Šesto vanredno zasedanje, 22.02.2016.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Šesto vanredno zasedanje

01 Broj 06-2/72-16

22.02.2016

Beograd

Sednicu je otvorila: Maja Gojković

Sednica je trajala od 10:10 do 19:00

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem se, gospodine Pek.
Reč ima ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe narodni poslanik Dragan Jovanović.
Izvolite, gospodine Jovanoviću.
...
Srpska napredna stranka

Dragan Jovanović

Nova Srbija
Uvaženi potpredsedniče, gospodo ministri, uvaženi gosti, dame i gospodo, kolege narodni poslanici, pred nam je vrlo bitan set zakona. Slažem se da je možda došao i malo kasno i da nismo imali dovoljno vremena da se upoznamo, ali i smatramo da je sasvim opravdan razlog za brzinu, na kraju krajeva, imamo izbore za dva meseca, tako da sve to utiče, a naročito ovako bitni zakoni, kao što je pre svega Zakon o javnim preduzećima. Ja moram da naglasim posebno Zakon o izmenama Zakona o privatnom javnom partnerstvu je taj koji treba dosta toga u Srbiji da promeni u narednom periodu.
Ja ću se pre svega u svom izlaganju fokusirati na izmene Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, o javnim preduzećima, o izmenama Zakona o privatno-javnom partnerstvu i Zakonu o „Železari“ Smederevo.
Ono, takođe, što na samom početku želim da kažem jeste da će Nova Srbija u danu za glasanje podržati predložene izmene, i naravno, podržati nove zakone.
O samim zakonima, na početku Zakon o javnim preduzećima, sve ste vi lepo, gospodine ministre Sertiću, u uvodnom izlaganju izneli i kakva je situacija, gde imamo 37 javnih preduzeća na nivou Republike, 691 javno preduzeće na nivou lokala. Nažalost, ta javna preduzeća u prethodnim godinama generišu gubitke. Ti gubici u prethodne tri godine su se kretali na nekoj skali od 40 pa do 55 milijardi dinara. Ono što ste posebno apostrofirali, to je problem lokalnih javnih preduzeća.
Ja sam i jutros kada sam govorio na Odboru za privredu rekao sam im rečenicu, koja smatram da je bitna, pa ću da je ponovim zbog, pre svega, građana koji gledaju ovaj prenos, a to je da smatram da izmene koje su predložene su dobre i naravno da ću ih pobrojati kasnije u izlaganju, te izmene. To je pohvalno i to su razlozi zbog kojih ću i sam glasati, a i moja poslanička grupa, za Predlog zakona.
Ali, mislim da je moglo da se ide i korak unapred. Ovde ko bude od narodnih poslanika sedeo u novom sazivu, a nadam se da će manje-više isti sastav biti i da ćete biti ministar i da ćemo već u narednom koraku doneti i te neke korake. Ja sam predložio da, pre svega, predsednik nadzornog odbora i direktor javnog preduzeća moraju ličnom imovinom da garantuju za rad javnog preduzeća. Znači, ako hoćemo da javna preduzeća više, pre svega, ne proizvode gubitke, vi morate da ih ograničite zakonom, gospodine, hoćeš da budeš direktor, nema problema, ali osim imovinom javnog preduzeća, moraš da odgovaraš i ličnom imovinom.
Još jedna stvar, uvaženi ministre, ne sme se više dozvoliti javnim preduzećima da ako su gubitaši mogu da daju donacije bilo kome. Mislim da nigde na svetu nema, vi malopre s jedne strane govorite da se ne sme više dozvoliti, i sa tim apsolutno slažem, da javna preduzeća, da kažem, jedina budu čuvari socijalnog mira. Sa tim se apsolutno slažem. Ali, ne možete kao Vlada prećutati i zažmuriti, da ne budem grub, pred činjenicom da javna preduzeća sa jedne strane gomilaju gubitke, a s druge strane daju donacije, a imaju monopol u oblastima u kojima posluju i onda se i građani i mi narodni poslanici pitamo da li je to samo onda zbog, hajde da kažem, političke naredbe. Zbog toga vas molim da ovu primedbu sagledate, da u budućnosti ove dve stvari jasno uđu u neke izmene zakona koje ćemo verovatno imati u narednom periodu.
Ono što je dobro i što hoću da pohvalim, to su i kolege koje su govorile pre mene iznele, a to je jasan izbor, pre svega, direktora javnih preduzeća, i to je apsolutno za pohvalu. Ono što je takođe važno da kažemo i zbog javnosti jeste da jedan čovek se za vršioca dužnosti ne može birati duže od godinu dana, od jednog puta i to je dobra stvar. Ono što vas molim jeste da ipak Vlada čvrst, mi smo to slično imali u prethodnom zakonu, ali se to nije poštovalo. Imamo vršioce dužnosti u velikim javnim preduzećima koji su tu već godinama, a i stari zakon je ograničavao, ali očigledno to neko nije poštovao. Tu mora da se povede odgovornost oko svega toga.
Što se tiče nadzornih odbora, vi ste predvideli da nadzorni odbori u javnim preduzećima koja su pod republičkom ingerencijom imaju pet članova, koji su pod ingerencijom autonomne pokrajine i lokalne samouprave tri člana, jednog člana predlaže osnivač, da li je to u pitanju autonomna pokrajina ili lokalna samouprava, jedan je tzv. nezavisni član koji ne može biti član političke stranke i trećeg imenuju zaposleni iz javnog preduzeća. To apsolutno nije u redu.
Ono što sam ostavio kao ličnu primedbu, smatram da je možda nepotrebno da se predsednik nadzornog odbora, da kažem, bira i postavlja od strane osnivača. Prema i statutima javnih preduzeća i prema Zakonu o javnim preduzećima, predsednik nadzornog odbora je samo prvi među jednakima. Ne vidim uopšte potrebu da ako je neko prvi među jednakima ne bude biran na prvoj konstitutivnoj sednici nadzornog odbora, da ne mora biti apriori iz redova predlagača, da li je u pitanju lokalna samouprava, Vlada ili Vlada AP, već da može da bude, ako je dovoljno stručan, i iz redova npr. zaposlenih.
Ono što je meni interesantno jeste da je jedno poboljšanje, koje smatram da je dobro u odnosu na prethodni predlog zakona koji je bio na snazi, a to je da smo imali tzv. stručnjaka i to je meni izazivalo onako malo jezu, jer mi smo imali do skoro u ovoj Skupštini stručnjake iz jedne stranke koji su vodili privredu, pa vidimo dokle su je doveli, tako da kada smo imali u tom predlogu zakona da imamo članove nadzornog odbora iz redova stručnjaka bez jasno definisane školske spreme ili radnog iskustva, to mi je uvek izazivalo jednu malu zebnju. To je dobro da je izbačeno.
Dobra je stvar još jedna, koju moram da pohvali, u odnosu na prethodni važeći zakon, a to je komisija koja postavlja direktore pre svega lokalnih preduzeća, imala jednog člana kojeg je delegirala Stalna konferencija gradova i opština i to nam je, pre svega na lokalnom nivou, predstavljalo jedan veliki problem kada su birani direktori i to postavljanje te komisije koja imenuje kasnije direktore i saradnja sa Stalnom konferencijom gradova, gde nekada samo gubite vreme dok oni delegiraju svog predstavnika i sve je to malo kočilo postupak. Zbog toga smatram da je dobra stvar da više ovakvu situaciju nećemo imati.
Ono što ste rekli u uvodnom izlaganju jeste da će ovaj zakon i sa merama, sa određenom kaznenom politikom koju ste predložili, pre svega, za odgovorne ljude u preduzeću, a to je direktor i to je nadzorni odbor, imati, hajde da kažem, lekovito dejstvo i da nećemo imati ovakve dubioze kao što smo imali do sada.
Pre svega, ja hoću da kažem da transparentnost i javnost u radu javnih preduzeća trebaju dovesti do toga da i javnost može da utiče, i to je dobra stvar koju ste predvideli u Predlogu zakona da su na portalima javnih preduzeća organi javnih preduzeća obavezni da postave i svoje planove rada i izveštaje o izvršenju planova rada i sve ostalo i da na takav način građani mogu da se uvidom, prosto, uvere da postoji neko ko, na kraju krajeva, brine i o tom dinaru koji se daje preko lokalnih samouprava, preko Vlade, za subvencije javnim preduzećima, a te su subvencije na lokalnom nivou ogromne.
Sada kada govorimo o javnim preduzećima, ja prosto odmah, a to ste i vi u uvodnom delu izlaganja pomenuli, izmene i dopune Zakona o privatno-javnom partnerstvu. Vi ste pomenuli da smo od početka primene Zakona o privatno-javnom partnerstvu imali 35 ugovora, ukupno, na teritoriji cele Republike Srbije. Ja ću vam reći da vodim lokalnu samoupravu u Topoli i mi smo sami imali pet, što znači da smo mi preko 10% i kao najuspešnija lokalna samouprava u primeni Zakona o privatno-javnom partnerstvu smo bili pozvani od strane stalne delegacije MMF, gde smo bili u prilici da izložimo naša iskustva u primeni postojećeg Zakona. Ono što sam i tada video, mislim iskreno me zaprepastilo određene stvari, koliko mi kao zemlja, od prilike da ako mogu biti blag na rečima, nismo sposobni da iskoristimo sve prednosti koje ovaj Zakon pruža.
Ono što je, moram da kažem, pre svega, moje iznenađenje, i to ne ide vama ministre na dušu, to sam jutros čuo, već ministru Rasimu Ljajiću i Ministarstvu trgovine i turizma, jeste da smo mi, još kada je privi put zakon usvojen, znači pre skoro tri godine, bili dužni da postavimo portal koji će biti pri Agenciji za privredne registre i pri nadležnom Ministarstvu, a to je još jednom da ponovim Ministarstvo trgovine i turizma, gde su svi ugovori o privatno-javnom partnerstvu koji se potpišu na nivou gradova i opština širom Srbije. Znači do sada je takvih bilo 35, trebali javno da se objave i da sve druge lokalne samouprave, koje su htele da pođu tim putem, a ja moram da kažem da je to najbrži, najefikasniji način da se reši gomila problema u lokalnim samoupravama. Na taj način možete efikasno da rešite i upravljanje smećom, i reciklažni centar, i lokalni prevoz, ne znam, upravljanje uličnom rasvetom. Znači, gomila stvari, koje nisu samo komunalne delatnosti, usluge, hotelijerstvo itd, bez ikakvog zaduživanja, ali prosto kod nas nije bilo dovoljno snage i dovoljno očigledno volje da se ovako jedan bitan zakon izgura.
Zbog toga, kada govorimo o javnim preduzećima, vi imate komunalna preduzeća na lokalu koja generišu gubitke. Sa jedne strane ih opštine subvencionišu, a sa druge strane opštine nemaju interes da u tu celu priču preko, pre svega Zakona o privatno-javnom partnerstvu uvedu i privatnike koji će imati poverenu komunalnu delatnost u jednom manjem ili većem obliku u samoj lokalnoj samoupravi iz oblasti, kažem još jednom, pre svega, upravljanja otpadom, prevozom, rasvetom itd, i to smatram velikim propustom.
Ono što izmene same predlažu i što će možda otkočiti ceo proces, mi smo imali ograničenja kod primene Zakona. Prvo ograničenje je bilo da smo morali, bez obzira da li je projekat milion evra ili da li je projekat na pet, 10 ili 15 godina, da objavljujemo javni poziv u jednom međunarodnom časopisu, i dobro je što je to ukinuto i da će to moći samo da se radi na portalu, jer je to iziskivalo mnogo vremena, ili je bilo veoma finansijski skupo, naročito za manje lokalne samouprave i taj deo je dobar i to apsolutno podržavamo što je Vlada predložila.
Sa druge strane, smatram da je veoma važno da Ministarstvo finansija ima uvid u svaki ugovor potpisan o privatno-javnom partnerstvu, jer taj ugovor može biti dugoročan i na 15 i na 20 godina, taj ugovor može biti veoma vredan i zbog toga je dobra stavka u izmenama ovoga Zakona o privatno-javnom partnerstvu da Ministarstvo finansija daje saglasnost na sve ugovore koje sklapaju lokalne samouprave, a koji su veći od 50 miliona evra.
Kada sam razgovarao sa delegacijom MMF o izmenama ovoga zakona, oni su jasno predočili da ćemo kao lokalne samouprave, ako imamo veći broj ugovora o privatno-javnom partnerstvu, morati i na drugačiji način da vodimo naše računovodstvo u lokalnim samoupravama. To su dugoročne obaveze koje imamo i to se na jedan specifičan način mora odrediti.
U svakom slučaju vas molim da obratite pažnju i na malu neku koordinaciju koja postoji između resornih ministarstava, jer imamo veliko interesovanje, na primer, lokalnih samouprava za jedan projekat, koji se zove – uvođenje inteligentne rasvete, gde vi možete sa štedljivim sijalicama da idete na velike uštede u lokalnim samouprava. Svi govorimo o energetskoj efikasnosti, ali vrlo malo radimo svi skupa da to na pravi način primenimo.
Šta je još jedan problem koji moram da istaknem? Mislim da u većini lokalnih samouprava ljudi ne žele da idu na privatno-javno partnerstvo, jer bi se time smanjila značajno korupcija na lokalnom nivou. To vam odgovorno tvrdim. Zašto vam to tvrdim? Zato što je mnogo lakše da imate svake godine imate male, sitne nabavke oko čišćenja divljih deponija, imate male nabavke da kupite 500 ili 600 sijalica, ali ako to radite svake godine, vi možete preko tih malih nabavki i nešto da ušićarite, ali ako idete sa jakom međunarodnom firmom, koja dođe, pa radi te usluge za vas, i potpišete ugovor na pet ili deset godina, ta priča oko bilo kakve korupcije nema apsolutno mesta i ne može da stoji. Zbog toga smatram da bi bilo izuzetno važno da Ministarstvo privrede, zajedno sa drugim resornim ministarstvima, napravi i određena, ako treba, predavanja i treninge sa privrednim komorama, da se uključe.
Bili smo svedoci, ja i vi, sastanka kada je dolazi francuski premijer sa privrednicima, kada je dolazi turski premijer. Njihovo prvo pitanje je bio Zakon o privatno-javnom partnerstvu, ali smo tu, kao gradovi, kao opštine, veoma nespremni. Ovo je veoma važna stvar i veoma efikasan način kako mogu problemi da se reše, ali bojim se da za to ima veoma malo sluha.
Moram sada da pređem na izmene Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji. Kada su bile neke od prethodnih izmena zakona, tada sam pitao uvaženog ministra Vujovića – zašto se tada ne promeni izraz „poreski dug“, jer kako mi kažemo „dugovanje za porez“? Moram na početku da kažem da je to prihvaćeno i imamo izraz „dugovanje za porez“.
Sa druge strane, kod dugovanja za porez, pitam i vas ministre Sertiću, lokalne samouprave koje imaju zakonsko pravo da uređuju svoje izvorne prihode su već na teritoriji Srbije, mislim više od 50 lokalnih samouprava, to je informacija od Stalne konferencije gradova i opština, donele odluku da za sva preduzeća i za fizička i pravna lica koja plate glavnicu duga do kraja prvog kvartala, to je 31. mart ove godine, već otpišu u celokupnom iznosu kamatu. Znači, za sva dugovanja za poreze koje administrira lokalna samouprava. To su i porez na imovinu i sve ostalo. Preko 60 lokalnih samouprava u Srbiji je to donelo.
Ovo je sada dobar korak, pre svega, moram da kažem, za veliku muku koju građani Srbije imaju, a to je ona taksa na oružje, moram to da pomenem ovde, koja će ovim izmenama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, da se tim ljudima dozvoli, pazite, od 1998. godine, kada je još Šešelj uveo dve takse na mobilni telefon i tu taksu na oružje, na mobilni telefon je ukinuta davnih dana, ali ta taksa na oružje postoji i dan danas… Ljudi dobijaju ogromne sume, a imaju registrovan jedan pištolj kod kuće i sada za to treba da plate sto ili 150 hiljada dinara nagomilanog duga, a od toga je preko 50% kamate. Moram da kažem, i vi to trebali da podvučete, dobar način da se pokuša da se ta stara dugovanja reše.
Kada govorimo o izmenama Zakona o poreskom postupku, nažalost, ovde nije ministar Vujović, ali postavljao sam tri puta poslaničko pitanje vezano za zaostala dugovanja zemljoradnika za zdravstveno osiguranje. Ovde je ministar Lončar. Ovo je vrlo bitna tema. Pazite, to su milijarde dinara. Samo u mojoj opštini dugovanje za zdravstveno i penziono osiguranje zemljoradnika je milijardu i 800 miliona dinara, u Aranđelovcu je to preko dve milijarde, u Kragujevcu preko tri milijarde. Ovo su ozbiljne sume.
Znate šta je još problem? Poreska uprava, ona ima potpuno zaostale softvere gde npr. za zdravstveno osiguranje za zemljoradnike vode ljude koji su umrli pre 15 godina. Lično sam donosio te primere. Verujte mi, na seoskom području čovek je umro pre 15 godina i dan danas mu dolazi rešenje za zdravstveno osiguranje i dan danas se njemu knjiži kamata. To su stvari koje se moraju promeniti uvaženi ministre. Poreska uprava mora da se modernizuje i mora da se zna na koji način se tim ljudima može pomoći. Ovo su stvari koje su bitne i koje prosto moram da pomenem.
Ono što je takođe važno kod Zakona o Železari Smederevo, sve ste to jasno izneli i ja kao narodni poslanik i stranka kojom pripadam NS ćemo sa obe ruke podržati strateško preduzeće koje mora da reši pitanje imovine. To se mora uraditi, mora se jasno definisati šta je ono sa čime će Vlada sutra razgovarati sa potencijalnim investitorom u Železari Smederevo, jer u toj železari radi 5.000 ljudi, još desetine hiljada kooperanata su vezani za tu firmu i to se na jasan način mora rešiti da ljudi znaju sa kakvim kapitalom i sa kakvom imovinom raspolažu.
Molim vas, to sam vas jutros na odboru pitao, da prosto imate koordinaciju, jer imamo problem širom Srbije, naročito u Šumadiji odakle dolazim, da firme koje su kupili investitori stečaja, a to su poljoprivredni kombinati, imaju sada problem sa imovinom jer su kupili iz stečaja firme koje su imale stotine hektara na korišćenje odlukama lokalnih samouprava iz 70-tih godina prošlog veka.
Na žalost Zakonom o državnom zemljištu koji smo mi u Narodnoj skupštini doneli, to zemljište se od novembra meseca prošle godine vodi kao državno zemljište i lokalne samouprave su dužne da ga popišu i da odrede taj tzv. program raspodele državnog zemljišta. Sada smo mi investitore koje smo jedva namolili da dođu doveli u vrlo nezgodnu situaciju da moramo da se pravdamo šta smo doneli. Jedni uslovi su bili kada su kupovali.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Vreme gospodine Jovanoviću.
Zahvaljujem.
Reč ima ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe dr Ivan Bauer.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Ivan Bauer

Socijaldemokratska partija Srbije
Zahvaljujem.
Poštovani ministre sa saradnicima, uvažene koleginice i kolege narodni poslanici, građani Republike Srbije, poslanička grupa SDPS će podržati sve predložene zakone iz oblasti privrede i zdravlja koji se danas nalaze na dnevnom redu. Govoriću o Zakonu o javnim preduzećima, a moje kolege će se osvrnuti na neke od preostalih zakona koji su danas obrazlagali ministri Sertić i Lončar.
Aktuelna Vlada Republike Srbije je pretprošle godine započela procese fiskalne konsolidacije privrednih reformi i transformacije društva, koje je čini mi se nemoguće uspešno završiti bez rešavanja problema javnih preduzeća.
Javna preduzeća u Srbiji su na žalost generator ogromnih gubitaka i to nije jedini problem koji imamo danas sa javnim preduzećima. Zbog toga ona predstavljaju veliki balast za ovu generaciju, ali rekao bih i zbog tih nagomilanih dugova iz prošlosti i za neke naredne generacije. Zbog toga mislim da je rešavanje problema javnih preduzeća nešto što je imperativ, nešto što je hitno sprovesti u delo i rekao bih da to baš i nije tako teško zaključiti, s obzirom da nas na to poziva i struka, na prvom mestu Fiskalni savet, MMF i Svetska banka, ali svakako je najvažnije da konačno postoji politička volja da se ovaj vrlo neprijatan problem i rekao bih ne preterano politički popularan problem konačno reši.
Prvi korak u pravcu rešavanja nagomilanih problema u javnim preduzećima jeste donošenje, odnosno stvaranje temelja, odnosno kreiranje jedne dobre zakonske osnove za konačno započinjanje kvalitetnog poslovanja javnih preduzeća, odnosno stvaranje jednog racionalnog, efikasnog i profitabilnog sistema. Naravno, ovo poslednje kada govorimo o profitabilnom sistemu je nešto što je nemoguće napraviti preko noći, rekao bih da je za neka preduzeća verovatno nemoguće uraditi u srednjem roku. Na prvom mestu tu mislim na železnice, ali je svakako moguće za svako od tih preduzeća učiniti da posluju maksimalno racionalno i maksimalno efikasno.
Važeći zakonski okvir se u praksi pokazao nedovoljno kvalitetnim i zbog toga je bilo neophodno pristupiti izmenama i dopunama zakona koji je još uvek na snazi. Izmene i dopune su toliko velike da je na osnovu jedinstvenih metodoloških pravila bilo obavezno sačiniti novi zakon i mi danas imamo taj zakonski predlog pred nama koji je u javnosti ocenjen kao značajno bolji od prethodnog. Mislim da tu zaista nema nikakvog spora, čak ni u onom delu javnosti koji ima određene rezerve prema pojedinim rešenjima u ovom zakonu, o čemu je i ministar govorio u uvodnom delu svog izlaganja.
On je urađen u skladu sa nacionalnom borbom, Strategijom protiv korupcije Akcionim planom za njeno sprovođenje što je naglasila i Agencija za borbu protiv korupcije. Urađen je u saradnji sa PKS, sa MMF i Svetskom bankom, ali i uz uvažavanje primedbi, odnosno preporuka koje su stigle od nezavisnih tela.
Kada kažem uvažavanje to ne znači da su usvojene sve primedbe, ali su sve primedbe sa uvažavanjem prihvaćene i razmatrane. Neke od njih su usvojene, one za koje je predlagač smatrao da je u ovom trenutku moguće usvojiti.
Vi ste ministre krajem prošle godine prilikom predstavljanja ovog zakona u javnosti rekli, citiraću – da će Vlada u narednoj godini imati strožiju kontrolu poslovanja javnih preduzeća, jer joj je interes da uvede red u tim preduzećima. Ako dozvoljavate, nadovezao bih se na to i rekao da svako, a mi razmišljamo srednjoročno, a rekao bih i dugoročno, je jednostavno morao da posegne za ovim rešenjem, jer ova situacija u kojoj se trenutno nalazimo, u koju smo dovedeni je neodrživa.
Problem sa javnim preduzećima nije problem od juče, još je manje problem koji je nastao u vreme ove Vlade, rekao bih da je to problem koji kumulativno raste u poslednjih četvrt veka sa nekim boljim i lošijim periodima, ali svakako se ti najnegativniji efekti javljaju u poslednjih šest, sedam godina, otprilike od početka ekonomske krize, odnosno od 2008. godine.
Stoga je jasno da je nama za rešavanje ovako ozbiljnog problema i problema koji traje već nekoliko decenija potrebno sistemsko rešenje i da je nemoguće ovako ozbiljne probleme rešavati bilo kakvim partikularnim rešenjima, jer ona jednostavno nemaju kapacitet da daju rezultate.
Zakon o javnim preduzećima je samo jedan od potrebnih koraka na tom putu i on svakako zahteva nadogradnju. Na prvom mestu tu mislim na usvajanje kvalitetnih podzakonskih akata u zakonom propisanom roku. Kada to kažem mislim i na najavljeno i usaglašeno sa MMF jačanje kapaciteta jednog dela Ministarstva privrede koji će se baviti kontrolom javnih preduzeća i potpuna primena ovog zakona do njegovog poslednjeg slova. Samo u tom slučaju možemo da se nadamo da će naša javna preduzeća biti na putu ozdravljenja i da će na tom putu biti barem narednih nekoliko godina, mislim da ste rekli u narednih tri do pet godina je neki realan rok da najveći broj javnih preduzeća ozdravimo, da ih makar izvedemo na pravu putanju. Kažem, nisam siguran da će i u tom roku neka od njih moći da budu profitabilna, ali neka budu makar racionalna i efikasna.
Ovo jeste najvažniji korak i ovo jeste sistemsko rešenje kada su u pitanju javna preduzeća, ali mi smo istini za volju proces rešavanja problema javnih preduzeća na jedan indirektan način započeli još donošenjem novog Zakona o javnim nabavkama koji je prema ocenama Fiskalnog saveta već u prvoj godini doneo značajne uštede. Isto tako pretprošlogodišnje ukidanje i davanje garancija za javna preduzeća, zaduživanje za tekuće poslovanje je nešto što je doprinelo uvođenju reda u javna preduzeća u Srbiji. Počelo se i sa reformom najvećih sistema, na prvom mestu mislim na EPS, „Železnicu“ i „Srbijagas“. Takođe, radi se na smanjenju nelikvidnosti u privredi koju u priličnoj meri generišu javna preduzeća kroz donošenje Zakona o rokovima plaćanja itd.
Dakle, na reformi javnih preduzeća radi se već nekoliko godina, o čemu svedoče i njihove bolje performanse iz prošle godine. Vi ste pomenuli da imate određene podatke, nemamo još uvek kompletirane podatke za 2015. godinu, ali mislim da otprilike postoje podaci za nekih 11 meseci koji kažu da su prihodi javnih preduzeća bili ne tako značajno veći od plana, ali u svakom slučaju veći od plana, ali jesu troškovi bili, rekao bih, znatno smanjeni u odnosu na ono što je planirano.
Naravno, svakako najvažniji korak u ovom poslu jeste onaj koji se nalazi pred nama, a to je donošenje ovog zakona.
Kao što vi rekoste, odredbe zakona o javnim preduzećima odnose se na 728 javnih preduzeća, od čega 37 republičkih i 691 su javna preduzeća koje se nalazi na nivou AP, odnosno na nivo jedinica lokalne samouprave.
Prema analizi Fiskalnog saveta iz 2014. godine u ovim preduzećima u kojima je zaposleno oko 130 hiljada ljudi, operativni pokazatelji su na veoma niskom nivou. Takođe, prema toj istoj analizi ova preduzeća pate od internih neefikasnosti, pate od tekuće nelikvidnosti i od rastuće zaduženosti. To je nešto što predstavlja ozbiljan problem, rekao bih i posebnu brigu za državu jer preti da poništi efekte koje smo postigli merama fiskalne konsolidacije, koje su uglavnom bile usmerene na rashodnu stranu budžeta.
Dakle, sve nabrojane probleme nije moguće rešiti bez striktnije kontrole države nad javnim preduzećima, bez profesionalizacije u upravljanju koja podrazumeva uvođenje strategija i to i operativne i finansijske strategije poslovanja, isto tako razvijanje sistema integrisanog upravljanja performansama i, rekao bih, postavljanja i nakon toga ostvarivanja merljivih ciljeva, odnosno ključnih indikatora poslovanja.
Osim toga, mislim da je potrebno raditi predano na smanjenju neracionalnosti koje su vrlo izražene u javnim preduzećima i svakako nastaviti borbu protiv korupcije, koja je već u toku u javnim preduzećima.
Još jedna, mislim, vrlo važna stvar kada su javna preduzeća u pitanju jeste da zaista mislim da ne bi trebalo više, kao što je, čini mi se, to nažalost prečesto bio slučaj u prošlosti da javna preduzeća obavljaju socijalnu funkciju u društvu, jer, čini mi se, da time samo tereti, ne samo mi se čini nego sam prilično siguran, samo teret svog netržišnog poslovanja ravnomerno raspoređuju na bogate i siromašne što je siguran sam, složićete se svi, nešto što nije u redu i nešto što sasvim sigurno nije pravedno.
Dakle, u budućnosti moramo, i ja verujem da ćemo to i učiniti, da učinimo sve što je u našoj moći da socijalnu politiku, a to je nešto što SDPS podržava, a verujem i ova Vlada, vodi država, odnosno Vlada, a ne javna preduzeća, i da zaista socijalne mere se odnose samo na one ugrožene kategorije stanovništva kojima je bilo kakva vrsta socijalne pomoći potrebna.
U tom smislu bih dao jedan primer koji, ja mislim, dosta ilustrativno pokazuje kakva je razlika u efektima između netargetiranih mera socijalne pomoći, pod znacima, kada imamo nisku cenu koja je neekonomska i nekih targetiranih mera koje pogađaju samo, pod znacima navoda opet, one kojima je ta pomoć potrebna.
U tom smislu bih pomenu program energetski zaštićenog kupca koji je upravo usmerio određena sredstva prema onima kojima je teško bilo da podnesu povećanje cene struje, koje inače godinama se već nalazi na nivou koji je daleko ispod ekonomskog, odnosno ispod tržišnog, a sa druge strane nije pogađala sve grupe stanovništva, odnosno nije bila usmerena na one koji su bogati i koji mogu da podnesu i cenu struje koja jeste ekonomska.
Još nešto bih hteo da kažem vezano za ovu, uslovno rečeno opštu priču. Nećete mi zameriti što ću, verovatno nešto manje govoriti o konkretnim promenama u ovom zakonu, ali i vi ste govorili dosta opširno o tome, a verujem da će većina kolega govoriti opširno o tome šta se menja ovim zakonom. Mislim da je važno da se razume koja je opšta slika i zbog čega je važno promeniti ovaj zakon, a ne samo taksativno nabrojati, mada je i to važno, šta se sve u njemu menja.
Jedan fenomen bih takođe pomenuo, a mislim da ste i vi o tome govorili u javnosti u prethodnom periodu, on je vezan za to što javnost najčešće govori i razume probleme koji postoje u javnim preduzećima na republičkom nivou, što je doduše moram priznati logično i prirodno, s obzirom na finansijske, odnosno negativne finansijske implikacije koje ova preduzeća izazivaju.
Sa druge strane, to u ovom kontekstu može da zvuči paradoksalno, daleko će lakše biti uvesti red u javna preduzeća na republičkom nivou zato što je njih daleko lakše kontrolisati i zato što postoje daleko snažniji kapaciteti za kontrolu javnih preduzeća na nivou Republike nego što je to slučaj na nivou lokalnih samouprava.
Stoga mislim da je izuzetno značajno početi sa primenom ovog zakona čim pre, s obzirom na to da se dobar broj odredbi ovog zakona odnosi upravo na uvođenje reda i kada su javna preduzeća na lokalnom nivou u pitanju, što ranije nije bio slučaj jer ona su, čini mi se, imala malo previše slobode i u tom smislu pozdravljam što ovaj zakon stiže pred nas pre izbora. Mislim da je to strašno važno jer ovo je jedan od zakona koji nije mogao da čeka tri meseca.
Ne kažem da su neki drugi zakoni manje važni ili nevažni, ali mislim da je ovo jedan od krucijalnih zakona u ovom trenutku za RS i jedan od ključnih zakona za sprovođenje programa fiskalne konsolidacije jer bi bilo zaista jako loše ukoliko bismo poništili sve efekte velike žrtve koje su podneli građani RS time što su, da kažem, uslovno rečeno, pristali na smanjenje plata i penzija čime smo započeli ovaj težak proces fiskalne konsolidacije. Bilo bi jako loše kada bi javna preduzeća svojim neefikasnim poslovanjem pojela, pod znacima navoda, te uštede koje smo napravili ovim merama.
Dakle, javna preduzeća su, čini mi se, fokus u 2016. godini i u narednim godinama i tu ćemo pokazati pravu snagu ovog programa fiskalne konsolidacije.
Kao najvažniji dugoročni cilj donošenja ovog zakona, rekao bi da se izdvaja, transformisanje javnih preduzeća iz generatora problema u privredi ili gubitaka u privredi, kako hoćete, u jedan budući izvor rasta cene privrede. Ekonomska pravila koja važe za druge kompanije moraju konačno da počnu da važe i za javna preduzeća i ona ne mogu da budu večito zaštićena od tržišta i večito da posluju netržišno u različitom smislu te reči.
Želimo da značajno povećamo kvalitet poslovanja javnih preduzeća kroz predložene izmene zakona i ja ću nabrojati samo neke od njih. Vi ste ministre to vrlo detaljno obrazložili pa ja neću ulaziti u to ponovo, ali hteo bih da neke od njih naznačim kao one koje su meni, čini mi se, da su najvažnije ili sam ih ja barem tako doživeo.
Na prvom mestu mislim da je važno što se uvodi strateško srednjoročno i dugoročno planiranje koje nije moguće menjati osim u specijalnim slučajevima koji su vrlo jasno navedeni u zakonu i to sprovodimo kroz jedno realnije planiranje indikatora poslovanja, kroz bolje izveštavanje i kroz stvaranje jasnije slike o tome kakvo je stanje javnih preduzeća.
Sledeća vrlo važna stvar jeste unapređenje korporativnog upravljanja koje podrazumeva uvođenje novih poslovnih modela, koje podrazumeva bolju kontrolu od strane države, poboljšanje korporativne odgovornosti i savesnosti u poslovanju, ali i eventualno sankcionisanje u slučaju nepoštovanja te odgovornosti koja je na nekoga preneta.
Takođe, vrlo važna stvar jeste, koja ranije nije bila u toj meri prisutna, naročito ne na nivou javnih preduzeća u lokalnim samoupravama, jeste transparentnost u radu koja se ogleda u o obavezi izveštavanja i u obavezi poštovanja vrlo striktnih rokova u kojima se mora izveštavati, ali isto tako i informisanje javnosti u predviđenim rokovima kada su neke informacije od značaja za javnost.
Naredna stvar jeste povećanje odgovornosti i u radu depolitizacija javnih preduzeća kroz preciziranje i pooštravanje od uslova za izbor i načina izbora članova nadzornog odbora, direktora, izvršnih direktora, postavljanja v.d. direktora, preko kriterijuma za njihova razrešenje, do na kraju krajeva takođe vrlo važne stvari, a to je pomenuo ministar, radi se o kaznenoj politici za neispunjavanje zakonom propisanih obaveza.
Sledeća vrlo važna stvar jeste jasnije definisanje kontrolne uloge države i rekao bih da je to nešto što je i ključ, osim profesionalizacije onoga što ovaj zakon donosi. Tu mislim na prvom mestu na uvođenje sistema za sprečavanje zloupotreba i njihovo sankcionisanje. Nadam se da u budućnosti nećemo imati više slučajeve, koje smo nažalost u prošlosti vrlo često imali, a to je da smo imali nekontrolisano osnivanje javnih preduzeća na lokalnom nivou, da smo imali prenošenje svih zaposlenih javnih preduzeća iz jednog preduzeća u drugo, a ostavljanje dugova u drugim preduzećima, opet mislim na javna preduzeća na lokalnom nivou.
Dakle, mora da se uvede red u poslovanje javnih preduzeća na svim nivoima, kažem – ona na republičkom nivou verovatno više karakterišu problemi u smislu finansijskih implikacija njihovog lošeg poslovanja, ali su sasvim sigurno vrlo ozbiljan problem i javna preduzeća na lokalnom nivou. Na kraju, naravno, poboljšanje kvaliteta usluga poveravanjem obavljanja delatnosti od opšteg interesa kroz javno privatno partnerstvo i koncesije.
Na kraju, hoću da kažem da ove promene zakona predstavljaju jednu vrstu institucionalnog okvira za poboljšavanje finansijskih performansi javnih preduzeća, što treba da ih učini atraktivnim za neku buduću eventualnu potpunu ili delimičnu privatizaciju za javno-privatno partnerstvo ili, u krajnjem slučaju, za njihovo pojavljivanje na slobodnom tržištu i učešće u slobodnoj tržišnoj utakmici.
Njima se i obezbeđuje da se država konačno povuče iz javnih preduzeća u smislu profesionalizacije, odnosno u smislu upravljanje javnim preduzećima, ali da u isto vreme zadrži svoju kontrolnu ulogu, odnosno da sačuva interese države, ali istovremeno i interese građana, kroz očuvanje, odnosno mehanizama kontrole poslovanja javnih preduzeća i zaštite njihove imovine.
Dakle, da ponovim još jednom, poslanička grupa SDPS podržaće sve zakone koji se danas nalaze na dnevnom redu i zahvaljujem se na pažnji.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem, doktore Bauer.
Reč ima predsednik poslaničke grupe, narodni poslanik Marko Đurišić.
Izvolite, gospodine Đurišiću.
...
Socijaldemokratska stranka

Marko Đurišić

Socijaldemokratska stranka, Zajedno za Srbiju, Zeleni Srbije
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Poštovani ministre, jedan ministar je prisutan u ovom delu rasprave, pa pošto nema ministra Lončara, onda je i meni teško da govorim o predlozima dva zakona koje je on danas obrazlagao i koja su došla u Skupštinu po hitnom postupku u subotu popodne, i ako ja iz njegovog izlaganja ni jednom jedinom rečju nisam razumeo važnost i hitnost da se ovi zakoni donesu po hitnom postupku i time onemogući bilo kakva, pre svega stručna, rasprava. Ja ne mogu da budem kompetentan za dva ovako bitna zakona vezana za zdravlje građana Republike Srbije, ali sam veoma zabrinut zbog procedure kako donosimo ova dva važna zakona i činjenica je da niko od stručne javnosti nije mogao da kaže ni jednu jedinu reč u prethodnih dan i po vezano za ova dva zakona. Nadam se samo da posledice nekih rešenja u ovim zakonima neće biti tragične, ali dobro.
Da krenemo o ovim drugim zakonima koji su na dnevnom redu, a čije posledice takođe mogu da budu tragične zato što ih donosi nesposobna Vlada koja četiri godine nije uspela da reši ni jedan jedini problem iz oblasti o kojima danas govorimo. Stalno slušamo priču ove četiri godine da je kriv neko drugi, a oni ništa nisu mogli da urade. Odnosno, donet je Zakon o javnim preduzećima 2013. godine i najavljivan je kako će krenuti u rešavanje brojnih problema, kako će povećati efikasnost rada, kvalitetnu, profesionalnu upravu, korporizaciju, transparentnost, ne znam ni ja šta. Evo, danas kada smo slušali ministra u obrazlaganju predloga rešenja zakona o javnim preduzećima, novog zakona ponovo, čujemo maltene istu priču, kako će ovaj zakon da reši sve ove probleme koji su postojali, tu se slažemo, i postoje dugi niz godina, ali se postavlja pitanje šta je urađeno recimo za ove tri godine, da se makar nešto sredi u javnim preduzećima i da li je bio potreban ovaj novi zakon, u situaciji kada ovaj stari nije sproveden?
Puno je govorio ministar o tome kako će sada izbor direktora biti transparentniji, kvalitetniji, jer su pooštreni kriterijumi. Imamo činjenicu da ima komisija Vlade, komisija na nivoima AP i lokalnih samouprava, ali onaj prethodni zakon je propisivao da se do 30. juna 2013. godine objavi konkurs za sva javna preduzeća.
Pitam vas, ministre, u koliko javnih preduzeća je taj konkurs objavljen i sproveden, a u koliko imamo v.d. stanje? Suprotno ovom zakonu, godinama i godinama nemamo izbor, nego imao v.d. stanje, cela država je u v.d. stanju, pa nažalost i ovaj javni sektor.
Bilo mi je vrlo zanimljivo, ministre, što ste vi ovde rekli kako se u javnosti, kada je došao ovaj zakon, kada je konačno usvojen, povela debata o tome da li ili ne direktori javnih preduzeća mogu da budu stranački funkcioneri. Vi ste rekli kako i po sadašnjem zakonu to nije bilo moguće. Pitam vas, mi ovde imamo u parlamentu dva poslanika direktora javnih preduzeća i predsednika stranke, odnosno potpredsednika jedne stranke, pa kako je to moguće ako je prethodni zakon to zabranjivao?
Sada nam nudite ovu farsu sa zamrzavanjem. Vi ste zamrzli život u Srbiji, a ne stranačke funkcije koje će sada navodno biti zamrznute. Govorite kako ste sada uveli, propisali uslove za izbor članova nadzornih odbora. To pozdravljam i voleo bih da vidim primenu toga, jer ono što smo imali u praksi je da recimo, svaka čast svakome na znanju i umeću, ali recimo predsednik Nadzornog odbora „Apoteka Kragujevac“ umesto lekara specijaliste postane stručnjak za klimatizaciju i grejanje. Da li je to u skladu sa ovim zakonom? Nije, ali je u skladu sa politikom SNS i to je problem.
Upropašćavate ovu zemlju već tri, četiri godine, stalno kriveći nekog drugog i neko drugo vreme i neke druge okolnosti, pa ste se ovde usudili da kažete – Evropa je u recesiji, a mi nismo. Kako možete to da kažete? Da li možete pet zemalja u Evropi koje imaju negativan rast BDP u 2015. godini da nađete, u EU? Koliki je BDP u zemljama u okruženju? Svuda je veći nego u Srbiji, na dnu smo u regionu, vi to dobro znate.
Sada govorite o tome kako će Vlada da kontroliše na osnovu plana i programa rad javnih preduzeća i da će doneti neka uputstva i ne znam ni ja šta. Mene zanima sada, recimo, pošto kada smo postavljali ta pitanja dobijali smo odgovor – a, nema veze Vlada sa tim, recimo rad „Srbijagasa“. „Srbijagas“, osnovna delatnost je distribucija gasa, ne proizvodi mnogo, nemamo mi toga mnogo u Srbiji. Recimo, cena gasa je u poslednjih godinu i po dana manja za 50, 60% zato što je cena nafte pala za preko 70%. A šta se dešava sa cenom gasa koju plaćaju građani? Smanjena je 23%, a u slučajevima kada se plaća grejanje, daljinsko grejanje preko toplana u Srbiji ta cena nije promenjena ni za jedan jedini procenat, čak je bilo i nekih najava da će se povećati, pa se odustalo, jer nekako nije moglo da se objasni zašto bi se povećala cena daljinskog grejanja gde je osnovna sirovina gas u istoj nedelji kada je cena gasa morala da padne za 9%, krajem septembra prošle godine.
Šta će Vlada sada da uradi? Da li će makar u jednom delu da olakša građanima? Povećali ste sve poreze, uveli ste akcizu na struju, struja je postala luksuz u vašem mandatu. Kada padne cena gasa za 60%, Vlada ćuti, javna preduzeća ćute, a građani plaćaju istu cenu. Vi ćete onda da dođete ovde sa nekim papirom i kažete – pogledajte sada, poslovanje se popravilo ne znam koliko posto. Pa, naravno da se popravilo. Ako plaćate tri puta manje sirovinu koju trošite, naravno da ćete imati pozitivne uslove poslovanja. Ali, šta imaju od toga građani?
Zakon o javnim preduzećima potpuno i dalje nejasno govori o stanju v.d. direktora. Sada govori o tome da može da traje najduže do godinu dana, a onda drugi stav u tom članu kaže – jedno lice može da bude izabrano najviše dva puta. Šta to znači? Dva puta po godinu dana, ili jednu godinu jedan, pa drugu drugi, pa se onda menjaju tako, rotiraju? Namerno ste ostavili te stvari nejasne i iz tog razloga i mnogih drugih razloga mi ovaj zakon nećemo podržati.
Drugi zakoni, takođe važni, koji su došli ovde po hitnom postupku u subotu popodne, bez mogućnosti bilo kakve javne rasprave, da neko kaže i da se shvati šta se tu dešava, su šesta izmena i dopuna Zakona o poreskoj adminsitraciji. Šesti put u mandatu ove vladajuće većine se taj zakon menja. Tu očigledno Vlada tumara, udara o zidove u mraku, ne zna gde da krene i na koji način da sprovede reformu poreske uprave, da omogući efikasnu naplatu poreza i transparentnost u radu. Sada se ide koracima unazad.
Prva izmena Zakona o poreskom postupku i administraciji ukida obavezu kvartalnog objavljivanja liste najvećih poreskih dužnika u Srbiji. Ukida se to, ostavlja se mogućnost da se može dva puta godišnje ili polugodišnje lista dugovanja objaviti. Koga vi to želite da sačuvate? Šta želite da sakrijete od građana Srbije? Zašto ukidate te teško ostvarene napretke u transparentnosti u radu? Sve stvari koje predlažete idu na korist onih koji zloupotrebljavaju državu, koji ne plaćaju porez na vreme. Njima se sada omogućava da reprogramiraju dug, da ga plaćaju pet umesto dve godine, da im se otpiše kamata za to vreme. Znači, vi sistematski ovde obeshrabrujete ljude da poštuju državu, da izmiruju svoje obaveze prema državi i ovaj zakon je samo nastavak takve politike. Tu moram jedino da vam priznam da ste dosledni.
Zakon o javnom privatnom partnerstvu je očigledno namera da se nešto preko noći promeni, kako bi se nekom investitoru, nekom bratu, prijatelju, ne znam ni ja kome, izašlo u susret. Vi u članu 3. tog zakona omogućavate da se osim koncesije, recimo na zemljištu koje se dobija za korišćenje koncesije, na tom zemljištu rade i neke druge stvari koje nemaju veze sa osnovnim poslom. Znači, recimo, ako se dobije koncesija za put, da se uz taj put grade pumpe, hoteli, ne znam ni ja šta, koje ostaju koncesionari. Dakle, on će izgraditi bez konkursa, bez toga da državi plati ono što država treba da dobije, neku infrastrukturu za sebe, a kada se završi koncesija, on će vratiti ono što je koristio kao koncesiju, ali ovi drugi objekti će mu ostati.
Za koga ste spremili taj zakon, gospodine ministre? Za koga je spremljen ovaj lex specialis koji se zove Predlog zakona o sticanju prava svojine na zemljištu, objektima i vodovima privrednog društva za proizvodnju i preradu čelika „Železara Smederevo“ d.o. Smederevo? Zašto je bio potreban ovaj zakon? Ja apsolutno nisam mogao to da shvatim iz vašeg izlaganja. Da je „Železara“ u problemu, to znamo. Nije u problemu godinu dana ili dve. I vi ste govorili o tome da se još od vremena stare Jugoslavije postavljalo pitanje te „Železare“, njene isplativosti i svega drugog. I, u zavisnosti od toga kako se cena čelika kretala kroz istoriju, ta „Železara“ je imala neke pikove, kada je moglo da se govori da je rentabilna, da posluje sa dobitkom. Sada je, nažalost, situacija takva da je nemoguće u ovim uslovima očekivati da ona posluje sa dobitkom. Ali, šta vi vode hoćete da uradite? Recite nam, koliko je to zemljišta, šta hoćete da dodate da zasladite tu ponudu „Železare“ za nekog potencijalnog kupca koga vi smatrate da ste pronašli?
Ovde smo slušali pre godinu i po dana, pre godinu dana - siguran posao sa „Esmarkom“ dogovoren, sada će stvari da krenu, ona nesposobna Vlada oterala prethodne vlasnike, a sada ćemo mi da dođemo i da spasemo „Železaru“. I, šta se desilo od tog postupka? Ništa. Dobili smo upravljanje „Železarom“ od strane stranog partnera pod tajnim ugovorom. Ugovorom zbog kojeg ste vi, pretpostavljam ne iz svog džepa, plaćali kazne po Zakonu o dostupnosti informacija, zato što niste hteli da taj ugovor objavite. O kakvom onda poštovanju zakona, o transparentnosti i o kvalitetu mi ovde govorimo? Ovaj zakon je očigledno pisana za nekog budućeg kupca koji nije bio zadovoljan ponudom koju je država Srbija pre godinu dana napravila, pa je sada moralo nešto da se doda.
Pitam vas otvoreno, kažite ovde zbog građana Srbije, šta to planirate da dodate, koliko je to hektara zemljišta i kog zemljišta? Jer, vi govorite da nisu rešena pitanja vlasništva nad zemljištem i objektima „Železare“ Smederevo godinama unazad. Ja ne znam kako je to moguće, to preduzeće je skoro 10 godina bilo privatno. Od 2002/2003. do 2012. godine ono je bilo privatno preduzeće. Ja verujem, pošto vi ovde glorifikujete privatnu svojinu, da je taj privatnik vrlo dobro znao sa čime raspolaže i vodio je računa o svemu tome. Kada je rešio da proda „Železaru“ nazad državi, znao je šta prodaje i ja verujem da je država znala šta kupuje.
Zašto sada vi donosite i predlažete nama ovaj zakon? Ova cela sednica, kažem, krije očigledno nešto u sebi, nešto što ne želite da se zna, nešto o čemu ne želite da se priča. Ja vas pozivam da, u skladu sa onim što ste govorili ovde o proklamovanoj stransparentnosti kvaliteta rada, odgovorite na neka od ovih pitanja. Mi ćemo probati, i u načelnoj raspravi ovo malo vremena što imamo, a i u raspravi u pojedinostima pre svega, da dobijemo odgovore i da probamo da vas ubedimo da neke stvari promenimo, jer smatramo da su rešenja potpuno neprihvatljiva i da nas ne vode ka napretku, ka boljitku.
Naše mišljenje, mišljenje Poslaničke grupe Boris Tadić – Socijaldemokratska stranka, Zajedno za Srbiju, Zeleni Srbije, jeste da ove zakone ne treba prihvatiti, da su ovo predizborni zakoni, zakoni o kojima će se pričati u naredna dva meseca kako će dovesti neke investitore, a da na kraju od svega toga, po običaju, neće biti ništa, ni tih investitora, ni privrednog razvoja, ni boljeg života. Ništa od toga građani Srbije neće osetiti, već će slušati prazne priče kao što slušaju već četiri godine. Slušaće da je kriv neko pre, u nekom drugom vremenu, u nekom drugom dobu, a nikakve ideje i stvarnog pomaka neće biti. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima ministar.
Izvolite, gospodine ministre.

Željko Sertić

Zaista ne mislim da ćemo u ovakvoj raspravi imati bilo kakvo poboljšanje niti našeg privrednog ambijenta, niti privlačenje investicija, niti zapošljavanje novih ljudi, kada slušamo ovakve komentare, izvlačenje iz celog mozaika detalja, izvučete jednu stvar i od nje napravite generalni problem. Prosto, sve što ste rekli ili većinu stvari koju ste rekli - ili ste pogrešno pročitali ili ste pogrešno zaključili.
Pokušaću samo na par detalja da vam skrenem pažnju. Rekli ste za javna preduzeća - potpuno nejasan član zakona koji definiše broj meseci, odnosno period trajanja v.d. stanja. Pa, u vašem zakonu je upravo bilo tako nedefinisano, prosto je tako bilo opisano da smo mogli tako pet godina jednog čoveka da menjamo iz svakih šest meseci na svakih šest meseci. Sada je definisano vrlo jasno i precizno. Prvo, da v.d. stanje može da traje samo godinu dana, i to samo za jednu osobu. Dakle, ne može da se napravi pauza tri dana i ponovo istog čoveka da… Da, to jeste velika promena.
Pričate o javno-privatnom partnerstvu. Pa, da, želja nam je da se ugledamo na Švajcarsku, na Francusku, na Norvešku, na SAD, da veliki broj naših investicija ovde bude upravo na planu i mogućnostima da kroz javno-privatno partnerstvo obezbedimo sredstva za razvoj i za obezbeđivanje najboljih mogućih uslova i usluga za naše građane i po tim modelima smo pravili i pozicionirali naš zakon.
Pričate o „Železari“. Da, ja sam jako ponosan što sam član Vlade i parlamentarne većine koja je obezbedila da dan-danas kada se u Evropi zatvaraju železare, kada se u svetu kompletnom imate veliki problem, pet hiljada radnika prima plate u redovnom delu i svi su zaposleni i svi imaju svoj način rada i znaju zašto rade. Jedini smo koji pregovaramo sa jednom od najvećih kompanija u svetu koja ima interes da dođe, da zaposli, da proširi svoju proizvodnju i da napravi još nova radna mesta. To je veliki uspeh ove Vlade, a nismo se povlačili i kukali i rekli – evo, sada ćemo da damo pare iz budžeta da bismo socijalnim mirom kupovali onako kako ste vi to radili 15 godina prethodnih, sa preko 500 miliona evra uloženih u preduzeća u restrukturiranju koja su pritom sve vreme neprofitabilno funkcionisala, nijedan posao nije urađen do kraja na način na koji bi trebalo da ta preduzeća izvuče iz potpunog haosa.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe narodna poslanica Mira Petrović.
Izvolite, gospođo Petrović.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Mira Petrović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre sa saradnicima, kolege i koleginice, u ime poslaničke grupe PUPS-a, hoću da istaknem da ćemo mi, naravno, podržati set zakona koji se nalazi pred nama, ali da ću se posebno osvrnuti na Zakon o javnim preduzećima.
Naravno, svi znate da se na čelu jednog od najuspešnijih javnih preduzeća Pošta Srbije nalazi naš predsednik poslaničke grupe i predsednik partije gospodin Milan Krkobabić. Kada pogledamo ovaj zakon koji se nalazi pred nama, moram da kažem da, naravno, ne sumnjam uopšte u stručnost ljudi koji su radili na njemu, uz poštovanje svih standarda koji su bili neophodni, ali mislim da već u ovom trenutku mi imamo gomilu nekih i mudraca i nekih kibicera sa strane koji već traže ono što je naš specijalitet srpski, a to je rupa u zakonu. Mislim da je to u stvari generalno problem ove zemlje, što se uvek svi trudimo da, kakav god zakon da donesemo, koliko god on bio dobar, da pronađemo to nešto što bi mogli da mimoiđemo.
Ali, gledajući zakon, u njemu prepoznajem upravo nešto na čemu naš predsednik Milan Krkobabić insistira, a to je, kako je on to nazvao, red, rad, rezultat i odgovornost. Mislim da sada, donošenjem ovakvog zakona, davanjem slobode direktoru preduzeća da sam rukovodi, da sam bira svoje izvršne direktore, da nema pred sobom vezane ruke sa izvršnim odborom, koji se postavlja ovako i onako, da mi prosto dolazimo do toga da zaista direktori preduzeća mogu da vode preduzeće onako kako misle, u skladu sa svojim sposobnostima i da na kraju Vlade odgovaraju, naravno, svojim rezultatom za to što su uradili.
Mi imamo slučaj Pošte Srbije koja je javno preduzeće, koja posluje potpuno po tržišnim uslovima, koja ne dobija nikakva sredstva iz budžeta, a koja je uspela za par poslednjih godina da napravi sjajne finansijske rezultate, da dobit uveća preko tri puta, a da, s druge strane, na čelu tog preduzeća se nalazi zaista čovek koji je i politička značajna politička figura na našoj političkoj sceni, predsednik partije, što ničim nije umanjilo ni njegovu stručnost, ni njegovo znanje, ni njegov kvalitet.
Moram da priznam da, kada bismo vratili sada film svi zajedno ovde, predsednici svih partija koje se nalaze u Skupštini, pa ja se ne sećam da je ikada na čelo jednog javnog preduzeća došla nestranačka ličnost. To su bili izuzeci koji su potvrđivali pravilo, ali generalno su, i ja nisam protiv toga, smatrajući da zaista time mi uvodimo odgovornost.
Mi smo ovog puta imali našeg predsednika na čelu jednog preduzeća i zaista je PUPS, kao partija, stajao iza toga. Da li mi možemo da damo nekog kvalitetnog čoveka? Ako je dobro, u redu je, imamo rezultat, ako nije - molim vas, sklonite ga. S druge strane, možda je to zaista i kod njega slučaj izuzetka koji potvrđuje pravilo. Vratićemo se na zakon. Mislim da mi u PUPS-u podržavamo i konkurse i uslove koji su sada predviđeni za izbor direktora i članova nadzornog odbora. Naravno da je neophodno da jedno javno preduzeće vode ljudi koji poznaju suštinu tih preduzeća, znaju sa čime se ta preduzeća bave i naravno da onda mogu da daju i veći svoj doprinos.
Volela bih samo da se osvrnem, mislim da je sjajno da konačno napravimo presek preduzeća i da se tačno zna. Moje kolege pre mene su govorile vrlo precizno. Mi smo svi čitali zakon. Zna se tačno koliko ima javnih republičkih preduzeća, koliko je po lokalu, ali je neophodno napraviti tačan presek i videti šta je to od javnih preduzeća što zaista može da posluje i šta je to što jednostavno je balast ovog društva.
Da su javna preduzeća generatori jedne zaista teške situacije u kojoj se mi nalazimo, to nije nikakva mudrost, to smo svi već osetili. Mislim da smo imali problem, ovde se već i govorilo o toj socijalnoj politici koja se vodila preko javnih preduzeća, mislim, ne možemo da isključimo, ne pravdajući nikoga, da je ova država zaista bila u situacijama gde je možda bilo potrebno i na taj način malo pomoći, ali smo sada ušli u tržišne utakmice i tu sentimentalnosti više nema. Znači, na ovom tržištu mogu da opstanu samo pravi igrači. Ko ume da trči trku, treba da trči, a ko ne može, neka se povuče, neka se bavi nečim drugim što zna da radi.
Volela bih da pomenem takođe da, recimo, Pošta Srbije ima 15.000 ljudi, gde su svi zbrinuti, gde je ona uspela da sopstvenim sredstvima, sopstvenim ljudskim resursima, uradi svoju novu organizaciju, da pronađe posao za sav onaj višak koji postoji kao i u svim sredinama. Znači, mi nemamo nijedno javno preduzeće, mi nemamo ništa gde mi nemamo viška ljudi, ali smo upravo uspeli, odnosno naš predsednik je uspeo da pronađe poslove za sve te ljude i suština i jeste u tome da posao moramo da tražimo svi zajedno. Posao nam niko neće doneti na tanjiru. Neophodno je bilo donošenje jednog ovakvog zakona, neophodno je organizovanje preduzeća sada po ovom novom principu odgovornosti i nadzornog odbora i direktora. Dobro je što ne postoje zamenici pa nemamo sada i promenu, danas ću da uradim jedan deo, nešto ću da potpišem ja, a nešto ćeš da potpišeš ti. Znači, imamo čoveka koji će biti izabran po konkursu i apsolutno će morati da snosi odgovornost za to što radi, ali će imati i slobodu da taj posao i tu firmu, odnosno to javno preduzeće vodi na način na koji misli.
Tako da, neću se osvrtati na druge zakone. Mislim da je u suštini dobro što smo ih doneli. Ovo javno privatno partnerstvo je nešto što je zaista nama nedostajalo. Postoji gomila firmi kojima su neophodna dodatna sredstva, koja država nema, a koja su nam neophodna za funkcionisanje države.
Još jednom ću naglasiti da će poslanička grupa PUPS u Danu za glasanje, naravno, podržati sve zakone koji se danas nalaze pred nama.