Trinaesto vanredno zasedanje , 09.07.2019.

2. dan rada

OBRAĆANJA

...
Socijaldemokratska partija Srbije

Vladimir Marinković

Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem, kolega Rističeviću.
Reč ima narodna poslanica Jelena Žarić Kovačević. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Jelena Žarić Kovačević

Poslanička grupa Srpska napredna stranka
Hvala, gospodine Milićeviću, što ste mi dali reč.

Dame i gospodo narodni poslanici, evo nas na kraju načelne rasprave o predlozima za izbor zamenika javnih tužilaca i za izbor sudija koje se prvi put biraju na sudijsku funkciju.

Bili smo, dakle, svedoci bahatosti vlasti do 2012. godine i beskrupuloznog uticaja na pravosuđe. Osim toga, naravno, ni u drugim oblastima oni nisu briljirali. Naprotiv, za vlast do 2012. godine, vezuju se afere, pronevere, malverzacije, trgovine političkim uticajem. Praktično, sve one loše stvari koje su Srbiju unazadile i narušile ugled u svetu.

Danas vidimo da se situacija nije mnogo promenila, kada govorimo o DS, kakva je to politička partija koja na svojim organima donosi odluku da se bojkotuje parlament? Kakva je to parlamentarna stranka? I, tu nije kraj. Ta, takozvana DS, koja demokratiju izgleda ima samo u svom nazivu izbacuje članove iz stranke, jer nisu bojkotovali parlamentarni život za koji su ih, inače, građani birali. Ta stranka se izjašnjava, ta stranka daje saopštenja o tome da li su narodni poslanici ili nisu bojkotovali parlament.

Posebno je interesantno saopštenje Zorna Lutovca, da vidite ko sada vodi DS i kakvi ljudi očekuju da će doći na vlast, a povodom učešća Aleksandre Jerkov i Sande Rašković Ivić na sastanku „Ženske parlamentarne mreže“. Citiram: „Njihovo učešće se ne smatra prekidom bojkota, naprotiv, smatra se mogućnošću da se na tom telu, međunarodnoj zajednici, predstave ključni razlozi zbog čega bojkotujemo parlament, zašto su građani na ulicama i koji su nam ključni zahtevi da bismo normalizovali društvo i vratili parlament u ono što treba da bude“.

Da nije žalosno, ovakva izjava verovatno bi bila smešna, čoveka koji sada vodi DS.

Neko ko je predsednik jedne parlamentarne stranke trebalo bi da zna koje su aktivnosti narodnih poslanika, šta znači učešće u radu „Ženske parlamentarne mreže“, kao neformalnog tela i da li je i kako moguće koristiti parlament u te svrhe o kojima on govori. Ali, oni su verovatno navikli na zloupotrebe, pa takav odnos imaju i prema parlamentu.

Dakle, sa jedne strane Lutovac pokazuje veliko neznanje, sa druge strane pokazuje da ga to ne sprečava da eventualno, zloupotrebi parlament kako bi izvukao bilo kakvu korist za svoju političku partiju.

Dakle, parola pod kojom su se ponašali i 2008. i 2009. godine, kada su birali sudije „samo bahato“ važi i danas, a verovatno će važiti, odnosno verovatno bi važila i kada bi oni, kojim slučajem, došli na vlast.

Imamo još jednog potpisnika tog lažnog sporazuma sa narodom, nije Lutovac jedini primer neznanja, tu je glumac Sergej Trifunović, koji sam, doduše, čovek kaže da ne zna da odgovori na vrlo prosta pitanja koja su mu postavljena.

On, zapravo, izgleda ne zna ni šta hoće, osim kafe i to slađe, u sred emisije.

O izbornom procesu ništa, o zahtevima građana kojima se predstavlja kao veliki vođa revolucije, takođe ništa, jer i sam kaže da ne zna.

Zamislite, kada bi takve neznalice došle na vlast šta bi bilo sa našom zemljom? Šta li bi Sergej odgovorio na pitanje kakvo pravosuđe zaslužuje Srbija?

Imamo još jedan primer. Kako Vuk Jeremić zamišlja demokratiju, takođe smo imali prilike da čujemo. On bi zabranio rad SNS i još nekih političkih partija. Šta mislite kako bi sudovi funkcionisali kada bi takvi ljudi došli na vlast? Možda bi čak bilo i gore nego 2008. i 2009. godine. Oni bi upropastili Srbiju i sve ono što smo uspeli, samo bi nestalo u jednom trenutku. Upravo iz tog razloga ja podsećam na stanje kakvo je bilo u pravosuđu do 2012. godine i nekada komentarišem i dnevno političke izjave, i to je tačno, jer građani moraju da budu upoznati i svesni šta bi se desilo sa našom zemljom, sa stanjem u pravosuđu kada bi takvi ljudi došli na vlast.

Srbiji su potrebne sudije i tužioci koji su stručni, koji su nezavisni u svom radu, oni koji sude u ime naroda, a ne u ime DS, niti bilo koje druge političke partije u Srbiji.

Građanima Srbije potreban je stabilan i efikasan pravosudni sistem u koji će oni imati poverenje. Svi nosioci pravosudnih funkcija moraju imati na umu da sude po znanju i pravu, a sećanje na reformu pravosuđa iz 2009. godine neće izbledeti i neka nas stalno podseća šta na ono što u pravosuđu više nikada ne smemo dozvoliti da se ponovi. Zahvaljujem.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Vladimir Marinković

Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem, koleginice Žarić Kovačević.
Zaključujem zajednički jedinstven pretres.
Zahvaljujem predstavnicima DVT i VSS na učešću u raspravi.
Pre nego što pređemo na narednu tačku dnevnog reda, dozvolite, poštovani narodni poslanici, saglasno članu 27. i članu 87. stavovi 2. i 3. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da će Narodna skupština danas raditi i posle 18,00 časova, zbog potrebe da Narodna skupština što pre donese odluke iz dnevnog reda ove sednice.
Prelazimo na sledeći, treći po redu jedinstveni pretres, inače tačka 8. dnevnog reda - Predlog odluke o izboru člana Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki.
Primili ste Predlog odluke o izboru člana Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki, koji je podneo Odbor za finansije, republički budžet i kontrolu javnih sredstava.
Pre otvaranja jedinstvenog pretresa podsećam vas da prema članu 97. Poslovnika Narodne skupštine ukupno vreme rasprave za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničke grupe.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika, član 96. stav 4. Poslovnika o radu Narodne skupštine.
Saglasno članu 199. stav 2. i 3. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram jedinstveni pretres o Predlogu odluke o izboru člana Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki.
Da li predstavnik predlagača, narodni poslanik, dr Aleksandra Tomić, predsednik Odbora za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava želi reč? (Da)
Izvolite, koleginice Tomić.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandra Tomić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka
Zahvaljujem, predsedavajući.

Uvažene kolege poslanici, pre nego što iznesem konkretan predlog Odbora za finansije u pogledu kandidata za glasanje, odnosno izjašnjavanje Skupštini

Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki, podsetila bih samo koji je to pravni osnov u suštini koji nam je dao mogućnost da, ne samo kao Skupština, nego i Odbor, dajemo svoje predloge i odlučujemo o ovome.

Kada govorimo o Republičkoj komisiji, moram da napomenem da je ona prema Zakonu o javnim nabavkama u nadležnosti rada Skupštine Srbije, odnosno nadležnog Odbora, tako da taj izborni deo koji smo nadležni da biramo članove ove komisije, da raspravljamo o njihovom radu, finansijskom planu, izveštaju i funkcionisanju uopšte same Komisije, zaista je u nadležnosti narodnih poslanika. To je ono što je važno danas reći.

To je u stvari drugostepeni organ koji učestvuje u postupku javnih nabavki, gde pravo zaštite samih učesnika u postupku javnih nabavki ima, odnosno pravo da odlučuje, i sami narodni poslanici kroz tu kontrolu ulogu, gde mi njihove izveštaje o radu usvajamo.

Odbor za budžet, finansije i kontrolu trošenja javnih sredstava je Zakonom o javnim nabavkama, na osnovu člana 140. stav 2. utvrdio da predsednika i članove Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki bira i razrešava Narodna skupština i samim tim član 141. stav 3. jednostavno je propisao da sam postupak izbora vršimo na osnovu određenog pravnog osnova, a taj osnov je dao da, s obzirom da je prethodni član, a reći ću da ova komisija ima devet članova podeljenih u tri vreća, znači po tri člana, i pošto ne ističu istim redosledom svim članovima mandat, kada istekne jednom, onda jednostavno se raspisuje javni konkurs i taj javni konkurs traje 30 dana i na osnovu javnog konkursa koji se sprovodi u stvari mi imamo, predlog za određenog člana te Komisije bira Narodna Skupština i njemu počinje taj mandat tada. Tako da, mi u stvari ovde nemamo u istom trenutku biranje svih članova, iz prostog razloga što bi pravno trebali da obezbedimo funkcionisanje uopšte ove institucije i predmeta, na kraju krajeva, koji stižu i da bi uopšte mogla da donosi određene odluke ova komisija.

Tako da je 27. marta 2019. godine na 69. sednici Odbora za budžet i finansije donesena odluka o pokretanju samog postupka za utvrđivanje predloga kandidata za izbor članova Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki. Dakle, 2. aprila je oglas izašao u dnevnom listu „Politika“, a 3. je u „Službenom glasniku“. Uslovi konkursa, pored roka od 30 dana, su veoma visoki. Zašto govorimo o tome? Zato što su postavljeni vrlo visoki standardi kad je izbor ovih članova komisije. Taj konkurs pokazuje u suštini da ovom temom mogu da se bave isključivo ljudi koji zaista poznaju ovu tematiku, ali i pored toga, moraju da imaju završen pravni fakultet, pravosudni ispit i moraju da obavljaju najmanje tri godine da rade na poslovima javnih nabavki. Znači da u suštini ovim poslom zaista mogu da se bave ljudi od struke.

Ono što je doneseno kao određeni predlog, to je da je Odbor morao da usvoji i predloge Radne grupe. Radna grupa, inače za sprovođenje postupka za izbor članova Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki, inače je formirana još i u prethodnom mandatu i u 2016. godini i u ovom mandatu kada su se birala tada dva člana ove komisije. I tada su formirani na osnovu predstavnika poslaničkih grupa u samom odboru, tako da je ona petočlana, u sastavu: gospodin Veroljub Arsić, predsednik Radne grupe, Goran Kovačević, prof. dr Milorad Mijatović, gospodin Milan Lapčević i gospodin Goran Ćirić.

Njihov zadatak je inače da, kada se raspiše konkurs, pre svega, pregledaju dokumentaciju. Tu dokumentaciju na osnovu uslova konkursa treba da utvrde da je validna da bi kandidati ušli uopšte u postupak samog intervjua, odnosno pre toga polaganja pismenog dela testa koji je uveden još pre četiri godine, kojim se, u stvari, pokazalo da ljudi koji rade ovaj posao zaista treba da poseduju najveće kvalifikacije i taj test polažu, naravno, bez korišćenja literature. Nekada je, pre pet godina, kada je prvi put uveden taj test, bila mogućnost da se koristi literatura. Međutim, u međuvremenu je ta mogućnost ukinuta i onda se suštinski videlo koliko ko zna, kada postavite ovakav vid testa i onda utvrdite, u stvari, principe na osnovu kojih treba da bude izvršen izbor kandidata.

Radna grupa je, naravno, u ovom sastavu predložila te principe koje je 13. maja usvojio Odbor za finansije, a donesena je odluka da se 3. juna izvrši testiranje. Testiranje se vrši tako što Odbor za finansije ima ponuđenih 42 pitanja i kružnim principom dobijamo kombinaciju određenih brojeva od strane svih članova odbora, dobijamo praktično dobitnu kombinaciju pitanja koje odmah nakon toga odnosi Radna grupa i vrši testiranje kandidata koji su se prijavili.

Ono što je važno reći da je 13. juna na 78. sednici Odbora Odbor obavio i razgovor sa svim kandidatima koji su vršili testiranje i utvrdio ovaj predlog odluke koji mi danas imamo na dnevnom redu.

Kada govorimo o kandidatima, treba reći da pored toga što imaju određene obaveze zakonom propisane da bi se kandidovali na ova mesta koji su usvojeni, oni inače svoje funkcije, odnosno svoj dosadašnji posao koji su vršili, upravo je vezan za javne nabavke. Tako smo imali tri kandidata: Vladimira Stanića, koji je radno iskustvo iz oblasti javnih nabavki imao pet godina i 10 meseci, Mersihu Marković, koja ima radno iskustvo od osam godina i jednog meseca i Draganu Stanković Nikolić, koja ima 10 godina i tri meseca iskustvo. S tim što, kada govorimo o gospodinu Staniću, on se nalazi na poziciji samostalnog savetnika u Odeljenju za stručne poslove same Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki. Gospođa Mersiha Marković u Kliničkom centru kao načelnik Odeljenja za javne nabavke i gospođa Dragana Stanković Nikolić se nalazi u DRI kao viši savetnik u reviziji, s tim što je nekada radila u samoj Komisiji.

Mogu vam reći da i prema broju bodova i testiranju, a evo, tu je i gospodin Arsić, kolega koji je predsednik Radne grupe, u čijem prisustvu i još prisustvu ukupno četiri člana Radne grupe, kada su polagali, svi su prešli praktično taj prag znanja koji im je zadat kao neki limit, 80% od 42 pitanja su morali da odgovore tačno. Pokazalo se da ovaj način izbora samih kandidata je potpuno podigao jednu lestvicu kada je u pitanju znanje iz ove oblasti.

Mogu vam reći da sva tri kandidata su dobri kandidati. To odgovorno tvrdim zato što smo mi vršili izbor i 2016. godine i imali smo takođe dva kandidata, u kojem određeni kandidati nisu prošli ove limite i, normalno, izabrana su dva kandidata tada koji su imali najveći broj bodova. Ali, i sada je princip bio takođe najveći broj bodova i na samom intervjuu su se pokazale nijanse upravo u tom svom znanju i u razgovoru, da je i kandidat sa najvećim brojem bodova pokazao zaista ne samo znanje, nego i jednu širu sliku o tome kako treba raditi ovaj posao i šta je to što treba možda i poboljšati u ovoj oblasti.

Pre nego što pređem na same predloge, želim da kažem da su kandidati od 42 ukupno moguća poena dobili: Vladimir Stanić 39 bodova, Mersiha Marković 42 i Dragana Stanković Nikolić 40 bodova.

Ono što se pokazalo da je najveći broj bodova dobila gospođa Mersiha Marković, na samom intervjuu smo imali prilike, pre svega, da vidimo da biografija koju je podnela pokazuje da, pored završenog pravnog fakulteta, sertifikata za službenike za javne nabavke, pravosudnog ispita, takođe je imala i master rad koji je skoro odbranila sa ocenom deset, koji se odnosi na korupciju u javnim nabavkama.

Ono što smo imali prilike da vidimo jeste da je na mestu ovlašćenog za javne nabavke, načelnika odeljenja u Kliničkom centru, pokazala suštinski da je pre toga bila pomoćnik direktora upravo za ovu oblast. S obzirom, ako se setite da je Državna revizorska institucija dala predlog da se prema nomenklaturi radnih mesta ukinu sva pomoćnička mesta, ne samo za kliničke centre, nego za sve zdravstvene ustanove, pa i za mnoge druge iz mnogih drugih oblasti, onda je jednostavno institucija morala da nađe određeni način kako da uredi ovakvo radno mesto.

Ono što se pokazalo kao iskustvo iz ove oblasti, to je što je imala prilike da nam i na Odboru kaže da određene oblasti imaju specifične odnose kada je donošenje oduka o javnim nabavkama i da nekada treba zaista prihvatiti mišljenje iz oblasti zdravstva, da mnoga medicinska oprema koja treba da bude, odluka donesena u što kraćem roku upravo zbog hitnosti njihovog rada, kada su u pitanju medicinske ustanove, kao što je neki materijal za dijalizu, kao što su materijali, kada su u pitanju sami aparati na koje, recimo, medicinske ustanove računaju da bi što pre spasili ljudske živote, treba da imaju određeni specijalni status kada je donošenje tih odluka. Iskustvo same gospođe Mersihe Marković u tome se pokazalo da je ona, spolja i iznutra same Komisije, svesna svih činjenica koje treba da pospeše rad same Komisije.

Ono što smo imali prilike da pitamo i da čujemo, pored velikog broja predmeta koje sama Komisija ima, a malog broja ljudi koji donose odluke, da li je to jedan presudan faktor u donošenju odluka da bi se ubrzao rad, a pokazalo se da u protekle tri godine na osnovu izveštaja same Komisije se smanjio broj dana za donošenje odluka. Znači da se postigla veća efikasnost i efektivnost rada ove Komisije.

Ono što smo imali prilike da čujemo jeste da se nada da od 1. januara sa ukidanjem zabrane zapošljavanja povećanju broja zaposlenih, ali i da treba raditi na tome da se selekcija samih stručnih kadrova pospeši kada je u pitanju rad ove Komisije i da se smanje ti rokovi za donošenje određenih dokumenata, jer je to drugostepeni organ koji je zaista jako potreban da donese odluke, ukoliko dolazi do određenih vidova žalbi u postupcima javnih nabavki na donesene ugovore različitih korisnika budžeta, pogotovo, i ono što je donosi sigurno bolju efikasnost u radu komisije je transparentnost.

Znači sve veće učešće javnosti u tome kad ko donosi odluke, na koji način, ali i kaznena politika koja treba da se pooštri, jer nekada određene ustanove su spremne da plate i kazne kada je u pitanju donošenje određenih odluka ili da ono što se odnosi na velike javne nabavke, kako kažemo, se podeli na više manjih i dovodi do toga da se izbegavaju same žalbe, a upravo zbog toga da bi se efikasnije uradio posao. Danas imate mnoge ustanove koje su oslobođene tog postupka javnih nabavki za velike iznose, a upravo zbog toga da bi mogli da, kao što su škole, bolnice, efikasnije rade, efikasnije donose odluke.

Na kraju, ono što je jako važno reći, insistiranje samog našeg kandidata o kome danas razgovaramo je da treba zaista podići veći nivo javnosti i pričati u društvu, kada su u pitanju javne nabavke i kada je u pitanju onaj deo koji se odnosi na samu korupciju, jer su ljudi svesni toga da su negde javne nabavke vrlo interesantne za taj nivo korupcije, pa onda npr. vi imate neku dogovornu ekonomiju kada sami ponuđači se dogovaraju i podnose žalbe, a upravo da bi sprečili onog ko je zaista na najbolji mogući način izašao sa određenim ponudama i najjeftinijim ponudama, da bi ga sprečili da dobije takvu vrstu ugovora. Zbog toga je jako važno da mnoge nepravilnosti u samim postupcima se osvetljavaju u javnosti i ono što je dobro reći jeste da postoje i predlozi izrade izmena i dopuna, odnosno novog Zakona o javnim nabavkama koji bi sve probleme koji su se javili u samim procesima, procedurama obavljanja javnih nabavki, da je potrebno da ih sve više ubacimo kroz zakonske okvire i time u stvari smanjimo te mnoge rokove, olakšamo rad svim budžetskim korisnicima da rade ovaj posao.

Kada govorimo konkretno o samom kandidatu, ono što smo imali prilike da vidimo, ispunila je sve uslove konkursa, sa ovim svojim izlaganjem na samom intervjuu dala jednu širu sliku o tome kako je sprovoditi sadašnji zakon, da je rekla da je dobar zakonodavni okvir, da je na mnoge stvari o kojima je govorila, a o kojima su članovi Odbora postavili pitanja, pokazala da može da se nosi uopšte sa ovom temom i da njeno razmišljanje je pokazalo da iskustvo koje je imala na Kliničkom centru može jako da doprinese da ova Komisija radi mnogo efikasnije, a samim tim i nama narodnim poslanicima dala zaista dosta materijala, a kada govorimo uopšte o ovom zakonskom okviru, u budućnosti ćemo moći da predlažemo određene izmene i dopune da bi pomogli, na kraju krajeva, samoj Komisiji koja je nadležnosti rada Skupštine, da bolje i efikasnije radi.

Ono što smo mi imali prilike da vidimo na osnovu same statistike i rezultata ove komisije jeste da je u prošloj godini 1.094 odluke su donesene na nivou ove Komisije, da prema statistici, ukoliko upoređujete 2016, 2017. i 2018. godinu, možete da vidite da je smanjeno vreme za odlučivanje, da se broj uvaženih tužbi od rešenih predmeta takođe povećao i žalbe, koje imamo na zaključke same Komisije, su se smanjile potpuno.

Samim tim ono što je Odbor uradio, a to je da je na osnovu intervjua i pisanog testa utvrdio da je kandidat sa najvećim brojem bodova, da je na intervjuu koji je pokazao najširu sliku kada je u pitanju rad u ovoj Komisiji, stekao poverenje da ga predložimo danas da bude taj kandidat i da raspravljamo o tome da je dobro imati ovakav vid rada samog Odbora kada je u pitanju određeni konkurs, da podižemo lestvicu i da mnoge institucije, možda ne samo u nadležnosti rada Narodne skupštine, treba da prihvate ovakve primere izbora i predlaganja kandidata, jer se pokazalo da ne možete dolaziti na određene pozicije nespremni i ne možete doći ukoliko niste stručni za takav posao.

Predlog je da gospođa Mersiha Marković bude član Komisije za zaštitu prava ponuđača u postupcima javnih nabavki i kao takav predlog smatramo da ga treba podržati, bez obzira koji su predstavnici poslaničkih grupa. Hvala.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Vladimir Marinković

Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem, koleginice Tomić.
Da li izvestilac nadležnog odbora želi reč? (Ne.)
Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč?
Reč ima narodni poslanik Milorad Mirčić. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Milorad Mirčić

Poslanička grupa Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, tema javnih nabavki i oblast koju obuhvata Zakon o javnim nabavkama je veoma interesantna, pogotovo u periodu kada se intenzivno nastoji, kako to bar deklarativno promoviše vlast, da se spreči korupcija, da se spreči kriminal. Svesni smo da to ne može potpuno da se uništi, spreči, ali može da se svede na neki, uslovno rečeno, podnošljiv nivo.

Tamo gde je nastojanje, intencija vlasti da spreči kada su u pitanju javne nabavke, a to je da taj spor koji uvek se javlja između onoga ko potražuje raspisivanje tendera i koji ima potrebe za određenim uslugama ili predmetima i onoga ko nudi te usluge, odnosno ko isporučuje traženu robu. Ti sporovi su pokušani da se reše Zakonom o javnim nabavkama, odnosno ne da se reše, nego da se svedu u neke normalne odnose.

Naime, još pre nekoliko godina, kada je SNS najavljivala dolazak na vlast, jedna od udarnih tačaka njenog programa je bilo donošenje Zakona o javnim nabavkama, tvrdeći da će tim novim zakonom koji oni predlažu, ne samo biti sprečen kriminal, malverzacije, nepravilnosti u radu, nego da će Srbija kao država i mi kao društvo imati veliku korist, tako što će na ime Zakona javnih nabavki napraviti se ušteda od nekih, koliko se sećam, nemojte me držati tačno za reč, 800 miliona eva. To je bilo i te kako pozdravljeno, a prihvaćeno i nema toga u Srbiji koji se nije nadao da će upravo to predizborno obećanje biti realizovano kroz proces sprovođenja vlasti.

Međutim, mi smo svedoci da nakon dolaska na vlast SNS i njenih koalicionih partnera, nije baš išlo tako kako je bilo obećano i kako je to tvrđeno da će biti donošenjem Zakonom o javnom nabavkama. Ispostavilo se da taj zakon, izmene i dopuna Zakona o javnim nabavkama, ima određene nedostatke. Na upozorenje, na apelovanje da te nedostatke treba blagovremeno otkloniti, nije se blagovremeno reagovalo iz prostog razloga što ne može se to tumačiti sa nekim racionalnim ponašanjem, to je više, kako bi to narod rekao iz tvrdoglavosti.

Ima i ona druga strana gde postoji i te kako opravdana sumnja da postoje interesi da u tako precizno neizdefinisanom zakonu neko vidi svoju ličnu korist, pa na kraju krajeva i korist više pojedinaca. Ono što je veoma interesantno u svemu tome, to je da SRS je od samog početka insistirala da se regulišu ove oblasti, kao što je oblast javnih nabavki, imajući u vidu da ogromna sredstva na nivou države se koriste, odnosno troše kada su u pitanju javne nabavke.

Mi ulaskom u parlament smo i učešćem u Odboru za finansije imali želju da doprinesemo svojim radom pravilnosti rada, ne samo Odbora, nego upravo ove komisije koja se bavi kontrolom, odnosno regularnosti sprovođenja procesa javnih nabavki. Da bi javnosti bilo jasno o čemu se ovde radi, to je potpuno pojednostavljeno prikazujući tako što se raspisujući tender, javnu potražnju, javljaju određeni ponuđači, nude svoje usluge, nude svoju robu. Uslovi koji treba da budu ispunjeni su jasno definisani tenderskom dokumentacijom.

Kada se javlja problem? Javlja se problem, prvo iz razloga što ima nepravilnosti kada je u pitanju odabir ponuđača. Ponuđač ima pravo u takvoj situaciji da se žali, žali se komisiji koja je raspisivala i provodila tender. Međutim, kako biva u realnom životu, komisija ponekad i ogluši se, odnosno ne uzima obzir sve činjenice navedene u žalbi, a onda ponuđač ima drugostepeni organ, a to je upravo ova komisija za sprovođenje javne nabavke koju predlaže matični Odbor za finansije, a o njoj se izjašnjava Narodna skupština.

Ima druga situacija, kada jednostavno onaj ko raspisuje tender, da ne bi to bilo u skladu sa zakonom, o velikim potraživanjima ili većim nabavkama na nivou u godinu dana, on to razbije na tzv. male nabavke i tu se pojavljuje mogućnost da ne mora baš proceduralno da ispoštuje sva pravila konkursa, a to je da ima više ponuđača, može direktno sa ponuđačem u određenim situacijama.

I treća situacija, kada je investitor iz inostranstva, kada su sredstva iz inostranstva, onda investitor ima pravo direktno bira ponuđača, izbegavaju se sve ove procedure. To su tri situacije koje su na neki način grubo gledajući, izdefinisane ovim zakonom. Da bi bila potpuna regularnost svega toga, parlament preko Odbora za finansije formira komisiju za nadgledanje regularnosti sprovođenja tendera, odnosno javnih nabavki i ta komisija ima osam članova i predsednika komisije.

Pravila po kojima se biraju članovi komisije, kako je to i koleginica malopre rekla, jasno su izdefinisana zakonom i pravilnikom tako što se pred članove Odbora za finansije dostavi jedna tabela koja sadrži stotinu rednih brojeva u kojima članovi komisije treba da zaokruže određene brojeve prema svom nahođenju, dobro me slušajte, baš tako je. Znači, brojevi koji bi trebali da označavaju redni broj pitanja koja će biti postavljena onima koji konkurišu za članstvo u ovim komisijama, odnosno da budu izabrani.

Kada se odrede ti brojevi, onda se formiraju ta pitanja. Ta pitanja formiraju članovi komisije koji su iz redova Odbora za finansije i na osnovu tako sastavljenih pitanja, kandidati polažu te testove koji su iz oblasti Zakona o javnim nabavkama. Pri tome, stoje ti uslovi jasno definisani ko sve može da bude član ove komisije. To je da poseduje određenu stručnu spremu, da poseduje određenu specijalnost, odnosno da poseduje pravosudni ispit. Druga kategorija, kada nisu u pitanju pravnici, nego kada su u pitanju ekonomisti i tehničko-tehnološka lica, oni za razliku od prve grupe pravnika koji moraju imati tri godine radnog iskustva na ovim poslovima javne nabavke, oni treba da imaju pet godina radnog iskustva na poslovima javne nabavke.

To je potpuno jasno izdefinisano i takvi sa takvim kvalifikacijama polažu ove testove koji su sastavljeni od strane članova Odbora za finansije, tako što član Odbora zaokruži određeni broj na toj tabeli, redni broj pitanja i tu se završava uloga članova Odbora. Dalje je u nadležnosti komisije.

Kada se pregledaju ti testovi, kada se boduju, dođe se do ukupnog broja bodova po pojedinim kandidatima i mi imamo sada, moramo radi istine reći, prvi put posle dužeg perioda da je kandidat koji je ostvario najveći broj bodova, a maksimalan broj je 42 boda, je izabran, odnosno predložen da se izabere za člana ove komisije.

Zašto naglašavam prvi put posle dužeg vremena? Zato što ne tako davno imali smo veoma čudnu situaciju da oni koji su polagali testove i koji su imali veći broj bodova, nisu izabrani i nisu predloženi od strane Odbora za finansije da budu izabrani kao članovi komisije. Kako? Veoma jednostavno. Zato što posle položenih testova, ti kandidati sa imenom i prezimenom, sa svim tim podacima o broju osvojenih bodova stavljaju se pojedinačno pred članove Odbore i članovi Odbora se glasanjem izjašnjavaju koji kandidat zadovoljava uslove, koji će biti predložen kao kandidat za ovu komisiju.

Malo čudno, gotovo farsično izgleda, ali šta ćete, to su pravila koja se primenjuju i dan-danas. Zato je veoma, veoma pozitivno i značajno da prvi put se složi nešto što se zove broj bodova i glasanje i izjašnjavanje članova odbora.

Mi srpski radikali ne učestvujemo u ovoj proceduri, iz prostog razloga jer smatramo da je to na neki način farsa. Zašto farsa? Pa, ako postoji bodovanje kandidata i provera njihovog znanja iz oblasti Zakona o javnim nabavkama, zašto onda članovi odbora treba naknadno da se izjašnjavaju, da odlučuju svojim glasovima koji će član biti kandidovan, odnosno koji će kandidat biti predložen za člana komisije.

Evo zašto vam ovo navodim. Koleginica je rekla imena sastava ove komisije. U toj komisiji od pet članova su, između ostalog, i dr Milorad Mijatović i gospodin Arsić. Apostrofiram njih dvojicu, veoma interesantno, oni predstavljaju neki kontinuitet. Godine 2013. ova dvojica već navedenih bili su članovi iste komisije, oni su na osnovu sprovedenih testova anketirali 13 kandidata koji su se kandidovali, odnosno konkurisali za mesto člana u komisiji. I gledajte, na osnovu osvojenih bodova, tada je bio maksimalni broj bodova 32, 13 kandidata je ispunilo uslove. Predsednik tada komisije je ostvario 32 boda, on se zove Saša Varinac, 2013. godine.

Govorim vam zbog nekih nelogičnosti koje su bile do sada, nadamo se da će ovo biti kraj tim nelogičnostima. Borislav Galić ima 30 osvojenih bodova, Vesna Stanković 30, Hana Hukić 30, Vesna Gojković 30, Ljubinka Rašeta 30, Željko Grašeta 28, da ne nabrajam dalje ove kandidate, samo radi slikovitog prikazivanja. Kada je došao na glasanje na Odbor za finansije, znate ko je prošao? Nije prošao Borislav Galić, što je logika stvari, ima 30 bodova, diplomirani pravnik, ima položen pravosudni, bavio se javnim nabavkama, već je prošao Željko Grašeta, 28 bodova osvojenih.

Zašto ovo govorimo, mi srpski radikali? Nije ovo samo nepravda pojedincu, ovo je možda mogućnost da se ovakvom nepravdom, nepravilnim izborom, stvore neki preduslovi za neregularnost kada je u pitanju žalbeni postupak po procesu javnih nabavki. Ako vi na odboru, brojem glasova, uslovno rečeno, pobedite, broj bodova i znanje nekog čoveka, onda je pitanje ko je taj kandidat koji je sa manje bodova, sa manje znanja, u tom trenutku pokazano, ko je taj kandidat, pod kojim je on kriterijumima većinom glasova izglasan. Mogu da vam govorim i koliko je ko dobio pojedinačno glasova, uglavnom Borislav Galić koji je pokazao svoje znanje nije dobio nijedan jedini glas na odboru.

Ima nešto što bi možda i doseglo u neki dalji kontinuitet, a to je, nekada je diplomirani inženjer, diplomirani ekonomista, diplomirani pravnik morao radeći u privredi ili bilo kojem drugom preduzeću da polaže tj. pripravnički ispit. Zamislite kakvi su paradoksi, kakvi nonsensi su se dešavali. Recimo, diplomirani pravnik polaže pripravnički ispit pred komisijom koju sačinjavaju tadašnji KV i VK radnici, čak negde su bile i spremačice. Čovek koji je fakultetski obrazovan, koji ima fakultetsko znanje, fakultetsku diplomu mora iz oblasti prava da polaže pred spremačicom. Naravno, ne potcenjujući zanimanje to, svako zanimanje je za poštovanje, a svaki pojedinac koji časno radi svoj posao je i te kako za poštovanje i uvažavanje.

Mi sad u Skupštini imamo neki recidiv takve situacije. Recimo, u sve uvažavanje kolega koji nemaju, spletom okolnosti, životnih ili nekih drugih, istorijskih, nemaju fakultetsko obrazovanje, oni ispituju magistra pravnih nauka, magistra ekonomije ili diplomiranog inženjera. Zar nije malo preterano? Ipak moramo da vodimo računa i uvažavamo te ličnosti i njihov trud i njihovo znanje. Najmanje što bi trebalo, to je da kroz ove bodove koji se dobiju nakon sprovedenog testa, da se na osnovu bodovo izjašnjavaju i članovi odbora i to bi bilo najmanje sumnjivo.

Ako nastavimo ovako, a mi se nadamo da ovo neće biti izuzetak, predlog ove gospođe Marković, onda će bukvalno svaka kandidatura ili svako određivanje članova koji bi trebalo da kontrolišu javne nabavke biti najmanje pod velom sumnje. Zar to treba nama u Skupštini Srbije? Zar to treba da ulije sigurnost onima koji su ponuđači, onih koji u većini slučajeva se žale? Ovo nije bila namera nas srpskih radikala da umanjujemo značaj i ulogu svakog pojedinca koji pretpostavljamo da je maksimum iskoristio svog znanja i mogućnosti, da učestvovanjem u Odboru za finansije doprinese što objektivnijem radu tog odbora, odnosno objektivnijem radu te komisije, ali otvara jednu sumnju, otvara na kraju krajeva i jednu rezervu u narednom periodu kako će se to sve odvijati, imajući u vidu i naglašavajući da se članovi ove komisije biraju na period od pet godina. To je period koji je mnogo duži nego saziv ovog parlamenta i to je nešto o čemu treba voditi računa.

Mi smatramo da će ovo što sam pročitao kao primer iz ranijeg perioda biti izuzetak, da će se ubuduće voditi računa i ne znam čemu ta mističnost, čemu mistifikovati te testove i pitanja iz tih testova, uz objašnjenje - da ne bi kandidati unapred znali. Zamislite do kakvog apsurda smo mi došli. Ljudi koji su magistri pravnih nauka, koji imaju položen pravosudni, koji mogu da rade u svakom sudu, koji rade, profesionalno obavljaju svoj posao iz oblasti javnih nabavki dovode se odmah pod neku vrstu sumnje da bi mogli da dođu na volšeban način unapred do pitanja. Da li je to ozbiljno? Po nama srpskim radikalima nije. Pitanja treba da su poznata i članovima odbora i svakom ko je zainteresovan za to, a na savesti je i na ličnoj odgovornosti onih koji ta pitanja dalje distribuiraju da li će ta pitanja biti dostavljena nekom pojedincu, mada tim pojedincima koji konkurišu i ne treba poznavanje tih pitanja, jer očigledno da dobro poznaju oblast javnih nabavki. Recimo, da se poštovalo to pravilo, danas bi, pretpostavljamo, član te komisije bio, između ostalog, i Borislav Galić. Znamo razlog zbog čega nije dobio većinu glasova. Nema razloga da vam na kažem. To je nekadašnji šef kabineta direktora BIA. To je bio razlog zbog čega on nije izabran, ne zato što je on pokazao manje ili veće znanje, nego to je ta politička, uslovno rečeno, obojenost. Ja i ne znam čoveka, niti znam kojoj političkoj partiji pripada, ali našao sam njega kao primer, on je u stvari personifikacija svih onih koji su oštećeni na ovaj način ili eventualno onih koji mogu biti oštećeni u budućnosti i što mi srpski radikali ne bi želeli.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Vladimir Marinković

Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem, kolega Mirčiću.

Pravo na repliku ima narodni poslanik Veroljub Arsić.

Izvolite, kolega Arsiću.

...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, jako zanimljiva diskusija mog uvaženog kolege Mirčića, samo mi ni u jednom trenutku nije rekao gde to Zakon o javnim nabavkama ne valja, koje to odredbe Zakona o javnim nabavkama ne valjaju i da mi kaže te finansijske institucije koje su osporavale valjanost Zakona o javnim nabavkama, koje su njihove reference i da li mi njih nešto moramo da poslušamo.

Koliko je meni poznato strukovna udruženja, međunarodna i evropska su rekle da Srbija ima jedan od najboljih Zakona o javnim nabavkama na svetu, a sigurno prvi u regionu.

Tačno je da je to zakon čedo SNS, predložili su ga narodni poslanici oktobra meseca 2012. ili novembra 2012. godine izglasan pa ušao u primenu 1. aprila 2013. godine. E sad, oko toga postavljanja pitanja kako radi komisija, da li treba da se ispituje ili ne, da li da nekome u napred verujemo na njegovo stručno znanje i njegovu biografiju, to neće moći. Znači, ako hoće da radi u Komisiji za zaštitu prava, podsticajima javnih nabavki mora da poznaje taj zakon u prste. Kriterijumi prilikom izbora prve komisije su bili, da kažem, smanjeni zato što je bio zakon izglasan, još uvek nije bio u primeni, pa su zato kriterijumi bili tada smanjeni, jer bi kroz primenu zakona mnogi doučili zakon u kasnijem periodu.

Kad se dotaknemo pitanja kolege, odnosno jednog od kandidata Borislava Galića, nema to nikakve veze što je on radio u službama državne bezbednosti. Meni to nije problem. Problem je drugi, što je vodio Komisiju za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki i što su predmeti u toj komisiji stajali po dve, tri godine. Što nisu bile sednice komisije kada se odlučivalo po žalbama, što članovi komisije nisu bili upoznati sa materijalom, što članovi komisije nisu upoznati bili sa stavom i mišljenjem člana komisije izvestioca što se nije vodio zapisnik, što nije bilo ni tonskog, ni bilo kakvog snimanja rada komisije. E, zato nije izabran za člana komisije. Nije profesionalne uslove ispunjavao, bojkotovao je, i onako loš Zakon o javnim nabavkama, koji je važio do 2013. godine.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Vladimir Marinković

Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem kolega Arsiću.
Pravo na repliku narodni poslanik Milorad Mirčić.
Izvolite, kolega Mirčiću.
...
Srpska radikalna stranka

Milorad Mirčić

Poslanička grupa Srpska radikalna stranka
Teško je u dva minuta vama nešto objasniti, ali evo, pokušaću.

Pa, sama koleginica Tomić vam je rekla šta je nedostatak. Postoje mogućnosti da ponuđači naprave dogovor i da na osnovu tog dogovora osporavaju bilo kog drugog je nedostatak zakona.

Drugo, kada je u pitanju visina javnih nabavki na godišnjem nivou imate male, srednje i velike nabavke, imate centralizovane nabavke, sve su to prostori i mogućnosti za manipulaciju, zato što zakon nije dorečen. Zato što zakon dozvoljava da pojedinac, da odgovorno lice razbija na tzv. male nabavke, a male nabavke podrazumevaju da može u direktnom kontaktu sa ponuđačem. Da, da ne mora da ima tri, ne mora da ispunjava te uslove.

Znam da ste vi emotivno vezani. Vi ste učestvovali u donošenju ovog zakona i vi ste to shvatili kao lično vaš neuspeh ako neko kaže da ima problema i da ima u primeni ovog zakona, odnosno zloupotreba ovog zakona, tačnije rečeno. Nije ovde ništa lično.

Što se tiče Borislava Galića niste rekli istinu da je to sve bilo protiv njega se trebao povesti disciplinski postupak. Kako je mogao da učestvuje uopšte u nečemu što se zove konkurisanje za komisiju 2013. godine. Ali, kada je konkurisao, ostvario 30 bodova, objasnite mi, vi ste zajedno sa Mijatovićem, evo ga, tu je, kako ste vi na osnovu kojih parametara ste vi zaključili da ovaj koji se zove Grašeta sa 28 bodova je bolji nego Ljubinka Rašeta sa 30 bodova. Evo, Ljubinka Rašeta da li je se ona nešto ogrešila? Da li je Dragan Lalovac nešto se ogrešio, ima isto 28 bodova? Ali gledajte šta je interesantno, Željko Grašeta, tad kad ste vas dvojica bili, dobije sedam glasova od članova Odbora, a ovi ni jedan. Kako to? Koji je vama kriterijum bio?