Sedmo vanredno zasedanje, 26.02.2016.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Sedmo vanredno zasedanje

01 Broj 06-2/92-16

26.02.2016

Beograd

Sednicu je otvorio: Igor Bečić

Sednica je trajala od 17:05 do 00:50

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Moramo da se vratimo na dnevni red.
(Aleksandra Jerkov, s mesta: A imam li ja pravo na repliku?)
Imate, ali zato što ste namerno izazvali repliku i pored mojih molbi da to ne činite i da poslanici žele da govore o dnevnom redu, neću vam dati pravo na repliku, ako insistirate daću pauzu.
Reč ima narodni poslanik Marijan Rističević.
Izvolite gospodine Rističeviću.
(Neđo Jovanović, s mesta: Replika.)
Nemate pravo na repliku gospodine Jovanoviću, niste pomenuti od strane ministra, ali nije vas pomenuo, da bih ja imao mogućnost za repliku.
Izvolite gospodine Rističeviću.
Molim poslanike da dozvole poslaniku Rističeviću da ima reč. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, vi znate da meni danas neko nedostaje, kako njegov prijatelj kaže, gluvo je doba, mrak je, itd. Ja bih želeo da je on tu. Nadam se da mu niko nije stao na ruku kada je prošli put izlazio iz Skupštine u sredu ujutru i da je opet na nekom veselju neokrnjen i s tim u vezi …
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Molim vas gospodine Rističeviću, vratite se na temu.
...
Srpska napredna stranka

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka
Ja sam u temi. S tim u vezi, s obzirom da je funkcioner i da je njegov drug funkcioner i da ovaj zakon govori kako će se obračunavati funkcionerske plate, ja želim da se vreme ne provodi na slavama, na proslavama, bez obzira kada je sednica Narodne skupštine. Ovde nismo na moranje, nije ovo vojni rok. Ako je vojni rok u pitanju i to neki moji vršnjaci u vremenu kada je to bilo obavezno su izbegavali.
Mislim da ubuduće njegov kolega, kolega mom kolegi poljoprivrednika, kada bude govorio o procentima, adekvatnom stanju mog kolege poljoprivrednika, ubuduće da to izračunava u promilima, a vi koji ste prisustvovali tada, znate i zašto.
Što se tiče zakona ja ću govoriti, prvo da čestitam Vršcu i Kikindi na dobijanju statusa grada.
(Zoran Babić, s mesta: I Pirotu.)
Ja sam iz Vojvodine. Pirot ćemo malo kasnije. S obzirom da želim da govorim o vojvođanskom vlastelinu čija partija to nije dozvolila, naravno da čestitam i Pirotu. Ali, želja za Vršac i Kikindu je, a i Pirot ako je to moguće, da te gradske opštine ne budu samo gradovi, već da u svom sastavu imaju gradske opštine. Da ono što oni dobiju od Republike ode na recimo sa Mokrinom i okolnim mestima i da osnuje gradske opštine i da pokažu na delu kako se decentralizuje vlast, zato što mi koji smo nekada se zalagali za veće nadležnosti Vojvodine, dok su ovi bili protiv i bili u kampu vojvode Paroškog, sa onom zastavom crnom sa koskama za pasulj. Mi smo se zalagali da ne zamenimo Beograd, Novi Sad već smo se zalagali da se vlast decentralizuje i u samoj Vojvodini, da dođe do regiona, da dođe opština, pa i do mesnih zajednica kada treba.
Moj utisak nekoga ko živi na selu da treba da imamo još više gradova i u Vojvodini i u Srbiji, da treba da imamo što više opština. Slovenija ima dva miliona ljudi i ima 211 opština i ne znam još upravnih jedinica sigurno dvadesetak, tridesetak, na dva miliona stanovnika. Hrvatska na 4,2 miliona stanovnika ima 550 lokalnih samouprava, 429 opština i 127 gradova, ako se ne varam, neka me ispravi kolega Blažić. Srbija ima 174 zajedno sa gradovima kojih ima 23 i grad Beograd 24, sada tek dolazimo na 27. Nemamo ni po jedan grad u upravnom okrugu.
Zašto bih ja voleo da bude što više gradova? Iz prostog razloga što praksa pokazuje da sela koja gravitiraju oko grada su još uvek živa. Želim da ima što više gradova da bi sela, a od 4.600, nestalo je dvesta. Preti opasnost na 1.600 sela, jeste smešno ali to se događa i u Vojvodini, svaka treća kuća je prazna, imamo dva i po miliona domaćinstava ukupno u Srbiji, a tri i po miliona kuća. Od toga gotovo 200 hiljada su povremeno ili stalno prazna, što u Vojvodini, što u Srbiji.
Najmanji gubitak stanovništva na selu je oko gradova. Eto, zato je moja želja da imamo više gradova, da budu čisti i uredni, ali da sela oko njih žive, da na takav način spojimo grad i selo, jer u ovoj metropolizaciji kakvu je stvorila stranka bivšeg režima, doduše nešto je i nasledila, seosko stanovništvo je naprosto usisano. Imamo tri, četiri grada koja ne gube stanovništva, iako nemaju natalitet koji bi to omogućio. Nemaju industrijsku podršku za veliki broj ljudi koji je sa sela raznim migracijama došao u grad. Srbija je izgubila u odnosu na 1981. godinu dva miliona stanovnika po popisu, ako imamo milion Albanaca koji nisu želeli da se popišu, u ovom trenutku ima miliona, najmanje milion stanovnika manje nego što je imala 1981. godine. Industrijska podrška u gradovima koja je bila 1981. godine je nestala, nemate „Zmaja“, IMT, IMR.
Na jednom prostoru imamo ljudi, u velikim gradovima, govorim pre svega, o Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu, a u selima nema ljudi. U selima bi možda bilo posla, biznis, ali nema ljudi. Ovde gde nema biznisa, ima ljudi. Preraspodela stanovništva koja je izvršena, ne samo za vladavinu stranke bivšeg režima, već i ranije. Direktno je najveći neprijatelj Srbije.
U ovom trenutku u 1.600 sela, prošle godine, nije rođen ni jedan stanovnik. Prosečna starost je 59 godina, i već sam govorio kad umru one babe sa maramama na glavi i kutlačom u ruci, kad umru deke sa srpovima, kosama i motikama, sa poljskim alatkama, tada će izumreti Srbija.
To nije pitanje više samo poljoprivrede, to je pitanje opstanka države Srbije. Ni privredna aktivnost, moramo seliti, što bliže selu, što bliže mestu proizvodnje, razvijati energetiku, poljoprivredu i preradu i servisiranje sve tri oblasti da na takav način ono što otac proizvede na njivi, sin ili snaja prerade u prerađivačkom kapacitetu.
Novac koji izdvajamo treba izdvajati za privredu i ruralni razvoj, ali kroz aktivnost deliti sušare, dizati prerađivačke zadruge, hladnjače, delite pakerice, vakumirke, itd, da od šljiva i voća ne pravimo samo rakiju, već da pravimo krajnji proizvod i da tako razvijemo proizvodnju ambalaže itd.
Energija koja može da se proizvede iz poljoprivrede može da napoji i primarnu poljoprivrednu proizvodnju, ali i da omogući samo sa zapuštenog zemljišta. Jedan hektar miskantusa menja 9.000 litara dizela, energetsku vrednost. Tako možemo da proizvedemo energiju sa kojom možemo da podignemo poljoprivrednu proizvodnju, ali i preradimo ono što su seljaci napravili i na takav način podignemo selo.
Najbrže ćemo ih podići tamo kod velikih gradova zato što su oni veliki potrošači, što energije, što hrane i zato bih ja voleo ne da imamo, 27 gradova ćemo sad imati, voleo bih da ih imamo onoliko koliko ih ima u jedinicama Slovenije i da ih imamo makar upola koliko ih ima Hrvatska koja ima dva puta manje stanovništva.
Doduše mi dajemo manje društveni proizvod, što je tragedija Srbije i govori u prilog mojoj činjenici.
Što se tiče Zakona o službenicima, meni je žao što se ovim zakonom ne regulišu plate ovog rezervnog sastava stranke bivšeg režima, raznih poverenika, zaštićenika, zaštitnika, namerno kažem zaštićenika, nije lapsus, raznih ljudi koji, sem što imaju debele plate, vuku novac iz projekata itd. Žao mi je i što funkcioneri nisu obuhvaćeni ovim zakonom na odgovarajući način, jer to najverovatnije nije moguće, iz prostog razloga što bi voleli da mi objasne. Kako funkcioner opštinski, pokrajinski, potpredsednik stranke bivšeg režima, potpredsednik vojvođanskog vlastelina i njegove vlade, kako može od plate da kupi stan u Beču od 500.000 evra, navodno je sa drugim javnim službenicima radio u Jordanu četiri godine, dao čovek izjavu. Kako jedan funkcioner i javni službenici mogu za 12 godina, koliko su profesionalno bili angažovani i dve godine u vladi vojvođanskog vlastelina, kako mogu da provedu četiri godine na rad u Dubaiju, odnosno u Jordanu?
U Dubaiju su zimovali. Vi ćete se nasmejati. Službenici i potpredsednik vojvođanskog vlastelina, bivši predsednik opštine Goran Ješić, je, verovali ili ne, zimovao u Dubaiju. Sada njegov lider, kome se Aleksandar Vučić pričinio za Novu godinu u Dubaiju, kada se probudio, predsednik gradskog odbora mu osvanuo na Maldivima, mogao je pitati mog potpredsednika kako to sa platama funkcionera, javnih službenika, može da zimuje u Dubaiju? Doslovce je rekao da to u halama, da to zimovanje u sred leta je malo „truba“, ne što je skupo, kaže, nema problema, nekoliko hiljada evra za jedan dan, ali kaže, miriše freon i to je njemu bila truba.
Toliko je tamo boravio i trenirao, naravno, često i u Sloveniji, jer naša skijališta su mu bila malo „bljak“, i to je vreme provodio dok je bio na funkciji zajedno sa javnim službenicima, da ne govorim o onima koji su pripadali javnim preduzećima.
Ode u Sloveniju i skija i nema ga 15 dana. Sad ja pitam vojvođanskog vlastelina i njegovog potpredsednika, zašto oni to zimi letuju, a leti zimuju? Hoćete da vam kažem? Zato što su oni mimo sveta. Oni su kao neka vrsta plemića. Njima je „bljak“ da letuju usred leta, njima je „bljak“ da zimuju usred zime, jer njima je kao funkcionerima i javnim službenicima najbolje da to obrnu, iz prostor razloga što je to skuplje.
Na te funkcionere i javne službenike koji ne znaju kolike su im plate bile, glupo je imati neku kućicu i neki stančić, a uzgred budi rečeno, pošto i on govori o meni i vojvođanski vlastelin, sve što imam van kao Novih Karlovaca poklanjam njima, i narodu, ali voleo bih da oni poklone narodu sve što imaju van kao Inđije, s obzirom da za razliku od mene ništa nisu imali sem pocepanih patika i farmerki 2000. godine, pa bi voleo da nam objasne zašto to mora da bude tako skupo i kako sa platom funkcionera i javnog službenika, možete da kupite kuću na Tatarskom brdu, ono malo sa reljefnim, malo ređe naseljenim, ne znam kako se zove čardak, kako to može, kada to košta 300, 400.000 evra, stan u Beču 500.000 evra, kako možete da radite u Jordanu, a da držite javnu funkciju i primate platu u Inđiji, a da ste navodno četiri godine radili u Jordanu i da ova agencija koja nije takođe obuhvaćena, za korupciju, što je kupila zgradu za 4,6 miliona, a koju je država prodala za 1,2 miliona bez tendera, za Agenciju za borbu protiv korupcije, sve za vreme stranke bivšeg režima, kako bi nam to objasnili, on to neće objasniti, on će da juri mene.
Ja sam opšti predmet napada tih raznih nevladinih navodno nezavisnih regulatornih tela.
Kada smo već kod službenika i funkcionera, ne znam kako funkcioner može sebi da dopusti ovakav slučaj (narodni poslanik Marijan Rističević pokazuje fotografije), to je moglo kod Kaligule i on priča o mojoj nekulturi. Da li je ovo ta kultura, ta kohiba 200 evra, a za ovu osobu ne znam da li je punoletna, to je bio ministar vojni funkcioner?
Da li i kolike su plate bile javnih službenika, ne znam, ali javnim službenicima 2011. godine je priređena gala zabava, baš u stilu Kaligule, na devojkama se služila hrana, koju su prethodno rashlađivane. Da li su to bili ti javni službenici koji su nama oni ostavili, kojima su zarad poslušnosti, političkog posluha i umnožavanja, dozvoljavali ovakvu vrstu zabava, da se hrana posluži ne funkcionerima, već službenicima u pravosuđu, da se posluži grožđe belo na jednoj devojci? Grožđe crno na drugoj devojci. Da li su to javni službenici koji časno obavljaju svoj posao i koji treba da budu predmet ovog Zakona o platama, i da li oni pričaju o mojoj kulturi koji su radili ovo, dopustili da se radi ovo? Da li ovo negira u potpunosti ženski pol? Ja da sam ovo priredio, ne da bih dao ostavku, ne da bih napustio državu, ne znam šta bih uradio, ne znam šta bih rešio, hrišćanin sam, ali ne znam šta bih rešio, ali očigledno da su oni posluživali hranu, prethodno rashlađujući devojke, da se suhomesnati proizvodi ne greju.
Da li pričamo o tim javnim službenicima koje će oni sad nešto da brane? Ja javne službenike ne mrzim. Ja želim da oni imaju daleko veću platu. Ja želim da njihova plata bude hiljadu evra, ali da i plata radnika i zarada seljaka bude hiljadu evra, da budemo jednaki.
U njihovo vreme javni sektor je živeo kako hoće, a privatni kako mora. Kad je nestalo para 781.000 je zatečena u javnom sektoru, od toga su 500.000 bili službenici. Imamo javnih službenika koliko Crna Gora ima stanovnika. Imamo 50% više u javnom sektoru, nego što Crna Gora ima stanovnika. I sve je ostalo nama, i zakon o javnim preduzećima i zakon o platama itd. Sve mi moramo da rešavamo.
Pri tome, izbori idu i niko ne pokušava ništa da kamuflira, bez obzira što smo mogli kao i oni, umesto reformi i reza koji boli da preporučimo dva-tri čaja, ali pacijent neće da ozdravi od dva-tri čaja, priroda bolesti određuje hirurški zahvat i terapiju. A s obzirom da je taj hirurški zahvat zakasnio, zato što su generacije stranaka bivšeg režima to radile na takav način i problem odlagale, sada je došao red da neko drugi to uradi i da ne laže pacijenta da će ozdraviti od šećerne vodice, što je govorio jedan veliki čovek koji više nije među živima, a oni ne znaju ko je to, davno su oni napustili njegovu politiku, već da je potrebno ovo raditi „uradite me“.
Kad nestane para u javnom sektoru, oni su se zaduživali po principu – ako ne možete da zaradite koliko mi možemo da potrošimo, mi ćemo vas zaduživati. Samo se otvaraju šoping molovi itd. Sve su hteli da kupuju, ali u proizvodnji je bilo 250.000 radnika, toliko su ostavili.
Divljom predatorskom privatizacijom, ustanovili su još divljiji kapitalizam koji je naprosto počistio radnike iz fabrika, delimično radnike sa njiva, privatizujući velike kombinate za celih 50 miliona evra, 300.000 hektara, pri tome proterali stočni fond i na takav način kapital se nije više reinvestirao na selu. Naša tragedija je bila kompletna.
Po pitanju sela, gotovo da nema u mnogima pas gde da zalaje ili nema stanovnika ili nemaju čime da ga hrane. I danas smo slušali njihova predavanja. Oni su imali takav sistem gde su, što naš narod kaže, sadili čvarak i čekali da nikne prase. Takav sistem je nemoguć. Zato se država zaduživala i imali smo izdržavanu državu, izdržavano društvo, a glavni proizvod države je bio dug i sve se svalilo na ovu Vladu i na buduće vlade, iza stranke bivšeg režima vojvođanskog vlastelina, kome ćemo uskoro videti leđa, sva ostala dela i nedela koje će mnoge buduće generacije pokušati da otplate.
I na kraju, s obzirom da moj kolega nije tu, ja im želim da posle izbora imaju vanparlamentarnu većinu i da u svojoj Vladi u senci vladaju jedno pet uzastopnih mandata i ostaće upamćeni u parlamentarnom životu kao prva stranka, odnosno koalicija, koliko je to bilo, četiri-pet stranaka, koja je propila svoj cenzus. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Biljana Hasanović Korać.
Neka se pripremi Mirjana Dragaš.
...
Socijaldemokratska stranka

Biljana Hasanović-Korać

Socijaldemokratska stranka, Zajedno za Srbiju, Zeleni Srbije
Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Uvažena ministarko sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici stav naše PG Boris Tadić – Socijaldemokratska stranka – Zajedno za Srbiju povodom Predloga zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru već je izneo moj kolega Đurišić, ja samo moram u par rečenica da istaknem ono što mislim da treba da se ponovi.
Ovaj zakon jeste dugo čekan i jeste potreban. On je bio u ekspozeu premijera u agendi zakona koji će biti donet i od strane ove Vlade u prvih 100 dana, a dočekali smo da je juče utvrđen predlog na sednici Vlade i da se danas našao već pred nama da u roku od 24 sata izanaliziramo i damo eventualno amandmane da bi bio usvojen po hitnom postupku.
Ovaj Predlog zakona ima četrdesetak članova i svaki ima neki pravni institut koji će biti regulisan posebnim zakonom ili podzakonskim aktom, nekim drugim, budućim, koji još niko ne zna kako će da izgleda.
Ovo nam zamagljuje ceo zakon i čini ga ne transparentnim. Jeste objašnjeno ovde zašto nisu uvršćena javna preduzeća, ali ja moram da kažem da je stav naše poslaničke grupe, da su ovim zakonom trebali da bude obuhvaćena i javna preduzeća i privredna društva, čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinice lokalne samouprave, NBS i Javni medijski servis.
Još bih ukazala da se ovim zakonom sužavaju stečena prava zaposlenih, kao što su naknade za bolovanje i za vreme godišnjeg odmora, jer se svode na prosečnu platu u prethodnih 12 meseci, pri čemu je ostalo nedorečeno čija prosečna plata, da li zaposlenog ili prosečna plata u privredi ili može da se tumači na razne načine, pošto nije dorečeno i nije precizirano.
Nisu utvrđene ni plate funkcionera. Smatramo da su one mogle da budu svrstane u predviđene platne razrede, jer je dat toliki dijapazon platnih razreda da su mogle da budu i one uvrštene.
Za sada toliko o tome, više ćemo razgovarati kada budemo razmatrali amandmane i kada bude rasprava u pojedinosti.
Što se tiče Zakona o opštem upravnom postupku, moram da podsetim da je trenutno važeći zakon koji je donet 1997. godine i menjan 2001. i 2010. godine bio jako dobar zakon i da je dao dosta dobrih rezultata u primeni, ali da normalno modernizacija celog društva i potreba usklađivanja sa evropskim normama, vremenom prouzrokuje potrebu da se donese novi zakon.
Zato je pred nama Predlog zakona o opštem upravnom postupku i ovaj zakon je jako važan. Većina kaže – odnosi se na veliki broj građana. On se odnosi na svakog našeg građanina ako imamo u vidu da reguliše vođenje matičnih knjiga, matične knjige rođenih, venčanih, umrlih, vođenje knjige državljana. Nema našeg građanina koji se ne nalazi tamo i koji nema bar nekad potrebu da dobije izvod i razna druga prava i drugi osnovi su za kontakt građana, pravnih lica i privrednih subjekata sa organima koji moraju da primenjuju Zakon o opštem upravnom postupku.
Kada se pročita obrazloženje i kada sam slušala obrazloženje ministarke, stekne se utisak da je ovo idealan zakon. Međutim, kada se krene od člana do člana, ima tu stvari za koje smo smatrali da treba da se ili pojasne, preciziraju ili na neki drugačiji način reše i zato smo podneli, naša poslanička grupa, 34 amandmana.
Ja već sada apelujem da ih dobro razmotrite, jer od vašeg stava prema tim amandmanima i razumevanje amandmana zavisiće i naš konačni stav prema ovom zakonu.
Pojedina rešenja u ovom zakonu jesu zaista dobra, ali kažem, imali smo primedbe na neke institute i na neke nedorečenosti. Navešću samo neke od njih. Na primer, u članu 7. koji reguliše načelo zaštite prava stranaka i ostvarivanje javnog interesa, smatramo da nije dovoljno da se kaže da je organ dužan da omogući stranci da što lakše zaštiti i ostvari svoja prava, itd, da tu treba da stoji i brže.
Da bi se postigao efekat zakona, potrebno je omogućiti stranci i da lako i da brzo ostvaruje svoja prava.
Načelo pomoći neukoj stranci nije u potrebnoj meri sprovedeno u ovom zakonu do kraja, jer prema našem stavu, ne iscrpljuje se samo na upozorenje stranke i drugog učesnika u postupku da ima osnova za ostvarivanje nekog prava ili pravnog interesa, a za koje je organ saznao ili je ocenio da postoji, već i u aktivnoj pomoći neukoj stranci da to pravo i ostvari. U tom smislu smo podneli amandman, koji ćete razmotriti.
Zatim, suprotno medijskim najavama o tome da će administracija da pribavlja po službenoj dužnosti podatke o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija, imamo u Predlogu zakona čitav niz situacija u kojima ta obaveza suštinski i dalje ostaje na stranci. Tako da, apelujemo da se razmotre naši amandmani koji regulišu i na precizniji način određuju kada i u kojim slučajevima sve organ po službenoj dužnosti pribavlja podatke.
Zatim, na član 17, o kojem je govorio i kolega Međo Nikola, početak pravnog dejstva upravnog akta, ja bih molila da mi objasnite zbog čega i kako to da upravni akt proizvodi pravno dejstvo od dana kada je stranka o njemu obaveštena, a ne od dana kada je taj akt dostavljen stranci? Obaveštenje može da bude na razne načine, ali ono ne mora da sadrži sadržinu pravnog akta. Potrebno je da se stranka upozna sa sadržinom pravnog akta da bi mogao pravni akt da proizvede pravno dejstvo prema stranci. I u tom pogledu smo podneli amandman.
Mi takođe imamo primedbu na to što stranka nema pravo raskida upravnog ugovora, jer smatramo da bez obzira što po vašem objašnjenju kod ovog ugovora stranke nisu ravnopravne, smatramo da to pravo treba da ima i stranka u postupku koja je zaključila upravni ugovor.
Takođe, smatramo da nije u duhu načela koja ste proklamovali ovim zakonom rešenje po kojem stranka nema pravo na prigovor na upravnu radnju. Smatramo da je ovo čak i neustavno, jer stranka u svakoj fazi postupka mora da ima na raspolaganju pravni mehanizam kojim će barem ukazati na greške ili nedoslednosti administracije. I tu smo podneli amandman.
U Predlogu zakona ugradili ste načelo delotvornosti i ekonomičnosti postupka i to je dobro, ali zašto ste propisali tako duge rokove za postupanje organa? Smatramo da oni treba da budu kraći, kao što su skraćeni i rokovi za stranke. Ne bih sada da nabrajem u kojim sve delovima i na koje sve članove smo podneli amandmane kojim predlažemo skraćivanje rokova za postupanje organa, jer smatramo da će se tako bolje sprovesti načelo delotvornosti i ekonomičnosti postupka.
Na kraju bih se osvrnula na član 217, odnosno poslednji član, koji kaže da zakon stupa na snagu osam dana od dana objavljivanja, a primenjuje se od 1. juna 2017. godine. Mi smo smatrali da je dovoljno da se primenjuje od 1. januara 2017. godine. Onda dalje kaže – izuzev odredaba člana 9, radi pojašnjenja za one koji se nisu udubljivali, to je načelo delotvornosti i ekonomičnosti postupka, člana 103, to je dužnost organa da pribavi podatke po službenoj dužnosti i člana 207, koji reguliše prekršajnu odgovornost, koji će se primenjivati istekom 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Smatramo da i ovaj rok od 90 dana nije potreban, jer ova načela i ove obaveze, pa čak i prekršajna odgovornost, mogu da počnu da se primenjuju znatno ranije kako bi se pripremio teren za što potpuniju primenu zakona.
Mnogo je veći problem kod ovih usklađivanja to kako ćete vi obezbediti primenu ovog zakona, jer kada pogledamo zakone koji su danas na dnevnom redu, Zakon o platama zaposlenih, naše mišljenje je, i to govorim na osnovu iskustva, jer sam provela kao diplomirani pravnik 19 godina u lokalnoj samoupravi na različitim poslovima, da će pod ovakvim uslovima svi kvalitetni zaposleni napustiti, da ćemo imati nestručne, nekvalitetne i nemotivisane zaposlene u lokalnoj samoupravi, koji će teško primenjivati bilo kako da donesete zakon u tekstu koji ste predložili ili se prihvatanjem naših amandmana.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Vreme. Samo završite rečenicu.
...
Socijaldemokratska stranka

Biljana Hasanović-Korać

Socijaldemokratska stranka, Zajedno za Srbiju, Zeleni Srbije
Samo jednu rečenicu o trećem zakonu.
Kao Vrščanka, zadovoljna sam što Vršac dobija status grada. Neću da se osvrćem na istorijski razvoj, to može svako da pročita na internetu, na višenacionalnu, višekonfesionalnu i višekulturalnu sredinu koja je u Vršcu, ali mogu da kažem da me je sramota što se po rečima predlagača to sada događa po volji premijera. Mi se za to borimo više od dve decenije. Pitam – da li je to cena što je predsednik opštine prešao iz grupe građana u SNS da bi ostvarili ovaj cilj?
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima gospođa ministar.

Kori Udovički

Ja bih samo da se zahvalim na detaljnim primedbama i komentarima vezanim za Zakon o opštem upravnom postupku, na koje ćemo svakako obratiti pažnju kada budemo radili na amandmanima.
Još bih jednom ponovila da Zakon o platama ni u kom slučaju neće i nije mu namera i nema razloga da bude demotivišiću, naprotiv. A, za primenu Zakona o opštem upravnom postupku biće potrebno mnogo više nego plate. Biće zaista potrebno da se radi kako na obuci, tako i na istinskom nagrađivanju i razlikovanju onih koji daju svoj doprinos unapređenju uprave od onih koji ga ne daju. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.