Četvrta sednica Prvog redovnog zasedanja , 18.05.2017.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Četvrta sednica Prvog redovnog zasedanja

01 Broj 06-2/83-17

18.05.2017

Beograd

Sednicu je otvorila: Maja Gojković

Sednica je trajala od 10:05 do 17:55

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala vama.
Đorđe Vukadinović.

Đorđe Vukadinović

Poslanička grupa Nova Srbija - Pokret za spas Srbije
Poštovane kolege, gospodo ministri, nije čudo kada koleginica iz SPS da će SPS podržati ove zakone, ali jeste donekle iznenađenje, baš za one koji crno belo gledaju kada ja kažem da ćemo ja i moje kolege podržati barem deo ovih predloženih zakona, pre svega onih koji se tiču, naravno uz neke rezerve i amandmane koje smo podneli, Agencije za osiguranje depozita jer to jeste smisao, treba da bude smisao skupštinske rasprave, a ne ta crno bela podela koja nas povuče, na vlasti opoziciju, koja je prirodna, logična i potrebna, ali ne po svaku cenu.

Pre par nedelja smo ovde imali na žalost izuzetak, a treba da bude praksa i pravilo, jednu kvalitetnu raspravu sa dva predloga zakona, dva predloga medicinskih zakona o transfuziji i transfuziologiji i o biomedicinski potpomognutoj oplodnji, gde za ministra Lončara, manje-više znate, poznato je javnosti, kakvo je mišljenje opozicije koji je imidž imao gospodin Lončar kada je izabran za ministra i kakve su kritike na njegov račun stizale, ali on je došao spreman sa dva ozbiljna predloga zakona i niko dobronameran nije mogao zbilja da prenebregne tu činjenicu da smo imali jednu kvalitetnu i dobru raspravu. To bi trebalo da bude zapravo uputstvo i preporuka kako bi trebalo da izgledaju ove naše debate, uključujući potrebu da se nekada vodi i polemika i da se nekada stavi akcenat i na ove političke dimenzije.

Danas imamo delimično taj slučaj, ali na žalost imamo i dva predloga zakona koje ja i moje kolege, a verujem i nadam se i dobar deo parlamenta ne može da podrži, jer se u ova druga dva predloga, tačke dnevnog reda radi zapravo o novim kreditima, odnosno dugovima i povećanju duga, ovoga puta za javna preduzeća, ali dug je dug, svejedno, i država Srbija i ova Skupština treba da daju garancije za taj dug koje dva javna preduzeća, odnosno ta dva kredita koja treba ta javna preduzeća da preuzmu.

Da se vratim na ono što je pozitivno. Ako sam dobro razumeo, ideja predloženih, ne ovih pozajmica, odnosno ne ovih kredita koje uzimaju EMS i EPS, već ova rešenja koja se tiču Agencije za osiguranje depozita jeste da sada ta Agencija ima mogućnost i dobija mogućnost da fleksibilnije raspolaže tim sredstvima i da umesto da da sredstva kojima raspolaže, sredstva Fonda kojima raspolaže, da ih ulaže samo u strane banke, sada može da ih plasira preko Vlade Srbije, odnosno preko države Srbije i kao hartije od vrednosti koje izdaje Narodna banka i država Srbija.

Mislim da je to dobro rešenje i preporučio bih samo da Vlada, odnosno ministar razmisli o tome da se izbaci iz Predloga zakona jedna ograda koja tu postoji da je to nešto što je na snazi samo dok traju te okolnosti. Koje okolnosti? Okolnosti, to su neke kolege rekle, ali da podsetimo na ono što je zbilja važno, da najveći broj banaka danas u svetu, tih kredibilnih banaka, kojima vredi i u koja je sigurno ulagati sredstva, zapravo imaju negativnu kamatu. Drugim rečima, one naplaćuju da bi vam čuvale novac.

Država Srbija kada bi čuvala taj novac u tim bankama mora da plaća u taj ukupan fond i sredstva se smanjuju. Zbog toga ovo rešenje mislim da je inače pozitivno i sada smo spremni da podržimo taj predlog i to rešenje, čak i u ovom generalnijem smislu. Zašto bismo se unapred ograničavali da ta mera važi samo dok su takve negativne kamatne stope na svetskom tržištu? Zašto naša država, zašto njene hartije od vrednosti ne bi bile jednako konkurentne ili barem učestvovale ravnopravno sa tim nekim stranim bankama? Na kraju krajeva, uvek nam je cilj ako možemo po dobrim uslovima, da ne bude rizik, a nadamo se da neće biti rizik ako se ova obećanja koja naša Vlada stalno daje delimično ispune, onda rizika neće biti i zašto ne bismo ulagali i plasirali preko Narodne banke i u domaće hartije od vrednosti?

Podržavam predlog rešenja, ali sugerišem da se odbaci ova ograda dok traju okolnosti koja zato na neki način favorizuje plasman stranim ili čak imperativno nameće plasman u stranim bankama.

Ta mera, ako se ne varam, a vi ćete me ispraviti, potiče iz vremena Mlađana Dinkića kada je on vodio glavnu reč o finansijama, pa dobrim delom i o ekonomskoj politici ove zemlje i ona je takođe imala neki smisao kada je donošena, ali mislim da je suviše restriktivna i unapred isključuje i kvalifikuje domaće hartije od vrednosti. U tom smislu podržavam taj predlog rešenja i sugerišemo da se ovo čak malo manje bojažljivo formuliše.

Meni je indikativno da ste vi u jednom trenutku rekli da vas čak kritikuju, da trpite kritike zbog samog tog rešenja kao da postoji neka cenzorska komisija, ne mislim u državi nego na nekom transnacionalnom nivou, koja je nesklona tome da se te hartije i taj novac ulaže i plasira na domaćem tržištu, verovatno ih straha od mogućnosti zloupotrebe. Zloupotreba je uvek moguća, ali posebno na neki način ako imamo poverenje u ljude koji vode tu agenciju, onda treba da imamo i poverenja da će ona voditi računa o interesima države Srbije, kao naravno i o tom novcu kojim raspolaže. Da li će to biti slučaj ili neće, to ne možemo unapred znati. Mera je dobra. Zaslužuje podršku i sa zadovoljstvom ću glasati za nju.

Na žalost, postoje druge dve tačke dnevnog reda, a tiču se ovih zajmova za Elektroprivredu gde ne možemo na taj način podržati zbog razloga o kojima smo delimično, gospodine ministre Vujoviću, razgovarali kratko jer nije bilo dovoljno vremena prilikom prethodne naše sednice i ako se ne varam u roku od pet dana vi ste ovde u prilici da branite čak četiri kredita, ne baš ista. Ovo su krediti za EPS i EMS, a ono su pare koje dobija država Srbija i budžet Vlade Srbije, ali je poenta ista.

Mi smo se dakle, kolege drage, skrećem vam pažnju, za svega sedam dana ili pet dana, zavisi kako brojimo, ovde obavezali da će se država Srbija zadužiti direktno ili indirektno, država ili javna preduzeća, što opet garantuje država, za, ako sam dobro sabrao, 283,6 miliona evra.

Prošle nedelje ili u ponedeljak smo izglasali 180 plus 41 i danas treba da se izjasnimo, odnosno ovih dana o pozajmici novoj, novom kreditu od 45 miliona evra i još 15 miliona evra. Znači, 45 za Elektroprivredu i 15 miliona za Elektromreže. Dakle, 45 i 15 je 60 i onih 223 od prošle nedelje, to je 283,6 miliona evra. Što kaže kolega, malo li je?

Znam i video sam iz ovih podataka da su to relativno povoljne kamate. Znam da umete dobro da obrazlažete, što ste prošli put demonstrirali, i da na neki način posle vašeg izlaganja nekada deluje kao da nam je to poklon otprilike, a ne kredit.

Zdravorazumski gledano, i građani Srbije to ipak znaju, dug je dug, a dug je uvek zao drug. Treba izbegavati zaduživanje kad god je to moguće. Dakle, moje pitanje vama direktno, odnosno sada i kolegi Antiću, odnosno vašem kolegi ministru Antiću glasi – ako je tačno da su bilansi kao što je predsednik Vlade rekao, bilansi EPS takvi da ima pola milijarde ili 440 miliona evra na računu, ako je ovaj kredit 10% ili 10 puta manji koji sada uzimamo od Nemačke razvojne banke, a za projekat koji je vredan i nema nikakve sumnje da je potrebno rešiti taj ozbiljan problem i tehnološki i ekološki problem sa Termoelektranom „Nikola Tesla“, zašto se onda uzima kredit, a ne radi iz tih takvih impresivnih rezervi koje EPS ima na računu? Dakle 440, a ovde je reč o 45 miliona. Znači, bukvalno 10%.

Isto tako, u tom svetlu, ovde pomenuta investicija u Crnogorsku elektromrežu deluje mi, a vi ćete reći vaše mišljenje, ili ste već rekli, sumnjivo i dubiozno, tim pre što mi samo delimično i minimalno, ako tako mogu da kažem, investirali u tu Crnogorsku elektromrežu, a to nas je koštalo, ako se ne varam, a vi ćete me ispraviti, upravo tih nekih desetak miliona evra, upravo onoliko koliko je ovaj drugi kredit koji Elektromreža Srbije uzima opet od Nemačke razvojne banke.

Ja osnovano sumnjam i voleo bih da podelim tu sumnju sa vama, sa kolegama, sa ministrima, sa javnošću, da ovo napadno zaduživanje, a nije ni prvo ni poslednje, koje se kada je reč o EPS ide i oslanja na nemačke izvore. Pitam sebe, pitam i vas, a vi me demantujte, meni će biti drago, da to može da se shvati kao neka vrsta predigre i pripreme terena za prodaju EPS ili makar EMS kao najprofitabilnijeg potencijalno dela Elektroprivrede upravo Nemačkoj? Recimo da se ti krediti ne vrate ili ne budu mogli da se vrate, onda će se pojaviti potreba ili kao spasonosno rešenje, to obično tako biva, tako je barem bivalo, pa onda uđemo u strateško partnerstvo, pa iz strateškog partnerstva zapravo korak po korak pojavi se kao manjinski, a onda vrlo brzo i kao većinski vlasnik i tako izgubimo kontrolu i nad tako strateškim i važnim preduzećem kao što je EPS.

Ovde su iznošeni dosta ubedljivi podaci, koje ste vi samo delimično i ne previše uspešno demantovali, o padu proizvodnje struje u Srbiji prvih meseci ove godine. Postoje olakšavajuće okolnosti i vi ste ih naveli, s tim što mislim da je ovaj klimatski argument možda najtanji, jer kao što ste videli i kao što se pokazalo, proizvodnja je padala još više u februaru nego u januaru, a još više u martu nego u februaru ove godine. Dakle, tu postoji problem.

Da to nije samo zlonamerno zvocanje nekih opozicionih poslanika, ja ću ovde citirati reči nekoga ko bi trebao i za vas i za moje kolege preko puta da bude vrhovni autoritet. To je predsednik Vlade Aleksandar Vučić, koji je prilikom svoje posete pominjane ovde, upravo Kolubari, rekao, citiram: „Nama ove godine probleme pravi EPS zato što nema dovoljan rast proizvodnje u odnosu na prošlu godinu, imamo probleme u proizvodnji uglja, ne znamo kada će se rešiti Kostolac, imamo probleme sa klizištima, nismo napravili nove otkrivke“. Završen citat. To su, dakle, reči predsednika Vlade Aleksandra Vučića. E sad, možete dozvolite nama da onda to isto možda kažemo nešto oštrije i možda manje optimistički ili manje blago nego što je to zvučalo kod njega.

Dakle, problemi su realni, postoje i vi ste ih takođe u svom izlaganju ovde jednim delom prihvatili. Slažem se da su problemi realni i ne misli da su oni od juče i da oni idu na konto samo rukovodstva niti ove vlasti, ali skrećem pažnju da ima tu i, kako bi se reklo, pored objektivnih teškoća i subjektivnih problema i subjektivnih okolnosti. Šta su subjektivni problemi? To su kadrovi koji vode to preduzeće. Jer, ako sam dobro razumeo, a mislim da jesam, glavni problem zašto je smanjena proizvodnja struje, ne govorim sad o ovoj hidrološkoj situaciji, jeste manja proizvodnja uglja. Znači, TENT je manje proizveo struje jer je manje stizalo uglja iz Kolubare. Vidite, gle čuda, to je detalj koji je možda promakao javnosti, a možda i nekim kolegama, sadašnji vršilac dužnosti čitave EPS stigao je upravo iz Kolubare. To je gospodin Milorad Grčić. Dakle, on je direktno i indirektno odgovaran. Sada je direktor EPS, a doskora je bio upravo direktor Kolubare. Dakle, tu je teško pobeći od neke vrste i objektivne i subjektivne odgovornosti za aktuelno rukovodstvo EPS, iako je ono, ako se ne varam, u VD stanju.

Nezavisno od toga, bilo je reči o kadrovskoj osposobljenosti javnih preduzeća. Postoji jedna škola mišljenja, a dele je i neke kolege i u opoziciji i u vlasti, da je najbolje da se sve proda i privatizuje. Onda, rekao bih, kadrovi poput pomenutog gospodina Grčića, da ne bude da je sada on crna ovca, nije on jedini, možda čak nije ni najgori, dakle, kadrovi takvi, takva rešenja služe kao glavni argument kolegama nekima iz vlasti i iz opozicije, analitičarima i ekonomistima, uglavnom ove neoliberalne orijentacije, da kažu – evo, vidite, ta javna preduzeća, to je rupa bez dna, najbolje da mi to sve prodamo, da nam dođu stranci i onda kada bude privatno i to strano privatno, onda će da procveta. Ja se duboko ne slažem sa tom filozofijom, a verujem da se ne slažete ni vi, gospodine Antiću, a nadam se da se ne slažu ni kolege sa druge strane.

S druge strane, ako imamo takve kadrove i ako imamo takve bilanse kakve imaju mnoga javna preduzeća, a sada, bogami, plašim se da i EPS ide tim putem, da ne nabrajam neka druga, onda će to biti glavni argumenti, sjajan argument svima koji kažu – hajde da rasprodamo jer mi nismo u stanju da time uspešno rukovodimo. Da bismo taj argument izbili iz ruke, onda moramo ta javna preduzeća učiniti efikasnim na različite načine, a pre svega kvalitetnim menadžmentom.

U vašim rukama, i završavam time, gospodo i kolege, su i nož i pogača, apsolutna većina poslanika i praktično sva vlast u zemlji na svim nivoima. Pa, dovedite sposoban menadžment, nađite u svojim redovima ili sebi bliskim redovima ljude, stručnjake koji mogu to da dobro vode. Nemojte nesposobnim kadrovima da dajemo municiju onima koji žele da to upropaste da bi se pokazalo da su u pravu i da bi mogli da poentiraju i da kažu kako država, a pogotovo država srpska ne može da bude dobar vlasnik bilo čega. S tom argumentacijom se pokušala i prodaja Telekoma pre neku godinu. Ako je za utehu, i prethodna vlast je takođe pokušavala da proda Telekom, pa nisu uspeli. Od toga se odustalo i ovoga puta.

Dakle, ta vrsta neoliberalne, ja bih rekao pogubne ekonomske filozofije hrani se upravo lošim radom javnih preduzeća i lošim radom kadrova, kakvi su sada imam utisak i na čelu EPS. To se može sprečiti, to se mora sprečiti i onda i ovi krediti, ponavljam i završavam time, da za pet dana ova Skupština na neki način potvrđuje zaduživanje ove države u iznosu od 280 miliona evra, pa se takve situacije, nadam se, neće ponavljati, tj. moći će se izbeći. U protivnom nam sledi dužničko ropstvo, i to ne u nekoj dalekoj, nego u vrlo bliskoj budućnosti. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima Dubravka Filipovski. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Dubravka Filipovski

Narodni poslanici koji nisu članovi poslaničkih grupa
Zahvaljujem, predsednice.

Uvaženi ministri, uvažene kolege i koleginice narodni poslanici, mi danas u ovom visokom domu raspravljamo o dva seta ekonomskih zakona i dva zajma za EPS i EMS.

Što se tiče ovih ekonomskih zakona, moram da podsetim da smo mi pre dve godine i nešto, odnosno 3. februara 2015. godine usvojili novi Zakon o osiguranju depozita i o Agenciji za osiguranje depozita, i to iz dva osnovna razloga. Prvi je što su Agencija i Fond za osiguranje depozita bili ispražnjeni do poslednjeg dinara, pa je onda stečajem banaka i zaštitom deponenata država morala da interveniše sredstvima iz međunarodne zajednice i to od Svetske banke, Banke za obnovu i razvoj i Evropske banke za obnovu i razvoj.

Te organizacije su tražile od nas da donesemo zakone koji će urediti i pitanje osiguranja depozita i pitanje rada Agencije, u skladu sa međunarodnim standardima. Mi smo to uradili 3. februara 2015. godine, a danas mi intervenišemo sa ovim izmenama u ova dva zakona zbog negativnih kamatnih stopa u evrozoni. Smatram to jednim korakom napred, korakom u dobrom pravcu, kada mi sami preduzimamo veoma važne korake koji nam pomažu da stabilizujemo naš ekonomski sistem.

Što se tiče zajmova od Nemačke razvojne banke za EPS i za EMS, od ovog zajma očekujemo efikasniji rad EPS-a i EMS-a i očekujemo da proizvodnja bude veća i da imamo određeni napredak u zaštiti životne sredine. Veoma je važno što je reč o zajmu koji ova dva javna preduzeća sama treba da izmire, a što je u stvari država samo garant zbog povoljnih uslova.

Složila bih se sa vama, gospodine Antiću, da EPS prolazi kroz ozbiljnu transformaciju i tranziciju, pored EPS-a kroz tu oblast transformacije prolaze i Železnice Srbije. Verujem da će se proces naših javnih preduzeća koja su već duže vreme u problemu zaokružiti u narednom periodu sa jednim pozitivnim ishodom. Naravno da to nije ni malo lako ni jednostavno.

Mislim da moramo kao država da iskoristimo maksimalno ogroman potencijal koji imamo i u smislu korišćenja obnovljivih izvora energije. Tu nam pogoduju i mnogi regionalni projekti, a ovaj zajam treba da bude jedan zamajac za izgradnju transbalkanskog koridora, ali i da omogući rekonstrukciju sistema transporta pepela u najvećoj EPS-ovoj termoelektrani, a rezultat toga treba da bude kvalitetniji vazduh, sa ciljem da se zaštitimo od zagađenja i naravno uopšte vazduha i zemljišta.

Mislim da je veoma važno da se sva ova četiri zakona u danu za glasanje podrže i da su građani Srbije shvatili kolika je važnost uzimanja povoljnih kredita, odnosno zajmova, a isto tako koliko je važno da i preduzimamo određene korake u smislu zaštite našeg ekonomskog sistema kada su u pitanju negativni trendovi kamata u evrozoni. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Marko Đurišić, Ana Ćirić, Aleksandra Jerkov, Jelena Vujić Obradović, Zoran Krasić.
(Goran Ćirić: Prešli ste na listu?)
Na listu.
(Goran Ćirić: Mislio sam da ima još ovlašćenih.)
Pa neće niko od ovlašćenih. Poslaniče, nemojte, bili ste odve kod mene. Pitala sam da li želite sada ili posle. Rekli ste – sutra.
Reč ima Zoran Krasić. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Prvo ću krenuti od ovih zakona koji se odnose na garancije. Pokušaću da izbegnem priču o onome što smo napisali o amandmanima, pošto će o tome biti reči kada bude rasprava u pojedinostima. Moram da obavestim javnost da, prema zvaničnim podacima Ministarstva finansija, 31. marta 2017. godine javni dug Republike Srbije iznosi 24,9 milijardi evra. Čitam vaše podatke, tako da nemate potrebe da bilo šta osporavate. To je u dinarima oko 3.089 milijardi dinara.

Moram da vam kažem da kod nas u Srbiji imamo tri načina prikazivanja stanja javnog duga i učešća javnog duga u BDP-u. Prema Zakonu o javnom dugu, 31. marta to je bilo 65,3%, prema metodologiji EU to je 62,1%, prema Zakonu o budžetskom sistemu to je 66,2%, a prema Narodnoj banci Republike Srbije možemo samo da pretpostavimo koliko bi to moglo da bude.

Drugi vrlo značajan podatak za ovu današnju raspravu jeste da je Republika Srbija u prva tri meseca ove godine imala transakcije po osnovu javnog duga i samo ću da navedem nekoliko. Kada su pitanju državne hartije od vrednosti emitovane na domaćem tržištu, stanje 1. januara je bilo oko 1.000 milijardi dinara, a 31. marta to je smanjeno na 995 milijardi. Ako uzmemo Nemačku razvojnu banku, stanje duga 1. januara 2017. godine je bilo 10.542.000, a 31. marta to je 11.000.000 i nekoliko. Znači, raste.

Evroobveznice. Obaveze po osnovu evroobveznica su se nešto neznatno smanjile. Ako pogledamo kao indirektnu obavezu ovo što imamo prema Nemačkoj razvojnoj banci, onda vidimo da je stanje duga 31. marta 2017. godine povećano, to je 7.253 sa 6.951. Sve ovo iznosi, da vidimo u kakvim trendovima mi živimo, kakvi su trendovi i šta se donosi.

Stanje garancija Republike Srbije na dan 31. mart 2017. godine, Elektroprivreda, ako to pretvorimo, u milionima evra, to je 378 miliona evra, indirektna obaveza Republike Srbije. Ako pogledamo EMS, tu izmenite, oni nisu javno preduzeće, oni su akcionarsko društvo, u ovim vašim obrascima, kod njih se to zadržalo na 41,1 milion evra. Znači, Republika Srbija sa garancijama duguje ukupno preko 2,25 milijardi evra. Još jedan vrlo interesantan podatak jeste da od 2012. godine obaveze po osnovu garancija Republike Srbije za EPS od 184,5 miliona evra porasle su na ovih 378 miliona evra, što takođe ukazuje na neki trend.

Vrlo je interesantno za javnost i za Vladu da se upozna sa troškovima servisiranja javnog duga. Ja bih vas zamolio da obratite pažnju, citiram podatke koje Ministarstvo finansija ima. Vidite, troškovi servisiranja javnog duga od 1. januara do 31. marta 2017. godine, ovako izgledaju. Kada su u pitanju državne hartije od vrednosti emitovane na domaćem tržištu, obaveze po osnovu glavnice, to je 930 milijardi dinara, a kamate 27 koma nešto. Znači, samo za kamate se isplatilo otprilike trećina glavnice. Vrlo interesantna stvar. Kod Nemačke razvojne banke za glavnicu je dato 47,5, a po osnovu kamata 1,7.

Interesantna je stvar i kod evro obveznica, ništa nismo plaćali po osnovu glavnice, ali smo 12,566 miliona dali po osnovu kamate i ako se pogleda spoljni dug, direktne obaveze za prva tri meseca, mi smo za četiri milijarde dinara više platili kamate nego glavnicu.

Vrlo interesantno i dobar pokazatelj šta se dešava sa našim javnim finansijama. Interesantno je da i u pogledu zaduženja, naše obaveze u dinarima su od ukupnog javnog duga 20%, evro od 40%, dolar 33 koma nešto posto. Vrlo, vrlo, interesantni pokazatelji ukazuju da treba biti vrlo oprezan prilikom bilo kakvog razmišljanja o direktnom i indirektnom zaduživanju.

Samo da vam skrenem pažnju da po osnovu emitovanih hartija od vrednosti sa stanjem na 31.3.2017. godine, naše obaveze u ovom mesecu iznose 138 miliona evra i 16,7 milijardi, to je za juni mesec, za maj mesec je 20 milijardi 520 miliona dinara i 100 miliona evra.

Svako ko ovo rastumači ove podatke videće da ovo naše zaduživanje poprima alarmantne tokove i da sve dolazi na naplatu. Još jedanput da ponovim da se ne bi zaboravilo, čitam zvanične podatke.

Ova Vlada je tamo negde jula meseca 2012. godine zatekla stanje javnog duga 15,469 milijardi evra, a 31. marta ove godine, stanje duga je 24,5 milijarde evra. Vi po pravilu emitovanjem hartija od vrednosti, trebate da se razdužujete. Imam podatke i o kretanju kamatnih stopa, takođe o nečemu što je vrlo nepovoljno.

E, sad ako uzmemo ova prva dva zakona, ja vas samo podsećam da Međunarodna banka za obnovu i razvoj, odnosno Svetska banka je odobrila kredit, projekat podrške Agencije za osiguranje depozita od 145,3 miliona evra i to se nalazi u koloni direktne obaveze prema inostranstvu, što podrazumeva da su to direktne obaveze Republike Srbije, nisu indirektne obaveze. I ako po tom osnovu plaćamo neku kamatu o kojoj ste pričali na početku, onda je to obaveza Republike Srbije, a ne Agencije za osiguranje depozita, jer je Republika Srbija namenski uzela taj zajam da bi sanirala Agenciju za osiguranje depozita, koja je 2012. godine ostala bez kapitala.

Zašto? Zbog „Agrobanke“, „Razvojne banke Vojvodine“, „Univerzalbanke“, „Prve beogradske banke“, „SDPR banke“, da vam ne pričam šta je sve bilo, ali ste tada osnažili „Poštansku štedionicu“, pa ste joj dali mnogo više imovine i tako je agencija ostala bez kapitala.

Agencija za osiguranje depozita, osigurava 14,5 milijardi evra depozita fizičkih lica, mikro, makro i srednjih preduzeća. Dakle, 14,5 milijardi evra ukupnih depozita je osigurano, kvartalno, banke uplaćuju 21 milion evra, kao obezbeđenje da ukoliko banka krene u stečaj na dan otvaranja stečaja, počinju da se računaju rokovi u kojima agencija treba da sanira štediše i deponente. Sada se tu povezuju dva posla. Jedan je posao agencija, primarni zadatak da putem premije obezbedi sredstva u Fond za osiguranje depozita, do nekog standarda od 0,8% i ako ste vi projektovali 5%, i ako se pridržavate one direktive EU iz 2014. godine, ali ovom intervencijom u zakonu, gde se omogućava da devizna sredstva Fonda za osiguranje depozita se plasiraju u dužničke hartije od vrednosti hartije koje izdaje Republika Srbija je pogrešan potez.

Ona mobilna sredstva sa kojima treba da se zatvori, smiri situacija na bankarskom tržištu, umire deponenti, jer svaki stečaj prouzrokuje paniku, zašto to ne reći, vi imate nameru preko ovog zakona da na relativno dug vremenski period angažujete u državne hartije od vrednosti koje služe za popunjavanje budžetskog deficita i za neke kapitalne investicije. Mislim da to ne sme da se radi.

Zatim, Agencija za osiguranje depozita ima svoje depo račune kod Narodne banke Srbije.

Narodna banka Srbije je komisionar za devizna sredstva koja se nalaze u fondu, a ovim zakonom vi omogućavate da komisionar emituje hartije od vrednosti i da kupac bude njegov agent, komitent.

Ovde se na jedan način prikriva situacija da nedostaju sredstva, tim pre što ste u poslovanju, ne kažem vi konkretno, nego u nekom ranijem periodu 2007. godine 11,8 miliona dinara je agencija izgubila u poslovanju sa hartijama u vrednosti, najkvalitetnijih banaka, Nemačke centralne banke, devizni depozit je u pitanju, odnosno plasiranje sredstava iz Fonda za osiguranje depozita radi kupovine hartije od vrednosti, takođe dužničke nemačke države.

Vi ste ovde sada nama napravili jednu priču, negativne kamatne stope, ali ste pogrešno predstavili. To su kamate koje se plaćaju na ono što ste se zadužili kod Svetske banke, a ovde po zakonu vi ste predstavili, ako devizna sredstva agencija plasira u inostranstvu na neki devizni račun, kao depozit, a tamo se kažnjava depozit sa negativnim kamatnim stopama, da se ta šteta ne bi desila, hajde mi to da uložimo u državne hartije od vrednosti, pa ste otvorili drugu temu.

Kako je moguće da se najveća zarada ostvaruje trgovinom dužničke hartije od vrednosti koja izdaje Republika Srbija? Šta je sa našim bankarskim sistemom? Dakle, 14,5 milijardi evra depozita, što štednje, što depozita i koliko je to deponenata? Dakle, 50.000, 100.000, koliko je to računa, 10, 15, 20.000 i sve su to pitanja na koja treba da se odgovori.

Nažalost, u obrazloženju ova četiri predloga zakona nema nijednog, ja moram da kažem, odgovora koji bi mogao da na neki način objasni ovo što sam pročitao, a to su zvanični podaci, to su vaši podaci.

Vi ovde kukate o lošem poslovanju. Ja sam samo vas citirao.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Ivan Karić, Balša Božović, Goran Kovačević.
Goran Kovačević, izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Goran Kovačević

Poslanička grupa Srpska napredna stranka
Dame i gospodo, poštovani ministre, danas na dnevnom redu su četiri zakona. Ta četiri zakona u stvari mogu da se podele u dva seta. Dva zakona se tiču Agencije za osiguranje depozita i dva zakona se tiču kreditnih linija za funkcionisanje preduzeća koja se nalaze u vlasništvu Republike Srbije.

Iako se čini da ovi zakoni su prilično različiti, i jeste tačno. Dva zakona se nalaze u delu koji se tiče finansijskog sektora, odnosno funkcionisanja banaka, odnosno osiguranja depozita i dva se nalaze u delu privrede. Suštinski, ova dva zakona, ova četiri zakona, ova dva seta zakona imaju jednu osnovu. Radi se o promenama koje su, pre svega, nastale u finansijskom sektoru. U finansijskoj sferi se nalazi osnova zašto donosimo ova četiri zakona. Iako se čini da su različiti, njihova osnova nalazi se u različitim kamatnim stopama.

Agencija za osiguranje depozita je agencija koja prikuplja finansijska sredstva i, po članu 8. Zakona o agencijama, ona kaže da finansijska sredstva koja se nalaze u dinarskoj vrednosti moraju da budu usmerena, odnosno da treba da budu usmerene na hartije od vrednosti koje štampa Narodna banka odnosno Republika Srbija, ali se ne govori o deviznim sredstvima.

Problem nastaje onog trenutka kada mi u zakonu definišemo da ta sredstva treba da se koriste na finansijskim tržištima u svetu. Godine 2008. mi ovakav problem sa deviznim sredstvima, odnosno sa osiguranjem depozita nismo imali. Kada je referentna kamatna stopa na šestomesečnom nivou iznosila 5,5% odnosno euribor na tri meseca 5,4%, na mesec dana 5,24%, mi nismo imali problem sa depozitima, odnosno prvoklasnim hartijama od vrednosti koje su se nalazile u stranim bankama, već 2009. godine počinje da se pojavljuje problem zato što referentna kamatna stopa počinje da ubrzano pada. Pik je dostignut 13. oktobra 2008. godine, 2009. već imate referentnu kamatnu stopu u euriboru koja iznosi 1,08 odnosno 0,4.

Godine 2015. u januaru mesecu euribor kreće da ide u minus na mesečnom nivou, a do kraja 2015. šestomesečni euribor je u minusu. Ako poštujete zakon, a morate da ga poštujete, poštujući zakon o agencijama, osiguranju depozita, vi finansijska sredstva koja skupite u deviznom iznosu morate da uložite u takve institucije. To znači da mi od 2015. godine, odnosno Agencija za osiguranje depozita, odnosno Narodna banka, koja je komitent, odnosno ona skuplja finansijska sredstva i za interes Agencije za osiguranje ih plasira, ostvarujemo negativnu kamatnu stopu na finansijska sredstva koja smo skupili po osnovu Agencije za osiguranje depozita.

Ta finansijska sredstva su negativna i mi prosto počinjemo da gubimo. Zato danas ovaj zakon podrazumeva da mi promenimo svoju odluku i da omogućimo Narodnoj banci, odnosno Agenciji za osiguranje depozita da može svoja finansijska sredstva da plasira i na domaćem tržištu, odnosno da kupuje hartije od vrednosti koje štampa Narodna banka odnosno Republika Srbija.

Referentna kamatna stopa u Srbiji je danas 4%. Ono što se čini i što izgleda da su obveznice koje mi izdajemo u 2016. godini, završene sa kamatnom stopom od 2%. Mi u ovom trenutku nećemo da omogućimo i neće doći do gubitka osnovnog kapitala funkcionišući na ovaj način. Ono što je suština, ako pogledate ovaj zakon koji menjamo, mi kažemo da ova mera traje samo do trenutka dok postoji negativna kamata na svetskim finansijskim tržištima. Naš problem danas nije dolar, jer u ovom trenutku, zahvaljujući kamatama FED-a, koje rastu i koje se kreću negde na oko 1%, mi polako izlazimo iz negativne kamatne stope u dolarima, ali ostajemo u negativnim kamatnim stopama u evrima. Pošto se Srbija nalazi u zoni evrozacije, pošto se nastavljamo na EU, praktično nama problem predstavljaju finansijska sredstva u evrima, koji se nalazi u Agenciji za osiguranje depozita.

Kao što imamo problem sa niskim kamatnim stopama, koje su istorijski presedan, odnosno ovo što se sada dešava neće se dešavati više nikada. Taj istovremeni razlog za donošenje odluka ova dva prethodna zakona, predstavlja po meni, ključni razlog za ove dve kreditne linije. Suština, po meni, jeste činjenica da ova dva kredita uzimamo po fiksnoj kamatnoj stopi od 0,8%.

Trenutna inflacija u evrozoni je u poslednja dva meseca otišla 0,2% i sa 1,7 došla je do 1,9%. Centralna banka Evrope je predvidela inflaciju od 2%. Ako uzmete troškove od 0,75 koji su fiksni i 0,25 koji su sredstva koja ne povučemo, mi i sa kamatnom stopom koja je fiksna, se nalazimo ispod zone inflacije.

U ovakvim uslovima, kada su ovakvi istorijski presedani, zaduživanje je potpuno prirodna stvar. Mi danas ovde ne govorimo o EPS-u. Kada govorimo o ovim zakonima, mi govorimo o garancijama koja Vlada Republike Srbije, odnosno Skupština Srbije daje za zaduživanje. Radi se o garancijama koje imaju potpuno utemeljenje u oba zakona.

Ako pogledate član 4. vi ćete videti da smo u drugoj stavci jasno rekli – ako dođe do problema u otplati zajmova, mi ćemo automatski, u suštini, blokirati račune ta dva komunalna javna preduzeća, odnosno mreže Srbije i Elektroprivredu i sa tih računa naplatiti sredstva, koja nisu oni naplatili na osnovu glavnice, kamata i ostalih troškova koji nastaju po osnovu uzimanja ovih kredita.

Praktično, ova dva zaduženja, ove dve kreditne linije su potpuno finansijski neutralne, što se tiče budžeta Republike Srbije. Mi smo i planirali za budžet u 2017. godini, potpuno su obezbedili članom 4. stav 2. da neće biti troška u budžetu Republike Srbije, biće u funkcionisanju javnih preduzeća, ne ulazeći u tehniku i razloge zašto uzimamo ove kredite. Jasno je, svima nama, da su ova dva ključna kredita koja omoguće u svojim segmentima funkcionisanja, bolje funkcionisanje ta dva preduzeća.

Pre svega, u oblasti Elektroprivrede, to podrazumeva da će ljudi u Obrenovcu imati kvalitetnije uslove za život. Ali je značajnija elektromreža. Prebacivanje napona sa 220 na 400 kilovata, predstavlja budućnost funkcionisanja elektromreže Srbije.

Prsten koji se pravi, koji podrazumeva praktično ovim kreditom samo još popunjavanje praznina, koji moraju da se popune, omogući će funkcionisanje elektromreže i celog energetskog sektora budućnosti na potpuno drugačiji način. Potpuno se slažem sa ministrom koji kaže da je EPS jedna velika, teška i komplikovana priča. Ali svi zaboravljaju da je EPS jedna ogromna razvojna šansa i mnogo ljudi danas u Srbiji zaboravlja da kaže da je proizvod koji proizvodi EPS, strašno konkurentan kao retko koji proizvod u Srbiji na tržišnoj utakmici u Evropi u funkciji realizacije funkcionisanja.

EPS će biti težak problem. Biće problem dok funkcioniše, jer je to takav sistem od kako je napravljen, ali pomaci su vidljivi od 2012. kada smo imali naplatu od 80 maksimalno procenata, do 95 u procesu distribucije, u oblasti proizvodnje, u oblasti mreže, sve to ide napred.

Ova četiri zakona, u stvari su zakoni koji pokazuju kako Vlada Srbije reaguje kada ima problem, ako je posledica ne njenog delovanja nego globalnih ekonomskih uslova reaguje da te probleme reši. Kada ima šansu da se zaduži po jeftinim kreditnim uslovima, da iskoristi.

Ono što je privilegija još malo, vi danas imate skuplje kredite u dolarima, jeftinije u evrima. U evrima će vrlo brzo doći do situacije za godinu, godinu i po dana da finansijska sredstva postaju skuplja.

Podsećam vas da inflacija u Evropi raste, kako raste inflacija samim tim raste i pokazatelji koji govore da BDP raste, da raste i smanjuje se stopa nezaposlenosti, nema potrebe za jeftinim novcem. Ovo je vreme kada se treba zaduživati.

Naravno, da Skupština Republike Srbije jeste tu da podrži Vladu Republike Srbije i ovo je primer, ova četiri zakona, odnosno set dva po dva zakona govore kako se brzno, operativno reaguje u cilju, u smislu funkcionisanja i ekonomskog napredovanja Srbije.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima ministar Vujović. Izvolite.

Dušan Vujović

Hvala lepo.
Meni je već pomalo neinteresantno da ponavljam podatke o javnom dugu, ali moram, pošto vidim da nemamo pravilno razumevanje tih veličina i mislim da je jako važno da pomenem.
Naveli ste i navodili ste gomilu činjenica, koje su citirane iz nekog izveštaja, ali zaključak nije pravilan. Kada se podvuče linija, kada se sve sabere, kada se uzme u obzir šta su efekti pojedinih oblika pozajmljivanja, kada se uzme u obzir šta su efekti promene valutnih kurseva koje mi ne kontrolišemo, stanje je sledeće. Dana, 31. decembra 24.800.000.000 evra, ekvivalent u evrima, ne stanje duga u evrima, nego je preračunato na evre. Dana 31. marta 24.500.000.000. Tačnije, cifra je smanjena za 300.000.000 tačno za otplatu kredita „Societe Generale“, od 290 i nešto miliona. Tu se tačno zna koja transakcija je dovela do smanjenja. U periodu od 31. marta do 30. aprila, to sam na prošloj našoj sednici citirao, došlo je do daljnjeg smanjenja na 24.150.000.000, a to smanjenje je rezultat i otplate nekih dospelih hartija i kredita i promene kursa.
Najnoviji podatak – sa današnjim danom, da vas obavestim, 23 milijarde i 900, biće objavljeno za par dana. Zvanično 23 milijarde i 900, isključivo zbog promene kursa. Znači, kurs nam je išao na ruku i sada smo ispod 24 milijarde. Trend je pozitivan. Da li je nivo duga visok? Jeste. I time se borimo. Da li je trend pravilan? Jeste. Da li nam se produžava ročnost zajmova? Produžava, što je dobro. Da li nam se smanjuju kamate? Smanjuju, uključujući i ovaj zajam. Dobro ste izračunali, 182 miliona ali po 0,7%, ali su ovo različiti zajmovi. Ono su bila slobodna sredstva kojim nismo povećali dug, nego su nam do sada sve dospele obaveze, tim kreditom ćemo da plaćamo. Znači, posle ratifikacije koja je urađeno ćemo dobiti tzv. pravno mišljenje i posle toga ćemo povući sredstva i njima možemo da platimo sve obaveze koje smatramo da treba da platimo tim dugom. Prema tome, sa 0,7% ćemo otplatiti neke obaveze gde trenutno plaćamo 5%, 6% i time ćemo na 182 miliona plaćati 1,2 miliona godišnje, umesto 10, 11 ili 12 miliona, koliko plaćamo danas. Trošak se smanjuje 10 prema jedan. Neće se promeniti dug ni za evro, ali će se trošak smanjiti.
Drugo, što se tiče instrumenata, dobro ste rekli, svi znamo da ovde imamo pretežno tri valute – dinari, 20%, evri, preko 40%, dolari 35%, ostatak su jeni, švajcarski franci itd, što su sitnice, mi ih i vodimo u dinarima sve zajedno, kumulativno. Nikakve dileme nema. Koji su instrumenti? I tu ste lepo rekli sve, samo što ja ne vidim nikakvog razloga da tu postoji zbunjenost. Spremni smo da napravimo posebnu sesiju, to sam već ponudio pre, i da prođemo kroz kompletne materijale. Znači, postoje hartije od vrednosti gde nema vraćanja do momenta kad ona dospeva, ne plaća se glavnica, plaća se u momentu dospeća.
Pomenuli ste cifru od 20,5 milijardi, potpuno tačno. Ali, ona je refinansirana juče, po istoj stopi po kojoj smo refinansirali prethodne. Prema tome, to je hartija koja je izdata, plaćamo kamatu, dospeva tog dana, imali smo više nego dovoljno tražnje i refinansirali smo u potpunosti 20,5 milijardi po boljoj kamatnoj stopi nego pre, ne toliko koliko smo dobili od Svetske banke, 5,6%. Prema tome, bez promene kamatne stope imali smo dovoljno likvidnosti na tržištu da to refinansiramo. To nije uticalo na dug. Jedno smo vratili, pokupili smo isto toliko para i to refinansirali. Znači, složena je matematika, složena je struktura, ali, takav je život.
Konačno, garancije koje se svuda u svetu vode prema verovatnoći da se te garancije fraktuiraju, kod nas, iz predostrožnosti našeg kreditnog rejtinga koji još uvek nije onakav kakav bi mogao da bude, vode kao da će 100% sve da budu naplaćene. Prema tome, ono što danas diskutujemo, a to su ova dva kredita, o meritornosti tih kredita sudi struka, sudi sektor, mi obezbeđujemo finansiranje, a oni kažu da li je opepeljavanje pravilni projekat, da li je kompletiranje mreže pravilni projekat, itd.
Vodite računa da KFW ima 10 puta veću tražnju za svojim kreditima nego što to može da isfinansira. Prema tome, mi smo u povlašćenoj poziciji ovde da nam oni daju izuzetno povoljna sredstva i na nama je da izaberemo projekte, da ih definišemo na pravi način, da se postignu razvojni i strukturni ciljevi koje nam daju. Oni nam daju i za vodovode, i za energetiku, itd. Na nama je kvalitet projekata, na nama je spremnost da to sprovedemo, a oni nam daju povoljne uslove. Mislim da ovo što danas odobravamo, to jeste novo zaduženje, ali projektno i biće evidentirano kao dug tek kad se ta sredstva povuku, ne pre toga. A servisiranje kad krene, za tri godine u slučaju EMS-a i za pet godina u slučaju EPS-a će biti mnogo manje nego za prosečnu cenu duga koji danas imamo.
Prema tome, ako postignemo onaj efekat koji očekujemo u realnom delu, onda imamo i realno poboljšanje energetike i servisiranje koje je mnogo povoljnije nego prosek ili bilo šta drugo. Ja ne znam kako čovek može, nego na margini, da poboljšava stvari, korak po korak. Prema tome, potpuno ste u pravu.
Dug je loš drug. Da, ako ne da efekte. Znači, ako pozajmimo ove pare, ako bacimo ovih 182 miliona, a mi radimo sve da ne bacimo, naprotiv, onda je to loš drug. Ako pozajmimo pare pa stoje, pa i tih 0,25% interkalarne kamate je trošak, onda je to pitanje nas a nije pitanje onoga ko finansira. To je pitanje sektora i naše spremnosti. Dajte da o tome razgovaramo. Ali, to je pravilno. Znači, to je pravilno, izveštavanje o statusu projekata, to je pravi način i odgovor na vašu dilemu, a ne da ne uzimamo. Jer, mi jednostavno ne možemo, sve zemlje na našem nivou razvoja pozajmljuju stranu akumulaciju.
Konačno, dilema oko toga šta se dešava sa Agencijom za osiguranje depozita. Vi ste dobro neke stvari naveli. Izvori rizika su tu poznati. Znači, Agencija je ostala bez svog osnovnog fonda koji jeste, ima karakter osiguranja. Ona je ostala zbog toga što smo bili prinuđeni da intervenišemo u situaciji kad su mnoge banke ušle u probleme. I mi smo to potpuno iscrpli do kraja. I onda je država, zbog finansijske stabilnosti, zbog stabilnosti celog sistema, gde ponovo pravilno citirate 14 i po milijardi, ne računajući sve ostale indirektne efekte, rekla – nama je u interesu da pozajmimo sredstva, da država podmetne leđa i pozajmi po 0,7% sredstva od Svetske banke i da ih, ona ih je, to se zove „on lending“, ona je ta sredstva ustupila Agenciji za osiguranje depozita, ali je na sebe primila dug. Prema inostranstvu država je dužnik, a ne Agencija. Agencija će iz svojih prihoda to servisirati. Agencija nama za te pare duguje 0,7% koje će država direktno preneti, bez naplate bilo čega, preneti Svetskoj banci kad to bude dospevalo.
Šta se sad dešava? Pošto su to pare koje nisu namenjene za trošenje, nego su namenjene kao rezerva, one stoje, pod znakom navoda u kešu, u gotovom i obično smo te pare deponovali na račun Narodne banke, ovaj put za račun i u korist AOD-a, Agencije za osiguranje depozita, koja je to držala, kao što vi imate račune po viđenju, tako su i oni to tamo držali. I Narodna banka je obično to plasirala sa svim ostalim deviznim rezervama koje je imala. Obično je to davalo neku malu kamatnu stopu, bilo je plasirano kroz vrlo ograničeni broj institucija najvišeg kreditnog rejtinga koje su nudile i likvidnost i neki prinos.
Sticajem okolnosti, koji mi ne kontrolišemo, taj prinos na to plasiranje je sada negativan. Pošto je AOD, Narodna banka ima različite plasmane i ona u proseku ima neku negativnu kamatu, ali pošto se ovde vodi računa kada je plasirano, AOD na tih 145 miliona, pravilno ste rekli, ima negativan dohodak, koji oni nemaju odakle da pokriju, sem da uzmu pare koje komercijalne banke uplaćuju kao novo osiguranje. Komercijalne banke kažu – pa, čekajte, vi ste rekli da nam pomažete, a sada nam naplaćujete i 0,7% i još negativnu stopu na ovu glavnicu. Znači, to deluje paradoksalno, ali ipak je to situacija koja se retko dešavala u istoriji. Imate negativne kamatne stope na depozite po viđenju.
Drugim rečima, kada ne bi bilo elementa rizika, mi bismo rekli – pa, ostavite to neka stoji u kešu na patosu u Narodnoj banci, pa ćemo da odlazimo da čuvamo na smenu. Razumete? Nema smisla da plaćamo. Oni su izračunali 600 hiljada evra po periodima. Mogu da vam kažem cifre, ali da ne preopterećujemo sve ciframa. Imamo cifre, možemo da vam damo tačne cifre.
Suština je da pošto je država već primila na sebe taj dug i pošto se taj nivo rizika već dogodio, da kažemo da te banke kod kojih centralna banka naša plasira devizne rezerve i onako drže, između ostalog, i naš dug, većina njih, kao što je „Dojče banka“ i ostali, imaju više naših hartija od vrednosti nego što imaju deviznih rezervi. Uostalom, naš dug je 24 milijardi, a devizne rezerve su desetak milijardi. Znači, mi imamo 2,4 puta veći dug nego što imamo devizne rezerve. To je dobar odnos, ali to su još uvek mnogo veći iznosi.
Prema tome, mi plaćamo „Dojče banci“ ne samo kamatu na hartije od vrednosti naše koje oni drže, nego plaćamo i 0,5%-0,6% na keš rezerve. To za nas, što bi narod rekao, duplo golo trenutno.
Mi samo želimo, mi ovde ne naređujemo nikome ništa, ovim zakonom da dozvolimo Agenciji za osiguranje depozita da u takvoj situaciji vidi sa Narodnom bankom, sa Vladom da li je oportuno, ne menjajući nivo rizika, da te pare plasiraju i da time ne poremete svoj odnos.
Napominjem, pored ovog iznosa postoji i rezervni kredit, drugi, koji uopšte nije povučen, koji stoji u formi likvidnosti, a to je kredit IBRD, Evropske banke za obnovu i razvoj, koji je druga polovina tog nadoknađivanja sredstava Agencije za osiguranje depozita, tako da će oni to moći ovo da povuku, čak i ako se ovo plasira, recimo, jednom godišnje, hartije ili kratkoročno neke instrumente. Oni će moći da računaju na više od polovine iznosa. Ja se nadam da neće trebati, ali ako zatreba, imaće.
Drugim rečima, radimo nešto što je i korisno, održava nivo rizika, smanjuje rashode Agencije za osiguranje depozita i omogućava da se to sve prevaziđe.
Da vas upozorim, sve ovo je privremeno rešenje zato što postoji takva međunarodna situacija i zato što država ima veliki ulog u Agenciji za osiguranje, odnosno Fondu za osiguranje depozita.
Onog momenta, i sad ponovo ste citirali jedan tačan broj, ali niste celu priču rekli do kraja, mi smo pošli od neke cifre, ali ćemo u roku od sedam, osam godina doći do tog plafona gde će komercijalne banke, uplaćujući ova osiguranja, pod uslovom da ne dođe do novog kraha i povlačenja, doći do nivoa punog fonda i onda ćemo reći – e, sad više ne treba, sad državu mogu da isplate. Oni će postepeno isplaćivati ovaj zajam, neće mu dodavati novo i da Bog da zdravlja, za 10, 15 godina ćemo biti u situaciji da će komercijalne banke u celosti biti iza Fonda za osiguranje depozita svojim davanjima na osnovu vrednosti štednih uloga. Hvala lepo.