravu i sa velikom pažnjom ćemo pratiti kako će se sve to odvijati, jer vrlo je komplikovano da problem koji je nastao pre nekoliko decenija, koji je godinama trajao, nemoguće ga je rešiti u jednom danu i na osnovu samo jednog zakona, već mnogi zakonski propisi moraju biti promenjeni.
Zbog toga smatramo da redosled poteza nije dobar. Prvo je trebalo raspravljati o Zakonu o planiranju i izgradnji, a nakon toga, upravo da bi zaustavili nelegalnu gradnju koja se i dalje sprovodi, pristupiti procesu legalizacije.
Ne bih voleo, kao mnogo puta što se dešavalo u ovom parlamentu, da na različite načine čitamo ovaj zakonski predlog, pa da sada predlagač i poslanici vladajuće koalicije smatraju da je on najbolji na svetu. To smo slušali, kažem, još jednom od 1997. godine, pa na ovamo. Opozicija to kritikuje samo zarad kritike. Valjda nam je svima u interesu da donesemo dobar zakon koji će rešiti nekom egzistencijalno pitanje, a nekome bogami, nažalost, i punjenje ličnog budžeta.
Hajde da pokušamo da stvari učinimo jasnim svima onima koji nemaju pred sobom ovaj zakonski predlog, a koji verovatno žele da postanu deo čitavog ovog procesa i uđu u postupak legalizacije. Ovaj zakon predviđa da se zahtev za legalizaciju podnosi na izdavanje upotrebne dozvole i na izdavanje građevinske i upotrebne dozvole. Tu ste se opredelili za dva datuma, a to je 11. septembar 2009. i 11. mart 2010. godine. Mogu da razumem da ste se vezali za Odluku Ustavnog suda, ali i tu ima nedoumice, šta se dešava sa gradnjom od 2010. godine pa do danas.
Ovaj vaš predlog zakona podrazumeva jednu obimnu dokumentaciju koju svi zainteresovani imaju potrebu da prikupe, uključujući i geodetski snimak, projekat izvedenog objekta, dokaz o pravu bilo korišćenja, bilo svojine, bilo zakupa na zemljištu i na objektima, plaćenu naknadu za uređenje građevinskog zemljišta i naravno, mora se dostaviti dokaz da su plaćene sve te takse. Svako ko je zainteresovan za postupak legalizacije postaviće i sebi, ali i nadležnim državnim organima, neka pitanja. Pre svega, koliko će me koštati legalizacija?
Ovaj zakon daje mogućnost lokalnim samoupravama da odrede cenu, vraća im mogućnost da urede oblast naknade za uređenje građevinskog zemljišta i sada se tu postavlja pitanje – neke mogu da utvrde veliki popust koji može iznositi i do 99%, neke možda to neće odlučiti, ali će svakako morati da vode računa da se ne vrši diskriminacija, da ne bi završio i ovaj zakon pred Ustavnim sudom i da ne bi neke njegove odredbe bile oborene, kao što je to slučaj sa Zakonom o planiranju i izgradnji.
Ne sme biti diskriminacije znate zbog čega – zato što se to već mnogo puta dešavalo. Svi oni koji su legalno gradili, platili sve takse, izvadili sve potrebne dozvole, svi oni koji su plaćali redovno struju, koji su plaćali TV pretplatu, ispali su veverice, a oni koji to nisu plaćali dobili su reprogram na pet godina, na deset godina, ne treba da plate kamatu i nalaze se u mnogo povoljnijem položaju. To je nedopustivo u jednoj pravnoj zemlji kakvu smatramo da treba postane i Republika Srbija.
Treba jasno reći, legalizacija će ukoliko se sprovede po ovom zakonu mnogo više koštati i pojedince i privredne subjekte. Zbog toga što mora da se plati cena glavnog projekta. Prema informacijama koje sam ja uspeo da prikupim ona iznosi od 12 do 30 evra po metru kvadratnom i mora se platiti naknada za uređenje gradskog građevinskog zemljišta. Sada će to raditi stručna lica, to će raditi kompanije koje se bave ovom vrstom posla, to više se neće raditi na osnovu zapisnika ili izveštaja građevinske komisije.
Na kraju, treba reći da su nejasni kriterijumi. To je taj famozni član koji reguliše način plaćanja. Na koliko rata, u kom iznosu, na koliko godina, gospodine ministre? Desiće nam se da imamo sposobne gradonačelnike i nesposobne, da imamo gradonačelnike koji će dati veliki popust zato što su u mogućnosti da uslove Vladu, novog ministra finansija brojem svojih poslanika u parlamentu da bi izglasali neki zakonski predlog ili da bi Vlada opstala, da dobiju iz tekuće budžetske rezerve dvesta, trista miliona na osnovu kojih će pokrivati određene minuse u svojoj opštini, a moj gradonačelnik, bez obzira iz koje je političke stranke, da bi popunio budžet neće moći da ide sa tolikim popustom i moji sugrađani će reći - evo šta nam radi lokalna vlast, oni nas globe. Na kraju krajeva, moraće da plate više.
Šta se dešava sa onim licima koja kažu – ako ne legalizujem, ko će znati šta imam u dvorištu? Da li je jasno našim građanima šta je ortofoto snimak, šta je taj čuveni „gugl strit vju“. Siguran sam da neće biti velika navala na proces legalizacije nakon usvajanja ovog zakona, da će odziv građana biti gotovo zanemarljiv, jer je i sada dovoljno, na osnovu zakona koji smo usvojili pre par meseci, da se do kraja 2014. godine samo upišu u katastar nepokretnosti. Ukoliko ne žele da prometuju svojom nekretninom, ne žele da prodaju, oni uopšte ne moraju da uđu u proces legalizacije.
Postavlja se pitanje – do kada može da se podnese ovaj zahtev? Na osnovu Zakona o upisu prava svojine svi će to morati da urade do kraja 2014. godine, ali ovaj zakon o legalizaciji prilično je neprecizan u delu člana 21. i mi smo na to intervenisali putem amandmana, jer on ne utvrđuje rok za nadležne organe. Utvrđen je rok od godinu dana za građane, odnosno za lica koja žele da uđu u proces legalizacije, ali ne postoji predviđen zakonski rok u kome je državni organ dužan da ga obavesti da je potrebno da dopuni dokumentaciju, tako da se može stvoriti tu određen problem. Mislim da smo dali dobro rešenje koje će regulisati na pravi način ovo pitanje.
Na kraju, svako će se pitati, šta imam u stvari od tog čitavog procesa legalizacije, jer ako ne stavljate nepokretnost u promet, a većina naših građana je gradila svoje objekte da bi u njima živela, neće ih prodavati, upisaće se u katastar, platiće tu cenu od 100 evra, plaćaće porez na tu imovinu koju ima, ali problem je zato što se onda zakon odnosi na sve one obaveze, na sve one ljude koji su gradili ogromne poslovne i stambene objekte koji će, na osnovu ovoga, moći da dobiju tapiju, da na osnovu svega toga zarade veliki novac prodajom tih objekata.
Ispostavlja se da je ovo nametnuta obaveza, da neko traži da se poklopi stanje koje se slika iz vazduha, sa stanjem u katastru. Govorili ste da je to obaveza koju od nas zahteva EU, a da se na kraju ispostavlja da to nije naša dobra volja i želja da rešimo problem legalizacije u ovoj zemlji.
Ponavljam još jednom, mora se ozbiljno voditi računa da se ne vrši diskriminacija građana koji su regularno ušli u ovaj postupak, platili sve takse i naknade i one koji će na ovaj način ostvariti neka prava. Smatram da je krajnje vreme da prestanemo da budemo nekakva „dogovorićemo se zemlja“.
Malopre sam imao priliku da čujem jednog kolegu koji je govorio o situaciji na Zlatiboru. Obzirom da znam o kom problemu se ovde priča, koji je on iznosio, to je njegovo pitanje lično, porodično, njegovog brata, Zlatibor turista, porodice Jeremić, a ne građana Srbije, imaćemo prilike da to raspravimo.
Ne može neko reći da lokalni moćnici zaustavljaju Zakon o legalizaciji. Ne. Predsednik jedne opštine, opštine Čajetina izneo je svoje mišljenje, svoj stav. Smatra da će njegovi sugrađani u opštini Čajetina biti oštećeni time što neće prihodovati lokalni budžet sredstva od legalizacije, a ne da se rasprodaje zemlja oko jezera, da bi neki privatnik sutra tu gradio hotele, solitere ili ne znam šta već.
Demokratska stranka Srbije je predložila konkretna rešenja. Predložili smo niz amandmana, ali otvoreno vam kažem, bez obzira da li će oni biti prihvaćeni ili neće, mi ne možemo podržati ovaj zakon jer smatramo da je ravno ludilu stalno ponavljati istu stvar, a očekivati drugi rezultat. Hvala vam najlepše.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Suzana Spasojević. Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Suzana Spasojević

Socijalistička partija Srbije
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, koleginice i kolege poslanici, ukoliko ovaj put zaista želimo da ostvarimo, odnosno sprovedemo ovaj zakon u praksi, a ne samo da ostane mrtvo slovo na papiru, onda je potrebno veoma dobro i studiozno se pripremiti, jer bespravna gradnja je nešto što u Srbiji postoji više od 30, 40 godina i ne može se rešiti samo donošenjem Zakona o legalizaciji.
Problem bespravne gradnje treba rešavati tamo gde nastaje, ali i u institucijama koje su zakonom obavezne da nadziru i sprečavaju pojavu bespravne gradnje. Osim toga, potrebno je analizirati uzroke koji utiču na bespravnu gradnju i uzroke koji utiču na malu zainteresovanost bespravnih graditelja da svoje objekte legalizuju. Sigurno su jedan od osnovnih uzroka socijalne prilike i tu je reč o građanima koji su gradili, jer nisu imali mogućnosti da zakonskim putem ostvare krov nad glavom, uglavnom iz finansijskih uzroka, ali s druge strane postoje bespravni graditelji koji su, izbegavajući zakon, ostvarili profit i tu zakon mora da napravi oštru razliku. Takođe, uzroci i nepotrebno velika i skupa procedura. Naravno, veliki su problem i nerešeni imovinsko-pravni odnosi, inspekcijski organi koji ne reaguju na vreme, odnosno onda kada se sa gradnjom počne.
Legalizacija kao tema bitna je za veliki broj građana i treba da bude poseban zakon, kao što je to sada predviđeno, zakon koji će pružiti građanima informaciju o tome šta se može legalizovati, na koji način i pod kojim uslovima. Prilično je bilo nelogično, kao do sada, da isti zakon tretira i legalnu i nelegalnu gradnju.
Srbija je država u kojoj je izgrađen veliki broj objekata bez odobrenja za izgradnju. Izgradnja ovih objekata je u većini slučajeva bila bez projekta, bez stručnog nadzora i bez poštovanja normi i regulativa za izgradnju objekata. Bespravnom, odnosno nekvalitetnom gradnjom, neodgovarajućim oblikovanjem, zauzimanjem javnim površina, ilegalnim priključivanjem na infrastrukturu, oštećene su i lokalne samouprave na čijim teritorijama se gradilo, ali i cela Srbija.
Podsećanja radi, država je unazad godinama, još od 1997, 2003, 2005, 2009, 2010. godine, donošenjem Zakona o planiranju i izgradnji, koja je na taj način pokušavala da se obračuna sa bespravnom gradnjom i da nelegalnu gradnju stavi u zakonske okvire, ali nažalost, to nije dalo većeg odziva kada su u pitanju nelegalni graditelji, iako su zakoni iz godine u godinu bili sve liberalniji.
Ovim predlogom zakona o legalizaciji koji je pred nama, država je ponovo rešila da uvede red u oblast izgradnje objekata i omogući građanima, u čijem posedu su nelegalno izgrađeni objekti, da u određenom roku i pod određenim uslovima svoje objekte legalizuju.
Međutim, masovnost, odnosno legalizacija većeg broja objekata, sumnjam da će se postići ovim zakonom iz više razloga, koje ću u daljoj diskusiji navesti, a koje je moguće otkloniti usvajanjem amandmana koje je podnela poslanička grupa SPS.
Legalizacija je rešenje za bespravno izgrađene objekte i to je u redu, to je potrebno i to Evropa traži od nas, ali smatram da je najpre trebalo da donesemo Zakon o planiranju i izgradnji koji bi pojednostavio i pojeftinio proceduru, kako se to i najavljuje, i zaustavio bespravnu gradnju, da neka nova Vlada ne bi morala da donosi novi Zakon o legalizaciji, a onda da rešavamo postojeće posledice dosadašnje tzv. divlje gradnje.
Ključna odredba Predloga zakona o legalizaciji je da će se legalizovati objekti izgrađeni, odnosno rekonstruisani ili dograđeni bez građevinske dozvole, odnosno bez odobrenja za izgradnju, do 11. septembra 2009. godine i za koje je podnet zahtev za naknadno izdavanje građevinske dozvole do 11. marta 2010. godine. Od 2009. godine do danas u Srbiji je bespravno izgrađeno 300.000 objekata. Postavlja se pitanje – kako je moguće da se bespravno izgradi toliki broj objekata, nakon donošenja Zakona o planiranju i izgradnji iz 2009. godine, bez reagovanja inspekcijskih organa, bez obustave gradnje, bez rušenja započetih objekata, što je mnogo razumnije nego rušiti objekte koji su završeni i useljeni.
Ne zalažemo se za to da bespravni graditelji budu privilegovani u odnosu na one koji su gradili na osnovu građevinske dozvole, odnosno odobrenja za izgradnju, ali se zalažemo za to da ako, po ko zna koji put, donosimo Zakon o legalizaciji, taj zakon ne sme da diskriminiše one koji su gradili posle 2009. godine u odnosu na one koji su gradili pre 2009. godine. Bespravna gradnja je bila zabranjena od donošenja prvog Zakona o planiranju i izgradnji, pa se ipak bespravno gradilo i donosili su se zakoni koji su omogućavali bespravnim graditeljima da svoje objekte legalizuju. Zašto bismo mi sada kažnjavali one koji su bespravno gradili posle 2009. godine, a želeli da legalizuju svoje objekte po odredbama ovog zakona?
Iz vašeg izlaganja, gospodine ministre, zaključila sam da ni vi niste pristalica rušenja koje bi za posledicu imalo to da mnoge porodice ostanu bez krova nad glavom. Nije u pitanju pet objekata nego 300.000 objekata i mnogi su zidali kuće ne poštujući zakon, zato što nisu imali sredstava da ispoštuju sve ono što zakon predviđa, da plate projekte, naknade, saglasnosti, takse. Pitanje je – hoćemo li mi takve objekte da rušimo i na taj način stvaramo još socijalnih slučajeva?
U Smederevu živi porodica od sedmoro članova sa troje maloletne dece. Žive u objektu od 50 metara kvadratnih, bez struje, i bez vode. Verujte da su svakog dana zvali i pitali kada ćemo doneti zakon o legalizaciji, koji bi im omogućio da se i njihov objekat, koji je sagrađen posle 2009. godine, moći da se priključi na komunalne mreže. Možete da zamislite u kakvom strahu oni danas gledaju i slušaju ovo što mi govorimo.
U Srbiji je mnogo takvih porodica i ne možemo preko toga tek tako da pređemo. Poslanička grupa SPS podnela je amandman na odredbe ovog člana. Takođe, član 5. Predloga ovog zakona predviđa da se građevinska, odnosno upotrebna dozvola može izdati za objekte za koje je podnet zahtev za legalizaciju do 11. marta 2010. godine. To znači da nema novog roka ni za objekte koji su izgrađeni do 2009. godine, a za koje nije podnet zahtev za legalizaciju. Od milion i 400.000 bespravnih objekata, podneto je 700.000 zahteva za legalizaciju po ranijim zakonima. Od tih 700.000, legalizovano je tek nešto više od 10%, a ostali su u početnoj fazi, tj. u fazi podnošenja zahteva. Uglavnom, razlozi za to su nerešeni imovinsko-pravni odnosi, nereagovanje nekih lokalnih samouprava, da im pošalju obaveštenja, šta treba dobaviti od dokumentacije ili su u celini ili delom izgrađeni na javnim površinama i na površinama u zaštićenim zonama itd. Veći broj tih objekata neće moći da se legalizuje ni po ovom zakonu, pa se pitam – za koje mi objekte donosimo ovaj zakon, ukoliko rokove ne produžimo?
Predloženim zakonom je utvrđena dokumentacija koja je potrebna za legalizaciju. Prema odluci Ustavnom suda, legalizacija mora da se obavi pod istim uslovima koji važe i za redovno dobijanje građevinske dozvole.
Ustavni sud je odredbe o legalizaciji koje su sadržane u Zakonu o planiranju i izgradnji proglasio neustavnim zbog dovođenja u neravnopravan položaj onih koji su gradili po propisima. Predlogom ovog zakona uvodi se obaveza podnošenja dodatne dokumentacije u odnosu na dosadašnji Zakon o planiranju i izgradnji. Važeći Zakon o planiranju i izgradnji u delu koji se odnosi na legalizaciju predviđao je do sada manji obim tehničke dokumentacije, tehnički izveštaj, zapisnik o izvršenom veštačenju sa geodetskim snimkom, bez instalacija i skica za pomoćne objekte.
Po nacrtu ovog zakona za sve objekte, sem pomoćnog, koji inače nije ni pomenut, rade se glavni projekti koji, između ostalog, umesto geodetskog snimka sadrže geodetsko-topografski plan i blok šemu instalacija, sa načinom priključenja na spoljnu mrežu. Takođe je potrebno priložiti i projektni zadatak koji je definitivno nepotreban u ovoj fazi kada objekat postoji na terenu, kada je objekat već sagrađen. U redu je da oni koji su gradili bez dozvole ne budu u povlašćenom položaju u odnosu na one koji su gradili poštujući zakon, ali je te obaveze trebalo umanjiti barem za ono što nije potrebno u ovoj fazi i što se moglo izbeći.
Članom 3. predviđena je saglasnost vlasnika susednog objekta za objekte izgrađene ili rekonstruisane na udaljenosti od susednog objekta protivno uslovima propisanim planskim dokumentima. Znači da jedan objekat može da ispunjava sve tražene uslove u pogledu dokumentacije, u pogledu roka imovine, ali ako je komšija ljut i ne da saglasnost, onda se objekat ne može legalizovati. O tome ste i vi pričali i slažemo se i povodom ovoga. Mislim da se mora napraviti razlika između objekata prilikom čijeg građenja se vlasnik susednog objekta nije protivio i objekata prilikom čijeg građenja je komšija reagovao, prijavio gradnju, uložio prigovor, pokrenuo postupak i slično. Mnogo je praktičnije rešiti ovaj problem zakonom, nego da se to rešava u sudskim sporovima. Ovaj član takođe treba dopuniti, da lokalna samouprava u određenom roku može doneti odluku kojom bi se na drugačiji način utvrdili uslovi u pogledu udaljenosti od susednog objekta.
Početak legalizacije podrazumeva da građani imaju rešene imovinsko-pravne odnose na zemljištu, što je inače veliki problem u Srbiji i jedan od razloga bespravne gradnje, ali i jedan od razloga nemogućnosti legalizacije objekata izgrađenih na parcelama gde imovina nije rešena. Iz tih razloga smatram da je imovinsko-pravnim odnosima trebalo posvetiti više pažnje u ovom zakonu i predvideti šta se sve može smatrati dokazom o rešenim imovinsko-pravnim odnosima na građevinskom zemljištu, kao što su ugovor o kupoprodaji, ugovor o prenosu prava korišćenja koji je overen do 2003. godine, pravosnažna sudska presuda, naravno, uz poštovanje pravnog sleda, kao i drugi pravni poslovi na osnovu kojih je podnosilac stekao pravo svojine na zemljištu. Nije predviđena ni mogućnost legalizacije objekata koji su sagrađeni na zemljištu u susvojini, odnosno u sukorišćenju više lice.
Vlasnik bespravno izgrađenog objekta dužan je da plati naknadu za uređenje građevinskog zemljišta. Ono što je dobro, jeste to da je zakonom data mogućnost da se naknada za uređenje građevinskog zemljišta može platiti sukcesivno na 20 godina. Kolika će visina naknade biti određivaće lokalne samouprave. Kako zakon predviđa, mora da postoji razlika u visini nameta za one građane koji su gradili na zemljištu bez infrastrukture, razlika u zavisnosti od površine objekta, namene objekta, urbanističke zone. Potrebno je voditi računa i napraviti razliku između građana koji su gradili da bi rešili svoje egzistencijalno pitanje i svoje porodice, samohranih roditelja, invalida, socijalno ugroženih kategorija i onih koji su gradili da bi sticali profit.
Član 32. Predloga zakona, koji se odnosi na rušenje objekata, treba izbrisati, osim dela koji se odnosi na objekte koji su izgrađeni na javnim površinama u zonama prirodnog dobra, na saobraćajnicama, raskrsnicama i slično. Država je dopustila da se u Srbiji izgradi 1.400.000 objekata, da se porodice usele u te objekte, a niko od nadležnih organa nije reagovao i sada trebamo da ih rušimo. Ako hoćemo da kaznimo one koji su bespravno gradili i koji neće da postupe po ovom zakonu o legalizaciji, treba se opredeliti za manje represivne mere, u smislu većeg plaćanja poreza na imovinu ili neki drugi vid sankcije.
Priključenje na infrastrukturu je jedan od razloga koji bi trebalo da stimuliše bespravne graditelje da svoje objekte legalizuju, jer zakon predviđa da se na komunalnu infrastrukturu nelegalni objekti mogu priključiti samo privremeno, do okončanja postupka legalizacije i da će biti isključeni ukoliko se postupak legalizacije ne okonča u roku od dve godine. Da bi jedan objekat mogao da bude priključen na elektro-vodovodnu kanalizacionu mrežu mora da ima građevinsku dozvolu ili naknadnu građevinsku dozvolu. Nije potrebno da je objekat uknjižen, niti da ima upotrebnu dozvolu.
Taj problem priključenja objekata na komunalnu mrežu nije rešen ni Zakonom o posebnim uslovima upisa objekata u katastar nepokretnosti, jer sam upis objekta nije dovoljan da bi se objekat priključio na komunalne mreže. Neće biti rešen ni sada, jer za 700.000 objekata koji su izgrađeni do 2009. godine, za koje nije podnet zahtev za legalizaciju po ranijim propisima, 300.000 objekata izgrađenih posle 2009. godine, koji uglavnom nisu priključeni na infrastrukturu, neće moći da se priključe ni po odredbama ovog zakona jer neće moći da podnose dodatne zahteve za legalizaciju. Građani koji žive u ovakvim objektima žive ispod svakog nivoa iole pristojnog života.
Država mora da nađe načina da građane informiše o njihovim pravima i obavezama kada je u pitanju legalizacija, ali i da preduzme određene mere kako bi građani ozbiljno shvatili postupak, odnosno obavezu da svoje objekte legalizuju. Gradnja sa građevinskom dozvolom je jedan od temeljnih uslova pravne države sa uređenim građevinskim pravom, države koja se opredelila za red, zakonitost i pravnu sigurnost. Zato nam je hitno potreban zakon o planiranju i izgradnji.
Ovaj zakon o legalizaciji moramo da prilagodimo stvarnoj situaciji na terenu ili približno stvarnoj, jer situacija na terenu ima različitih i nemoguće ih je sve svrstati u jedan zakon, ali uredbama i pravilnicima moramo da pokušamo da se približimo rešavanju realnih problema, uvažavajući pre svega socijalni status građana. Građani pre svega moraju da znaju da je gradnja sa građevinskom dozvolom i naknada za dobijanje građevinske i upotrebne dozvole jedini način da uspostave svoje pravo svojine na objektima i da je to različito od evidentiranja objekata u katastar nepokretnosti. Samo sa legalnim objektima građani imaju pravnu i ekonomsku sigurnost u pogledu svojine i raspolaganja svojim objektima. Hvala.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Hvala.
Reč ima ministar. Izvolite.