Četvrta sednica Prvog redovnog zasedanja, 16.04.2015.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Četvrta sednica Prvog redovnog zasedanja

01 Broj: 06-2/128-15

16.04.2015

Beograd

Sednicu je otvorio: Igor Bečić

Sednica je trajala od 10:15 do 13:30

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.      
Prvi govornik je Dragan Jovanović.
...
Srpska napredna stranka

Dragan Jovanović

Nova Srbija
Uvažena predsednice, gospodine ministre, kolege narodni poslanici, većinom će danas ovde govoriti moje kolege koji su lekari. Nisam lekar po struci, inženjer sam, ali sam pre svega roditelj i kao roditelj imao sam priliku da se vrlo skoro susretnem sa ovim problemom, pre svega vakcinacije dece.
Ono što bih imao kao pitanje i kolegi prof. Poskurici, kao predlagaču, i vama, uvaženi ministre, jeste da kada govorimo o procentima dece koja su primila vakcine dobili smo određeni izveštaj ministarstva da su ti procenti kod nas među najmanjima uopšte u Evropi, govorimo o hepatitu B gde je taj procenat 78,8%, govorimo o toj tzv. MMR vakcini, trovalentnoj, gde je procenat 85,8%, a već je ministar rekao da je to, pod znacima navoda, u normalnim zemljama procenat između 95% i 97%. Sada mi svi postavljamo pitanje – zašto je to tako?
Jedno dodatno pitanje koje postavljam, pre svega kao roditelj, a onda i kao narodni poslanik, jeste, svi smo svedoci jedne negativne kampanje koja se vodi protiv vakcinacije na društvenim mrežama, a ono što je meni prosto neverovatan podatak, uvaženi ministre, jeste da se na određenim blogovima pojavljuju lekari, doktori koji se potpisuju imenom i titulom i koji govore da deca ne trebaju da se vakcinišu, jer ta MMR vakcina izaziva autozima i da jednostavno dovode u zabludu roditelje i da niko od tih lekara, doktora koji se potpisuju imenom, prezimenom i titulom ne snosi nikakvu odgovornost i onda se svi mi ovde skupa kao poslanici pitamo – zašto imamo taj smanjeni procenat i zašto imamo problem koji, da kažem, normalne zemlje nemaju?
Najljubaznije vas molim da i kada ovaj zakon bude usvojen, a biće usvojen, jer 234 kolega narodnih poslanika je potpisalo i ovaj zakon i treba da bude usvojen, ali je ključno da se ovakve stvari više ne ponavljaju, jer svi smo svedoci kako je to bilo kada smo bili u bivšoj Jugoslaviji, za koju smo svi mi smatrali da je ozbiljna država i ako imate poverenje, a to je u pitanju pre svega poverenje prema državnim institucijama, tu se apsolutno nikakvo pitanje vakcinacije nije dovodilo uopšte u bilo kakvu dilemu. Mi smo svi kao školarci bili u školi, dođe direktor sa medicinskom sestrom, ona ponese onu crnu torbu i svi stanemo u red, krene vakcinacija i niko od toga nije pravio nikakvu dramu, niti je oko toga pravljeno bilo kakvo političko pitanje kao što se to radi danas.
Zbog mene kao roditelja i svih ostalih ovakve stvari više ne smeju prosto da se dovode u pitanje. Zbog toga je važno da se ovaj zakon što pre usvoji i poslanička grupa NS će naravno u danu za glasanje podržati donošenje ovakvog zakona.
Zbog građana bih da podsetim i vas, da nam kažete jasno kakve će biti kaznene odredbe, jasno kaznene odredbe za one roditelje koji će opet i pored donošenja ovog zakona, a na žalost takvih će biti, koji neće dozvoliti da im se deca vakcinišu.
U ovom Predlogu zakona pročitali smo da tu imamo 50.000 dinara novčanu kaznu, da tu postoji da neće moći dete da se upiše na primer u vrtić, obdanište i predškolsku ustanovu, ali mislim da to možda i nije dovoljna kazna, već da treba tu razmisliti da se te kazne još malo pooštre. Takođe jedna mala dilema koju sam našao u ovom Predlogu zakona, ali ona u ovom trenutku nije toliko ni važna, oko odgovornosti samih lekara pedijatara koji svojim činjenjem ili ne činjenjem dovode u zabludu roditelje da se roditelji sami upitaju da li nešto ima ili nema smisla.
Uvaženi ministre i kolege narodni poslanici, ne bih da dužim oko ovoga, jer potpuno je jasno da ovaj Predlog zakona trebamo što pre usvojiti, ali je ključno da ove dileme prosto nestanu iz javnog života Srbije, a sa druge strane da oni koji šire priču o problemima sa vakcinama, da li će u procentima ne znam koliko dece ostati u problemima, da li je koliko njih dobilo autizam posle vakcinisanja, a ne pominje se cifra koliko je dece koja nisu vakcinisana obolelo od autizma. To su neke stvari ne koje svi zajedno treba da obratimo pažnju, a oni koji šire ovakvu paniku i ovakvu negativnu propagandu moraju na adekvatan način da budu kažnjeni.
Zahvaljujem vam se još jednom. Mi ćemo oberučke podržati ovaj zakon u danu za glasanje. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Elvira Kovač, izvolite.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Elvira Kovač

Savez vojvođanskih Mađara
Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, predsedništvo, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, na samom početku svog izlaganja želela bih da naglasim da je imunizacija zaista najefikasniji, najekonomičniji i najsigurniji način za sprečavanje i širenje zaraznih bolesti.
Imunizacija je spasila čovečanstvo i zbog toga je jednostavno neophodna i to objašnjava potrebu za njom. Obezbeđivanje dostupne i bezbedne vakcine za sve je osnovni zadatak države. Izuzetno je značajno da se svakom detetu obezbedi sigurnost i pravo na zdravlje, dok je zadatak struke lekara da roditeljima objasne, da ukažu na činjenicu da vakcinacija može da spreči epidemiju teških zaraznih bolesti.
Kao članica Odbora za zdravlje i porodicu sam tokom ovih rasprava, odnosno sednica Odbora, o kojima je uvaženi gospodin ministar pričao, iznela svoje lično iskustvo i sada ću to podeliti sa vama. Kao mlada majka mogu da kažem da se u današnjem svetu mladi roditelji uglavnom informišu sa interneta i onda razmenjuju informacije međusobno i na žalost zbog preopterećenosti pedijatara uglavnom je poslednja stanica, odnosno najmanje se oni informišu od samih lekara pedijatara. Roditelji najčešće nisu adekvatno informisani o tome gde mogu da se obezbede vakcine, na koji način one treba da se prenose itd.
Pričala sam o tome da sam imala lično iskustvo, da sam morala u drugoj opštini pre otprilike godinu dana da kupim petovalentnu vakcinu za svoje dete i da tu vakcinu prenesem, odnosno da obezbedim tzv. hladan lanac, da je prenesem u frižideru. Na žalost, čula sam za iskustva roditelja koji su vakcine nabavljali uz izuzetno veliki napor i po izuzetno visokim cenama, a nisu bili informisani o tzv. hladnom lancu i na koji način one treba da se prenose, da se iz apoteke gde su kupljene donesu kod doktora i zbog toga su one bile neupotrebljive.
Pored potrebe da se roditeljima pruže zaista adekvatne informacije, neophodne, da im struka obezbedi te informacije, izuzetno je značajno da se obezbede i potrebe količine svih vakcina. Stoga naša poslanička grupa izuzetno pozdravlja nedavno usvojene izmene i dopune Pravilnika o imunizaciji i načinu zaštite lekovima, koji je omogućio da zaista sva deca koja su započela imunizaciju petovalentnom vakcinom istom mogu i da dovrše imunizaciju radi podjednakog tretmana svih pri vakcinaciji.
Imunizacija je proces koji se stalno unapređuje i Republika Srbija je obezbedila taj neophodni nivo vakcinacije, čak i u situacijama kada nije bilo dovoljnih količina za sve, tako da je dugi niz godina, kao što smo to čuli, nivo vakcinisanih, odnosno taj procenat bio između 90% i 95%. Na žalost, u proteklih nekoliko meseci, pa i godina možemo da vidimo da je negativan efekat antivakcionalne kampanje doveo do toga da se ovaj procenat smanji kod nekih vakcina čak i do 15%.
Razlog manjeg obuhvata dece vakcinacijom je već spomenuti problem neorganizovanosti, odnosno nedovoljnih količina vakcina, pa i u tome što neki roditelji na žalost veruju ne proverenim informacijama nestručnih lica i plaše se i zbog toga je obuhvat MMR vakcinom niži, te su se upravo zbog toga, posle četiri decenije u Srbiji, pre nekoliko meseci pojavile morbile, upravo među ne vakcinisanom populacijom.
Sistem obavezne imunizacije postoji u zemljama u regionu, kao što su npr. Mađarska, Hrvatska i Slovenija, a u drugim zemljama koje su se spominjale u javnosti, kao što su Velika Britanija, Danska, Estonija, Litvanija, Nemačka, Norveška, Finska, Švedska itd, ne postoji obavezna, vakcinacija postoji, ali je sa druge strane obuhvat vakcinom u tim zemljama između 90, čak i 95%, što znači da bez obzira što nije obavezna postoji vrlo jasna svest javnosti o važnosti imunizacije. Nadam se da ćemo i mi stići do toga.
Spomenula bih primer Hrvatske, gde je upravo zbog antivakcinalnih pritisaka pokrenuto ovo pitanje pred Ustavnim sudom Hrvatske, koji je doneo odluku da je pravo deteta na vakcinaciju iznad prava roditelja da spreči vakcinisanje, upravo kako bi dete bilo zaštićeno. Dakle, saglasno Konvenciji UN dete ima pravo na zdravlje, a društvena zajednica da bude zaštićena od epidemije.
Istakla bih i probleme koji se javljaju kada se dete nalazi u kolektivu. Opšte je poznato da mnogi roditelji zbog toga što ne mogu na drugi način da se snalaze, ili su neki i nemarni, ostavljaju bolesnu decu u kolektivu i zbog toga su zdrava deca vrlo često izložena epidemiji, pa se i ona razbole. Zbog toga mnoga deca ne mogu ni da prime vakcine i roditelji koji žele da vakcinišu svoje dete ne mogu da ispoštuju kalendar vakcinacije.
Dešava se, imali smo pre nekoliko nedelja, mogu da kažem mesec ili dva, najjaču epidemiju gripa, kada se desilo da određeni lekari zbog preopterećenosti nekoliko dana, pa i nedelju ili dve nisu ni radili sa zdravom decom, već samo sa bolesnom decom. Dakle, u tom periodu opet zdrava deca nisu mogla da prime vakcine. Tako da, izuzetno je značajno da razmislimo i o tome da ne smemo dozvoliti da dovođenjem nevakcinisane dece u kolektiv zapravo oni ugrožavaju i ostalu decu, naročito one koji nisu vakcinisani ne zato što to njihovi roditelji nisu želeli, već im je jednostavno imuni sistem toliko slab da kasne sa vakcinacijom.
Ali, da se vratim na konkretne izmene i dopune zakona koje se nalaze pred nama i zašto je do njih došlo. Jasno je da je došlo do nedoumica u vezi sa tumačenjem dva zakona, Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti i određenog člana Zakona o zaštiti prava pacijenata. Na terenu je nastao vrlo ozbiljan problem u slučajevima kada su roditelji odbijali da vakcinišu decu i pored apela pedijatara i neonatologa da to učine. To u praksi izgleda tako da u ovim situacijama sanitarni inspektor izlazi na teren i razgovara sa roditeljima. Ukoliko oni i dalje odbijaju vakcinaciju, dolazi do prekršajne prijave i td.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Izvinjavam se, samo sekund jedan da pozdravimo goste, uračunaću vam vreme.
Dozvolite mi da u vaše i svoje ime pozdravim učesnike Šestog sastanka Odbora za spoljne poslove Parlamenta jugoistočne Evrope, koji se održava u Narodnoj skupštini i koji trenutno prate deo današnje sednice sa velike Galerije. Molim vas da aplauzom pozdravimo naše goste.
Izvolite.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Elvira Kovač

Savez vojvođanskih Mađara
Zahvaljujem.
Dakle, dešavalo se da se roditelji u tom slučaju pozivaju upravo na Zakon o zaštiti prava pacijenata i prete, ako mogu tako da se izrazim. Zbog toga se rukovodstvo zdravstvenih ustanova uglavnom od straha povlači. Zato je značajno usklađivanje zakonske regulative i sami pedijatri su očekivali, tražili zaštitu kako matičnog odbora, pa i Narodne skupštine i države da bi se rešile ove dileme. Lekari u ovim slučajevima zapravo savesno rade svoj posao. Oni samo žele da ispoštuju Zakon o obaveznoj vakcinaciji.
Međutim, dešavalo se da roditelji pokreću postupak disciplinske odgovornosti pred Sudom časti Lekarske komore Srbije zbog profesionalne dužnosti člana Komore. Upozorila bih i na praksu pojedinih članova spomenute Antivakcinalne grupe koji su tužili pedijatre, epidemijologe, te je bilo krajnje vreme da mi reagujemo.
Poslanička grupa SVM smatra da ne postoji nijedan jedini razlog da zdravo dete ne bude vakcinisano, jer se radi kako o zdravlju dece, tako i cele nacije, tako da mi podržavamo predlog da vakcinacija zaista bude obavezna i da se ona sprovodi bez potpisa i traženja saglasnosti roditelja. Zaista se zalažemo da ovo pitanje treba precizno pravno regulisati. Ali, sa druge strane, kada pogledamo postojeći zakon pre izmena i dopuna, vidimo da kolizija i ne postoji, samo je došlo do nedoumica u primeni.
No, u svakom slučaju, dobro je da se sada ovim izmenama i dopunama naglašava da za sprovođenje obavezne vakcinacije nije potreban pismeni pristanak pacijenta, odnosno u ovom slučaju zakonskih zastupnika roditelja deteta, da je doktor taj koji vrši imunizaciju itd. Izuzetno je značajno da se definiše šta je imunizacija, da je ona preventivna, a ne dijagnostička, terapijska, medicinska mera, za koju je zapravo neophodan pristanak po spomenutom Zakonu o pravima pacijenata.
U svakom slučaju, raduje nas što smo čuli da će potpuno novi Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, na kojem radi Ministarstvo zdravlja, ući u skupštinsku proceduru u narednih nekoliko meseci, pa ćemo najkasnije do jeseni da definišemo i ostala pitanja na ovom polju.
Samo da spomenem još jedan član koji može da bude argument zašto smo mi jednoglasni po ovom pitanju Zakona o pravima pacijenata, a to je da pacijent ima pravo da slobodno odlučuje o svemu što se tiče njegovog života i zdravlja, osim u slučajevima kada to direktno ugrožava život i zdravlje drugih lica, a to može da bude slučaj i kada neko nije vakcinisan.
Da zaključim, rešavanje nedoumica u pravnoj regulativi između ova dva zakona zaista treba da bude naš cilj. Mi smo potpisali i podržali ovaj predlog i u Danu za glasanje ćemo glasati za njega. Značajna je jasna primena u praksi, a sve to je, naravno, u interesu naše najmlađe populacije. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala.
Reč ima dr Ljiljana Kosorić. Izvolite.
...
Srpski pokret obnove

Ljiljana Kosorić

Srpski pokret obnove - Demohrišćanska stranka Srbije
Hvala.
Poštovana predsednice, gospodine ministre, gospodine Vekiću, kolege narodni poslanici, Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti je jedan od najvažnijih sistemskih zakona u oblasti zdravstvene zaštite. Obaveza države je da brine o svakom pojedincu, kao i o svim građanima, te su i izmene i dopune Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti u tom smislu i one se sastoje u izmeni, kao što smo čuli, samo dva člana. U članu 3. gde je jasno definisano, iako moram da napomenem da je već i ranije bilo poznato i činjenica je da je imunizacija preventivna mera zaštite lica od zaraznih bolesti. Znači, nije dijagnostička i nije terapeutska, te proizlazi iz ovog člana i dopune člana 25, da za sprovođenje obavezne vakcinacije nije potreban pismeni pristanak roditelja, staratelja ili zakonskog zastupnika deteta. Imunizaciju vrši doktor medicine, koji po izvršenom pregledu svakog lica kome treba imunizacija može da utvrdi kako privremenu kontra-indikaciju, odnosno da predloži stručnom timu trajnu kontra-indikaciju za vakcinu i o imunizaciji vodi propisanu evidenciju.
Srpski pokret obnove i Demohrišćanska stranka Srbije će bezrezervno podržati ove izmene zakona i raduje nas što je to jedinstven stav svih narodnih poslanika i svih poslaničkih grupa. Dakle, 234 narodna poslanika su i u potpisu ovog predloga zakona, te je poruka jasna – zdravstveno stanje nacije naše dece je iznad politike. Ne smemo biti taoci ni predrasuda, ni neznanja. Struka je dala mišljenje, kao što smo čuli od izvestioca na sednici Odbora za zdravlja i porodicu, gde su pored narodnih poslanika učestvovali i predstavnici Ministarstva zdravlja na čelu sa ministrom zdravlja, predstavnici Instituta za javno zdravlje „Batut“, „Torlak“, Lekarske komore, Srpskog lekarskog društva, eminentni pedijatri, infektolozi, epidemijolozi. Angažovanje svih institucija znači i odbranu naučnih principa.
Poruka je jasna - država stoji iza izmena i dopuna ovog zakona, u cilju postizanja najvišeg mogućeg stepena zaštite stanovništva od zaraznih bolesti, a u cilju sprečavanja, suzbijanja i iskorenjivanja zaraznih bolesti. Država stoji iza procesa imunizacije.
Imunizacija je jedna od najvećih dostignuća 20. veka koje, uz otkriće antibiotika i uz obezbeđenje higijenski ispravne vode za piće, je dovelo do značajnog smanjenja oboljevanja i umiranja od raznih zaraznih bolesti. Po podacima Svetske zdravstvene organizacije, na početku 20. veka zarazne bolesti su bile vodeći uzrok smrti, između 30 i 60%, a na kraju 20. i početkom 21. veka svedene su na cifru između 3 i 5%. Procenat dece mlađe od pet godina, u ukupnom broju umrlih, smanjen je sa 30,4% na 1,4%. Vakcinacijom se svake godine spase preko tri miliona života dece širom sveta.
Moram podsetiti da je reč o zaraznim bolestima koje su nanosile veliku štetu čovečanstvu kroz vekove, izbrisale cele populacije, broj žrtava bio je mnogo veći nego u ratovima, a nakon njih je menjan i tok istorije, te su zabeležene kao najveće pretnje čovečanstvu. Zahvaljujući vakcinaciji, neke zarazne bolesti su potpuno nestale, kao velike boginje, a ostale, za koje postoji vakcina, se jedva i retko javljaju.
Kada je reč o napred iznetim podacima, ne mogu da ne podsetim, pre svega i kao pedijatar, na kalendar obavezne imunizacije i pomenem neke bolesti i koje su to one pretnja i koja nam pretnja mogu biti.
Tuberkuloza, bela smrt, koja prati čovečanstvo unazad, po podacima, kažu šest milenijuma, da je čak i kod ispitivanja u kameno doba otkriveno da je bilo prisustvo tuberkuloze. Iako su poslednje masovne epidemije zabeležene početkom 20. veka, uvođenjem vakcine, prva vakcina 21. juna 1921. godine, vakcinisano je novorođenče peroralnim putem, čija je tuberkulozna majka umrla odmah po porođaju. Kako je dete ostalo živo i normalno se razvijalo, u svetu je počela široka primena BCG vakcine. Početkom 80-ih godina prošlog veka najavljeno je da će tuberkuloza biti iskorenjena do 2010. godine, ali se to nije obistinilo. Tuberkuloza se posle više desetina godina vraća na velika vrata i trenutno, po podacima, njome je zaražena oko jedna trećina svetskog stanovništva.
Pomenuti treba i pertusis veliki kašalj, koji dovodi do prekida disanja, oštećenja mozga, sa trajnim posledicama i epilepsijom.
Difterija, teško zarazno oboljenje koje se karakteriše debelim naslagama u grlu koje mogu dovesti do ugušenja i teških oštećenja nerava i srca. Zahvaljujući imunizaciji, difterija se ne javlja u velikom broju zemalja, ali registrovana je u zemljama koje su prekinule imunizaciju ili je nekorektno sprovodile, zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza, neke zemlje Subsaharske Afrike, Južne Amerike, Indije.
Hepatitis B, trenutno najšire oboljenje u svetu, najrasprostranjenije, broj obolelih se procenjuje na više od 350 miliona, a broj umrlih preko 600.000 godišnje. Bolest je hronične prirode, a često dovodi i do nastanka karcinoma jetre, te vakcinacijom sprečava se nastanak dva oboljenja, i virusnog hepatitisa i karcinoma jetre.
Pomenuću i poliomijelitis, dečju paralizu, zatim morbile, sa preko 45 miliona obolelih u 2000. godini i preko 800.000 smrtnih ishoda. Globalni cilj je i bio smanjenje smrtnosti za 95%, u odnosu na 2000. godinu, do 2015. godine, što se može postići sveobuhvatnom vakcinacijom, a mi upravo imamo i tu situaciju da nam se u Srbiji morbili javljaju, pa čak i u toku prošle godine, pa i ove.
Tetanus, zli grč, rubeola ili crvenka, čak najblaže oboljenje, koje kod majke u toku trudnoće dovodi do smrti ploda, do rođenja deteta sa teškim malformacijama. Zato je i prevencija kongenitalne rubeole jedan od globalnih ciljeva Svetske zdravstvene organizacije. Mogla bih i dalje da navodim, ali neću zbog vremena, sve bolesti koje podležu kalendaru vakcina.
Kako sprečiti ova teška oboljenja? Vakcino-profilaksa je najmoćnija mera u profilaksi. Masovne imunizacije su najbolji put ka suzbijanju i snižavanju oboljenja, eliminaciji i iskorenjivanju. Procenat uspešnosti vakcinacije mora biti od 95 do 97%.
Za antivakcinalne lobije nema mesta. Njihov argument da u nekim zemljama vakcinacija nije obavezna ne možemo prihvatiti. Ne želimo da se poredimo sa već pomenutim zemljama Južne Amerike, Subsaharske Afrike, nekim zemljama trećeg sveta. Tačno, u nekim zemljama, i to evropskim, vakcinacija nije obavezna. Nije obavezna, u smislu zakonske regulative, ali njeni građani imaju visoko razvijenu svest o zaštiti svoga zdravlja, zaštiti zdravlja najbližih, pa i nacije i u tim zemljama je obuhvat vakcinacijom preko 95%, a zakonska regulativa nije ni potrebna.
Zato, SPO se i zalaže od samog početka da budemo u društvu tih uređenih društava, tih uređenih država, država EU, i u danu za glasanje bezrezervno ćemo podržati i glasati za ovaj zakon. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Srđan Kružević.
...
Jedinstvena Srbija

Srđan Kružević

Jedinstvena Srbija
Uvažena predsednice i predsedništvo, poštovani ministre, gospodine sekretaru i drage kolege narodni poslanici, JS je stranka koja se pre svega zalaže za borbu za otvaranje novih radnih mesta, socijalnu pravdu, a sve to u cilju borbe protiv bele kuge. Sasvim je normalno da damo svoje mišljenje na jedan ovakav predlog zakona. Na samom početku želim da kažem da će JS glasati u danu za glasanje za ovaj predlog.
Ministre, vama želim da čestitam na borbi koju ste imali prethodnih meseci sa nekim kvazi-stručnjacima, koji su uglavnom putem društvenih mreža pokušali da skrenu pažnju na sebe i da se bave jednom kampanjom koja nikako ne može da donese dobro, a da ne može da donese dobro, to potvrđuje i ovoliki broj potpisa kao inicijativu za uvođenje ovog zakona narodnih poslanika i verujem odluka o primeni zakona koja će biti doneta konsenzusom.
Mi u Srbiji imamo situaciju da sa stvarima kojima ne treba da se bavimo još od pre 50 ili više godina, mi danas razgovaramo na tu temu iz razloga koji je negde poznat, a negde i nije. Pokušaću ne kao političar opšte prakse, nego kao čovek koji ima političku stranku kojoj pripada i čija stranka ima stavove, pokušaću te stavove da obrazložim u odbrani ovog zakona.
U Srbiji imamo situaciju da se smatra uspešnim kada je 85% dece vakcinisano. Nažalost, u nekim delovima naše zemlje je taj procenat daleko manji. Zadovoljni bismo bili, naravno, kada bi taj procenat iznosio preko 95%.
Uvođenje ovog zakona mora da omogući visok stepen imunizacije građana, naravno, od zaraznih bolesti. Parlament danas mora da pošalje poruku, kao i sutra u danu za glasanje, ne stručnu poruku, ali poruku građanima da je odluka da se deca zaštite i vakcinišu zaista ispravna. Imamo pozivanje tih lobističkih grupa koje se uglavnom, opet da pomenem, na društvenim mrežama, jer tamo jedino mogu da prodru sa tim svojim idejama, pozivaju na to da 18 evropskih zemalja nema obaveznu vakcinaciju. Iz izlaganja mojih prethodnika svakako smo čuli da je baš u tim zemljama u kojima ne postoji obaveza vakcinacije visok procenat, preko 90 i 95% vakcinisanih.
Jedan od kontra argumenata koju forsira grupa ljudi koja se zalaže za ukidanje vakcinacije je autizam. Ja ću se pozvati na neke stručne studije veoma razvijenih svetskih zemalja koje su se vrlo sistematski bavile tim problemom.
Želim da kažem da je u Danskoj na studiji od 537.303 deteta autizam kod vakcinacije i nevakcinacije približan. U Japanu još 1993. godine, pod pritiskom roditelja dece ukinuta je vakcinacija, ali su oni naravno uradili studiju i to na 300.000 dece, koja je pokazala da broj autistične dece raste isto i kod vakcinisane i nevakcinisane dece.
Sada, ono što ja želim da dam kao primer, a nećete mi zameriti da se vratim u davnu prošlost, jel ovakvim lobiranjem tih grupa pokušava Srbija da se vrati u ranije godine prošlog veka, pa ću da kažem da je od 1918. do 1920. godine pandemija španskog gripa zarazila više od 500 miliona ljudi, a odnela je preko 100 miliona života. Pričamo u javnosti kako male boginje nisu opasne. Te male boginje usmrte 150.000 dece godišnje ili 400 dnevno ili 16 dece na sat.
Od 2000. godine do 2011. godine, zahvaljujući većem broju vakcinisanih, pao je broj obolelih sa 850.000 na 350.000. U neimunizovanom delu sveta novorođenački tetanus odnese oko 300.000 života godišnje, a studije su pokazale i istraživanja da je upravo vakcina protiv tetanusa uspešna i efikasna u preko 90% slučajeva. Godine 1921. difterija u Americi je imala 206.000 obolelih od kojih je 15.500 bilo smrtnih slučajeva. Od uvođenja vakcinacije protiv iste te difterije do 2001. godine u Americi je zabeleženo svega dva slučaja oboljenja.
Prema tome, i suviše je stvari koje nam ukazuju da vakcinacija ne može da donese ništa loše. Preventiva je svakako najefikasniji oblik lečenja, a mene čudi da svi ti koji su imali potrebu da se bore protiv vakcinacije nisu ukazali građanima, roditeljima, šta zarazna bolest protiv koje se vakcinišemo može da uradi od njihovog deteta, kako se leči ta bolest, kako se širi ta bolest i kako ta bolest brzo može da odnese dečiji život.
Prema tome, ja u ime poslaničke grupe Jedinstvene Srbije, apelujem na sve roditelje, bez obzira na to da li će snositi prekršajnu ili neku drugu odgovornost zbog nevakcinisanja, apelujem da se usredsrede na stručnu javnost, da pročitaju ili čuju mišljenja visokih, eminentnih stručnjaka iz Srbije i sveta i da naravno donesu pozitivnu odluku o vakcinisanju svoje dece, jer lobiji koji se stvaraju i koji se međusobno bore, ne mare baš punu za ljudske i dečije živote.
Prema tome, stav Jedinstvene Srbije je vrlo jasan. Mi ćemo u danu za glasanje podržati Zakon o obaveznoj vakcinaciji i želim da kažem da sam ponosan na parlament što će to uraditi jednoglasno. Hvala vam.