Jedanaesta sednica Prvog redovnog zasedanja , 12.05.2021.

2. dan rada

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Ivica Dačić

Poslanička grupa Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Pošto nema više izvestilaca idemo na predsednike, odnosno predstavnike poslaničkih grupa.
Reč ima Muamer Zukorlić.
Izvolite.
...
Stranka pravde i pomirenja

Muamer Zukorlić

Poštovani predsedniče i potpredsednice Narodne skupštine, poštovani predstavnici Vlade, ministrice sa saradnikom, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani, tri ugovora sa Argentinom, memorandum sa Dominikom i jedan ugovor sa Belorusijom iz paketa sporazuma o saradnji na polju pravosuđa i bezbednosti, kao i na drugim poljima sa Dominikom, predstavljaju još jedan iskorak ove zemlje u pogledu njenog samopotvrđivanja i normalnom funkcionisanju i vršenju svojih obaveza i prema građanima, ali isto tako i na polju i putu daljeg unapređenja odnosa sa brojnim zemljama širom sveta.

S obzirom da su u pitanju proceduralni zakoni kojima se potvrđuje sa naše strane uobičajena aktivnost i nešto što je već proverena i dobro potvrđena praksa, nemamo puno prostora konkretno govoriti o samim sporazumima, osim izraziti spremnost da se oni podrže. Ali, s obzirom na široku tematiku ovo jeste prilika da još malo prozborimo o međunarodnoj politici naše zemlje.

Uopšteno gledano, međunarodna politika naše zemlje poslednjih godina je dobra. Politika „II“ je generalno najbolja politika u građenju odnosa sa brojnim, raznovrsnim i najčešće veoma heterogenim međunarodnim faktorima i državama.

Istina, nije teško zauzeti takav kurs i kazati – mi ćemo biti u dobrim odnosima i sa istokom i sa zapadom i sa severom i sa jugom, sa komšijama i sa onima koji su dalje ili daleko od nas.

Ono što nekada ili povremeno bude problem, u tom kursu građenja međunarodnih odnosa, jeste da se dogodi da se nekada ti faktori iz paketa „II“ međusobno suprotstave, odnosno njihovi interesi se često nađu na suprotnim stranama, a onda pogotovo kada su u pitanju veće svetske ili regionalne sile, oni osete potrebu iz nekih ranijih navika i praksi da od nas traže da jedno „I“ ukinemo i da bude samo jedno „I“, odnosno da samo budemo na njihovoj strani.

To je jedan od izazova koga nije retko naći na tom putu, na putu građenja međunarodnih odnosa, ali isto tako još jedan veći izazov koji možda zadire u suštinu i nije samo iz paketa povremenosti, jeste pitanje samoga kursa između interesa i principa.

Naravno, taj izazov se ne odnosi samo na građenje i unapređenje i održavanje međunarodnih odnosa, on je jednako konfliktan i specifičan i ne tako jednostavan i u građenju svakodnevnih odnosa nas ljudi i pojedinaca. Logično je da naša međunarodna politika treba pre svega da ima u vidu sopstvene interese, odnosno interese svoje zemlje, odnosno interese građana ove zemlje.

Međutim, ako su interesi uvek jedina i ključna mera, postavlja se pitanje – šta je sa principima? Šta je sa etičkim principima? Šta je sa pitanjima pravde i nepravde? Šta je sa pitanjem raznih događaja u našem užem ili širem okruženju ili širom sveta kada se događaju neke stvari, gde se od zemalja, uključujući i našu zemlju, očekuje da imaju određen ispravan stav?

Istina, jednostavnije je i lakše je isključivo imati u vidu sopstveni interes, kao što je i u svakodnevnom našem pojedinačnom životu, jednostavnije je se voditi samo svojim interesom. Međutim, tu se postavlja ono suštinsko pitanje elementarne ljudskosti i pitanje ljudskosti koliko god je važno u individualnim odnosima, ono je bitno i u kolektivnim relacijama i odnosima. Koliko god je važno da ne izgubimo dušu u našim pojedinačnim, svakodnevnim odnosima, jednako toliko važno da ne gubimo dušu ili da je ne flekamo našim međunarodnim relacijama i odnosima.

To svakako i ni malo nije jednostavno zato što u nekoj dugoročnijoj i potvrđenoj praksi međunarodnih odnosa puna sloboda, puna samostalnost i puni suvereniteti su uglavnom rezervisani za one najveće ili one velike.

Međutim, za nas male, za male zemlje najčešće se ostavljaju mrvice u slobodi, suverenitetu i samostalnosti, donošenju svojih odluka i gradnji međunarodnih odnosa. Zato one zemlje i ona zemlja koja nije tako velika po brojnosti, po vojnoj, ekonomskoj i drugim aspektima snage ona će biti osuđena i morati da hoda nekom ivicom ili maltene tankom kanapom sa punom koncentracijom održanja sopstvene vertikalnosti i sopstvene ravnoteže. Dakle, samo tako sa tim hodom, samo sposobnostima i kvalitetom da prolazi tom oštrom ivicom ona ima šansu da održi određenu svoju samobitnost, ali isto tako i da se ne odrekne sopstvenih vrednosti i sopstvenih prioriteta i kvaliteta.

Na listi naših međunarodnih prioriteta, ali lista je prilično široka zato što smo se opredelili za politiku „i i“, ali i na vrhu liste po mom ubeđenju apsolutno treba zadržati relaciju komšijskih odnosa, odnosno gradnju dobrih odnosa sa komšijama. To jeste uglavnom i proklamovano našim načelnim politikama. U značajnoj meri se i sprovodi sa određenim izuzecima povremenim oscilacijama ili možda zastojima, ali želim da podvučem da bez obzira na svu važnost svih drugih međunarodnih faktora kvalitet, stabilnost, budućnost ove zemlje se najpre bazira na dobrim odnosima sa našim susedima, odnosno komšijama.

U trenutku kada uspemo izgraditi te odnose i podići ih na najviši nivo kvaliteta, verujte, pola naših problema, pola pretnji, pola opasnosti ili više od toga za ovu zemlju će biti otklonjeno zato što sigurnost bazirana na dobrim odnosima sa susednim zemljama zapravo pravi svojevrsni zaštitni pojas oko ove zemlje gde će bilo koji neprijatelj koji želi bilo šta preduzeti u pogledu destabilizacije ove zemlje ili ugrožavanja njene bezbednosti, njenih interesa, to će mu u takvom ambijentu i takvoj konstelaciji odnosa biti veoma otežano, a najčešće i onemogućeno.

Dakle, pored onih generalnih načela u pogledu gradnje odnosa sa susedima, želim ponovo da istaknem od kolike su važnosti da tako kažem i mali postupci, mali sa izuzetno velikim efektima i posledicama.

Evo, slučaj humanosti koju je pokazala ova zemlja u pogledu pune podrške sa vakcinama, susedima, komšijama i u konkretnim brojkama isporučenih vakcina, ali isto tako i u otvorenosti ove zemlje prema ljudima iz komšiluka koji dolaze da se ovde imunizuju. Ja sam jedan od svedoka, s obzirom da imam široke i lične odnose sa mnogo građana i u Crnoj Gori i u BiH i u Hrvatskoj, pa sam svakodnevno u prilici da se i meni javljaju tražeći da im pomognemo da dođu ovde i prime vakcinu, svedok sam kakve to ima izuzetno dobre efekte i veoma pozitivne posledice na te ljude i ne samo pojedinačno na njih, već svaki od njih koji ne znači da su pre toga imali jasne ili da kažem pozitivne stavove prema ovoj zemlji, ali s obzirom da su došli u priliku da im ova zemlja učini jednu takvu uslugu i potvrdimo ljudskost kroz jedno takvo dobro delo, dakle, ja sam svedok da ti ljudi postaju jedno novo svetlo, jednim novi zraci svetla prema susednim zemljama u pogledu njihovog budućeg svedočenja o ovoj zemlji.

Dakle, ovaj primer se pokazao izuzetno dobrim gde, naravno sve to košta i sve to ima svoj ucenu, ali je cena jako mala u odnosu na efekte koji se tu postižu i želim da bodrim samih vrh države i sve nadležne organe institucije da se zapravo sa ovakvim primerima i sa ovakvim aktivnostima nastavi i u diplomaciji i u svim drugim aspektima gradnje međunarodnih odnosa, kao i elementarnih ljudskih odnosa.

Dobro delo, dobro delo je najjače oružje, verujte, dobro delo i dobročinstvo je jače od bilo koje rakete, od bilo kog oružja, od bilo kojih drugih poluga instrumenata moći, instrumenata konvencionalne moći.

Dakle, naravno da to nije nikakvo novo otkriće, to je zapisano i u svetim knjigama kao božja reč - na zlo odvrati dobrim pa će ti otvoreni neprijatelj postati prijatelj. Dakle, to je tako moćna i veličanstvena aksioma koja se i na ovim primerima pokazuje. Tu treba da uložimo još dodatne energije i da iskoristimo sve ljude koji imaju te konekcije, koji imaju relacije, dobre odnose, lične, kolektivne sa okruženjem, u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji, Albaniji i svim drugim zemljama, da iskoristimo naše pojedince za zapravo gradnju tih odnosa i naravno uz dobra dela, o kojima govorim, to će zasigurno imati izuzetno dobre rezultate.

Svakako da je neupitan naš kurs evrointegracija, odnosno put prema EU, ali ovo što želim da istaknem nijedna krajnost nije dobra. Nikada na krajnosti ne stanuju niti istine, niti kvaliteti. Kako god nije bila dobra krajnost koju još zastupaju pojedini politički subjekti ovde u našoj zemlji, koji zapravo pozivaju da se odustane od evrointegracija i od puta prema uključenju Srbije u EU, kako god ta krajnost nije dobra, isto tako i krajnost, druga krajnost bezuslovnog prihvatanja svega što nam dolazi sa strane Zapadne Evrope je isto tako pogrešno.

Mi ne treba da upadnemo u tu zamku da svaki stav, svaki dopis, svaki papir koji nam dođe da je on aksioma i vrednosna i pravna i politička i da se to sve bezuslovno treba prihvatiti. Mi treba da se zapravo vratimo i stalno držimo onome što jesu temelji formiranja EU. Ti temelji, ta načela koja su tada proklamovana u mnogo čemu nemaju veze sa nekim detaljima koji su etičko-kulturološke prirode koji se nama danas ovde serviraju i koje mi treba da prihvatamo prosto bez ikakve provere.

Dakle, da EU, ali bezuslovno nikome i ništa. Onaj koji pristaje na sve bezuslovno je poništio sebe, ne postoji niti jedna međunarodna relacija koju treba graditi bezuslovno. Svaka međunarodna relacija uključujući i evrointegracijske procese treba da se gradi i na dogovornim principima i zato se između ostalog i ova tehnička procedura u kojoj se sada nalazimo u pogledu otvaranja i zatvaranja pregovaračkih poglavlja zapravo i zove pregovaračka poglavlja. Znači, vode se pregovori. Pregovori znače usaglašavanje volja. Oni imaju određene zahteve, mi imamo određene stavove i onda kroz te razgovore, odnosno pregovore dolazimo do saglasnosti, odnosno rešenja koja su obostrano prihvatljiva.

Međutim, ukoliko mi ili oni ili zajedno prihvatimo da su pregovori o evrointegracijskim procesima i stupanju Srbije u EU zapravo samo aplikacije uslova koje mi treba da ispunimo ja se izvinjavam, ja to ne shvatam da je dobro. Sa time se ne slažem, pogotovo kada je u pitanju onaj aspekt zahteva koji nam dolazi sa zapada, a koji duboko zadire u naše etičke i naše duhovne vrednosti. O etičkim i duhovnim vrednostima se ne pregovara.

Dakle, to je nešto što bi trebalo da bude aksioma koju trebaju imati svi u vidu koji zapravo vode ove razgovore i ove pregovore. Ekonomska pitanja, administrativna pitanja, pravosudna pitanja, u redu, to su neke stvari koje su formalno proceduralne prirode, koje su relativne, gde oni koji imaju više iskustava kao uređena društva priznajemo da su otišli dalje, da se tu može od njih puno toga naučiti. Međutim, to dvoje nema veze jedno sa drugim. Tražiti od nas da mi menjamo etičke i kulturološke, koristiti evrointegracijski put i našu želju i nameru da budemo deo EU na način da se od nas uslovljava da menjamo ideološki, etički, kulturološki obrazac i principe je besmisleno.

Evropska unija je unija, to znači zajednica, unija različitih, zajednica različitih. U redu je oni imaju određene svoje etičke i kulturne obrasce, ali mi imamo svoje koji su bazirani na našim verskim, etičkim, tradicionalnim, drugim vrednostima i ja poručujem svim narodnim poslanicima da ne upadamo u tu zamku gde nas neko dresira i da samo oni naivni nedovoljno učeni i upućeni pristaju na to. E, pa to je tako, oni to od nas traže. Nema problema, izvolite prvo da popričamo o temeljima tih zahteva, o temeljima EU, o onim osnovnim načelima i principima na kojima je nastala.

Znači, zajednica u kojoj se udružuju različiti, različiti po veri, različiti po kulturi, različiti po jezicima, i nalaze zajedničke imenitelje kroz razgovore, dogovore i pregovore. Dakle, to je ono što bi trebalo dalje da imamo na umu i da ne padamo u zamke krajnosti, niti krajnosti fanatizma, a niti krajnosti euroantagonizma. Taj put, put srednji, odmereni, umereni, sa argumentima, naravno je najbolji. U istom kontekstu i odnose sa SAD i sa Rusijom i sa Kinom i sa muslimanskim svetom jeste podugačak spisak za jednu malu zemlju i nije lako maloj zemlji, pogotovo kada se nalazi u ovom predsoblju Evrope, raskršću Evropi, kapiji Evrope gde više hiljada godina skoro sva migraciona i druga kretanja se dešavaju preko ovog prostora nimalo nije lako odigrati igru, a da se održi puna ravnoteža, ali nije ni nemoguće. Ukoliko je fokus na kvalitetu i suštinskom kvalitetu, na doslednosti suštinskoj i na metodičkom kvalitetu, verujte da možemo postići i da ćemo tim kvalitetom, pogotovo ukoliko sve unutrašnje resurse i ove Skupštine i Vlade i cele lepeze ove političke, etničke, kulturološke različitosti u ovoj zemlji zapravo pretvorimo u snagu, pretvorimo u energiju, šanse za uspehom i to unikatnim su veoma ozbiljne. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Ivica Dačić

Poslanička grupa Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Đorđe Kosanić.
...
Jedinstvena Srbija

Đorđe Kosanić

Poslanička grupa Jedinstvena Srbija
Zahvaljujem.

Poštovani predsedniče Skupštine Dačiću, poštovana ministarka Popović sa saradnikom iz Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je dana objedinjena rasprava više Predloga zakona. Ja ću napomenuti Predlog zakona o potvrđivanju Memoranduma između Vlade Republike Srbije i Komonvelta Dominike u saradnji u oblasti poljoprivrede, zatim tri Predloga zakona, tri ugovora između Vlade Republike Srbije i Republike Argentine o saradnji u oblasti međunarodne pravne saradnje dve države i Predlog zakona o potvrđivanju ugovora između Vlade Republike Srbije i Republike Belorusije o izručenju.

Naravno, poslanička grupa JS u danu za glasanje podržaće sve Predloge zakona iz ove objedinjene rasprave, jer moram da kažem svaki sporazum, memorandum, ili sa druge strane ugovor koji Republika Srbija potpiše sa nekom zemljom otvara vrata saradnje Srbije sa tom zemljom i u drugim oblastima od interes za Republiku Srbiju.

Na samom početku, pre nego što govorimo o samim predlozima zakona iz ove objedinjene rasprave, želim da kažem, a svedoci smo u poslednje vreme, da je opoziciona borba za golu vlast dotakla dno u Srbiji. Mogu da razumem kada to kažem da se opozicija za vlast bori delima, idejama, programom, na kraju krajeva i ako vlast ne radi nešto dobro, bori se da kritikuje ali ta loša dela, ali ministarka zaista ne mogu da shvatim da se opozicija bori kada lažima pokušava da sroza ugled institucija Republike Srbije, a sa druge strane ugled čitave Republike Srbije. Kada to kažem, mislim da politička grupacija okupljena ili bolje rečeno interesna organizacija okupljena oko Dragana Đilasa je na račun Dragana Markovića Palme iznela niz najbrutalnijih laži, neprizemnih, koje običan čovek ne može ni da zamisli, a kamoli da izgovori.

Sa druge strane, oni sebi daju za pravo kada izgovaraju svoje laži da su i policija i sud i tužilaštvo i njihove laži su za njih jedini validni dokazi. Kada iznesu te laži, za njih je to presuda, niko nema pravo na odbranu, nema pravo na čast, nema pravo na istinu.

Ministarka, zaista se pitam dokle ćemo mi kao društvo biti spremni da tolerišemo da neko zarad najjeftinijih političkih poena iznosi ovakve laži, a da pri tome nema nikakvu odgovornost.

Dragan Marković Palma je protiv svih lica koja su iznela ove neistine podneo krivične prijave. Znamo da je istina i pravda na našoj strani, ali sa druge strane, ministarka u potpunosti verujemo u institucije države i moram da kažem da se nadamo da će u najskorije vreme svi oni koji su izneli ovakve laži, odgovarati u skladu sa zakonom.

Vraćajući se na same teme iz ove objedinjene rasprave, najpre kada je reč o potvrđivanju Memoranduma između Vlade Republike Srbije i Vlade Komonvelta Dominike o saradnji u oblasti poljoprivrede, ovaj ugovor je potpisan 2019. godine u Beogradu. On obuhvata stepen saradnje koji je između dve zemlje u oblasti poljoprivrede, ali moram da kažem da bilateralna saradnja između dve zemlje je u usponu i postoji obostrana želja da i u mnogim drugim oblastima Srbija i ova država imaju dobru saradnju.

Isto tako, što je veoma značajno za nas, za Srbiju, posvećeni smo aktivnostima u okviru regionalnih organizacija. Kada to kažem, ova država je punopravni član organizacije koja se zove Karipska zajednica, veoma važna za nas i ono što je na kraju važno, kada govorim o ovoj državi, da je ona povukla priznanje naše južne pokrajine Kosova i Metohije kao nezavisne države.

Kada je reč o tri ugovora u oblasti međunarodne pravne saradnje između Republike Srbije i Republike Argentine, važni su jer kriminal kao društvena pojava ne poznaje granice. Ovde je reč o ugovorima o transferu osuđenih lica i saradnje o izvršenju krivičnih sankcija, o uzajamnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, kao i o izručenju.

Svakako da će ovi ugovori imati veoma veliki značaj u borbi protiv organizovanog kriminala i uticati na njihove izvršioce. Srbija je prva zemlja u regionu koja je potpisala jedan ovakav ugovor sa Argentinom i ono što je veoma značajno, ovi ugovori treba da budu podsticaj da još i u drugim oblastima napravimo ugovore sa ovom zemljom od značaja za Srbiju. Svakako puna zahvalnost Argentini na svom čvrstom i principijelnom stavu po pitanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta Republike Srbije.

Na samom kraju, kada je reč o potvrđivanju ugovora između Republike Srbije i Republike Belorusije, o izručenju, potpisan je u okviru zvanične posete predsednika Belorusije Lukašenka Srbiji, dakle u Beogradu 2019. godine. potpisan je u cilju učvršćivanja i dalje saradnje u oblasti pravne pomoći u krivičnim stvarima i regulisanja saradnje u pogledu izručenja okrivljenih i osuđenih lica. Dakle dve zemlje se obavezuju da će između sebe sva lica koja se nalaze na njihovoj teritoriji izručiti radi krivičnog gonjenja i izvršenja presude.

Bilateralna saradnja između Srbije i Belorusije je na najvišem nivou i zasniva se na tradicionalnom prijateljstvu, kulturnoj, istorijskoj, jezičkoj i verskoj bliskosti između dva naroda. Između Srbije i Belorusije postoji 51 bilateralni sporazum do sada, naravno, postoji mogućnost saradnje i u drugim oblastima, ali, evo, pomenuću samo neke od sporazuma koji su veoma značajni za Srbiju – Sporazum o slobodnoj trgovini i Sporazum o saradnji u oblasti odbrane.

Na samom kraju, ne dužeći više, da kažem da će poslanička grupa Jedinstvene Srbije u danu za glasanje podržati sve predloge zakona iz ove objedinjene rasprave. Zahvaljujem.
...
Stranka pravde i pomirenja

Muamer Zukorlić

| Predsedava
Reč ima narodna poslanica Jasmina Karanac. Izvolite.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Jasmina Karanac

Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije
Hvala, predsedavajući.

Poštovana ministarko Popović, koleginice i kolege narodni poslanici, mi danas ovde raspravljamo o nekoliko sporazuma koji su važni za našu zemlju kada je u pitanju međudržavna saradnja u oblasti suzbijanja i borbe protiv organizovanog kriminala, ali ovi sporazumi potvrđuju i dobre bilateralne odnose između Republike Srbije i Argentine, između Republike Srbije i Belorusije, između Republike Srbije i Komonvelta Dominikane, ali potvrđuju i budućnost tih odnosa.

Na dnevnom redu imamo tri sporazuma sa Argentinom, a tiču se izručenja okrivljenih i osuđenih lica, zatim pravne saradnje, odnosno pravne pomoći između dve države po pitanju krivičnih dela i transfera osuđenih lica i saradnje u izvršenju krivičnih sankcija. Na dnevnom redu je i Sporazum sa Republikom Belorusijom o izručenju. Značaj ovih ugovora je taj što stvaraju uslove za čvršću i efikasniju saradnju u borbi protiv svih vidova kriminala i omogućavaju efikasnije procesuiranje počinilaca krivičnih dela.

Kada govorimo o organizovanom kriminalu, treba imati u vidu da on seže daleko u prošlost i postoji u skoro svim zemljama. Organizovani kriminal ne pokazuje tendenciju smanjenja, već se naprotiv širi i sa pojavom novih savremenih dostignuća i tehnologija i oblici kriminala poprimaju nove forme i karakteristike.

Organizovani kriminal i terorizam postali su osnovna pretnja koja ugrožava državnu, regionalnu i međunarodnu bezbednost. Po definiciji, organizovani kriminal je specifičan oblik savremenih vidova profesionalnog kriminaliteta koji se po mnogim osobinama razlikuje od klasičnog oblika kriminaliteta, kako nacionalnih, tako i međunarodnih razmera.

Postoji mnogo oblika organizovanog kriminala: pranje novca, nelegalna trgovina narkoticima, korupcija, mito, razne vrste prevara, kompjuterski kriminal, nelegalna trgovina oružjem, terorističke aktivnosti, trgovina ljudima, ljudskim organima, krađa umetničkih dela i kulturnih dobara, sajber kriminal i da ne nabrajam dalje. Glavni motiv kriminalnih grupa koje se prilagođavaju svim situacijama je novac i one zarađuju milijarde.

Upravo korona kriza je pokazala koliko brzo su kriminalne strukture u stanju da se prilagode svakoj novonastaloj situaciji. Prema podacima Evropske policijske agencije Europol, od početka pandemije bilo je falsifikovano sve što je bilo neophodno u borbi protiv pandemije: kovid testovi, vakcine, medicinske maske, potvrde o vakcinaciji, korona pasoši.

Zvaničnici Evropske unije ukazali su i na jednu drugu opasnost, a to je da se kriminalne grupe infiltriraju u firme koje su finansijski oslabljene zbog teške privredne situacije. Zbog zatvorenosti i ograničavanja kretanja, kriminalne aktivnosti tokom pandemije prebacile su u digitalni svet. To je još jedan izazov u borbi protiv takve vrste kriminala, jer potrebni su digitalni alati za njihovo otvaranje, odnosno otkrivanje, a do tih ključeva nije nimalo jednostavno doći i zato je neophodna stručna međunarodna saradnja.

Komesarka za unutrašnje poslove Evropske unije Ilva Johanson ovako je nedavno u Briselu opisala organizovane kriminalne grupe: „Velike su, moćne, ne poštuju nikakve granice, sve više pribegavaju nasilju, mučenju i ubistvima kako bi došle do svog osnovnog cilja, naravno, pogađate, novca“.

Organizovani kriminal ne poznaje ni državne granice, ni kontinente i u tom smislu nijedan kontinent, pa ni država sveta nisu pošteđene. Za pojedine delove sveta vezuju se pojedine specifičnosti, pa u tom smislu ni kriminal nije izuzetak. Na primer, južnoafričke države, južnoameričke države, posebno Kolumbija, predstavljaju svetski model organizovanja u delovanju narko-mafije. Terorizam i trgovina belim robljem karakterističan je za države Bliskog i Dalekog istoka. Zemlje evropskog kontinenta bore se sa raznim tipovima mafijaških organizacija usmerenih na trgovinu drogama i ljudima, kao i raznim oblicima kriminaliteta, zloupotrebom privatizacije, državnog i društvenog kapitala. Čak i najstabilniji sistemi, najstabilnije zemlje zapadne Evrope nisu odolele razornim vidovima korupcionaških afera, trgovini ljudima, narkoticima, oružjem.

Od organizovanog kriminala nisu izuzeti ni Balkan, pa samim tim ni Srbija, nažalost. I ovih dana aktuelna je borba države sa ozloglašenim klanom koji se koristio najbrutalnijim metodama, nepojmljivim civilizovanom čoveku. Država Srbija se ozbiljno i odlučno uhvatila u koštac sa ovom kriminalnom hobotnicom, strpavši iza rešetaka najokorelije kriminalce i brutalne egzekutore, istražujući i dalje njihove pipke i otkrivajući pomagače.

Borba protiv organizovanog kriminala zahteva primenu posebnih mehanizama za njihovo sprečavanje, otkrivanje i suzbijanje, takođe zahteva i strategiju za tu borbu. Naša zemlja, osim nacionalnog zakonodavstva u borbi protiv organizovanog kriminala, sprovodi i primenjuje i međunarodne ugovore relevantne za ovu oblast.

Ključni međunarodni ugovor za borbu protiv organizovanog kriminala je Konvencija Ujedinjenih nacija o transnacionalnom organizovanom kriminalu, sa dodatnim protokolima. Cilj, odnosno svrha ove konvencije je da na efikasniji način unapredi saradnju u pogledu sprečavanja i borbe protiv organizovanog kriminala. Zatim, tu je i Konvencija Saveta Evrope o visokotehnološkom kriminalu, Evropska konvencija o međusobnom pružanju pravne pomoći u krivičnim stvarima, Evropska konvencija o suzbijanju terorizma, Konvencija Saveta Evrope o borbi protiv trgovine ljudima itd.

Uspešne borbe protiv organizovanog kriminala nema bez saradnje i razmene informacija među državama i stoga je značaj ovih sporazuma o kojima danas raspravljamo veći. Prateći organizovanje kriminalnih grupa i usavršavanje metoda njihovog delovanja moraju se usavršavati i načini i metode borbe protiv organizovanog kriminala. Nema uspešne borbe i suzbijanja kriminala bez saradnje.

Pored policijske, ministarka, složićete se, ključan segment u borbi protiv organizovanog kriminala je svakako i pravosudna saradnja. Efikasna međunarodna saradnja i uzajamna pravna pomoć između država preduslov su za brzo i uspešno okončavanje postupaka u složenim krivičnim predmetima, pogotovo u savremenom organizovanju kriminalnih grupa koje svojim delovanjem pokušavaju da iskoriste razlike pravnih sistema različitih država. Kriminalne grupe takođe koriste i nedostatke koordinacije između država, ali i činjenicu da između pojedinih zemalja nema saradnje u ovoj oblasti. Zato zemlje moraju da sarađuju. Da bi saradnja među državama mogla da se odvija, ona mora da se oslanja na propise.

Ovde dolazimo do ključne činjenice zašto su ovi međunarodni sporazumi o kojima danas raspravljamo toliko važni – upravo zato da kriminalne grupe ne bi mogle da iskoriste nedostatak saradnje i razmene informacija među državama za postizanje svojih prljavih ciljeva.

Konkretno, između Republike Srbije i Republike Argentine ne postoji bilateralni ugovor koji reguliše pitanje pravne saradnje u pogledu izručenja okrivljenih i optuženih lica, takođe ne postoji ni ugovor kojim bi se regulisalo pitanje pravne saradnje u krivičnim delima, niti postoji ugovor o transferu osuđenih lica, kao specifičnim vidu međunarodne krivično-pravne pomoći. Takođe, zakonski nije regulisana ni pravna saradnja između Republike Srbije i Republike Belorusije, kada je u pitanju izručenje okrivljenih i osuđenih lica.

Potvrđivanjem ovih sporazuma koji su danas na dnevnom redu stvoriće se zakonski uslovi za čvršću i efikasniju saradnju među državnim organima, a sve u cilju da lica koja se krivično gone u jednoj državi ili su u njoj osuđena ne bi izbegla zakonske sankcije, odnosno vođenje krivičnog postupka ili izdržavanje kazne.

Ovi sporazumi doprineće i većoj zaštiti određenih ljudskih prava i sloboda kada je u pitanju izručenje okrivljenih ili osuđenih lica između dve zemlje. Zbog svega navedenog Socijaldemokratska partija Srbije kojoj ja pripadam u danu za glasanje podržaće ove predloge sporazuma.

Takođe, podržaćemo i Sporazum između Vlade Republike Srbije i Vlade Komolvelta Dominike iz oblasti poljoprivrede, jer je Dominika prijateljska zemlja i smatramo da bi razmena iskustava između dve zemlje u oblasti poljoprivrede, da bi naši stručnjaci, naučnici mogli da daju doprinos u ovoj oblasti toj prijateljskoj zemlji. Tako da ćemo u danu za glasanje, kao što sam rekla, podržati ovaj sporazum. Zahvaljujem.
...
Stranka pravde i pomirenja

Muamer Zukorlić

| Predsedava
Hvala lepa.
Narodni poslanik Aleksandar Mirković. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Mirković

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Poštovani predsedavajući, poštovana ministarka sa saradnikom, poštovane koleginice narodne poslanice i kolege narodni poslanici.

Mislim da je isuvišno napomenuti da ćemo mi kao poslanička grupa SNS Aleksandar Vučić – za našu decu, podržati sve ove predloge i naravno da ćemo glasati za sve ove zakone koji se nalaze danas pred nama. Mislim da mnogo više od toga građanima znači činjenica i da na ovaj način pokazujemo koliko je naša Vlada odgovorna i koliko odgovorno pristupamo svakoj situaciji i svakom problemu i koliko mislimo na svaki segment života naših građana.

Žao mi je i što predlozi ovih zakona, kao i ovi sporazumi i ova tesna saradnja između Srbije, Argentine, Belorusije i Komonvelta Dominike sa druge strane su i danas predmet podsmeha ljudi koji su našu zemlju upropastili.

Na žalost i ovo danas što se nalazi na dnevnom redu i o čemu diskutujemo, za predstavnike bivšeg režima je propratni papir koji je dovoljan podsmeha i gde oni suštinski ne vide nikakvu korist i benefit za našu zemlju. Neverovatno je kada to čujete od ljudi koji su vodili našu zemlju. Dakle, za njih je u periodu od su bili na vlasti bespredmetno ili nedovoljno ozbiljno to da zemlje sarađuje prilikom izručenja počinioca krivičnih dela. Prosto je neverovatno da ljudi koji su vodili zemlju imaju takav stav danas.

Mogu da razumem da su njima neke države, manje ili više drage i mogu da razumem da imaju pravo na lični stav kada je to u pitanju, ali kada govorimo o ovako ozbiljnim stvarima, kada je neophodno da se kriminalci ili počinioci raznih krivičnih dela izruče jednoj ili drugoj zemlji, zaista ne mogu da se otmem utisku da je u najmanju ruku neodgovorno takvo ponašanje.

Mislim da i to govori mnogo u prilog tome kako su oni videli našu zemlju u periodu do 2013. ili 2014. godine i kako danas Vlada prateći odgovornu politiku predsednika Aleksandra Vučića postupa u pogledu svakog građanina naše zemlje i u pogledu svakog segmenta života u našoj zemlji.

Što se tiče samih sporazuma složiću se i sa prethodnim govornicima, posebno sa gospodinom Zukorlićem koji je istakao da ovi sporazumi samo pokazuju koliko je otvorenost naše zemlje za saradnju sa svim zemljama jaka i koliko smo uspešni na tom planu. Zaista, mislim da to i ovi sporazumi samo pokazuju.

Razlika između današnjeg poimanja spoljne politike koju imamo u proteklom periodu zaključno sa današnjim danom, pokazuje jasnu činjenicu da nije bitna veličina zemlje sa kojom potpisujem nekakav sporazum ili to koliko oni stanovnika imaju, već je bitno da Srbija u svakoj od tih zemalja želi da pronađe partnera za opšti interes i opšte dobro građana kako naše, tako i te neke druge zemlje.

Iako je Komonvelt Dominike mala zemlja u Karipskom moru, iako mnogi ljudi za nju nisu čuli. Ona je hrabro istupila i 2018. godine povukla priznanje tzv. države Kosovo. Samo ta činjenica dovoljno pokazuje koliko je naša diplomatija tada pokazala snagu i zainteresovanost da se jedno od najvećih i gorućim pitanja u našoj zemlji rešava temeljno, studiozno i da ne postoji zemlja sa kojom neće Srbija razgovarati kako bi se ta nepravda ispravila, a zove se priznanje tzv. države Kosovo.

Vidim da je i ta zemlja i tada kao i danas predmet podsmeha pojedinih neodgovornih ljudi koji ne razumeju i ne shvataju da podsmevanjem ne uzdižu sebe, niti ponižavaju te kojima se podsmevaju, već baš suprotno. Najbolje govore sami o sebi i najbolje oslikavaju svoju bahatost i aroganciju. Pa tako za predstavnike režima, bivšeg režima DS sada okupljenog oko Dragana Đilasa, to su tamo neke nebitne zemlje.

Čisto da bi građani znali oblast o kojoj danas govorimo jeste saradnja u oblasti poljoprivrede. I da, možda možemo mi njima više da pomognemo, nego oni nama u ovom trenutku, ali nikada ne znate kada će i njihova podrška biti potrebna nama.

Svakako, njihova zemlja se u prvom trenutku bavila kao i većina zemalja u tom delu sveta, bavila uzgojem banana, ali znate, možemo iz njihovog primera dobro naučiti nešto.

Kada smo videli da ne zarađuju toliko, ili da ne zarađuju kao što su sarađivali, zbog uticaja vremena i vremenskih uslova, njihova Vlada je brzo donela odluku, pa su se preorjentisali na druge proizvode, na proizvodnju drugog egzotičnog voća. Iz tog primera možete videti kako zemlja koja vodi računa o sebi i svom stanovništvu, brzo promatra i donosi odluke, koje su na korist građana, a na žalost, da su se vodili nekim primerima, iz prošlosti te države, Dragan Đilas, Boris Tadić i Vuk Jeremić, su mogli da shvate, da kada već vuku u sunovrat našu zemlju, svojim delovanjem i postupanjem, morali su nešto drugo da promene. Ako ništa drugo, shvatili su da su nesposobni , pa su morali isto tako i da podnesu ostavke, ali na žalost to nisu učinili. I naravno, da ćemo mi ovaj sporazum podržati, i naravno da smo ponosni na svaki međunarodni sporazum koji naša zemlja potpiše, jer je on odlika i pokazatelj i naše snage i volje i naše sposobnosti, da se razvijamo u svakom pogledu i smislu.

Što se tiče sporazuma koji su, gospođo ministarka, vezani direktno za vaš sektor i tiče se sporazuma sa Belorusijom i Argentinom, niko ovde od kolega nije pomenuo jednu poražavajuću činjenicu, a to je da smo mi od 1928. godine, potpisali prvi bilateralni Sporazum sa Argentinom. I do 1987. godine, ti sporazumi su se nizali i bilo je raznoraznih sporazuma i zakona o nekakvim saradnjama.

Radilo se na zbližavanju tada dve zemlje Jugoslavije i Argentine, ali je zanimljiva činjenica da od 1987. godine do 2014. godine, nijedan jedini sporazum nije potpisan. Nijedan jedini sporazum nije potpisan sa zemljom sa kojom smo imali toliko bliskih odnosa kroz istoriju.

To vam pokazuje koliko su ljudi koji su u tom periodu, a koji su vodili našu zemlju bili neodgovorni. Dakle, o istorijskom značaju te zemlje, o uticaju u tom delu sveta, pa i generalno u svetu, mislim da je suvišno govoriti.

Ali, opet je neverovatno i vratiću se na onaj deo početka, pa zar neko nije mogao od 2000. godine pa do 2014. godine, da pokrene jedan vid ovakvog sporazuma, pa makar se zainteresuje za to? Svi znamo da je Latinska Amerika sedište i središte, izvor narko trafikinga na svetu. Da li je moguće da mi koji smo u ovom delu Evrope, geografski, takav nam je položaj, čvorište i gde se stalno dešavaju nekakvi sukobi oko narko tržišta, ne samo u Srbiji, već i u BiH, severnoj Makedoniji, Albaniji, da li je moguće da nikome nije palo na pamet da se raspita i da zatraži nekakav vid saradnje?

To vam opet pokazuje koliko je njima tada bilo bitno, jedino, da se bave svojim ličnim interesima i interesima svojih stranačkih saboraca. Ne znam zašto se ljudi u našoj zemlji nisu pozabavili time, ljudi koji su vodili zemlju?

Kako vam nije čudno da kada god se desi neka velika međunarodna zaplena droge na brodovima ili kada se ti brodovi iskrcaju u Španiju, uvek imate u tim timovima iz Latinske Amerike ljude sa ovog prostora, i nameće se pitanje da li to nekom nije bilo u interesu da se naša zemlja bavi time ili su ipak imali preča posla?

Šta god da je odgovor na to pitanje svakako nije dobro, jer se novac od svega toga, pa i sama ta droga prelivala na našu zemlju. Nešto je ovde ostajalo, nešto je završavalo u zemljama zapadne Evrope.

Ovaj Sporazum i sve ovo o čemu danas diskutujemo samo pokazuje koliko je naša zemlja spremna da nastavi sa obračunom protiv opasnog protivnika kakav je organizovani kriminal.

poštovana ministarka, pre nekoliko meseci, pa i pre nove godine, ovde smo pričali o ugrožavanju bezbednosti predsednika Aleksandra Vučića i njegove porodice, sećate se i sami da smo govorili o tome da mnogi tu temu žele da izvrgnu ruglu, podsmehu, da je revitalizuju. Imali ste mnogo i emisija posvećenih tome, pa im je bilo smešno i to što je Čaba Der i Mađarskoj priznao da je od dve organizacije dobio ponudu da ubije predsednika Aleksandra Vučića, da bismo pre nekoliko meseci prilikom razbijanja ovog najopasnijeg klana, nakon Zemunskog klana, klana Belivuk došli do saznanja da je postojala i snajperska puška. Sa njom je vežbano pucanje, da su postojali razni poligoni, pa smo došli do toga da sve ono o čemu smo mi pričali mesecima unazad sada ipak ima realnog osnova.

Niko se nije za to izvinio građanima niti rekao - pa da, mi smo pogrešili. Ne, nego se sa tom kampanjom da se to predstavi kao nekakav navijački obračun nastavlja i danas.

I sa ovog mesta i gde god budemo imali priliku uvek ćemo podsećati, pre svega nadležne institucije koliko je bezbednost građana na prvom mestu i da je to prioritet svih državnih institucija, bezbednost i zdravlje građana.

Zato mi je neverovatno da danas kada mi diskutujemo o ovim sporazumima o izručenju između Argentine i Srbije i Srbije i Belorusije, i to se vidi kao nekakav poligon za ne znam ni ja kakvo sitno politikanstvo.

Argentina je i u periodu nakon 2014. godine, pokazala spremnost za saradnju sa našom zemljom. Da podsetim građane Srbije i sve nas ovde, 2015. godine oni su glasali protiv ulaska tzv. Kosova tj. protiv prijema Kosova u UNESKO.

Ne znam odakle pravo predstavnicima jednog dela opozicije predvođenih Draganom Đilasom da zbijaju šale na njihov račun, kako tada tako i danas, jer to samo pokazuje njihovu neodgovornost i neozbiljnost.

Juče smo i pričali o temi koja je za sve nas jako osetljiva, a tiče se Jasenovca i genocida koji je izvršen u tom logoru i nad srpskim stanovništvom. Žao mi je što Dragan Đilas danas pokušava da sve nas koji smo podržali odluku da se u gradu Beogradu jedna ulica promeni svoj naziv, dobije naziv o Blagoju Jovoviću.

Za njega smo mi svi predstavljeni kao nekakvi ludaci i monstrumi. Za one koji ne znaju, a mislim da je takvih i u ovoj sali i u našoj zemlji, Blagoje Jovović je 1957. godine baš u Argentini u predgrađu Buenos Ajresa pucao na Antu Pavelića koji je, eto do te 1957. godine bezbedno i mirno živeo u Buenos Ajresu i u Argentini, u istog onog Antu Pavelića koji je želeo da Srbi nestanu.

Vidite, i ovo o čemu ja danas govorim samo vam pokazuje koliko zarad jeftinih političkih poena ili tapšanja po ramenu ljudi koji pre svega ne žele dobro našoj zemlji, Dragan Đilas je spreman nisko da ide.

Ponosan sam što sam imao priliku da kao predsednik odborničke grupe u Skupštini grada tu odluku podržim i da zajedno sa svojim kolegama odbornicima glasam za tu odluku.

Isto tako, danas kao narodni poslanik moram da priznam da sam jako ponosan što se Srbija danas više ne stidi svojih žrtava, što tek nakon dolaska Srpske napredne stranke i na inicijativu predsednika Aleksandra Vučića se stvari nazivaju pravim imenom.

Ponosan sam na to što danas uzdignute glave možemo svakog da pogledam u oči, ali i da pričamo o onome kroz šta je naš narod prolazio generacijama unazad i decenijama unazad. Kada kažem generacijama unazad, svako u ovoj sali ima nekog ko je prošao kroz neki vid borbe ili vid stradanja.

Poštovana ministarka, kako bih ostavio vreme sebi za sam kraj ovog zasedanja, ja sam sa ovog mesta vama postavljao pitanje u više navrata u vezi pretnji koje dobijaju, ne samo visoki funkcioneri Srpske napredne stranke, ako se to tako može nazvati, već i narodni poslanici ili obični aktivisti koji su napadani na štandovima prilikom deljenja propagandnog materijala.

Ja se slažem sa vama da je uvek za to nekad i neophodna prijava kako bi nadležne institucije mogle da reaguju, ali samo ću vas podsetiti da je pre nekoliko godina na protestu koji je organizovao Dragan Đilas na Terazijama su predstavljena vešala, dakle drvena vešala, sa sve omčom koja je bila spremna za nekog od nas, verovatno. Tada smo upozoravali da oni sa tom svojom retorikom niti su završili, niti će prestati.

Ovo vam sve govorim iz prostog razloga što je sinoć u jednoj emisiji na RTS-u koja je bila više nego u mirnom tonu, gde su se razmenjivali argumenti, sučeljavali argumenti, potpredsednik skupštine, član predsedništva gospodin Vladimir Orlić, samo zbog snage argumenata koji je iznosio od juče je predmet linča, pa je tako u toku emisije dobio i poruku u kojoj se jasno preti - „Ti si među najvećim džukelama ovog života. Konju jedan. Nisi svestan, ako dođe do lustracije da ćeš biti obešen, primitivcu!“

Ovo je retorika ljudi koji danas žele da se vrate na vlast i ovo je retorika i način obraćanja prema svakome ko podržava politiku Srpske napredne stranke, ali pre svega, predsednika Aleksandra Vučića.

Dakle, sada je dovoljno da odete u emisiju da predstavljate program rezultate, ili se zalažete za jednu ideju da vam neko uputi pretnju direktno i kaže vam da ćete biti obešeni.

Poštovana ministarka, ja sam uveren da će nadležne institucije umeti da sačuvaju bezbednost svih građana Srbije, bez obzira da li podržavaju ovu ili onu političku opciju, kako god da se izjašnjavaju, ali ono što se danas iz jednog dela opozicije predstavlja građanima i što promovišu kao svoju jedinu ideju, svakako je zabrinjavajuće.

Znam da je očaj Dragana Đilasa dostigao vrhunac i da mu je jako teško da opravda odakle mu 68 miliona evra u 17 različitih zemalja na 53 računa, ali ovakvim pretnjama nikog od neće ni zastrašiti, ni zaustaviti da pričamo o onome šta je on činio dok je bio na vlasti, kao i o tome kakvi su to rezultati koje danas postiže i naša Vlada i ova Skupština, ali pre svega, kakve rezultate postižemo sledeći politiku Aleksandra Vučića.

Želim vam još uspešnih ovakvih zakona, a sve sa interesom da od naše zemlje učinimo još lepše i bolje mesto za život, za generacije koje dolaze.

Hvala vam i živela Srbija.
...
Stranka pravde i pomirenja

Muamer Zukorlić

| Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima ministarka Maja Popović.
Izvolite.

Maja Popović

| Ministarka pravde
Zahvaljujem.
Želela bih samo da se izjasnim vezano za ove navode, pretnje koje su upućene narodnom poslaniku. Tu su ispunjeni apsolutno po ovim navodima koje ste pročitali, krivično delo, ugrožavanje sigurnosti. Sigurna sam da će nadležno tužilaštvo da procesuira ovaj predmet i da podnese odgovarajući optužni akt.
Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.