Deseta sednica Drugog redovnog zasedanja , 26.12.2019.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Deseta sednica Drugog redovnog zasedanja

01 Broj 06-2/347-19

3. dan rada

26.12.2019

Beograd

Sednicu je otvorio: Veroljub Arsić

Sednica je trajala od 10:15 do 19:00

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala, kolega Komlenski.
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Marković.
Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Marković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, gospodo oficiri, dame i gospodo narodni poslanici, mi smo u načelnoj raspravi najavili da ćemo pružiti snažnu podršku predlozima zakona, prvenstveno Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o Vojsci Srbije, ali i kada je reč o Predlogu strategije odbrane Republike Srbije i istakli sve one razloge zašto su ovi predlozi dobri, koji će biti benefiti usvajanjem ovakvih predloga. Pričali smo i o ulaganjima u Vojsku, u jedan bolji odnos prema pripadnicima Vojske Srbije, u bolje rešavanje problema pripadnika Vojske Srbije, pa i stambenih potreba pripadnika Srbije i sve ostale stvari zbog kojih ćemo usvojiti predložena rešenja.

Međutim, ono što bih želeo da istaknem kada je reč o Predlogu strategije odbrane, a to je ministre, ne znam da li ste primetili, juče je jedna televizija „N1“ je u pitanju, širili, u bukvalnom smislu te reči, jednu histeriju protiv ovog Predloga strategije odbrane i to je bilo u večernjim časovima. Oni su prenosili neke priloge iz Sarajeva i onda smo videli da je na delu jedna histerična atmosfera upravo zbog ovog dokumenta koji je pred nama.

Naime, oni su toliko duboko ušli u sam tekst, da oni znaju gde se pominje Republika Srpska, tačno na kojoj strani ovog dokumenta, pa kažu – na četvrtoj strani, na trinaestoj strani se pominje Republike Srpska. Ja bih želeo upravo zbog tih zlonamernih navoda televizije „N1“, želeo zbog građana Srbije da pročitam vrlo je kratko, kako se to pominje Republika Srpska, u kom kontekstu se to pominje Republika Srpska.

Kaže: „Na bezbednost država u regionu, negativan uticaj ispoljavaju i separatističke težnje, etničke i verske tenzije, tendencije ukidanja Dejtonskog sporazuma i Republike Srpske, ugrožavanje položaja srpskog naroda.“ To se pominje na četvrtoj strani.

Idemo na tu famoznu, trinaestu stranu dokumenta. Pa kaže: „ Očuvanje mira i bezbednosti u regionu i svetu kao odbrambeni interes Republike Srbije, ostvariće se realizovanjem sledećih ciljeva.“

Prva stavka: „Očuvanje Republike Srpske kao entiteta u sastavu BiH, a u skladu sa Dejtonskim sporazumom i unapređenje položaja Srba u regionu i svetu.“

Dakle, ovde nema ništa sporno, bez obzira koliko su se iznervirali i histerično reagovali i neki članovi predsedništva BiH, poput onog Šefika Džaferovića, bez obzira na to kako se nalupetao juče onaj Željko Komšić, takođe član predsedništva, na sam pomen toga da se u ovom dokumentu pominje Republika Srpska, ne ulazeći u kom kontekstu i ne ulazeći u to da se kaže Republika Srpska, ali kao sastavni deo BiH u skladu sa Dejtonskim sporazumom. Nastala je čitava jedna histerija koju je onda televizija „N1“, naravno, iskoristila u svom, inače, antisrpskom delovanju i to prenosila juče u večerašnjim časovima na televiziji.

Očekujem, s obzirom da se u ovom dokumentu pominje i reč – region, očekujem slične reakcije i od nekih lidera iz regiona. Naravno, očekujem slične reakcije iz Prištine, da li od Kurtija ili od nekog drugog, ali su oni trenutno zauzeti formiranjem vlade koju verovatno neće ni uspeti da formiraju kako je krenulo.

Očekujem slične reakcije i iz Podgorice, da vam kažem, s obzirom na tendencije koje su prisutne ovih dana, s obzirom da nam Milo Đukanović otima crkvu tamo, otima svetinje i sve ostalo, a s obzirom da on retko kad i propusti priliku da napadne Srbiju, na svakom koraku, po svakoj temi, bilo šta, Srbija je uvek večiti krivac kada je reč o Milu Đukanoviću.

Iz svih ovih razloga, ovo sam sve naveo ministre, da vam kažem, baš zbog ovih histeričnih izjava i reakcija iz regiona, uveren sam da je ova strategija odbrane najbolja moguća strategija odbrane za Republiku Srbiju. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala, kolega Markoviću.
Reč ima ministar, gospodin Aleksandar Vulin.
Izvolite.
...
Pokret socijalista

Aleksandar Vulin

| Ministar unutrašnjih poslova
Zahvaljujem.
Znate, uvek kada nešto radite u životu, važno je videti ko podržava to što radite, a važno je videti i ko se suprotstavlja onome što radite. Ko još veruje u dobre namere prema Srbiji od strane predstavnika bošnjačkih članova predsedništva, Džaferovića i Komšića? Čime su to pokazali da im je stalo do Srbije ili do mira u regionu? Time što su pokušali, to sada nisu uradili ni jednu jedinu stvar da bi nam pomogli, bar da saznamo ko je pokušao da ubije Aleksandra Vučića u Srebrenici, ili time što je Željko Komšić bez bilo kakvog uporišta u politici, zakonu, ustavu, bilo čemu, izašao i rekao da on priznaje Kosovo kao nezavisnu državu i da je to za njega faktička stvar. To valjda dovoljno govori o njihovim namerama i šta misle o Srbiji i srpskom narodu.
Najpre, da vam kažem da država Srbija, tada Savezna Republika Jugoslavija, prilikom potpisivanja Dejtonskog sporazuma nije bila nikakav svedok, nije ona kumovala, nije bila na svadbi, ona je garantovala, ona je potpisala Dejtonski sporazum. Kad potpišete nešto, vi onda garantujete za vrednost svog potpisa i da ćete čuvati i sprovoditi ono što ste potpisali.
Eksplicitno se kaže - svedoci Dejtonskog sporazuma su Vlade SAD, Nemačke, Francuske, Velike Britanije, Ruske Federacije i ispred EU Felipe Gonzales. Dakle, oni su svedoci, a Srbija, odnosno tada Savezna Republika Jugoslavija i Srbija kao njen pravni naslednik i Hrvatska su zemlje potpisnice Dejtonskog sporazuma. Mi garantujemo za sprovođenje Dejtonskog sporazuma, pa samim tim i za njegovo čuvanje, njegovo očuvanje.
Ako je to problem, ako smeta da Srbija čuva svoj potpis, da čuva Dejtonski sporazum, samim tim da čuva i Ustav i ustrojstvo BiH, onda se ja pitam - šta hoćete da promenite? Šta je problem? Šta je sporno? Šta to Srbija sprečava što vama toliko smeta? Ukidanje Republike Srpske, ovde je jasno rečeno, ne dolazi u obzir, ne samo ukidanje Republike Srpske, nego i menjanje ustrojstva BiH, koja je sastavljena iz dva entiteta i tri ravnopravna naroda, nikako drugačije.
Šta drugo Srbija može ili treba da uradi u tom slučaju? Da mirno posmatra kako se razgrađuje Dejtonski sporazum za koji je ona garantovala, da se pravi da ne vidi ako neko pokuša da ukine Republiku Srpsku, kaže Željko Komšić -ne pripada Republika Srpska samo Srbima. Tako je, ali entitet mora biti sačuvan takav kakav jeste za sve one koji žive u Republici Srpskoj. Šta tu može biti sporno?
Znate, kada iz Hrvatske dođu interesovanja za položaj Hrvatske nacionalne manjine mi ne kažemo da je to udar i napad na Srbiju, mi kažemo da je to razumno pitanje, da je to legitimno pravo da pitamo kako žive ljudi, može li im se šta pomoći, da li im treba put, da li im treba muzička škola, da li trebaju udžbenici.
Kada nam dođe pitanje iz BiH - kakav je položaj bošnjačkog naroda u našoj zemlji, da li iko to doživi kao napad na sebe, na Srbiju, na naš ustavni poredak, na vladavinu prava i zakonitosti?
Naprotiv, kažemo - dođite, uverite se, pomozite, otvorite neku školu, finansirajte neki vrtić, dajte novac za neki put, otvorite neku fabriku. Nikada u tome ne vidimo neprijateljstvo.
A, zašto kada Srbi kažu da će brinuti o Srbima, gde god oni da žive i o Republici Srpskoj, kao integralnom delu BiH, zašto je to agresija? Zašto je to mešanje u unutrašnje poslove? Zašto je to napad na integritet bilo koje zemlje ili naroda?
Nije i ne može biti. Srbija ima pravo, ima obavezu da brine o Srbima, bez obzira gde oni žive, da pomogne, da otvori fabriku u Drvaru, bez obzira što je Drvar Federacija, jer tamo žive Srbi. Zašto da im ne pomognemo? Kako da im ne pomognemo?
Izgleda da kad god Srbi progovore, to se doživi kao pretnja. Srbija će govoriti i govori, Srbija je uspravna i uspraviće se. Mogu da nam prete čime hoće. Mi smo slušali od Komšića da će dovesti NATO pakt na našu granicu. Prvo, ne znam u čije ime govori? Drugo, ne razumem kako može da dovede ili odvede bilo koga, kada u BiH o tome odlučuju tri naroda i dva entiteta? Ali, nam svejedno preti kao da mi treba da se plašimo NATO pakta. Što mi treba da se plašimo NATO pakta? Da li smo i u sukobu nekom? Da li smo mi uradili nešto da izazovemo bilo koga, pa i NATO pakt? Zašto nam se preti.
Nekada su nam pretili carskim ordijama, sada nam prete NATO paktom. U ime koga on govori? Ja ih sa ovog mesta pitam, gospodu u NATO paktu, da li su konsultovani povodom ovoga? Da li oni smatraju da treba Srbiji zapretiti? Smatraju li da treba da prave nekakvu granicu između Srba i Srba? Ko je razgovarao sa njima o tome ili on govori samo u svoje ime? Ja nikada nisam čuo da je ovo stav NATO pakta.
Možete vi pokušati da nam pretite čime hoćete. Pozicija Srbije, politike Srbije, uspravljene Srbije koja će brinuti o svim svojim sunarodnicima, bez obzira gde oni žive, pa i o svojoj dijaspori, mislim na sve naše državljane, neće se promeniti.
Možete vi mene da srušite danas, može SNS, kao najveća partija naše koalicije, da mi otkaže poverenje i da kaže da neće da glasa ni za mene, ni za ovu strategiju, može da kaže moj Pokret socijalista da neće da me podrži, može srpski narod da kaže da me više sedam godina sluša, svaki dan napade na mene i mržnju koju prolivaju upravo ovi i ovakvi ljudi na mene, pa da kaže - neću više da slušam tu mržnju, hoću da zamenimo nekog drugog čoveka.
Možete da pokušate da naterate, ali nije baš čovek koji reaguje na pritiske, Aleksandra Vučića, da me se odrekne i da prekine našu koalicionu saradnju, ali nikada više nećete moći da nađete ministra odbrane koji će potpisati Strategiju odbrane nacionalne bezbednosti u kojoj Srbi i njihova zaštita nisu prioritet, u kojoj Republika Srpska više nije naš prioritet. Prag je pređen, vrata su otvoren. Srbi više nikada neće prestati da brinu o Republici Srpskoj i Srbima gde god oni da žive, više nikada.
Više nikada se neće ponoviti ni „Oluja“, ni „Jasenovac“, nikada više ni „Martovski pogrom“. Taj prag je pređen. Može na mom mestu da bude bilo ko drugi i uopšte ne moraju to da prave ličnim. Ova politika se više nikada neće promeniti, niko više nikada neće moći da objasni kako je moguće da nećeš da brineš o Srbima u Republici Srpskoj, o svom narodu, nikada više.
Ta politike nebrige o srpskom narodu je zauvek prošla. Neka u BiH budu mirni i pouzdani. Čuvajući Dejtonski sporazum, Srbija čuva i njihov život čuva, i njihovu decu. Dejtonski sporazum je doneo mir. Čuvanje Dejtonskog sporazuma će očuvati mir, a valjda nam je to svima najveći interes. I nemoj da nam pretite nijednim paktom. Nemoj da nam pretite kako ćete vi sa, brzo ćete vi, kažu oni, kaže - lako ćemo mi promeniti stvari unutar nas. Nemoj da nam pretite ničim, jer vama ne preti niko ni čim. Hajde, odgovorite nam ko je pokušao da ubije Aleksandra Vučića u Srebrenici? Hajde, pokušajte da mi odgovorite čime ste povređeni kada kažemo da ćemo čuvati ustavno ustrojstvo BiH i u njemu Republiku Srpsku?
Da li ikome pada na pamet da su mu Srbi remetilački faktor, da treba da ih se reši, pa mu smeta što Srbija kaže da će brinuti o njima i da će čuvati njih?
Žao mi je što se danas ovo dešava u Podgorici. Boli me što moj narod, jedini narod u Evropi, mora da se bori i za svoje pravo da ide u bogomolju, da ide u crkvu u koju je išao vekovima. Žao mi je, stidim se ovog vremena i ovog regiona, što svi ćute na to da srpski narod mora da moli ili da se bori, da se otima za mesta gde je sahranjivao svoje očeve i gde čuva svetinje koje su ga sačuvale, koje su ga učinile baš takvim kakvim on jeste.
Ne znam zašto ćuti cela Evropa? Ne znam zašto Evropa, koja je tako osetljiva, na svaku povredu verskog prava, na svaku povredu ljudskog prava, sada ćuti, kada vidi da se Srbima oduzimaju njihova vekovna prava, da mesta gde su sahranjivali dedove, pradedove, čukundedove odjedanput mogu da prestanu biti njihova, da postanu zakupci na zemlji koju su stvorili.
Žao mi je i boli me što EU, što OEBS, što sve te moćne i velike organizacije koje su nastale na suštini i poštovanju ljudskih, pa i verskih prava, jer religija jeste ljudsko pravo, zašto sada tako uporno ćute i prave se da ne vide da srpski narod, jedini narod u Evropi, mora da dokazuje da postoji i mora da pokazuje, dokazuje i da se izbori za svoje pravo da ima mesto gde će se moliti svom Bogu, tamo gde su ga krstili, tamo gde su mu krstili i oca i dedu i pradedu? Jedini narod u Evropi koji je u opasnosti da ostane bez sećanja, da ostane bez temelja svog postojanja.
Mi o tome da ćutimo ne možemo. Ja da doživljavam na isti način državu koja to radi mom narodu, kao što sam do sada doživljavao, ne mogu. Ne mogu da prihvatim da se to dešava i da se ništa ne menja.
Stvari se menjaju. Kako se odnosite prema Srbima sa kojima živite, tako se odnosite prema Srbiji kraj koje živite. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala, ministre.
Reč ima narodni poslanik Muamer Zukorlić, replika.
...
Stranka pravde i pomirenja

Muamer Zukorlić

Narodni poslanici koji nisu članovi poslaničkih grupa
Reagujem na formulaciju bošnjački predstavnici.

Poštovani ministre, upotreba pojmova, značenje pojmova je od izuzetne važnosti. Dakle, nemam ja nikakav problem da vi iznesete kritiku na bilo kog političara u Bosni imenom i prezimenom. Ali, kada kažete – namera bošnjačkih predstavnika, to nije dobro. To predstavlja određenu strelicu koja se implicitno odnosi i na nas ovde. To predstavlja određenu poruku od izuzetnog političkog i javnog značaja, pogotovo kada dolazi sa pozicije jednog ministra koji ovde predstavlja Vladu.

Zato je bila i reakcija mog kolege Fehratovića. Upotreba pojmova je zapravo ta koja na neki način implicira namere. Upotreba pojmova je ta koja šalje poruke za neka buduća ponašanja.

Zato bi tu bilo od izuzetne važnosti da budemo jako oprezni. Razumem potrebu i podržavam da se uredi vojska, ojača vojska, da se ima strategija, ali ovde je pitanje naših orijentacija. Da li ćemo praviti vojsku kao tvrdu silu ili ćemo praviti vojsku kao normalnu silu koja će i te kako nadoknaditi određene nedostatke kroz meku silu? A meka sila zapravo znači ovo što ćemo kulturom politike i kulturom javnog diskursa, zapravo, nadomestiti. A to u našem slučaju, ovde u Srbiji znači da li ćemo mi brinuti o tome da li će jedna trećina građana koji ne pripadaju srpskoj nacionalnosti u zemlji vojsku prihvatiti kao svoju, u punom pravnom i punom emocionalnom smislu ili će je prihvatiti kao nužnost, nametnutu kao nužno dobro ili kao nužno zlo.

Zbog toga je jako bitno koje termine upotrebljavamo.

S druge strane, potpisnica Dejtonskog sporazuma ne znači garant. Znači stranu koja je na neki način učestvovala u svemu što se dešavalo do tog sporazuma i naravno da je to legitimno i ona jeste potpisnica i tu nema nikakve dileme, ali ne garant.

Zato ove stvari i prema Bosni su izuzetno važne kako ih u diskursu profiliramo. Time odražavamo nameru da li ćemo otvarati stranicu pomirenja ili nećemo. U tom kontekstu je jako važno biti oprezan i u pojmu islamski radikalizam, ali isto tako, i u svim formulacijama koje se odnose na Bosnu i Bošnjake.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala, doktore Zukorliću.

Na član 2. amandman je podnela narodni poslanik Nataša Sp. Jovanović.

Izvolite, koleginice Jovanović.

...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Poslanička grupa Srpska radikalna stranka
Od raspada JNA i formiranja naše nacionalne Vojske došlo je do izražaja ono što je vekovima poznato, a to je da su srpski oficiri, pre svega, izuzetno visokog morala, ljudi koji su, kako je to u mnogim knjigama i napisano, jednostavno genetski predodređeni da brane svoju otadžbinu i svoj narod. Pod tom jugoslovenskom armijom srpski oficiri su zaista bili šikanirani na najgore moguće načine, decenijama im se onemogućavao napredak u službi i jednostavno te greške iz naše bliže prošlosti moraju da se ispravljaju.

Pod ovim DOS-ovskim mafijaškim režimom i tim ministrima koji su vodili srpsku vojsku, to ste i vi pominjali, gospodine ministre, ništa nije bilo mnogo bolje. Setimo se samo kako je Ponoš postao general, posle načelnik Generalštaba svih afera, ali ono što je sada veoma bitno za vas i za ovu Vladu i za buduću Vladu i za sve koji budu vodile računa o srpskoj vojsci je da se mnogo više pažnje obrati na status oficira u srpskoj vojsci.

Vi ste ovde u ovom članu pomerili tu granicu, i to je drugi put da se to dešava, verovatno zbog činjenice da imamo zaista realno problem u Vojsci Srbije sa jednim delom odliva oficirskog kadra. To ne može da bude u onim brojkama i procentima kako to neprijatelji srpskog naroda žele da predstave, ali jedan oficir da iz bilo kojih razloga, koji su statusne prirode, nezadovoljstva materijalnim položajem, napusti Vojsku Srbije je ogromna šteta za državu Srbiju.

Mi srpski radikali se u našem programu zalažemo za to da se mnogo veća pažnja upravo tom pitanju posveti. Jutros kada smo počeli ovu raspravu i kada smo istakli to da su dobrovoljci iz SRS, pre svega, dobrovoljci proteklih otadžbinskih ratova imali ogromnu ulogu, ali i četnici u Prvom svetskom ratu, kroz četiri četnička odreda, koje je tadašnjim ukazom ministar vojni Dušan Stefanović, kroz odrede koje su formirali, uputio na front sa specijalnim zadacima da brane srpski narod, e mi želimo tu tradiciju, takođe, da vratimo. Nije to davno bilo, pre 100 i koliko godina, ali kada već Vojska Srbije daje toliko značaja u smislu mnogo većeg naoružanja, osavremenjavanja, stvaranja boljih uslova, izgradnje stanova, mi mislimo da to sve treba mnogo više i mnogo bolje.

(Predsedavajući: Hvala.)

Završavam, gospodine Marinkoviću.

Ne može, gospodine ministre, oficir bilo kog ranga da radi neke periferne poslove samo zato u mirnodopskim uslovima koji nisu primerene za srpskog oficira. O tome vodite računa i mi ćemo uvek stajati na toj strani i na profesionalizaciji vojske, tako da oni imaju apsolutno najviše moguće plate, opremu i sve ono što im je potrebno.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala, gospođo Jovanović.
Sada reč, po amandmanu, ima prof. dr Marko Atlagić. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Marko Atlagić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka
Poštovani potpredsedniče Narodne skupštine Republike Srbije, gospodine ministre sa saradnicima, hvala vam što vi, kao ministar vojni, i vrhovni komandant Aleksandar Vučić vraćate ugled srpskoj vojsci onakav kakav je ona imala u svojoj tradiciji.

Poštovani ministre, ja ću postaviti jedno pitanje sada sebi i vama – koliko svakodnevni medijski napadi na Vojsku i na vrhovnog komandanta, posebno na njegove roditelje, utiču na slabljenje odbrambene uloge vrhovnog komandanta?

Kada to pitanje postavljam, onda dozvolite da ga obrazložim. Mi smo, gospodine ministre, iz dana u dan, iz časa u čas, iz minuta u minut, a i građani Republike Srbije, svedoci lažnih vesti, izmišljotina, uvreda, neviđenih brutalnih medijskih napada na vrhovnog komandanta, predsednika Republike Srbije, Aleksandra Vučića, na njegovu porodicu i njegove roditelje.

Uvaženi potpredsedniče Narodne skupštine, vrhunac lažnih vesti, izmišljotina, uvreda i medijskih napada na predsednika Aleksandra Vučića i vrhovnog komandanta i njegove roditelje predstavlja pismo upućeno njegovim roditeljima preko jednog dnevnog lista od 18. decembra 2019. godine. Takve uvrede, ispoljena neviđena drskost, laži, primitivizam najnižeg ranga prema predsedniku i njegovim roditeljima ne poznaje ljudski um. Radi se o pismu upućenom od novinara gospodin Kostića.

Znate li novinaru, gospodine Kostiću, da se roditelji vole svim srcem i da su oni Aleksandru Vučiću bili podrška u životu, saborac, kao i mnogi drugi roditelji svojoj deci? Upravo prisustvo predsednikovih roditelja u njegovom životu daju mu snagu i moć.

Vaše uvrede, gospodine Kostiću, spadaju u najveće uvrede u njihovim životima. Kada predsednik i vrhovni komandant Vučić i njegovi roditelji budu videli da ih vređa novinar, pa makar i šarlatan, najvećim mogućim lažima, izmišljotinama najnižeg ranga, ne mogu ostati ravnodušni, jer su upravo oni Aleksandru bili oslonac u njegovom životu i davali mu snagu i moć, a vi, gospodine Kostiću, svojim uvredama ostaćete izbuljeni i prazni.

Vama se, gospodine Kostiću, uzvraćati neće uvredama, jer ste vi sami sebi presudili i možemo vas samo žaliti. Zapamtite, normalni novinari ne vređaju druge. To rade samo sitne duše.

Vi ste, gospodine Kostiću, uvredama predsednika i njegovih roditelja pokazali koliko čovek može nisko pasti, koliko jadne i bedne stvari mogu izaći iz vaših prljavih usta i koliko nakaradno možete izgledati na tim vašim klimavim nogama.

Uzmite, gospodine Kostiću, to pismo puno laži, neizmerne mržnje i uokvirite ga i postavite ga na zid vaše dnevne sobe, kako bi se svakodnevno podsećali na najviši domet vašeg novinarskog šarlatanstva i visoki domet vašeg samoproglašenog drugosrbijanskog elitizma.

Vi, gospodine Kostiću, i ovi vaši iz Saveza za Srbiju zalažete se i dalje za nerad, za haos, za javašluk u državi, protiv rada i reda. Aleksandar Vučić će i dalje zajedno sa građanima Republike Srbije da modernizuje Srbiju.

Na kraju, zapamtite dobro, Aleksandar Vučić je veliki srpski pregalac, veliki srpski državnik, veliki srpski reformator, veliki srpski rodoljub i nadasve se veliki srpski patriota, koji nikada neće učiniti ništa protiv svog naroda i građana Republike Srbije i svoje otadžbine, jer takvog su ga vaspitavali njegovi roditelji koje vi, gospodine Kostiću, vređate. Zato oni mogu biti sretni roditelji, a Boga mi i država Srbija. A vi, gospodine Kostiću, sa vašom mržnjom ostaćete suha grana na drvetu čovečanstva.

Na kraju, gospodine ministre, hvala vam što i vi vrhovni komandant afirmišete srpsku državu i naciju, a srpskoj državi i naciji, a srpstvu su potrebni junaci i patriote i građanima Srbije, a državi vojnika i vrednih radnika i opštini čestitih i vrednih građana. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.