Treća sednica Drugog redovnog zasedanja, 21.10.2015.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Treća sednica Drugog redovnog zasedanja

01 Broj: 06-2/409-15

2. dan rada

21.10.2015

Beograd

Sednicu je otvorio: Igor Bečić

Sednica je trajala od 10:15 do 16:35

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad Treće sednice Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2015. godini.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuje 85 narodnih poslanika.
Radi utvrđivanja broja narodnih poslanika prisutnih u sali, molim narodne poslanike da ubace svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema za glasanje.
Molim narodne poslanike da provere svoje kartice.
Konstatujem da je primenom elektronskog sistema za glasanje utvrđeno da je u sali prisutno 87 narodnih poslanika, odnosno da je prisutno najmanje 84 narodna poslanika i da postoje uslovi za rad Narodne skupštine.
Obaveštavam vas su sprečeni da sednici prisustvuju sledeći narodni poslanici: Branko Ružić, Mladen Grujić, Milorad Mijatović, Meho Omerović, Dubravka Filipovski, prof. dr Ninoslav Stojadinović i Goran Bogdanović.
Nastavljamo sa radom i prelazimo na načelni pretres o 5. tački dnevnog reda – PREDLOGU ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ŠUMAMA.
Saglasno članu 90. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da su pozvani da današnjoj sednici prisustvuju prof. dr Snežana Bogosavljević-Bošković, ministar poljoprivrede i zaštite životne sredine; Mladen Mladenović, vršilac dužnosti pomoćnika ministra poljoprivrede i zaštite životne sredine; Saša Stamatović, vršilac dužnosti direktora Uprave za šume u Ministarstvu poljoprivrede i zaštite životne sredine; Ljiljana Sovilj i Ružica Tripić, načelnica odeljenja u Ministarstvu poljoprivrede i zaštite životne sredine.
Pre otvaranja načelnog pretresa podsećam vas prema članu 97. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi 5.00 časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika, članova poslaničke grupe.
Molim poslaničke grupe ukoliko to već nisu učinile da odmah podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika.
Saglasno članu 157. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram načelni pretres o Predlogu zakona.
Povreda Poslovnika prof. dr Janko Veselinović. Izvolite.
...
Stranka slobode i pravde

Janko Veselinović

Samostalni poslanici
Hvala.

Poštovani predsedavajući, reklamiram član 87. Poslovnika u kome kaže – sednice Narodne skupštine po pravilu održavaju se utorkom, sredom i četvrtkom od 10.00 do 18.00 časova.

Sada je 10 sati i 22 minute, pa pitam predsedavajućeg da li ubuduće da dolazimo u 10 i 20 i da li ste menjali nešto u Poslovniku ili ćete poštovati Poslovnik?

Jutros kao što ste videli opozicija vam je dala kvorum iako vas ima u vladajućoj koaliciji 210. Dakle, niste mogli da sakupite 84 poslanika za početak sednice. Kolege iz opozicije su vam dale kvorum i zbog toga ste počeli sednicu. Da nije bilo toga ne bi počeli sednicu ni sada.

Zbog toga vas molim, zbog građana Srbije, kako kažete koji su nas sve birali, tačno je da ubuduće poštujete Poslovnik, da obezbedite rad, ovo nije prvi put, rad Skupštine prema Poslovniku, da počinjemo sednicu u 10,00 časova, a ne da počinjemo sednicu u 10 časova i 22 minute.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Uvaženi profesore, ja smatram da vi kao profesor govorite istinu vašim studentima, a ovde kao poslanik pokušavate da i ono što ste pročitali govorite drugačije.
Znači, sami ste pročitali član Poslovnika gde se kaže – Po pravilu. Vi kao narodni poslanik imate vaše dužnosti i obaveze. Takođe, mi kao Narodna skupština i kao predsedavajući, dužan sam da obezbedim da bude predstavnik Vlade prisutan. Vlada je bila u toku, predstavnik Vlade je izašao sa Vlade i stigao da obrazloži Zakon o Narodnoj skupštini, a mi kao narodni poslanici sa našim pravima i obavezama moramo da se uskladimo sa time.
Tako da gospodine Veselinoviću, ja bih voleo da baš kada nešto zamerate ili kada u ovom trenutku ukazujete na povredu Poslovnika, da do kraja kažete istinu. Zahvaljujem.
Da li predstavnik predlagača, prof. dr Snežana Bogosavljević Bošković želi reč? (Da)
Reč ima ministar Snežana Bogosavljević Bošković. Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Snežana Bogosavljević-Bošković

Poštovani potpredsedniče Narodne skupštine, uvaženi narodni poslanici, zadovoljstvo mi je što sam samo posle dve nedelje ponovo ovde sa vama u Narodnoj skupštini i što sam i danas u prilici da vam obrazložim jedan izuzetno važan zakon iz nadležnosti Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine.

Reč je o Zakonu o izmenama i dopunama Zakona o šumama, Zakonu od čijeg usvajanja i primene očekujemo znatno unapređenje trenutnog stanja u oblasti šumarstva Republike Srbije.

Ukoliko mi dozvolite, želela bih da se zajedno svi podsetimo o tome šta je šuma kao prirodni resurs i kao dobro od opšteg interesa, a potom i lično da vam obrazložim najvažnije predložene izmene i dopune ovog zakona.

Šume kao prirodni resursi i dobro od opšteg interesa uvek su bile bitan faktor u razvoju države i predstavljale su izvor dobara, usluga, a time i prihoda ukupnog društva.

Stanje šuma predstavlja ogledalo kulturnog i istorijskog razvoja države, odnos čoveka, društva i države prema šumi, uslovljen je društvenim potrebama koje se menjaju kroz vekove, ali i njenim prirodnim zakonitostima, veliki i otvoren prostor, dugo trajanje proizvodnog procesa i obnovljivost.

Upravo te karakteristike šume ukazuju na potrebu i mogućnost održivog korišćenja, trajnog postojanja i relativno sporog unapređivanja. Šume su izvor drveta kao sirovine, ali i mesto gde se čuva biodiverzitet, takođe i prostor za rekreaciju i mnoge druge ekonomske, ekološke i socijalne benefite koje društvena zajednica ima od šuma. Zbog svega toga se pred savremeno šumarstvo postavlja generalni cilj da društvenoj zajednici stavi na raspolaganje željena dobra.

Dinamika društvenih promena, pa samim tim i zahteva u odnosu na šume, ukazuje na kompleksnost uspostavljanja sistema gazdovanja šumama i neophodnost permanentnog unapređivanja strateškog i zakonodavnog okvira.

Kako bi se različiti interesi i potrebe na istom prostoru zadovoljile, a da pri tom šuma kao resurs ne bude ugrožena, uspostavljen je koncept održivog gazdovanja šumama.

Konferencija o životnoj sredini i razvoju UN, održana u Rio de Žaneiru 1992. godine, označava prekretnicu u odnosu čoveka prema životnoj sredini i korišćenju prirodnih resursa, pokretanje većeg broja globalnih i regionalnih procesa iz kojih je proistekao i koncept održivog upravljanja šumama. Koncept podrazumeva upravljanje šumama i šumskim zemljištima na način kojim se trajno održava i unapređuje njihova proizvodna sposobnost, biološka raznovrsnost, sposobnost obnavljanja i vitalnost. Na taj način u sadašnjosti i budućnosti obezbeđuje se ispunjavanje ekoloških, ekonomskih i socijalnih funkcija šuma, a da se pri tom ne pričinjava šteta okolnim ekosistemima.

Zakon o šumama je jedan od instrumenata u okviru sistema održivog upravljanja šumama, koji obezbeđuje sprovođenje navedenog principa.

Kada je reč o šumama u Republici Srbiji, ukupna površina šuma iznosi 2.252.400 hektara, u kojoj su visoke prirodne šume zastupljene sa 621.200 hektara ili 27,6%. Izdanačke prirodne sastojine su prisutne na 1.456.400 hektara ili 64,6%, i 174.800 hektara, tj. 7,8% su veštački podignute šume. Ostalo šumsko zemljište zastupljeno je sa 382.400 hektara.

Ukupna površina šuma i šumskog zemljišta iznosi 2.634.800 hektara. Ako se ima u vidu da je stepen šumovitosti Srbije danas 29,1%, kao i da je optimalan nivo iste prema prostornom planu Republike Srbije 41,4%, ali i da u strukturi šuma dominiraju izdanačke, tj. šume manje kvalitetne, jasno je da stanje nije zadovoljavajuće. Zato su potrebni sistemski, dugogodišnji planovi i programi, uključujući i relevantnu zakonsku regulativu, koja će, između ostalog, uzeti u obzir sve opšte korisne funkcije šume, a koje su i proizvodnja drveta, kao glavnog proizvoda, i očuvanje šumskih ekosistema, kao bogatstava, divlje flore i faune i niz drugih.

Uz sve navedeno, uvek treba imati u vidu i da vrednost posečene drvne mase na panju u Srbiji godišnje je oko 60 miliona evra. Ali, ako se na to dodaju i ostale privredne koristi, kao što je sekundarna uposlenost, koja zavisi od drveta kao sirovine, ekološke i društvene funkcije koje se godišnje stvaraju u srpskim šumama, dobija se da je ukupna monetarna vrednost proizvoda i usluga srpskih šuma u iznosu od oko 700 miliona evra na godišnjem nivou. Ovo nedvosmisleno ukazuje da je ekološka, privredna i ekonomska korist koja se produkuje iz šuma višestruko veća od onoga što zvanična statistika prikazuje kao korist koju srpsko društvo ima od šuma.

U izradi Predloga za izmene i dopune Zakona o šumama pošlo se od gorućih problema u šumama i šumarstvu Republike Srbije. Ovim izmenama i dopunama Zakona o šumama postepeno se rešavaju problemi u oblasti očuvanja, zaštite, korišćenja i raspolaganja šumom i šumskim zemljištem kao prirodnim bogatstvom, pitanje nadzora, kao i druga pitanja od značaja za šumu i šumsko zemljište u cilju ostvarivanja ciljeva postavljenih Strategijom razvoja šumarstva Republike Srbije.

Važeći Zakon o šumama, koji je usvojen 2010. godine, doneo je određene pozitivne promene u sektoru šumarstva, ali se u toku njegove primene ustanovilo da u toku prethodnog petogodišnjeg perioda postoje i određeni nedostaci koji su prouzrokovali negativne efekte po šume Srbije.

Izmenama i dopunama Zakona o šumama otklanjamo uočene probleme i nedostatke, a takođe, predloženim rešenjima idemo u susret budućem stanju kako bismo predupredili eventualne probleme u budućnosti.

Pored navedenog, u periodu od 2010. godine do danas usvojeno je nekoliko zakonskih propisa i odluka koje se neposredno odražavaju na šumarski sektor, te je bilo neophodno postojeći zakon usaglasiti sa tim propisima. To se, pre svega, odnosi na Odluku Ustavnog suda od 13. jula 2012. godine u vezi nadležnosti AP Vojvodine u oblasti šumarstva, kojom je jedan deo nadležnosti vraćen Republici. To se odnosi na ovlašćenje da Republika Srbija uređuje šumarstvo na teritoriji AP i obezbeđuje ostvarivanje javnog interesa u oblasti šumarstva, uvažavajući pri tome sve nadležnosti koje Pokrajina i dalje ima u ovoj oblasti.

Takođe, nakon donošenja Zakona o javnim preduzećima 2012. godine utvrđena je obaveza osnivačima javnih preduzeća da usklade osnivačka akta javnih preduzeća sa navedenim zakonom.

Imajući u vidu da je JP „Srbijašume“, koje gazduje sa preko 90% šuma na teritoriji Republike Srbije osnovano Zakonom o šumama iz 1991. godine i da su te odredbe ostale na snazi i posle usvajanja Zakona o šumama iz 2010. godine, ovim izmenama i dopunama Zakona o šumama te odredbe se stavljaju van snage, a obavezuje se JP „Srbijašume“ da svoje poslovanje uskladi sa odredbama Zakona o javnim preduzećima.

Kao poseban problem uočili smo pojavu pustošenja i degradiranja državnih šuma koje nemaju korisnika, odnosno nekoga ko bi tim šumama gazdovao u ime države kao vlasnika.

U postupcima privatizacije raznih društvenih preduzeća, zadruga i slično, šume su izuzete jer prema Zakonu o privatizaciji, kao dobro od opšteg interesa, nisu mogle da budu predmet privatizacije.

S druge strane, Zakon o javnoj svojini iz 2011. godine je propisao da se pravni režim građevinskog zemljišta, poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta u javnoj svojini uređuje posebnim zakonom, a u važećem Zakonu o šumama takve odredbe ne postoje, što kao posledicu ima nekoliko desetina hiljada hektara državnih šuma kojima ne gazduje niko.

S obzirom da se radi o otvorenom prostoru, o velikim površinama, te šume su uvek na udaru lovokradica. Predložen zakon o izmenama i dopunama Zakona o šumama uspostavlja pravni osnov da Vlada, na predlog ministarstva nadležnog za poslove šumarstva, odredi korisnika tih šuma koji ispunjava zakonske uslove, a koji će te šume čuvati od nezakonitog korišćenja i njima gazdovati po principu održivosti i unapređenja stanja.

Prema važećem Zakonu o šumama, državnim šumama u Republici Srbiji gazduju, pre svega, javna preduzeća za gazdovanje šumama, čiji je osnivač država Srbija, odnosno autonomna pokrajina.

Izuzetno, zaštitnim pojasevima šumskog drveća nastalim pošumljavanjem državnog zemljišta posle 2010. godine mogu da gazduju i javna preduzeća, čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave. Ova norma ne uvažava faktično stanje da dobrim delom šuma, u okolini gradova, pa i u gradovima, gazduju lokalna javna komunalna preduzeća čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave.

Kao primer za to možemo navesti JKP „Zelenilo“ Beograd, koje gazduje delom šuma na teritoriji grada Beograda, kao što su Zvezdarska, Miljakovačka šuma, a slično je i u drugim gradovima Srbije.

Ovim zakonom smo uvažili realnost i propisali da javna preduzeća čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave, koja su državnim šumama gazdovala do donošenja zakona, mogu tim šumama gazdovati i ubuduće, pod uslovom da ispunjavaju uslove utvrđene Zakonom o šumama i posebnim propisima.

Pored navedenih razloga koji se odnose na prava uređivanja, raspolaganja i gazdovanja šumama, postoje i usko stručni razlozi za izmene Zakona o šumama, pre svega, u oblasti planiranja gazdovanja šumama, prometa drveta i u kaznenoj politici.

U oblasti planiranja gazdovanja šumama uvodi se nova prostorno planska celina, tj. šumska oblast. Ukupno se ustanovljava osam šumskih oblasti, po jedna na teritoriji autonomnih pokrajina i šest na području centralne Srbije. Šumske oblasti se ustanovljavaju objedinjavanjem postojećih šumskih područja koja predstavljaju prostorne i prirodne celine, čime se obezbeđuje svrsishodnije i racionalnije planiranje u šumarstvu.

Česte vremenske nepogode i klimatske promene, uopšte, uzrokuju velike štete šumama, kao što su poplave, bujice, klizišta, ledolomi, vetrolomi, gradacije insekata, itd, koji se učestalo javljaju i smanjuju iz godine u godinu prihode iz oblasti šumarstva i ne obezbeđuju održivost šuma na pojedinim teritorijama, zbog toga zahtevaju i značajnija ulaganja u prevenciju i sanaciju oštećenih površina.

Izmenama Zakona o šumama, omogućava se efikasnije postupanje i reagovanje u slučaju prirodnih nepogoda, s jedne strane ministarstva i sa druge strane korisnika i vlasnika šuma.

Predložili smo u tom smislu i oslobađanje obaveze sopstvenika i korisnika šuma da u slučaju saniranja posledica prirodnih nepogoda plaćaju naknadu za korišćenja šuma, jer se u takvim situacijama ne može ni govoriti o korišćenju šuma.

Značajno su unapređene odredbe kojima se uređuje promet drveta. Cilj ovih izmena je da se omogući sledljivost, odnosno poreklo drveta u prometu, a u potpunosti se daje nadležnost republičkim šumarskim inspektorima u oblasti kontrole prometa drveta koja im je važećim zakonom ograničena, što je, između ostalog, i dovelo do povećanog obima bespravnih seča šuma i prometa takvog drveta.

Na kraju, kaznene odredbe su proširene, tako da su sankcionisane sve radnje suprotne odredbama zakona, a dodatno je pooštrena kaznena politika u postupanju nadležnih sudova, između ostalog, u obaveznom izricanju mere oduzimanja predmeta pribavljenih izvršenjem prekršaja iz ovog zakona, a sve ovo sa ciljem uvođenja sistema i kontrole u korišćenju šumskih resursa.

Pored usaglašavanja sa važećim propisima, donošenje ovog zakona, omogućava da se reše neki od navedenih aktuelnih problema u šumarstvu, pre svega u delu zaštite šuma od bespravnog korišćenja i uništavanja, zatim, efikasnosti rada Republičke šumarske inspekcije, kroz veća ovlašćenja u oblasti kontrole prometa drveta, i oštriju kaznenu politiku.

Kao deo sistema zaštite šuma, posebno treba naglasiti uspostavljanje mehanizma zaštite državnih šuma koje nemaju korisnika, o čemu sam već govorila.

Kao ilustracija značajnog problema, bespravnih seča, navodimo podatke istraživanja rađenog u okviru više projekata o potrošnji bio mase u Srbiji, koji su pokazali da se u Republici Srbiji potroši oko šest miliona metara kubnih drveta godišnje. Međutim, prema zvaničnoj statistici, količina drveta u prometu iz državnih šuma iznosi oko 1.935.000 metara kubnih, a iz privatnih šuma oko 871.000 metara kubnih, ukupno 2.806.000 metar kubnih.

Iz ovoga sledi da se gotovo polovina drveta u Srbiji poseče ne registrovano, što ne znači da je ta količina drveta i potencijalno predmet krađe, već delom vlasnici šuma izbegavaju da podnesu zahtev za obeležavanje stabala za seču, tzv. doznaku, jer time izbegavaju i obavezu plaćanja naknade za korišćenje šuma u visini od 5% tržišne vrednosti drvnih sortimenata na mestu seče, čime se praktično onemogućava mogućnost utvrđivanja porekla drveta i eventualnog protivpravnog prisvajanja tj. krađe. Smanjenjem obima bespravnih seča, obezbediće se i dobro gazdovanje i veći priliv sredstava u budžet Republike, boljom naplatom naknada za korišćenje šuma.

Stvaranje odgovornih i odgovarajućih zakonskih pretpostavki je bez sumnje veoma važan element u sistemu održivog gazdovanja šumama, kao jednog od osnovnih principa šumarstva, ali se mora razumeti samo kao jedan segment permanentnog procesa kreiranja i unapređenja sistema u svrhu ispunjavanja strateških ciljeva iz sektora šumarstva.

Očekujemo da mere predložene ovim zakonom doprinesu unapređenju stanja šuma u Republici Srbiji, a time i do povećanja učešća sektora šumarstva u bruto društvenom proizvodu Republike Srbije, i na taj način poveća učešće sektora šumarstva u ukupnom društvenom i ekonomskom razvoju naše zemlje. Hvala na pažnji.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem, gospođo ministar.
Da li neko od izvestioca nadležnih odbora želi reč? (Ne)
Da li predsednici odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč?
Reč ima narodni poslanik Srđan Kružević.
...
Jedinstvena Srbija

Srđan Kružević

Jedinstvena Srbija
Uvaženi gospodine Bečiću, ministarko sa saradnicima, kolege narodni poslanici, obzirom na da je današnja tema jedan od najozbiljnijih resursa koji Srbija ima, Jedinstvena Srbija svakako smatra  za shodno da kaže svoje mišljenje o ovom zakonu i da možda u nekoj budućnosti, kroz neka podzakonska akta, pospešimo neke stvari koje nisu obuhvaćene ovim zakonom.
Naime, neophodno je povećati pažnju na sve ovo što se danas priča i tu pažnju treba usmeriti da se zakon koji budemo usvojili zaista sprovede na terenu, iz prostog razloga što smo svedoci ogromnih zloupotreba površina koje su pod šumama, nelegalnom sečom stabala, pa čak i crnim tržištem te robe koja se odatle iznese.
Hoću da napomenem da je velika Nemačka svojevremeno, posle Drugog svetskog rata kada je imala najveću svoju privrednu krizu, donela odluku da krene u seču svojih šuma i na taj način je, između ostalih metoda ili elemenata, uspela da pospeši rast svoje privrede koja je danas jedna od vodećih u svetu.
Održivo gazdovanje šumama kao savremeni koncept gazdovanja šumama svakako podrazumeva i uvođenje jednog modernog zakona koji je danas ministarka obrazlagala. Svakako, imajući u vidu da su u Zakonu o javnoj svojini i Zakonu o javnim preduzećima nešto sa čime moramo uskladiti i Zakon o šumama kroz ove izmene i dopune zakona, imamo situaciju da su šume izuzete iz privatizacije, imamo situaciju da desetinama hektara šuma u Srbiji niko ne gazduje i neophodno je da se kroz ove izmene i dopune zakona te stvari pospeše.
Ono što je evidentno jeste da će ministarstvo u budućnosti dodeljivati ko će gazdovati sa tim prostranstvima i neophodno je i tu voditi računa da i lokalne samouprave dobiju svoj deo, ali isto tako voditi računa da se i privrednim subjektima koji imaju mogućnost da obnavljaju ove resurse da na upravljanje gazdovanje šumama.
Šume su naravno bitna stvar za funkcionisanje čitave planete, ali nekako te stvari se ne vide i ne mogu se opipati, pa možda manje pažnje zavređuju u javnosti, ali svakako imamo situaciju, na primer, da je 2013. godine sa pojavom gugl mapa koje su bile sa najvećom rezolucijom, otkriveno da je jedna i po milijarda hektara u svetu šuma uništeno što sa elementarnim nepogodama, što sa nelegalnom sečom. Hoću da vam kažem da ni Srbija u mnogome ne iskače iz toga.
Ono što je jedan od glavnih razloga bio vezanih ruku države da može da spreči ilegalno sečenje stabala jesu mala ili nikakva ovlašćenja šumarske inspekcije. Imali smo situaciju da saobraćajna policija na putu zaustavi kamion koji ide sa stablima koja nisu obeležena i nemaju nikakvo poreklo i jedina mogućnost im je bila da se obrate šumskoj službi ili šumskoj inspekciji, koja nije imala nikakve nadležnosti nad time. Uglavnom su obaveštavali neke svoje više istance i tu se sve završavalo.
Međutim, ovim zakonom vidim da je omogućeno šumskoj inspekciji da oduzima stabla. Nije tu u krajnjem slučaju loše, kada je već šuma posečena i napravljena tolika šteta da država ipak nešto inkasira od te štete tako što će prodati ta drva i naravno ogromne novčane kazne koje slede onima koji su to krivično delo počinili.
Naravno, kada pričamo o šumama u Srbiji, ministarka je vrlo dobro u svom izlaganju istakla kolika je pošumljenost, da je pošumljenost oko 30%, da to generalno i spada u jednu zadovoljavajuću kategoriju na nivou svetskih razmera, ali imajući u vidu da je pošumljenost u Evropi 46%, trebalo bi pospešiti, odnosno napraviti podsticaj da se u Srbiji pošumljavanje nastavi.
Međutim, Vojvodina je jedan kritični deo države što se tiče količine šuma. Svega 6% pokrajinske površine je pod šumama i tu treba iznaći neka rešenja. Obzirom na to da je Ustavni sud proglasio neustavnim deo Statuta Vojvodine koji se tiče gazdovanja nad šumama, verovatno će i država sada imati neke mere intervencionalizma koje će uspeti da povećaju pošumljenost u Vojvodini.
Generalno, ono što je bitna informacija, jeste da „Srbijašume“ gazduju, odnosno država Srbija gazduje kroz „Srbijašume“ otprilike sa pola ukupne površine šuma, a pola je kod privatnih lica u vlasništvu. Međutim, po akcionom planu koji imaju „Srbijašume“ potrebno je Srbiju pošumiti za još 10% i to je dobar akcioni plan i dobar je pomak u odnosu na 1979. godinu koja se uzima kao referentna godina gde je to već pošumljeno za preko 5%. Ali ono što je problematično, jeste da iako „Srbijašume“ sade oko tri miliona stabala na godišnjem nivou, imamo situaciju da i kada ispuni taj akcioni plan, svega će se povećati pošumljenost za 2% zato što je mnogo veća nepošumljenost kod privatnika, odnosno u privatnim posedima, pa znači da 8% ukupne površine šuma moraju da podignu privatnici.
Evropska unija je vrlo rigorozna po tom pitanju i sa svojim kriterijumima, sa vrlo visokim sankcijama, a moram da kažem i podstrecima, te ljude koji imaju šume u svom vlasništvu podstiče da podižu nove zasade, a sa druge strane su naravno inspekcije veoma rigorozne u smislu da je neko uzeo subvenciju, a da je nije iskoristio. To bismo morali da uradimo i kod nas.
Ono što JS ima da postavi kao pitanje vama ministarka, jeste da ukoliko se šume koje se nalaze na teritoriji AP vrate pod nadležnost republike, a vratiće se na osnovu ove ustavne uredbe, interesuje nas da li će tim šumama gazdovati „Vojvodinašume“ ili će tim šumama gazdovati „Srbijašume“ ili neke lokalne samouprave u Vojvodini. Jer se onda postavlja pitanje – zašto postoji „Vojvodinašume“ ako to treba da ostane sve pod centralizacijom, odnosno time treba da upravljaju „Srbijašume“. Postavljam pitanje, tako da nisam kroz ovo želeo da sugerišem odgovor.
Ono što želim da kažem, svakako je ovaj zakon nešto što će poslanička grupa JS podržati, ali na početku sam rekao da bismo možda trebali obratiti pažnju na neka podzakonska akta koja ćemo u budućnosti usvajati, a koja se tiču podsticaja za podizanje novih zasada šuma, za podizanje novih šuma. Imamo situaciju da bi takav jedan efekat smanjio efekat staklenog zvona, da bi povećao poljoprivredu, da bi omogućio bolje uslove za život u visokourbanim sredinama i što je najvažnije, verovatno bi se i drvna industrija razvila u toj meri da bismo mogli da otvorimo i po koje radno mesto, po čemu je JS verovatno i najpoznatija među političkim strankama.
Stoga, još jednom želim da kažem da će u danu za glasanje poslanička grupa JS podržati ovaj zakon. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem se.
Reč ima ministar Snežana Bogosavljević Bošković.
...
Socijalistička partija Srbije

Snežana Bogosavljević-Bošković

Zahvaljujem.

Želela bih samo kratko da prokomentarišem neke od vaših podataka koje ste izneli i da odgovorim na postavljeno pitanje.

Što se tiče šumovitosti Srbije, mi smo rekli da je oko 30%, tačnije prema poslednjoj inventuri 29,1%. Tačno je da je šumovitost na nivou Evrope 46% i tačno je da smo mi predvideli akcionim planom za naredni period, odnosno poslednjim planom Republike Srbije za naredni period povećanje ovog procenta i da bi po tom prostornom planu idealna šumovitost Srbije bila 41,4%.

Međutim, treba da znamo i to da je šumovitost Srbije posle Drugog svetskog rata bila oko 16,7%. Od tada na dalje, šumovitost se permanentno povećava. Za ove prethodne godine, mi smo gotovo udvostručili šumovitost. Možda je ovo prilika i da kažem da prema inventuri šuma, ukupna zapremina šuma, odnosno drvne mase u šumama na nivou Srbije je 363 miliona metara kubnih. Godišnji prirast je devet miliona metara kubnih, a malopre sam rekla i u onom uvodnom obraćanju, godišnja seča ili korišćenje drvne mase je oko šest miliona metara kubnih. Sve u svemu, svi ovi podaci govore u prilog tome da mi postepeno povećavamo sa dejstvom prirode, šumovitost na nivou Republike Srbije.

Vi ste rekli i to je tačno, jedan od razloga za predložene izmene i dopune zakona bio je i taj što je neophodno uskladiti važeći zakon sa drugim propisima koji su usvajani u periodu primene zakona. Jedan od važnih drugih propisa je i Zakon o javnoj svojini. Zakonom o javnoj svojini šume koje su nekada bile u sastavu preduzeća, zadruge itd. sada su državno vlasništvo, jer privatizacijom one ne mogu biti privatizovane kao dobro od opšteg interesa. One su sada trenutno zaista bez adekvatnog staranja, bez adekvatne nege, bez korisnika. Kao takve, podložne šumokradicama i svim onim nedozvoljenim radnjama.

Ono što vi niste tačno rekli, a ja koristim priliku da sada kažem, to je da će korisnike ovih šuma odrediti Vlada Republike Srbije, tačno, na predlog Ministarstva. To je važno pitanje koje mi želimo da uredimo predloženim zakonom.

Ono što ste pitali, to je takođe jedan deo koji je bio za nas obavezan, odnosno neophodan, a odnosi se na usklađivanje sa drugim propisom, a pri tome mislim na propis koji je usvojen od strane Ustavnog suda Republike Srbije. Onda ste postavili pitanje - šta se tu sad menja u odnosu na nadležnosti AP Vojvodine? Pretpostavljam da će i u narednom delu današnjeg skupštinskog zasedanja biti sličnih pitanja, pa sada koristim priliku da jednostavno obrazložim da mi jesmo bili u obavezi, a to smo i uradili predloženim zakonom, da uskladimo nadležnost AP sa odlukom Ustavnog suda od 13. jula, mislim 2012. godine.

Šta ta odluka Ustavnog suda kaže? Ona kaže da je član 18. tačka 1) Zakona o nadležnostima AP Vojvodine u oblasti šumarstva, dakle, da je taj član neustavan, a mi smo u prethodnom periodu do tada jedan deo poslova u oblasti šumarstva sa republičkog nivoa preneli na nivo AP. Dakle, kako je Ustavni sud proglasio taj član neustavnim, mi, naravno, imamo obavezu da to sada ugradimo u Predlog zakona i mi smo to uradili. Šta to sad praktično znači? To ne znači neke velike promene u samom sistemu funkcionisanja. Promene se pre svega odnose na planska dokumenta i to smo ugradili u ovaj zakon.

Dakle, do sada je na teritoriji AP utvrđivan program razvoja šumarstva nezavisno od ostalog dela naše zemlje, odnosno centralnog dela Republike Srbije i ovim sada zakonom praktično postoji samo jedinstven program razvoja šumarstva kao jedinstven, znači najviši strateški dokument kojim se određuju smernice razvoja šumarstva na teritoriji Republike Srbije, u celini kao države, sa akcionim planom za njegovo sprovođenje. Dakle, u tom delu je Republika Srbija vratila, odnosno vraća se Republici Srbiji taj strateški planski dokument kojim u stvari mi obezbeđujemo i ostvarivanje onog opšteg javnog interesa u gazdovanju šumama.

Dalje, u članu 38. utvrđuje se nacionalna inventura šuma. Do sada su mogli na teritoriji AP da ovaj deo obaveza, dakle nacionalne inventure, finansiraju iz budžeta AP. Sada će se nacionalna inventura šuma finansirati iz budžeta Republike Srbije ili pak kroz neke donacije, međunarodne projekte itd.

Ovo je možda prilika da kažem da je poslednja inventura šuma bila 2004/2006. godine, da smo tada za taj deo posla i obaveza obezbedili sredstva iz donacije Kraljevine Norveške u iznosu od oko 600.000 dolara, a da smo sada za ovu novu nacionalnu inventuru, koja treba da bude organizovana već od naredne godine, konkurisali za sredstva iz Globalnog fonda za životnu sredinu. Taj projekat je vredan oko 3,5 miliona dolara.

Moram da pohvalim svoje saradnike i one koji su radili na pripremi projekta, jer je projekat dobio tehničku saglasnost i očekujemo da će biti i usvojen od strane Upravnog odbora Globalnog fonda, a nakon toga krećemo u veliku inventuru koja će sad biti šira nego što je ova prethodna, jer pored inventure šumske mase radićemo na prikupljanju svih onih podataka koji se odnose i na biodiverzitet i na sve druge opšte korisne funkcije šuma. Znači, na produkciju ugljenika, na produkciju kiseonika, tj. sve ono što šumu čini jednom izuzetno važnom sredinom za razvoj društva. Dakle, za ekološki, za ekonomski i za socijalni aspekt svakog društva, pa naravno i našeg.

Da se vratim na nadležnosti koje se sada ukidaju AP. Dakle, osim ovog planskog važnog dokumenta kao strateškog dokumenta koji usvajamo na nivou Republike, osim finansiranja nacionalne inventure, program gazdovanja privatnim šumama i dalje ostaje u nadležnosti AP, s tim što se za taj program dobija saglasnost od Ministarstva. Menja se i ovaj deo koji se odnosi na praćenje uticaja prekograničnog zagađivanja, koji će se nakon usvajanja ovog zakona organizovati i finansirati opet sa nivoa Republike Srbije, a do sada je to moglo da se organizuje sa nivoa AP.

Naravno, zadnje što se menja, to je saglasnost za promenu namena šume i šumskog zemljišta, koje sada daje ministarstvo, odnosno nadležni organ u ministarstvu za teritoriju cele Republike Srbije. Praktično to je ono što se menja, ali na nivou AP ostaju druge nadležnosti. Dakle, tu su i budžetski fond za šume i povereni poslovi šumarske inspekcije i davanje saglasnosti na osnove gazdovanja šumama itd.

Dakle, ovo je samo usaglašavanje sa odlukom koja je deo jednog drugog pravnog akta i pravnog propisa i ovo su najvažnije promene koje su ugrađene u ovaj zakon, a ono što je jako važno i što želim sad na kraju da istaknem, to je da kada se radi o ovom usaglašavanju i ovim novim zakonskim predlozima, postignuta je apsolutna saglasnost, pre svega između struke, ali i onih operativaca u delu koji se odnosi na poslove u šumarstvu.

Dakle, saglasnost je postignuta i na nivou Ministarstva i Pokrajinskog sekretarijata za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu, Šumarskog instituta u Beogradu, Šumarskog fakulteta, Instituta za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu u Novom Sadu, tako da su sve ove izmene praktično među njima usaglašene i postignut je zaista jedan visok stepen konsenzusa. To je ono čime mi želimo danas da se pohvalimo i da istaknemo da je zakon zaista rezultat jednog ozbiljnog, jednog upornog rada i, kao što rekoh, dobre saglasnosti i konsenzusa. Hvala na pažnji.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem se.
Reč ima narodni poslanik Mirko Čikiriz. Izvolite.
...
Srpski pokret obnove

Mirko Čikiriz

Srpski pokret obnove - Demohrišćanska stranka Srbije
Hvala, predsedavajući.
Gospođo ministre sa saradnicima, SPO sa DHSS je izuzetno zainteresovan da se dobije jedan kvalitetan zakon o šumama, koga sada unapređujemo kroz njegove izmene i dopune. Zbog čega? Apsolutno svesni ekonomskog, socijalnog i ekološkog značaja šuma, mi smo čak i kroz naše političko delovanje na republičkom i na lokalnom nivou imali neke stranačke kampanje da bismo pokušali da spasimo određena šumska područja, ali i rastinje, pre svega ukrasno u nekim gradovima Srbije.
Zbog čega? Ne samo zbog ekološkog i estetskog značaja koji imaju stabla, a pre svega mislim na stabla koja su zasađena u gradskom području, već upravo svesni činjenici da je pošumljenost u Republici Srbiji negde oko 29%, što je manje od jedne trećine, a u Evropi je prosečna pošumljenost negde oko 46%. Zatim, apsolutno smo svesni toga da mnogo, što i vi navodite u obrazloženju ovog zakona, rastinja i pre svega četinara strada u periodu oko novogodišnjih i drugih praznika.
Mislim da je, pored kampanje koju vode pojedinci, udruženja itd, za sledeću Novu godinu potrebna jedna blagovremena kampanja Ministarstva, jer u Evropi se kupuju veštačke jelke za Novu godinu i božićne praznike. One mogu da služe veliki broj godina i ekonomski je građanima to isplativije, nego svake godine da kupuju pravu jelku, a ekonomska šteta kod seče tako mladih stabala je ogromna.
Znam da četinare treba, kao i svaka šuma, da se održavaju, da se proređuju i određeni broj četinara sigurno treba da se nađe na tržištu, ali Ministarstvo, kao veoma značajna karika, možda i glavna, u ovom lancu, treba da, ne samo ovo Ministarstvo nego i sva druga ministarstva u određenom svom delovanju, treba da vode i određene kampanje, kroz reklamne spotove, kroz bilborde, kroz izjave pojedinaca, udruženja itd, da bi se svest građana u tom delu podigla na viši nivo, a kažem, korist od toga će imati u krajnjem slučaju i država i građani i biće zadovoljen opšti interes.
Mi smo, recimo 2004 - 2005. godine, kada je lokalna samouprava u Kragujevcu, počela sa, onako redovnom sečom platana u užem gradskom jezgru, mi smo kao politička stranka vodili takvu kampanju koja je za efekat imala na kraju da je gradonačelnik sa saradnicima morao da izvede novinare kod jednog stabla koje je zaista bilo bolesno, koje je bilo zrelo za seču i opravdano je bilo ga seći, ali je zaustavljena dalja seča platana.
Sličnu kampanju su vodili građani na Bulevaru Kralja Aleksandra, kod nas ovde u komšiluku, kada je vršena rekonstrukcija Bulevara. Sasvim opravdano oni su imali svoje interese koji su u potpunosti razumljivi i reakcija grada je bila takva da je grad morao da nabavi platane određene starosti da ne sadi mlade biljke za koje je potrebno više godina da dostignu nivo onih platana koji su bili uništeni.
Zatim, što se tiče pošumljavanja, neću ništa novo reći, bilo je čak iako smo mi, naravno veliki antikomunisti i protivnici onog režima koji je nastao 1945. godine u Srbiji, nažalost, ali je i tu bilo dobrih primera u smislu pošumljavanja onih oblasti koje su planskim dokumentima planirani za pošumljavanje, nekako se zadnjih godina sa tim stalo. „Srbijašume“, kao javno preduzeće koje gazduje državnim šumama u Srbiji, čini mi se da ima na raspolaganju dosta stabala autohtonih rasa koji bi u svom prirodnom staništu brzo napredovali, tako da mislim da tu je verovatno potrebna pomoć i Ministarstva, kao pokretača te akcije da bi mi dostigli onaj nivo pošumnjenosti koji je nama potreban.
Čak je, recimo za vreme Kraljevine Srbije, to imamo na starom putu Kragujevac-Kraljevo, imamo primera u istočnoj Srbiji, još uvek postoje ta stabla jabuka. Kralj sa tadašnjim ministrom poljoprivrede dogovorio da svuda pored javnih puteva, drumova, gde postoji mogućnost da se zasade, pre svega jabuke ili neko drugo voće, da se osveži putnik namernik, da imaju svoju i ekološku funkciju itd, sprovođena je kampanja i to je urađeno.
Mislim da sličnu vrstu kampanje, recimo, evo moj predlog može da izvrši ovo Ministarstvo. Ko ja je vezanost, ne samo ekonomska, nego i istorijska našeg naroda za šume i koliki značaj je u svesti naših ljudi, govori podatak koji je zaista zanimljiv, da 10% naselja u Srbiji je dobilo imena po šumama. Evo, Šumarice, u mom Kragujevcu, Šumarice u Kraljevu, Cerovac i Žirovnica, opet pored Kragujevca, Leskovac, veliki grad nekada srpski Mančester, veliki industrijski centar, onda Šumatovac u Beogradu, Bukovik kod Aranđelovca, Drenova kod Trstenika, Bukulja planina kod Aranđelovca, Brezovica, Jablanica itd.
Čak su i mnogi istoričari i hroničari, kroz vekove, putujući kroz Srbiju beležili jako veliku pošumljenost i druge koristi koje su imali stanovnici Srbije koje su oni zapažali na svojim proputovanjima.
Ono što ste vi, dobro zapazili, to je da je skoro 50, možda čak i preko 50% seče šuma u Srbiji se vrši bez adekvatne dozvole i pored toga što se gubi prihod sigurno je da je veća šteta sečenje bez dobre stručne procene.
Stablo koje odlično napreduje, koje ima sjajan prirast, laik će poseći zato što mu je jednostavnije da to otpremi iz šume i u tom delu ono što zakon sada reguliše je dobro i dobro je što se čuvarima šuma daje status službenog lica. Sigurno je da će naši građani pre svega građani koji koriste, spostvenici svojih šuma koji koriste šume za sopstveni ogrev imati tu administrativnih problema, ali na žalost to je zahtev modernog doba, to je opšti interes i mislim da svi toga treba da budu apsolutno svesni. Tako je i u Evropi, to je i rezolucija koju je usvojio Savet Evrope i koje mi u potpunosti treba da se pridržavamo.
Ono što je takođe zanimljivo da problemi koje mi imamo u gazdovanju šumama i kao značajnom nacionalnom, opštem dobru, oni nisu usamljeni u svetu. To su otprilike prosečni problemi koji muče savremeni svet, jer u poslednjih desetak godina u svetu je značajno narušeno zdravlje drveća. Svako četvrto stablo je oštećeno. Udvostručio se broj stabala koja gube lišće. Izvršena analiza i pregled 125 vrsta stabala u 30 zemalja sveta. Konstatujem naravno da je zagađenost vazduha u istočnoj i zapadnoj Evropi glavni problem za narušavanje zdravlja drveća i da je najveći neprijatelj šuma sumpor-dioksid. Naravno i SAD nisu imune na ovaj problem jer su oni u zadnjih 200 godina imale naglu seču stabala, čak su opustošene bile i neke značajne oblasti što je u potpunosti u suprotnosti sa gazdovanjem šumama koja treba da se obavlja na jedan drugi način. U Evropi najgore stanje, listopadnih šuma je u Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Rumuniji i Belorusiji. Što se tiče četinara na jugu Francuske i severu Španije.
Ono što smi mi prateći javnu raspravu zapazili to je da je kod donošenja ovih izmena i dopuna Zakona, zaista da su uključeni svi zainteresovani subjekti. O zakonu su se izjasnile i „Srbijašume“ i vlasnici korisnici šuma, naučne ustanove, instituti, obrazovne institucije, strukovna udruženja, pokrajina, nevladine organizacije i mi nekih suštinskih primedbi na sam tekst izmene i dopune zakona nema. Konstatovao sam inženjere iz „Srbijašuma“, oni su prilično zadovoljni ovim što je urađeno. Pitao sam da li treba negde amandmanski da rešimo, rekli su ništa ne kvari. Što je sasvim u redu.
E, sada, imam jednu dilemu. Kod plaćanja naknade za korišćenje šuma, mislim da je tu možda trebalo neke bliže kriterijume i kod krčenja šume. Zbog čega? Zato što se tada sve prepušta u jednom slučaju naknada 5% od tržišne vrednosti, a u drugom se prepušta proceni sudskog veštaka. Pošto imam veoma bogato iskustvo sa sudskim veštacijma ja se toga u startu plašim. Plašim se te vrste davanja širokih ovlašćenja jer nekako, verujte u današnjem pravosuđu takvom kakvo je, kaže se – ko prvi veštaku, njemu veštak. Plašim se tu samo zloupotreba i mislim da mi Ministarstvo podzakonskim aktima treba bliže da uredi jasne kriterijume kojih mora da se pridržava i sudski veštak da ne bismo od slučaja do slučaja u istovetnim situacijama, ali totalno različite procene i visine plaćanja naknade.
Dobro je što se sada u zakonu kod čiste seče šuma propisuje kada je dozvoljena čista seča šuma ili kao redovan vid obnavljanja šuma ili radi izgradnje cevovoda, PTT kablova, optičkih kablova, otklanjanja posledica ekoloških incidenata i tako dalje. Ono što smo mi zaista imali zadnjih godina pored požara u letnjim mesecima normalna i karakteristična pojava imali smo i dosta leda i ekoloških katastrofa, posebno u istočnoj Srbiji prošle zime.
Dobro je što ste vi i u planskim dokumentima predvideli da se ugradi i ovaj deo intervencije kod ekoloških incidenata, kao i kod promene namena zemljišta da je moguće nakon promene namene zemljišta pretvaranja šumsko u neko drugo zemljište izvršiti adekvatnu uknjižbu.
Ovde niko nije pomenuo, pričalo se o statutu Vojvodine, i o odluci Ustavnog suda koju valja poštovati kako će se to u budućnosti gazdovanje šuma u Vojvodini urediti, videćemo. Za sada se radi o osam oblasnih područja za gazdovanje šumama.
Mi smo apsolutno pristalice u svemu decentralizacije. Zbog čega? Mislim da recimo za Nacionalni park „Fruška Gora“ svi možemo biti zainteresovani da on bude u najboljem mogućem stanju, ali najzainteresovaniji za to su u svakom slučaju ljudi koji žive tamo ili u blizini nacionalnog parka. Pričam o gazdovanju. Isto tako mislim i na sve ostale nacionalne parkove. Nekome iz Vojvodine ne može biti bitnije kako će se upravljati Nacionalnim parkom „Tara“ nego ljudima koji žive na tom području. Tako da u tom delu, čini mi se da ministarstvo treba da razmišlja na način na koji razmišljamo mi, koji nije samo radi floskule decentralizacije, već radi prihvatanja životne realnosti.
Vojvodina je najmanje pošumljeno područje. Imali smo i onaj slučaj pre dve godine elementarnih nepogoda na auto-putu Novi Sad-Subotica, jedan od glavnih razloga zavejanosti puta i ugrožavanja života i bezbednosti mnogih građana je upravo što su posečena stabla duž auto-put, ili što nije bilo dovoljne pošumljenosti okolnih imanja. Vojvodina kao i ostatak Srbije je svojim planskim dokumentima kroz deceniju pošumljavao određena područja radi zaštite i od vetrova. Znamo da je gore topola svog prirodnog staništa jedno od zastupljenijih vrsta drveća, za razliku od ostatka Srbije gde dominira bukva sa 29% u seči, cer sa 15,3%, bagrem, jasike i breza sa 9,9%, gram sa 5,3% ali on ima i najmanji prirodni prirast, bor sa 5,6%, smrča sa 3,8%, jova sa 0,3% itd.
Dobro je što se taj vakum u gazdovanju velikim delom površina naših šuma sada prevazilazi i što se na jasan način propisuje procedura ko će gazdovati šumama, a ko može i pod kojim uslovima biti njihov korisnik, što će u svakom slučaju značajno uticati na ne samo bespravnu seču šuma nego na brigu o zdravlju šuma i o njihovom održavanju.
Oko propratnice i otpremnice sigurno da će tu biti velikih i administrativnih problema, jer posebno recimo pred sezonu grejanja kada sopstvenici, pre svega, sopstvenici fizička lica, sopstvenici šuma žele da poseku drvo za ogrev. Znam koliko ima čuvara šuma koji mogu da daju dozvolu za seču stabala. Znam da će tu biti velikih problema zbog, naprosto ni fizički neće moći da stignu sve to da urade i verujem da će se ovaj trend kakav je sada, u tom delu, verovatno nastaviti. To može pre svega biti šteta zbog nestručne seče i zbog loše procene koje stablo treba seći.
U svakom slučaju zbog svega ovoga što mi mislimo da je dobro u ovim izmenama i dopunama, jer su, evo prethodni zakon je napravio jednu veliku glupost gde bukvalno niste mogli da posečete jedno drvo bez saglasnosti ministarstva, što je bilo u potpunosti u suprotnosti sa životom.
Koji je značaj u razvijenom svetu, koji se značaj daje drvetu. Video sam i na ličnom primeru u Nemačkoj, u Bavarskoj, u jednoj manjoj varoši pored jednog potoka izašla je čitava ekipa sa nekoliko vozila sa šlemovima itd, sa opremom da spasu jednu vrbu. Mislim da je to zaista pravi primer visokog nivoa svesti jedne zajednice o značaju svakog drveta, o opštem interesu. Verujte da su ceo dan stručne službe radile oko toga dok nisu spasili jednu vrbu, za koju bi naš prosečni čovek rekao – ma odsecite to nećemo sa time da se mučimo.
Mislim da je ta vrsta podizanja svesti uz kampanju koju će voditi ministarstvo i svi ostali zainteresovani subjekti nešto što će sigurno imati svoj puni efekat. Zbog razloga koje sam sada izneo mi ćemo u danu za glasanje podržati ovaj zakon. Hvala.