Druga sednica Drugog redovnog zasedanja, 11.10.2016.

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.      
Da li se javlja još neko od ovlašćenih predstavnika?
Reč ima narodna poslanica Dubravka Filipovski.
...
Srpska napredna stranka

Dubravka Filipovski

Poslanička grupa Nova Srbija
Zahvaljujem, predsednice.
Pre dve godine novi Zakon o elektronskim medijima regulisao je rad REM-a. Tačno je da je realnost da su medijski zakoni do pre dve godine odlagani i da nije bilo političke volje da se ovo pitanje reši i tačno je da rad na novim medijskim zakonima nije bio transparentan i da je bio u suprotnosti sa zakonima Evropske komisije.
Zakonom o elektronskim medijima koji smo doneli pre dve godine, Zakonom o oglašavanju regulisan je rad REM-a. REM kao regulatorno telo ima svoju samostalnost i nezavisnost i svi članovi REM-a u skladu sa tim treba da rade svoj posao. Ukoliko imaju bilo kakve pritiske treba da nadležnim organima prijave.
Mnogo je bilo pritužbi koje sam ja lično i moje kolege iz moje poslaničke grupe koje smo dobijali na rad REM-a u prethodnih nekoliko godina. Najveće pritužbe su bile na neadekvatno postupanje REM-a u statusu prekograničnih kanala koji su protivzakonito emitovali reklame domaćih kompanija. Više puta sam u Narodnoj skupštini Republike Srbije postavljala pitanje na ovu temu i tražila reakciju REM-a.
Iskoristiću priliku i danas da kažem da narodni poslanici u okviru svoje kontrolne uloge traže od REM-a da svim elektronskim medijima obezbede iste i ravnopravne uslove, jer je uočljivo da se na više stranih kanala, čije je sedište u inostranstvu, svakodnevno emituje na stotine sportskih događaja iz raznih zemalja, ali i veliki broj reklama domaćih kompanija.
Podsećam da naši zakoni izričito zabranjuju prekrajanje programa, naknadno prekrajanje programa, ubacivanje reklama, jer se ti emiteri nalaze izvan pravnog i poreskog sistema Srbije, što je indirektno na štetu budžeta Srbije, ali i domaćih televizija koje su u neravnopravnom položaju i zbog toga je njihov položaj doveden u pitanje.
Takođe, nismo do sada dobili monitoring Saveta REM-a o predizbornoj kampanji, a bili smo dužni da dobijemo. Imamo i televizije koje na najgrublji način zloupotrebljavaju sagovornike, na senzacionalistički način govore o raznim temama, pre svega o sprečavanju nasilja u porodici, i mi tu nemamo reakciju REM-a. Postavlja se pitanje – zbog čega?
Evropska komisija je u izveštaju od 10. decembra 2015. godine izričito tražila da se na donete zakone o elektronskim medijima i oglašavanju donesu podzakonski akti. Moje pitanje, znači, novim članovima REM-a i uopšte Savetu REM-a - da li je ovaj posao ispunjen do kraja? Ja imam informaciju da nije i tražim da se u skladu sa izveštajima Evropske komisije od pre godinu dana na zakone koje smo usvojili u parlamentu donesu podzakonski akti.
Poslanička grupa Nove Srbije će podržati u glasanju nove članove REM-a koji ispunjavaju formalne uslove za izbor, ali će pratiti rad ovog nezavisnog regulatornog tela i reagovati na sva kršenja, koja primetimo, ili ne činjenja da nisu sankcionisani. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Ana Stevanović. Izvolite.

Ana Stevanović

Poslanička grupa Dosta je bilo
Zahvaljujem se, predsednice i uvažene kolege, dame i gospodo narodni poslanici, kao i građani Srbije, već su prethodne kolege kazale da REM, kao nezavisno regulatorno telo, ima izuzetno velika ovlašćenja.
Ja bih neke od tih ovlašćenja volela sada i da pročitam, čisto kako bi se naši građani i poslanici, koji nisu toliko upoznati sa ovom temom, bliže upoznali sa njihovim dužnostima, nadležnostima i delatnostima.
Dakle, Regulatorno telo za medije je samostalna, nezavisna i regulatorna organizacija koja vrši i sprovodi utvrđene politike u oblasti pružanja medijskih usluga u Srbiji. REM, takođe, obavlja i javna ovlašćenja u cilju unapređenja kvaliteta i raznovrsnosti usluga elektronskih medija, a ono što je posebno bitno, a što se često zaboravlja, jeste da REM doprinosi očuvanju, zaštiti i razvoju slobode mišljenja i izražavanja. Takođe, on treba da radi u cilju zaštite interesa javnosti na način koji je primeren demokratskom društvu.
Takođe, ono što REM treba da vrši, a često ne vrši jeste kontrola i nadzor. REM mora da vodi računa o vrsti i kvalitetu programa, jer upravo on doprinosi, kao što sam već naglasila, očuvanju, zaštiti i razvoju slobode mišljenja.
Ono što REM često nije radio, a morao je da radi jeste da vrši nadzor nad kvalitetom programa. Mi smo često imali kvalitativne analize, ali samim kvalitetom programa, njegovom suštinom, njegovim sadržajem jako se malo REM bavio, a svakako da je morao.
REM je nadležan za zaštitu dostojanstva ličnosti, zaštitu maloletnika od neprimerenog sadržaja, kao i sprečavanja emitovanja programa u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja, čak i nasilje.
Takođe, ono što je bitno za funkcionisanje REM-a jeste nezavisnost u radu. Potrebna je ključna nezavisnost u radu, i to bi trebalo da pretpostavlja način, između ostalog, izbora novih članova ovog saveta, odnosno važnog regulatornog tela. Kako bi se obezbedila nezavisnost REM-a, nezavisnost u funkcionisanju, potrebna je personalna nezavisnost. Ukoliko ne postoji personalna nezavisnost članova Saveta REM-a, samim tim se i njegova delatnost i funkcionisanje dovodi u ogromno pitanje.
Takođe, operativnu nezavisnost je kao i uvek teško izmeriti, ali ona u značajnoj meri zavisi od ostvarenog nivoa personalne i finansijske nezavisnosti. REM je kontrolno telo, ali zaboravljamo jednu bitnu stvar. REM nema statut. REM posluje po statutu nekadašnje RRA. REM je morao da donese statut do novembra 2014. godine.
Kao što vidite i sami, već dve godine, skoro dve godine, REM funkcioniše bez statuta, tako da možemo da se pitamo da li je to situacija, da li su to okolnosti u kojima on legitimno može da odlučuje.
Ono što je suština, jedna tužna suština koju moramo da pomenemo kada govorimo o REM-u jeste da je REM-u suštinski oduzeta samostalnost u odlučivanju i ono je pretvoreno u javno preduzeće, što svakako nije smelo ni da bude, niti je to po statutu, niti je to po Zakonu o elektronskim medijima.
Recimo sad nekoliko reči o samim članovima REM-a. REM je od početka politički instrumentalizovano telo, a članovi REM predstavljaju prvi ešalon odgovornih za medijski mrak i zloupotrebu nacionalnih frekvencija. Moramo pomenuti i to da su članovi Saveta REM-a čuvari vrata koja vode ka temeljima vlasti i da upravo zahvaljujući članovima REM-a i njihovom činjenu ili nepočinstvima ova vlast počiva na mestu na kome zaista danas stoji.
Ono što je bitno da članovi REM-a danas imaju jeste dostojanstvo, jeste da to budu stručni ljudi, iza kojih stoje značajna dostignuća u oblastima u kojima se bave. To moraju da budu medijski stručnjaci, medijski profesionalci koji su prepoznati u javnosti i u okolnostima kojima se bave. To mogu biti profesori, mogu biti inženjeri komunikacija, mogu biti novinari, mogu biti i umetnici.
Svakako to moraju da budu ljudi koji su ostvarili visoka dostignuća u profesijama kojima se bave. To moraju biti ljudi od ugleda i poštovanja. Svakako da oni moraju biti prepoznatljivi zato što iza njih i njihovih dela stoji njihova ličnosti, njihova odgovornost i o njihovom činjenju, odnosno nečinjenju, svedočićemo mi jer smo mi oni koji treba da kontrolišemo sve ono što Savet REM i njihovi članovi rade.
Takođe, da bi REM funkcionisao pravoverno, istinito i pošteno, potrebna je transparentnost u postupku izbora članova. Mi danas upravo treba da izglasamo članove, a sam postupak koji je prethodio ovom izboru jeste transparentan, ali suštinski nije toliko dobar i nije toliko efikasan.
Što se tiče nekih argumenata koji govore u prilog tome da REM nije dobro radio svoj posao, jesu i broj opomena, broj mera upozorenja i privremene mere zabrane emitovanja sadržaja. Od svog osnivanja, broj opomena iznosi samo 22, privremene mere zabrane programa bila je samo jedna. Što se tiče mera upozorenja bilo je samo 14. To možda nekome ko sa strane prati REM ne izgleda mnogo, nekom možda izgleda malo. Medijskim stručnjacima svakako izgleda jako malo.
Međutim, ono što je tu problem jeste, što su se sve te opomene, sve te kazne, sve te mere upozorenja odnosile isključivo na formu, a jako malo na sadržaj. REM upravo i treba da kontroliše kvalitet programa, a to je ono što do sada nije radio. Tako da jedna od preporuka za dalje funkcionisanje REM jeste da on mora da kontroliše i te kako kvalitet programa, da kontroliše suštinu. Forma svakako jeste bitna, ali ono što je najbitnije jeste suština koja se mora kontrolisati.
Takođe, REM već skoro godinu dana funkcioniše na samoj ivici cenzusa. Da ponovimo, broj članova Saveta REM iznosi devet. On od januara meseca funkcioniše sa samo šest članova. Po Statutu i po Zakonu o elektronskim medijima, REM mora da donosi odluke dvotrećinskom većinom. U ovom slučaju znači da bi se svi trenutni članovi, odnosno njih šestoro, morali složiti sa svim odlukama o kojima se uopšte i govori.
Ono što može svedočiti o tome da REM jeste kontrolisano telo i to su činjenice, jeste izbor članova upravnih odbora. Reč je o upravnim odborima RTS kao i upravnim odborima RTV. Ilustrovaćemo to jednim podatkom. Za članove Upravnog odbora RTS prijavilo se 52 člana, za članove Upravnog odbora RTV prijavilo se 22. Upravni odbor RTS ima devet članova, Upravni odbor RTV šestoro. Interesantno je to da u tom trenutku kada se glasalo za članove upravnog odbora bilo je osam članova Saveta REM, od tih osmoro šestoro je glasalo gotovo istovetno. Dakle, ponovićemo, koja je šansa da od 52, odnosno 22 imena zaokruže isti članovi istih devetoro, odnosno šestoro članova?
Ja sam zamolila matematičare, ljude koji se bave statistikama da mi izračunaju koji je to procenat, koja je verovatnoća u pitanju. Rezultat koji sam dobila je zapanjujući, to je broj od 12 cifara i više, koji čak ne umem ni da izgovorim koji je. Ali, u svakom slučaju veća je šansa da dobijete na lotou, ili da asteroid udari u park preko puta, nego da isti ljudi zaokruže ista imena. Dakle, verovatnoća ne postoji. To govori samo o tome da svi članovi REM koji su glasali su dobili zadatke spolja. REM je politički instrumentalizovano telo. Nemoguće je da svi glasaju isto, osim ako nisu dobili nalog da tako urade.
Tako da, sam taj lanac odlučivanja je duboko pod političkim uticajem. To tako ne može, i ta odluka, to je samo jedna od odluka koje diskredituju funkcionisanje i rad REM. To je jedna od odluka i način ponašanja, način funkcionisanja koja pokazuje da je REM daleko od samostalnog i nezavisnog regulatornog tela. Naprotiv, to čini REM zavisnim i kontrolisanim telom. Kao što sam na početku rekla, REM mora da kontroliše i vrši nadzor, ne da se nad njim vrši nadzor i da ono biva kontrolisano.
Ponovićemo takođe i situacije kada REM nije reagovao, a svakako je morao. Reč je o smeni urednika sa RTV. Dakle, kao što smo već rekli, u nadležnosti REM jeste postavljanje članova Upravnog odbora RTV. REM je ostao potpuno nem kada su smenjeni urednici, kada su smenjeni novinari koji su gajili kritičko novinarstvo. Radio televizija Vojvodine je bila nešto najbliže, ona jeste javni servis, ali je bila nešto najbliže objektivnom javnom servisu koji je negovao kritičko novinarstvo.
Vi ste mogli tu da čujete debate, vrlo kvalitetne političke emisije, vrlo kvalitetne govore. To danas nažalost nema, imamo jednoumlje, imamo televiziju koja uopšte više nije za primer. Brojni novinari, brojni urednici koje su krasili izuzetni profesionalni, novinarski, medijski kvaliteti su dobili otkaz ili podneli ostavke zato što nisu mogli, nisu želeli da rade u situaciji gde bivaju kontrolisani.
Takođe, još jedno svedočanstvo koje govori da je REM kontrolisano telo, jeste jedna situacija koju možemo svrstati u neke epizode zone sumraka ili možda teleport mašine ukoliko je u međuvremenu otkrivena, nisam to saznala. Imali smo situaciju da je „N1“ televizija bila kažnjena tokom predizborne kampanje. Jedna jedina televizija koja je bila kažnjena bila je televizija „N1“.
Imali smo sledeći slučaj, imali smo situaciju da je u jutarnjem programu RTV „Pink“ bila saopštena odluka o kažnjavanju televizije „N1“ sa navodne sednice REM. Pitaćete se šta je tu sporno? Sporno je to da je sednica bila održana tek četiri sata kasnije. Tako da, kako je moguće da na RTV „Pink“ u jutarnjem programu imamo odluku koja je doneta tek četiri sata kasnije? Ako neko ima odgovor volela bih da mi kaže, pošto do tog odgovora logičkim razmišljanjem nisam mogla nikako da dođem.
Takođe, REM je tokom predizborne kampanje izdao Pravilnik o ponašanju emitera tokom kampanje. Mi rezultate tog izveštaja i sam izveštaj još uvek nismo videli, a od izbora je prošlo kao što svi znate šest meseci, tako da očekujemo od REM izveštaj o zloupotrebi državnih funkcija tokom kampanje. Takođe, očekujemo od njih izveštaj o nadzoru nad radom emitera.
Takođe, treba da vidimo izveštaj o monitoringu medijskog sadržaja tokom medijske kampanje. Tog izveštaja još uvek nema. Mi imamo neke informacije, insajderske informacije da taj izveštaj postoji. Zbog čega se on ne prikaže javnosti, to je pravo svih nas da znamo. Kako nas koji smo u Skupštini, tako i građana i drugih aktera koji su zainteresovani za ovu temu.
REM je morao da vodi računa o ravnomernom predstavljanju političkih kandidata tokom predizborne kampanje, REM se nije oglasio, ostao je nem. Potpuno je ostao nem na brojne zloupotrebe.
Pozvaću se sada na izveštaj Biroa za društvena istraživanja i demokratiju, prema kome je tokom predizborne kampanje od 25. marta do 21. aprila Aleksandar Vučić, premijer Srbije bio na televiziji „Pink“ ukupno 7627 sekundi, a npr. Saša Radulović, lider grupe kojoj pripadam, samo 134. Dakle, mi smo dobili nešto malo više od dva minuta, malo više od dva minuta naspram dva sata koliko je dobio premijer.
Mislim da i sami uviđate koliko je to ogromna razlika i da je tu svakako bilo zloupotrebe političkih i aktuelnih državnih funkcija, što je prema Pravilniku REM bilo nedozvoljeno i nedopustivo. Kao što pretpostavljate da ću reći, REM je i tada ostao potpuno nem.
Takođe, da ne biste mislili da možda razmišljam isuviše pristrasno, pomenućemo i izveštaj OEPS koji je istu stvar potvrdio, koji je rekao da je tokom predizborne kampanje bilo brojnih kršenja, upravo ovog što sam sada napomenula, da su se neslućeno, flagrantno kršila i zloupotrebljavale državne i trenutne političke funkcije prilikom predizborne kampanje. To je dozvoljeno, ne zato što to nama ne odgovara i zato što nam se ne sviđa, to prosto nije u duhu demokratije, a REM upravo treba da se rukovodi demokratskim principima. To više nije ni pitanje opozicije, niti pitanje pozicije, to je pitanje svih nas.
Ako ćemo da imamo kvalitetne medije, kvalitetne medijske sadržaje, ova pravila se moraju poštovati, sviđalo se to nama ili ne. U suprotnom, klizimo u totalitarizam, klizimo u jednoumlje. Klizimo u diktaturu. To nije dobro. Zato što bez slobodnih medija ne postoje slobodna društva. Ako je naš izbor da živimo u slobodnim društvima, moramo to poštovati. Ako naš izbor to nije, onda mislim da nam se, što se tiče medija, ali i celog društva, uopšte ne piše dobro.
Stoga, što se tiče budućih članova REM, mi ne verujemo da oni mogu nešto tu značajno promeniti iz prostog razloga. Svako od njih je mogao, pošto su u pitanju medijski stručnjaci, prepoznatljivi u svojim sredinama i profesijama, svako od njih je mogao da ukaže na neke od ovih nepravilnosti na koje sam ukazala. Svako je mogao da ukaže na kršenje pravilnika, svako je mogao da ukaže na kršenje zakona. Svako je mogao da ukaže na jednoumlje, čak i na vređanje od strane nekih predstavnika vlasti koji vređaju svoje građane. To nigde nije viđeno i REM je na to morao da reaguje, zato što je trebao da spreči nasilje. Trebao je da spreči mržnju. To je njihova dužnost. Oni vrše nadzor i kontrolu, tu moraju da reaguju, a njihove reakcije su izostale. Još jednom REM je ostao potpuno nem.
Mi s pravom sumnjamo da REM ima ikakav legalitet i legitimitet dan danas. Mi sumnjamo da njegovi članovi i njihovi kandidati za članove samog REM-a, mogu nešto da promene, još su i oni između ostalog ćutali. Regulatorni elektronski mediji je ćutao i još ćuti na ogromnu cenzuru koja postoji u ovdašnjim medijima. Možda ćete pitati – ima li dokaza o cenzure? Ja vas pitam ima li dokaza da cenzura nema?
Ukoliko pogledamo izveštaj Saveta za borbu protiv korupcije u njemu ćete videti dva poglavlja, značajna poglavlja, velika poglavlja koja su posvećena upravo cenzuri i upravo pitanjima autocenzura. Možda ćete reći nema cenzura.
Ali, ja bih samo napomenula nekih emisija koje takođe nema. Na radiju B92. Imali smo „Mentalno razgibavanje“, jednu humorističku emisiju, veselog karaktera. Takođe, već dve godine nemamo „Utisak nedelje“ na Televiziji B92.
Sajt „Peščanika“ je redovno bio rušen kad god je objavio neku vest koja nije išla u prilog aktuelnoj vlasti. Takođe, imali smo problem opet na B92, nacionalna frekvencija je u pitanju sa emisijom „24 minuta sa Zoranom Kesićem“. U pitanju je satirična emisija, a kao što znamo o Zakonu o elektronskim medijima satirične emisije ne podležu nikakvom krivičnom gonjenju, to je satira, to je humor. To moramo kao predstavnici vlasti, predstavnici opozicije da trpimo, sviđalo se to nama ili ne, da li nas to povređivalo ili ne, to je činjenica. Mi smo nosioci javnih funkcija.
Takođe, pomenuću emisiju opet na Televiziji B92, emisija „Dobra zemlja“, emisija o poljoprivredi, jedna takva emisija je skinuta sa programa nakon što je nešto što se nije svidelo vlasti saopšten u toj emisiji. Takođe na Televiziji Vojvodina, emisija „Radar“, izuzetna emisija više ne postoji.
Na Drugom programu RTS emisija „Vidik“ autorke Jasmine Milošević više ne postoji. Na tu emisiju ću se posebno osvrnuti, zato što uprkos reakcijama stručne i naučne javnosti ona je skinuta sa programa. Ova emisija je bila jedina emisija ovakve vrste u regionu. Bila je izričito kritički nastrojena, emisija koja je gradila dijalog, emisija koja je gradila debatu, emisija koja je služila u razmeni mišljenja i jedna takva emisija poput emisije „Vidik“ više ne postoji.
To ne ide u prilog nikome, niti vama, niti nama. Celo društvo zbog toga pati. Celo društvo zbog toga ima štetu zato što nemate debatu, nemate kritičko mišljenje, što nas opet vodi u jednoumlje, a to svakako ne želimo i ne smemo da dozvolimo.
Ono što poslanička grupa DJB može da zahteva i što traži jeste da aktuelni članovi Saveta REM-a podnesu ostavke iz moralnih razloga zbog svih argumenta koje sam ovde navela, zato što ostajući u tom Savetu, bivajući članovi Saveta REM-a daju legitimitet ovakvim nepočinstvima. Tako da bi bilo izuzetno korisno i za njih, pa i za medije, i za društvo u celini da oni podnesu ostavke ili da javno istupe i kažu o svemu onome što se događa u Savetu REM-a.
Kao što sam već naglasila, pitanje slobode medija jeste pitanje slobode društva, jer ako jedno telo dozvoli da bude nadzirano, da bude kontrolisano, a u zakonu i statutu stoji da mora da ono vrši nadzor, da ono vrši kontrolu, onda je veliko pitanje u kakvom mi društvu živimo i kakvom društvu mi zaista težimo.
Dodala bih možda na kraju – da li je zemlja totalitarizma, diktature, cenzure i autocenzure zaista ona Srbija u koju verujemo? Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Miletić Mihajlović. Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Miletić Mihajlović

Poslanička grupa Socijalistička partija Srbije
Poštovani podpredsedniče Narodne skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa SPS učestvovaće u glasanju i daće svoj glas za izbor novih članova Regulatornog tela za elektronske medije.
Ovo pitanje je svakako značajno da se REM kao regulatorni organ popuni što pre, jer činjenica da su postojale određene manjkavosti u radu ovog regulatornog tela i naravno da u svakom trenutku ubuduće ovo regulatorno telo mora da opravda epitet samostalnosti i nezavisnosti u odnosu na druge subjekte, a naročito prema vlasti.
Inače, Savet REM-a ima devet članova koja bira Narodna skupština iz reda uglednih stručnjaka, iz delatnosti značajnih za rad REM-a, a to su medijski stručnjaci, pravnici, ekonomisti, inženjeri telekomunikacija.
Po zakonu postoji osam ovlašćenih predlagača, a među njima su i udruženja izdavača elektronskih medija i udruženja novinara i nadležni odbor Skupštine AP Vojvodine, kao i udruženja čiji su ciljevi ostvarenja slobode i izražavanja i zaštite dece i o čijim predlozima mi danas raspravljamo, a koje ćemo u danu za glasanje sigurno glasati i izvršiti selekciju predloženih kandidata.
Popuna upražnjenih mesta u sastavu regulatornog tela je važna jer će omogućiti da rad REM-a bude u buduće u punom kapacitetu, što jedno vreme to i nije bilo i doprinelo je određenim manjkavostima o kojima smo ovde čuli.
Da podsetimo, Regulatorno telo za elektronske medije, skraćeno REM, kao samostalna nezavisna regulatorna organizacija, to telo je osnovano po Zakonu o elektronskim medijima usvojenim u Narodnoj skupštini 2014. godine.
Ovim zakonom REM-u je povereno vršenje javnih ovlašćenja u oblasti elektronskih medija kojima bi se na najbolji način sprovodila javna politika u oblasti pružanja medijskih usluga u Srbiji.
Pre svega REM ima zadatak da svojom aktivnošću doprinosi unapređenju kvaliteta i raznovrsnosti usluga elektronskih medija, zatim da doprinosim očuvanju i zaštiti razvoja sloboda, mišljenja i izražavanja, a sve u cilju zaštite interesa javnosti i emitera sa jedne strane i zaštite korisnika usluga, a to su građani.
Zbog svega ovoga REM je svakako u velikoj meri u žiži interesa javnosti. U današnje vreme veoma često smo izloženi neprimerenim sadržajima u elektronskim medijima koji se nalaze u programskim šemama nekih elektronskih medija.
Tako da na pojedinim medijima vidimo u sred bela dana veoma neprimerene sadržaje od kojih nas je, mogu reći, sramota naročito u društvu mlađih generacija u kući u krugu porodice i pitanje je ko to može da reguliše i da spreči i svakako da REM ima u značajnoj meri tu ulogu. Pitanje je samo kojim zakonskim instrumentima za sprovođenje javnih ovlašćenja REM može da kao regulator utiče na kvalitet medijskih sadržaja?
Kontrola emitera medijskih sadržaja odnosi se pre svega na ispunjavanje tehničkih uslova, ali i na kontrolu sadržaja koji treba da budu u skladu sa onim što je dozvola koja je njima izdata za njihov rad.
Dakle, REM ima zakonske mogućnosti da izriče mere neodgovornim emiterima, a to su opomena, upozorenje, privremena zabrana emitovanja itd.
Dakle, da li su zakonom predviđene mere dovoljne za ustrojavanje primerenih sadržaja koje imamo pred sobom, a time i sistema vrednosti kojima bi naše društvo trebalo da teži i svakako da to kada postavimo ovakvo jedno pitanje dolazimo do zaključka da mnogo treba uraditi na ovom planu i mnogo treba učiniti, a da i sam REM treba da se primeri svom zadatku u većoj meri nego što je to činio do sada.
Emiteri su najčešće spremni da plate i velike kazne i da nastave da emituju neprimerene programe koji im donose veliki profit. Pre svega, mislim na one programe koji se emituju u dnevnim i večernjim udarnim terminima i mislim na rilajiti programe, koji pre svega emituju neprimerena ponašanja pojedinaca i učesnika u tim programima. Tu često učestvuju i kompromitovane ličnosti koje se nama gledaocima, pre svega mladoj generaciji, nude kao pozitivni primeri. Velika je zaista šteta što u programskim šemama i sadržajima nemamo mnogo drugih sadržaja koji služe za primer i koji bi promovisali prave vrednostima kojima treba da teži jedno društvo.
Ja danas, u ime poslaničke grupe SPS, želim da podržim REM u nastojanju da svim raspoloživim kapacitetima što bolje kontroliše kvalitet medijskih sadržaja i nadam se da će u tom pravcu ovo regulatorno telo dalje raditi. Međutim, mislim da je za kvalitetnije i primerenije medijske sadržaje potrebna ozbiljnija društvena podrška i akcija, neka vrsta organizovane kampanje, da tako kažem, svih subjekata u društvu, kojom ćemo se boriti za sadržaje primerene našoj deci, gde su nam potrebni pozitivni, a ne negativni primeri, gde se promoviše rad kao vrednost, zatim učenje, trud, posvećenost određenim vrednostima, a ne kriminal, nerad i nekultura. Za takvo stanje smo na neki način svi odgovorni, a i mnoge institucije sistema, i to moramo da priznamo. Tako da, ono što Regulatorno telo za elektronske medije ne izvršava u svom punom ovlašćenju i obimu i možda nedovoljno kako treba, i mnogi drugi su krivci za to. Zato svi moramo da idemo drugim pravcem, drugim razmišljanjem i drugim postupanjem, kako bi dostigli jedan viši cilj, odnosno veće domete u regulisanju ove sfere. Naravno, Regulatorno telo elektronskim medija kao regulator treba i mora da dobije još preciznija zakonska ovlašćenja.
Dakle, ono što se vode spočitava i govori u smislu da ima određenih zloupotreba, možda ih i ima i svakako da ne može niko danas tvrditi da smo mi dostigli danas u našem društvu i u našoj državi visoke domete funkcionisanja mnogih subjekata i aktera u društvenom, političkom i u privrednom životu, a takođe i u onome što je rad nezavisnih organa. Mi moramo da postavimo pred sobom visoke ciljeve u tom pravcu kako bi to bolje funkcionisalo ubuduće. Zato verujem i želim da istaknem nadu u ime poslaničke grupe SPS, da je ovo prvi korak u tome da će ovo Regulatorno telo za elektronske medije ubuduće raditi u punom kapacitetu, a zatim da ćemo i mi kao Narodna skupština, nadam se ubrzo, ako se ukaže potrebe, a čini se da jeste potreba, da poboljšamo zakonsku regulativu rada ovog tela.
U svakom slučaju, važno je da posle ove rasprave izaberemo nove članove REM-a i damo punu podršku ovom nezavisnom regulatornom telu za bavljenje svojih javnih ovlašćenja. Socijalistička partija Srbije, zapravo poslanička grupa, njeni poslanici, glasaće za izbor novih članova REM-a. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Vladimir Đukanović. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Vladimir Đukanović

Poslanička grupa Srpska napredna stranka
Hvala, uvaženi predsedavajući.
Moram priznati, svašta sam ovde čuo danas i došlo mi je stvarno bilo da se nasmejem kada vam o cenzuri i diktaturi pričaju oni koji su najgoru moguću strahovladu u medijima zaveli. Mediji su zavisili direktno od poziva iz tadašnjeg kabineta predsednika Republike i to se tako naređivalo. Ja ću vam reći, u vreme njihove vlasti SNS je u periodu od 2010. do 2011. godine, npr. na tada gradskoj televiziji „Studio B“ imala nula gostovanja, a na RTS-u su bila dva, što je zaista, složićete se, verovatno veličanstveni uspeh u slobodi i demokratiji, a posebno u mogućnosti slobode izražavanja.
Svi ovi ljudi koji su danas vlasnici medija, ovih centralnih uglavnom, su njihovi investitori. Oni su nam prikazivali ovog vlasnika „B92“ i ove „Prve televizije“ da je to najbolji mogući investitor koji može da dođe i koji će uložiti u razvoj medija. Sada danas ide povika na čoveka što je skinuo neku emisiju. Pa, ja se izvinjavam, šta vi očekujete od nas? Da mi zovemo vlasnika televizije i da mu kažemo – ostavi tu emisiju? Do juče su nam pričali kako je tržišni princip nešto najbolje na svetu. Ja se izvinjavam, čovek je vlasnik televizije, može sa svojom televizijom da radi šta hoće i da pušta program kakav hoće. Prema tome, o čemu mi pričamo ovde?
Ako već govorimo o REM-u, isti princip kako REM funkcioniše su oni uveli. Oni su birali taj REM. Inače, ja lično, moram da se složim ovde sa jednim kolegom poslanikom, veliki sam protivnik ovih nezavisnih tela. To je za mene jedna čista glupost i meni je to potpuno besmisleno, da se iz ministarstava izvlače i nadležnosti se daju tim nezavisnim telima. Kao što sam i protivnik ove Agencije za borbu protiv korupcije i tih raznih drugih agencija, ali to je sada nažalost formirano tako kako jeste. U svojoj stranci imam veliki problem, često polemišem sa ljudima koji su ipak za to, ali kažem iskreno, veliki sam protivnik toga, zato što smatram da ti ljudi rade neadekvatno tamo.
Ako govorimo o RRA tadašnjem, pa to je sve bilo, osim nezavisno. To je bila klasična partijska institucija, gde su isključivo stavljali svoje podobne novinare da budu kontrolori onoga što su tada radila u medijima pojedina gospoda, koji su bili čak i predsednici te partije.
E sad, šta se tu dešava? Sad vidim povika na rijaliti programe. Ljudi, u vaše vreme su rijaliti programi stvoreni. Jedan od vaših predsednika partije je bio vlasnik firme koja je najveći udeo od reklama uzimala upravo zbog tih rijaliti programa. Ili ćete sada da nas naterate da mi to zaboravimo? Što se mene lično tiče, lično bih ukinuo sve te rijaliti programe, ali ja nemam pravo da se mešam u rad televizije privatne koja je komercijalna, ona zarađuje od toga. Pitao bih njih da su vlasnici televizije kako bi se ponašali, da li komercijalno po tržišnom principu da zarade novac, ili bi oni bili tako humani, pa bi građanima ne znam šta servirali, a bili na gubitku? Nisam baš siguran da bi se tako ponašali.
Kad već govorimo o navodno nezavisnim glasilima, odnosno javnim servisima gde su oni suštinski upravljali, recimo Radio-televizija Vojvodine, pa to je bila čista partijska televizija. To nije bilo u Savezu komunista tako. Znači, ljudi moji, mi smo imali bezmalo vlasnika, to je ovaj što je predsednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine, onog Gruhonjića, koji je svoje kadrove školovao u svojoj privatnoj školi novinarstva, a onda ih odatle uzme i stavi ih da budu novinari na RTV. Odatle onda crpe platu i tamo mu to plaćaju. Čak je i osnovao svoju neku katedru, iako ne znam šta je završio u životu, ali je osnovao katedru na fakultetu u Novom Sadu, da li filozofskom ili gde, kao katedra za novinarstvo, šta li već. Odatle regrutuje kadrove i stavlja tamo na RTV. Nikako se oni ne bune zbog slobode RTV, oni se bune što ne mogu pare više da crpe. To je bila čista korupcija.
Elem, kažu žale se za jednu emisiju što je skinuta sa te televizije, a sad ću da vam kažem kako je to funkcionisalo. Ta novinarka koja je imala tu emisiju, to je nekih sat vremena u toku cele nedelje, je osnovala svoje privatno preduzeće koje uradi javnu nabavku, odnosno RTV uradi javnu nabavku i, gle čuda, samo može to njeno preduzeće da ispunjava tu javnu nabavku i onda ona ima neku svoju produkciju, jer ona je jedina zaposlena, daju joj 120 hiljada dinara mesečno, na godišnjem nivou to je milion i 440 hiljada, i njoj je lep život.
Tako je to funkcionisalo kod njih. I onda oni pričaju, molim lepo, kako neko kontroliše medije. Pa pogledajte šta su oni radili. Pa tako su se krale pare građana Vojvodine. To je bio javni servis, partijska televizija tadašnje Pajtićeve nomenklature koja je bila u Vojvodini. Nama tako nešto nikada ne bi palo na pamet.
Pričaju o cenzuri. Pa ja se izvinjavam, ako je cenzura to što možete da kažete da je brat predsednika Vlade, kako su pisali pojedini mediji, citiram – najveći narko diler, švercer, ne švercer, nego je štampao pasoše za Al Kaidu, preveo je tanker iz Kolumbije do Evrope, ne znam koliko tona kokaina. To su sve pisali tako ti njihovi slobodni mediji. Onda kad ih izložite, napravite izložbu o tim njihovim svinjarijama, e, onda se oni ljute, kažu – to je udar na novinarstvo. Nije. To je njihova slika i prilika. Oni se bune zato što im je neko pokazao kakvi su ili ne znam da li se možda sada stide toga što su pisali. Samo zato se oni bune i samo zato prave ovaj haos.
Mediji u Srbiji su u njihovo vreme bili kontrolisani, pa nešto slično Pinočeovoj diktaturi otprilike. Tu je to negde bilo. I nemoj oni danas o nečemu da pričaju. Pa sve vreme su nam govorili kako je najbolje da se svi mediji privatizuju, setite se, dok su bili vlast. Stalno su nam pričali kako je privatizacija nešto najbolje na svetu. Sada kada je država skroz izašla iz medija, sad ne valja to. Sad bi oni odjednom da vraćaju. Pa hoćete vi da plaćate iz vašeg džepa te medije? Jel mislite da je to održivo? Pa izvucite iz vašeg džepa pa platite medije.
Ovde je država uradila nešto, ja moram da priznam, slažem se čak sa ovde jednim poslanikom koji je rekao da, recimo, neki mediji bi trebalo da ostanu državni, poput RTS, Tanjuga, definitivno sam pristalica toga da su ostale državne, „Politike“ čak, ali možemo o tome da razgovaramo. Izvinite, ako vi mislite da država treba da troši iz svoj budžeta za razne lokalne televizije, a da to bude čist gubitak, pa to niko normalan ne radi. Na kraju krajeva, iz EU nam stalno stižu preporuke da bi država trebalo da izađe iz medija. Evo sad smo to uradili. Oni to nisu uradili. Zašto? Zato što su tako kontrolisali medije. I nikada im nije padalo na pamet da ispune ono što EU traži. Prema tome, skandalozno je da oni o nečemu pričaju.
Kada govorimo o tim strukovnim udruženjima, moram da priznam, ja ove ljude koji su ovde kandidovani nikad u životu nisam video. Nemam pojma ni ko su, sem ovo dvoje za koje znam njihovu delatnost od ranije, ovog kolegu jednog sa Pravnog fakulteta, gospodina Antonijevića ili Antonića. Njega znam zato što sam ga viđao kad smo ispite polagali. Ali, s obzirom na njihovu delatnost, a pošto nam inače pričate da su oni strašno nezavisni, pa me zanima kako to poslanik jedne partije koja je ovde bila u dva mandata može da bude baš tako nezavisna, pa da bude u tom telu, ali to dvoje, ja u životu ne bih glasao za njih. Zbog njihove ranije prošlosti, ne pada mi na pamet, nikada u životu ne bih pritisnuo ovaj taster da kažem – da. Zato što oni nisu nezavisni. Ne može neko ko je u „Jukomu“ da bude nezavisan ili ako je bio u G17 da bude nezavisan. Ne postoji šansa nikakva. Prema tome, što se toga tiče, bar za njih dvoje znam da sigurno neću glasati, za ovo četvoro videću, još ću da razmislim.
Pričamo ovde o monopolima. Mi ovde imamo zaista jedan kablovski distributer koji na vrlo jedan skandalozan način, moram da priznam, dolazi do tržišta, kupuje razne te male distributere, guši ih itd. i ljudi imaju bezmalo 60-70% tržišta. Meni je strašno da država ne može da reaguje protiv toga. Nemate mehanizam, ne znate šta da radite, a voleo bih da se pronađe mehanizam jer je to nemoguće. Onda ucenjuju druge distributere da moraju da puštaju njihove kanale, plus da im plate novac zato što im puštaju njihove kanale. Tako se ponašaju zato što imaju tu vrstu monopola. Ja bih molio državu da zaista to preispita i da tu reaguje. Ne može neko da bude jači od državnog „Telekoma“. Ne postoji mogućnost da bude jači od državnog „Telekoma“. A nažalost je to danas slučaj ovde. E vidite, ta, pošto pričamo tako o cenzuri, diktaturi, ne znam čemu, e, vidite taj kablovski distributer je vlasnik ovdašnjeg „N1“, televizije gde su upravo gospoda kao španska serija. O čemu oni pričaju, o kakvoj diktaturi i cenzuri? Drže 60% tržišta i više. Pa baš bih voleo da je u njihovo vreme bila takva cenzura i diktatura. Samo što je tad bila stvarna, a ovo je danas nametnuta i izmišljena, kako bi, naravno, ružili državu.
Kada govorimo o tim udruženjima, znate, ovde je izgleda uzeto kao Sveto pismo, šta god objavi NUNS, to tako mora da bude. Jedino su novinari NUNS-a najbolji novinari, jedino kad njih neko popreko pogleda ili ako se nakašlje na njih, onda kreće kampanja kako se protiv novinara vodi ne znam šta, a niko ne govori o tome da ovde postoje neka druga novinarska udruženja, da postoje neki drugi novinari koji su takođe doživljavali neprijatnosti, pa i u njihovo vreme, ali ti novinari nisu bitni. Znate zašto? Zato što je ovde društvo podeljeno na naše i njihove. Daću vam primer. Moj kolega, sa kojim se ja ne slažem u mnogo čemu, ali je doživeo stravičan napad na radnom mestu, govorim o kolegi Dejanu Anđusu. Jednom su rekli nešto o njemu, nikada više ga spomenuli nisu. Znate zašto? Nije njihov. Da je njihov, oni bi vodili kampanju mesecima.
E, to je ono što je strašno. To je ono što je strašno i što je zaista nemoguće više izdržati. Nije novinar NUNS-a neko ko je zaista samo zato što je član tog udruženja najbolji novinar i ne mora da uvek oni budu izabrani. Na kraju krajeva, ako već pričamo o cenzuri i diktaturi, pa upravo ti iz NUNS-a i razni ti njihovi projekti dobili su para više nego bilo koje javno preduzeće u državi na besmislenim konkursima koje je, nažalost, ovde država objavljivala. Zato što su svoje ljude imali po konkursnim komisijama. Pa daj bože da je bila takva diktatura u ono vreme pa da je i neko drugi mogao da dobije novac, a ne samo NUNS ili NDNV, odnosno Nezavisno društvo novinara Vojvodine. To je strahovito licemerje.
Naravno, što se tiče samog REM-a, moram da priznam, ja lično nisam zadovoljan, evo, baš oko prekograničnih kanala, moram da budem tu iskren. Pa ja, između ostalog, sam na jednoj televiziji koja je televizija u ovoj državi, plaća porez ovoj zemlji, za svaku reklamu morate da platite porez, a vi ovde imate stvarno neke televizije koje imaju mastere svoje ili već gde u inostranstvu, puštaju naše reklame i ne plaćaju dinara državi. Pa to nije normalno.
Pravo da vam kažem, ne sviđa mi se to što će se SOS kanal možda ugasiti, odnosno jedan taj kablovski distributer što drži 60% tržišta će ga izbaciti. To je skandal. To je zaista skandal. Taj SOS kanal, izvinite, možda sam ja, ja volim sport, odrastao sam uz taj kanal, a sada ga neko izbacuje samo zato što nije njihov i zato što im pravi konkurenciju. Sada bi ja trebalo da zovem SBB i kažem – sram vas bilo, šta to radite? Onda bi neko skočio i rekao bi – vidi, vlast vrši pritisak na nezavisnog distributera. A to oni, inače, stalno rade. Oni naređuju televiziji koju emisiju mora da pusti i govore kako to mora tako da bude, da je to velika diktatura ako je vlasnik televizije odlučio da skloni neku emisiju. Pa to zaista nema smisla. Pa to zaista nema smisla. Hajde da jednom kažemo o čemu se ovde radi. Najveći deo povike dotične gospode posebno tih strukovnih udruženja koji su više njihove partijske ispostave je upravo zbog toga što više ne mogu da crpe pare od države i to je jedini razlog što oni ovo rade.
Ne bih dalje dužio. Mislim da je bilo sasvim dovoljno. Svakako ću zadržati za neki naredni period kako se bude ovo odvijalo da o ovome razgovaramo, ali u dogovoru, naravno, i sa svojim kolegama iz poslaničke grupe dobro ću razmisliti kome da dam i da ukažem poverenje. Nadam se, naravno, boljem radu REM-a. Mislim da je do sada to bilo prilično loše, a da to može da se popravi i da svakako naše televizije daleko, daleko bolje rade i bolje funkcionišu. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Pravo na repliku ima narodni poslanik Balša Božović. Izvolite.
...
Demokratska stranka

Balša Božović

Poslanička grupa Demokratska stranka
Zahvaljujem, predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovde smo čuli od pređašnjeg govornika niz optužbi, kao da je na vlasti danas DS, a ne SNS. Mislim da je više nego degutantno da o medijskom mraku četiri godine, nakon totalnog mraka u medijima u Srbiji, neko optužuje DS za stanje u medijima, četiri godine otkako je jedna stranka na vlasti.
Nikada se nije dogodilo u Srbiji da vlasnik neke televizije ukine neku emisiju. To se nije događalo. Događalo se da vlasnik može da dobije ili ne dobije pravo na nacionalnu frekvenciju ukoliko ima ili nema neke emisije. Iz tog razloga smo se danas bavili pitanjem, na osnovu kojih kriterijuma mi biramo članove RRA nekada, danas REM-a koji to dozvoljavaju vlasnicima medija u Srbiji.
Dakle, ovde koliko sam imao prilike da pročitam, oni mogu i da opomenu i da kazne, mogu da oduzmu pravo nekome, ali to se za četiri godine nije dogodilo. Mi smo pisali prigovore, pisali smo žalbe, nikada nismo dobili odgovor na stanje u medijima danas u Srbiji, ne samo kada je u pitanju politička stranka koju ja predstavljam, nego kada je u pitanju nivo kulture koje neki mediji ili nekulture propagiraju svakodnevno u Srbiji. E, to je javni interes koji vas apsolutno ne zanima. Vi želite samo da se obračunavate sa onima koji su te četiri godine bili na vlasti. Zahvaljujem.