Šesto vanredno zasedanje , 30.06.2021.

4. dan rada

OBRAĆANJA

...
Stranka pravde i pomirenja

Muamer Zukorlić

| Predsedava
U redu.
...
Srpska napredna stranka

Mihailo Jokić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Znači, pogrešio sam, nisam trebao da imenujem Ministarstvo poljoprivrede itd, samo sam želeo da istaknem odgovornost za pisanu reč kada je u pitanju Ministarstvo prosvete.

Znači, još jednom, izvinjenje gospodinu Marijanu i Ministarstvu poljoprivrede. Hvala vam na razumevanju.
...
Stranka pravde i pomirenja

Muamer Zukorlić

| Predsedava
Da li želite da se Narodna skupština izjasni o vašoj reakciji na Poslovnik? (Ne.)
Zahvaljujem.
Sada reč ima kolega Atlagić. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Marko Atlagić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Poštovani potpredsedniče Narodne skupštine, poštovani ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, mi ovih dana raspravljamo o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju i amandmanima podnetim na predlog ovog zakona.

Radi se o izuzetno važnim stvarima. Pošto su moji prethodnici dosta toga rekli, dozvolite ipak da kažem da je i vaspitanje i obrazovanje kao deo jednog ukupnog sistema već od 2000. godine doživelo transformaciju u svakom smislu.

Mi se ipak moramo, sagledavajući danas ovo što se dešava i ove promene koje imamo danas i amandmane na dnevnom redu, vratiti u 2000. godinu i videti šta smo imali tada, a šta imamo sada. To poređenje je izuzetno bitno da bismo u budućnosti vršili transformaciju ukupnog sistema vaspitanja i obrazovanja.

Mi smo 2000. godine prešli i kasnije u reforme, pod navodnike - takozvane reforme, ja ću samo o jednom segmentu da govorim jer je na dnevnom redu, tako što smo izbacili vaspitanje iz ukupnog sistema vaspitanja i obrazovanja, i iz škole i iz društva u celini, da ne nabrajam, kao i iz sredstava masovnih komunikacija, čak i iz Narodne skupštine Republike Srbije, da ne kažem iz društva u celini. To je osnovna pogreška.

Dakle, hiljadugodišnjeg sistema vaspitanja i obrazovanja u Evropi i više mi smo se odrekli. Umesto da smo sve pozitivne pedagoške tekovine od starog veka, od Aristotela i Platona do danas prihvatili, izvršili transformaciju u skladu sa višestranačkim sistemom i vaspitanju dali ono mesto koje mu pripada, mi to nismo učinili. Ostavili smo samo obrazovanje.

Vi koji ste pedagoške struke vrlo dobro znate da nema obrazovanja bez vaspitanja, to je jedinstveni proces. Čak je nastavnicima u osnovnim i srednjim školama, o fakultetima da i ne govorim, vaspitanje nikada nije ni postojalo tamo u visokoškolskim ustanovama, bilo zabranjivano da se spominje reč vaspitanje. Imam škole, popise škola i direktora škola koji su to provodili 2000. godine.

Gospodine ministre prosvete, gospodine Ružiću, vama je danas jako teško vršiti transformaciju, ona se vrši, vidite, više od desetak godina. Dosta toga je urađeno, vaši prethodnici su učinili. Možda smo mi i građani u celini nezadovoljni, ali je teško učiniti kad smo uništili sistem vaspitanja i obrazovanja. To je suština.

Izneću konkretne neke stvari. Evo, gospodine potpredsedniče Narodne skupštine, učeničko nasilje i studentsko nasilje, o tome svakodnevno govorimo, to je pogreška. To su zamene 2000. godine, ne govorimo o nasilju nego o vaspitanju. Vaspitanje smo izbacili. Nasilje je rezultat nevaspitanja. Da smo provodili vaspitanje i planove vaspitnog delovanja od predškolskih ustanova do univerziteta, ne bi ni imali nasilje. Jel tačno, vi koji ste učili pedagogiju? Učili ste svi koji ste završavali nastavničke škole.

Sada vidite školske tuče primer, ili studentske, ovo što doživljavamo svakodnevno. Školskih tuča je i ranije bilo, ali, gospodo, nikada nisu bile obojene mržnjom, zato što smo provodili vaspitanje kroz škole, kroz društvo u celini, kroz masovne komunikacije, kroz televizije. Jel danas to radimo? Ne radimo.

Potpredsedniče, daću predlog šta trebamo učiniti na nivou društva, ali dozvolite, povezaću ovo zaista sa ovom mržnjom i ovim nasiljem u celini. Pogotovo je to dominantno u osnovnoj i srednjoj školi, a i među studentima. Dakle, nisu bile obojene mržnjom i željom da se ozbiljno povredi učenik ili student kao danas od 2000. godine. To je to. Kada neko padne, nismo ga tukli kao đaci, a vi ste bili đaci svi koji ste ovde, jesmo to radili? Dakle, ne tučeš ga, ne tučeš ga više, ne šutiraš ga u glavu, kao što gledamo kod učenika i studenata. Učenici danas potežu noževe u školskim dvorištima. Je li tačno, dame i gospodo? Ne smemo zatvarati oči pred tim, jer ih tim pothranjujemo da još gore u budućnosti bude. Ja ću dati predlog šta treba da učinimo svi, čak i u ovoj Narodnoj skupštini. Potežu noževe u školskim dvorištima. Tuča danas ima više, da se potežu noževi, lanci i satare, videli ste nedavno u jednom školskom dvorištu.

E, sad postavljam pitanje sebi, i ja sam deo tog sistema, i svima vama roditeljima i svim profesorima od predškolske ustanove do danas, postavljam pitanje – u kojoj meri su naša deca „ispuštena“ od roditelja i „zapuštena“ od institucija države? Pokazuje nam to najnoviji u nizu društvenih fenomena – zakazivanje tuča među maloletnim vršnjacima, u cilju da isti budu snimljeni mobilnim telefonima i nakače na Jutjub, sajt dostupan svima i prepun nasilja ili vulgarnosti. Jel ja govorim istinu ili ne govorim? Šta mi tu činimo? Ništa. Nisu krivi nastavnici u školi, oni ovo znaju. Od vrha ide. Ja predlažem 12 godina to ovde. Šta predlažem? Da govorimo o vaspitanju, da zadužimo ispred Ministarstva prosvete sve škole, sve vaspitno-obrazovne ustanove da imaju pored programa i plana škole plan vaspitnog delovanja škole, svakog odeljenja i svakog razreda slobodnih aktivnosti, pa će profesor fiskulture ići u grad, vršiti komunikaciju sa vođom sportskih aktivnosti i koordinaciju vaspitnog delovanja i tamo, pa nećemo imati šutiranje fudbalera. Pa to smo izbacili, a to smo radili hiljadu godina.

Idemo dalje. Poštovane dame i gospodo, mislim da je tog nasilja puna naša politika. Mi nasilnike promovišemo po medijima, pod kontrolom Dragana Đilasa. Biću direktan. Jeste li gledali prekjuče na jednoj televiziji batinaše u pokušaju? Predsednik političke stranke Vuk Jeremić. Jel to učenici treba da gledaju batinanje predsednika u predsedništvu? Jel to ikad rađeno? To je rezultat nevaspitanja koje smo izbacili 10 godina.

Dalje, mi konstantno svakog dana imamo satanizaciju predsednika Republike i države i satanizaciju većine u Narodnoj skupštini. Pa jeste li jutros gledali sat i po vremena film, noćas, koji se obrće, satanizacija ministra Vulina, satanizacija sat i po vremena? Jeste li gledali dva filma snimljena o predsedniku Republike? Satanizacija koja se vrši pod kontrolom televizije Dragana Đilasa non-stop. Satanizacija Milorada Dodika, satanizacija Andrije Mandića. Znate li odakle to dolazi? Pa hajte, mi smo pismeni ljudi, znamo odakle to. Udruženi lešinari ne samo u zemlji, nego i van zemlje, u okruženju i šire, sjatili su se svi sa ciljem da unize rezultate ekonomske i svake druge u ovoj zemlji. E, to je cilj.

Sada, poštovane dame i gospodo, idemo na ovaj deo. Nemojmo, gospodo, u škole stavljati temu „Škola bez nasilja“, nego vaspitna funkcija škole, pa ćemo programe, onda neće nasilja biti, valjda to znamo svi iz pedagogije. Zašto je to tako? Tako je. Dvehiljadite je tada greška učinjena, čije posledice ispravljaju svi ministri prosvete, pa i ovaj ministar, državni sekretar i pomoćnik ministra i sledeći će ispravljati. To je suština. Teže je uništiti hiljadugodišnje vaspitanje za jednu godinu ili pet nego graditi sto godina. Vi koji se bavite vaspitanjem i obrazovanjem vrlo dobro znate da je to problem.

Dakle, sve moramo zameniti. Ne govoriti o tučama, ne govoriti o nasilju nad ženama. A o čemu ćemo govoriti? Pa o odnosu između muškarca i žene, dečaka i devojčice, učenika i učenice u prvom razredu. Temu na dnevni red. E, to je suština. Dok to ne okrenemo, nećemo imati ekonomski prosperitet zemlje. Da smo to radili deset godina zadnjih, ne bi imali mi ovo – 7%, to je mnogo, imali bi 14%. Zašto? Jer bi dobili obrazovanije ljude u procesu. Sada ćete me pitati – a šta vaspitanje ima veze? Pa ima i kod metala. Pa ćemo videti kako će alat služiti. Šta ću ja, kaže, kod metalaca vaspitnu funkciju? Pa tu i treba u svakom odeljenju. Mi smo to izgubili.

Roditelji su postali oni koji nisu vaspitani od 2000. godine. Kako će nevaspitan roditelj vaspitati decu? Kako će nevaspitan profesor vaspitati decu, a ima ih jako mnogo mlađih generacija, a i među starijima, hvala bogu, odmah da budemo otvoreni? Kako će Jovo Bakić, doktor, po treći put, docent, vaspitavati studente, kada on kaže da će nas terati na ulici noževima, krv da će pasti? Pa je li to nasilje? Pa jeste, da, nasilje.

Idemo dalje. Kad smo već kod nasilja kod studenata i đaka, dobro je, gospodine potpredsedniče, ovo što smo stavili, ministre, organizovanje studentskih organizacija. Nema van toga delovanja. To, gospodo profesori, moramo mi zajedno sa studentima da razgovaramo. Gospodo profesori, ne možete politikom se baviti ukoliko niste u političkim organizacijama ili preko nauke u naučnim časopisima. Ali neću u politiku, neću ovamo, idem, a to je ono što su pevali nekad za vreme NOB-a: „Neću Titu, neću Draži, idi kući pa im kaži“. E, to radi najveći deo ljudi. Moramo dati aktivizam, definisati određene stvari i mislim da smo u nekim stvarima otišli daleko, na primer, u dualnom obrazovanju. Sada ćete vi meni reći – imali smo. Ali nismo ovaj sistem. Imali smo ga 1980-ih godina, moja ga malenkost provodila, školu, u školi tvornicu. Ali nije ovakav sistem. Nastavićemo to sad dalje.

Još ću samo da kažem, kako ćemo provoditi vaspitnu funkciju škole, kada profesor doktor koleginica kaže, evo, ja ću citirati, 19. novembra 2020. godine, jedan dnevni list kaže: „Ako Brnabićka da ostavku, da znate, sprema se doživotni Vučić. E, nema tu bojkota, samo cev u glavu“, završen citat. A to Vesna Pešić, koja vodi političke savete, ne političke stranke. Pa gde im je vaspitno delovanje u njihovom programu i političkim organizacijama? Pitaćete me – jel mi to? Pa imamo, hvala bogu. Dakle, stojimo u jednom zaista raskoraku.

Dalje, da ne govorim, jutros ste videli jednog kolegu koji je stotinu puta uvredio predsednika Vučića, evo ga jutros na mediju pod kontrolom Dragana Đilasa. Ja sam prošli put 16 uvreda koje ljudski um ne može, što je on izrekao. Evo ga dalje. Kaže da smo mi ovde glupaci, da nismo poslanici. Zamislite, profesor doktor na univerzitetima. Kaže, citiram, 21. marta 2020. godine, ali evo i jutros je ponovio: „Koga uopšte ima u Vučićevom okruženju da uopšte nije moralna ništarija ili potpuni glupak?“ Je li to profesor? Je li to vaspitno deluje? Kada ste čuli sa ove strane? Kada ste čuli? Evo, građani znaju vrlo dobro. Nikada nikoga nismo uvredili. Jesmo oštro diskutovali, ja hoću takmičenje u oštrini, ali u poštovanju svakog političkog protivnika, ko će pre da dođe, ko će bolje da pripremi, ko će više da radi. E, to mi hoćemo, to narod hoće, to građani hoće, da se takmičimo ko više mostova… Ne, nema auto-puta, a svako ga vidi. Jeste li čuli juče? Kažu da nema nijedan sagrađen auto-put. Pa neće dobiti ni 0,5% na izborima.

Da ovo privedem kraju. Jedan narodni poslanik, vidite, koji je ovde bio, čije smo duele stalno izmenjivali, kaže ovako, ima razloga sa patriotskim vaspitanjem, i to smo pustili niz vodu, to je posebna priča, citiram: „Svi znaju da je Kosovo i Metohija definitivno izgubljeno u ratu 1999. godine“, završen citat. To je bivši poslanik Balša Božović.

Znate šta on radi? On je osnovao akademiju za demokratiju. Još jednu rečenicu. Evropska komisija je pravila projekat, mapiranje lažnih vesti na Balkanu. I gle čuda, umesto da su najviše lagali mediji. Znate koga su naveli? Balšu Božovića. Ja mu sada tražim da se izvini, gospodine potpredsedniče Skupštine, za sve uvrede koje je rekao u ovom visokom domu i van ovog visokog doma, predsedniku Republike, njegovoj porodici, Aleksandru Martinoviću, Vladimiru Orliću i svim poslanicima u ovom visokom domu, ako bar malo morala.

Evo ga juče on govori o pitanju Kosova i Metohije. Šta možemo očekivati od njega? Videli ste jutros film. Ko nas satanizuje ovde poslanike? Bivši ministar odbrane Dragan Šutanovac, koga u narodu zovu „zgrabi novac“. Ovde smo govorili šta je radio na Vračaru. Taj čovek koji je oterao u penziju 28 generala, najškolovanijih. Pokrao pare, formirao udruženje i da se pokrije i misli da može raditi šta hoće. To je i ovaj pedofil za Pravnom fakulteta radio. Ja ga pitam da li je tačno ili ne? Neka ide na poligraf, i svi mi prosvetari. Neka odgovori da li je ono radio ili ne?

Ja se izvinjavam što sam spomenuo, potpredsedniče, Pravni fakultet. Tu ima časnih ljudi i časnih profesora, divnih ljudi, ali ima koji nikada ne bi ušli na fakultet, doduše i na drugim fakultetima. Da bi u budućnosti to izbegli moramo vratiti vaspitanje i u školu i u društvo. Nastavnici su spremni za to. Ja predlažem da pri Ministarstvu prosvete se osnuje odeljenje od dva, tri čoveka koji će se samo vaspitnom funkcijom škole i društva baviti. Tu nam je ekonomska dobit.

Zamislite samo grafiti u Beogradu, izračunao sam, kada bi ih sada izbrisali, milijardu evra. Malo li je. To su naša deca radila. Nisu to nekada radila. I završetak, gospodine potpredsedniče.

Već se ovih dana i vi iz ministarstva izvinite, govori o udžbenicima i pisanje udžbenika. Ja vam predlažem da ne date nikako da autori udžbenika budu oni koji nikada nisu napisali udžbenik, nego oni koji samo pare hoće. Ima, dobrovoljno će ljudi džabe raditi. Hoće, hoće, jer vole ovu zemlju, vole decu ovu. Već preporučuju preko raznih televizija pod kontrolom i Đilasa ali i preko RTS. Kako će mi akademik pisati udžbenik, kada kaže da država Srbija nije jedinstvena, u teritorijalnom smislu. Ili za Kosovo i Metohiju, taj akademik kaže – nije naše.

Znate gde je osnovni problem, gospodine potpredsedniče? Mi smo na Kosovu i Metohiji pravo nacionalnih manjina prekomponovali u teritorijalno pitanje. To nigde na svetu nema. To su prethodnici radili i sada moramo vratiti u jednu normalu da možemo razgovarati sa kolegama Albancima, dovesti u jedan red. Sve su pogrešno radili. Ja neću citirati, citirao sam njih 12 političkih lidera koji su se odrekli, oni će sada to spašavati. Njih nije ništa interesovalo, osim džepa.

Evo, hvala vam velika, biću gospodine ministre sretan, ako zaista damo ili jedno savetnika ili nekoga na nivou ministarstva, a ima nas dobrovoljno koji ćemo raditi i dati doprinos da probamo vratiti vaspitanje u škole. Obratiću se nastavnicima. Ja znam da im je težak posao. On je kao rudarski u rudniku. Gospodo profesori mi volimo našu decu, volimo vaspitanje i obrazovanje, vaspitamo ih u tom duhu, a izborićemo se za vaše mesto u društvu, učinićemo sve da se izborimo, ne samo u materijalnom smislu, nego u ovom da vaspitavamo našu decu.

Ja se izvinjavam, gospodine potpredsedniče, nisam prekršio Poslovnik jer imamo vremena, naša poslanička grupa, ali ću biti sretan ako bar miligram, ono što narod kaže, od ovoga uzmemo, a nadam se da hoćemo jer znam da to hoće i državna sekretarka i ministar i pomoćnik ministra. Hvala lepo.
...
Stranka pravde i pomirenja

Muamer Zukorlić

| Predsedava
Zahvaljujem kolega Atlagiću.
Prelazimo na sledeći amandman.
Na član 7. amandman je podnela narodni poslanik Sandra Božić.
Vlada i Odbor za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informatičko društvo prihvatili su amandman.
Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo smatra da je amandman u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom Republike Srbije.
Konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Da li se neko javlja za reč? (Da.)
Narodni poslanik Života Starčević. Izvolite.
...
Jedinstvena Srbija

Života Starčević

Poslanička grupa Jedinstvena Srbija
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici.

Mi danas ovde raspravljamo o zakonima o studentskom organizovanju i Zakonu o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju, u pojedinostima. Ono što ja, sa zadovoljstvom mogu da kažem jeste da su svi predloženi amandmani dobronamerni i u cilju popravljanja teksta postojećih zakona i da mi je drago da je na Odboru za obrazovanju usaglašen stav u vezi amandmana posvećenom članu 20. stav 1. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju. Mislim, da time i taj zakon dobija još više na pravičnosti, a svakako će poslanička grupa JS u danu za glasanje podržati ovaj zakon, kako i u pojedinostima, tako i u celini.

Ja sam govoreći u načelu o zakonima i o Zakonu o visokom obrazovanju, pre svega, završio to izlaganje rečenicom – da je obrazovanje kao veslanje uzvodno, čim prestanete, počnete da se krećete unazad. Time bih i nastavio iz prostog razloga što smo svedoci da zadnjih 20 godina, da je naš obrazovni sistem u konstantnim reformama obrazovanja. Naravno, da te reforme obrazovanja na svim nivoima kako srednjem, osnovnom i visokom ne mogu se izvršiti preko noći, jer svaka reforma obrazovanja mora da traje najmanje onoliko koliko traje i odgovarajući obrazovni ciklus.

Ono što je bitno danas reći jeste da razvoj, civilizacijski razvoj, razvoj naučno-tehnološki razvoj u svetu se kreće toliko munjevitom brzinom, toliko se munjevitom brzinom menja svet da je potreba za reformama i da bi neki obrazovni sistem išao u korak sa tim promenama i tim napretkom, on mora stalno da se menja. Ne samo da prati taj napredak, već mora i da anticipira u kom pravcu se kreću te promene u narednih pet, deset i više godina, jer danas kada upišemo po jednog osnovca on završava svoje školovanje za najmanje 12 ili 16 i više godina. Mi moramo da znamo šta je to što će trebati našoj državi, našoj privredi i društvu od obrazovanja, od obrazovnih profila i tako dalje.

To naravno stavlja svaki obrazovni sistem u tzv. stanje permanentnih i konstantnih reformi. Jednostavno obrazovni sistem ne može više biti tako krut, mora biti fleksibilan. Klasični i kruti sistemi formalnog obrazovanja moraju se menjati i mora se ljudima ponuditi mnogo više programa dokvalifikacije, prekvalifikacije i specijalizacije kako bi naši građani imali priliku da se stalno obrazuju za one poslove koji se nude na tržištu rada.

Da se ne bi desilo ono što se dešavalo pre 20, 15 godina kada su oni koji danas na sva usta optužuju današnju vlast koji su zatvarali radna mesta, zatvarali fabrike i ostavljali ljude bez posla, a ti ljudi ostajući bez posla nisu imali rešenja za sebe da nađu neko novo zaposlenje i neko novo radno mesto. Naravno danas, za razliku od njih, mi otvaramo nova radna mesta. Stalno postoji potreba za radnom snagom i u tom smislu mi moramo da ponudimo kao obrazovni sistem jedan fleksibilniji sistem sa dosta programa dokvalifikacije, prekvalifikacije i specijalizacije.

Zašto ovo pričam? Ovo, naravno, ne važi samo za srednje stručno obrazovanje, već važi i za visoko obrazovanje. Prekjuče sam na televiziji, kada su najavljivali prijemne ispite, gost je bio sa Elektrotehničkog fakulteta i on je rekao jednu rečenicu koja je meni zaista zaparala uši - pošto je veliko interesovanje za Elektrotehnički fakultet, pošto se mnogo kandidata prijavilo, oni su pripremili poseban ispit kako bi što jaču trijažu napravili. Ja mislim da je to fundamentalno pogrešna postavka. Zašto?

Nije posao fakulteta da izabere, odnosno krajnje je vreme da fakultet izađe iz tog odela naučne institucije i da uđe konačno u odelo obrazovne institucije, jer nije posao fakulteta samo da izabere one najgenijalnije, najbolje i najsposobnije, koji će se baviti naukom i da pri tom, ako je najveće interesovanje na primer za IT smerove trenutno, da jedan ogroman broj zainteresovanih učenika budućih studenata jednostavno tom njihovom teškom trijažom, kako su oni rekli, da ih jednostavno odstrane i eliminišu taj veliki broj potencijalno dobrih IT stručnjaka, ne tih genijalaca koji će se baviti naukom, ali kvalitetnih, vrednih ljudi koji će želeti da se bave tom strukom, za čijim poslom postoji potreba na tržištu rada. Za takvom radnom snagom postoji potreba na tržištu rada, traže se IT stručnjaci.

Onda je, po meni, mnogo logičniji i bolji pristup da takvi fakulteti naprave dogovor sa državom da se i prošire kvote za takva radna mesta za koje tržište rada ima potrebu, gde postoji interesovanje učenika odnosno budućih studenata, nego da ih jednostavno odbacimo od tih smerova.

Inače, država Srbija poslednjih 12 godina stalno govori da je ulaganje u obrazovanje investicija i da nije trošak. U tom smislu možda ova preporuka fakultetima i njihovoj upisnoj politici može biti korisna.

Na kraju krajeva, ja bih tu jedan citat Brajana Trejsija rekao, koji kaže: "Ako želite da promenite ili poboljšate nešto u svom životu, morate da počnete tako što ćete menjati unutrašnje aspekte svoga uma". Pa, eto i preporuke tim fakultetima, da malo porazmisle o tome da konačno izađu iz tog odela naučne institucije u odelo obrazovne institucije. Treba i jedno i drugo, ali je pitanje mere. Možda treba o tome diskutovati. Što se tiče tih obrazovnih zakona i obrazovanja, ja bih toliko.

Međutim, kolege narodni poslanici su me podstakli da malo progovorim i o aktuelnoj situaciji. Naime, kolega Marković je rekao da se u društvu stvara atmosfera linča i nasilja. I naravno da ne samo u ovom domu i ne samo poslanici Jedinstvene Srbije, nego svi mi u poslednje vreme govorimo o nasilju kao modelu ponašanja pojedinih političkih opcija. Naravno da ukazujemo na to da institucije sistema često ne reaguju na dokazane i potvrđene slučajeve nasilja i da to možda jeste ponašanje institucija koje podstiče i podgrejava tu atmosferu linča i nasilja.

Naime, pričao sam ovde o jednom nasilniku, znate već o kome, stalno pričamo o njemu, da je vršio nasilje nad porodicom, da postoji o tome službena beleška, da se stalno govori u ovom skupštinskom sazivu o tome, a da institucije do dana današnjeg nisu reagovale. A upravo taj isti čovek, taj isti nasilnik je glavni režiser stvaranja te atmosfere linča i nasilja.

Srbiji je danas preko potrebna stabilnost, više nego ikada, jer je Srbija ovih dana izložena velikim pritiscima, a naročito po pitanju Kosova i Metohije. Toj politici stabilnosti moramo dati doprinos svi, pa i te famozne institucije koje smo ovde prozivali i mi narodni poslanici, gde su tokom plenuma i pitanja Vladi i sama premijerka i drugi visoki zvaničnici rekli da čekaju da se oglase te famozne institucije, itd, itd.

Mislim da i te famozne institucije moraju dati svoj doprinos neophodnoj i preko potrebnoj političkoj stabilnosti u državi Srbiji.

Negde, kada smo već kod tih ljudi i kod te priče, kolega narodni poslanik je malo čas rekao da ljudi koji su visoko obrazovani imaju manjak patriotizma. Ja mislim da, moram da odgovorim na to i da se osvrnem na to, patriotizam nije obrnuto proporcionalan stepenu obrazovanja, odnosno nema direktne veze sa obrazovanjem i stepenom obrazovanja, već pre svega patriotizam, dame i gospodo, ima veze sa čašću, sa obrazom i, pre svega, sa usvojenim i naučenim sistemom vrednosti, prihvaćenim sistemom vrednosti. Pitanje patriotizma zaista nema veze sa nekim stepenom obrazovanja.

Oni o kojima je gospodin Rističević, oni nemaju taj dovoljan stepen patriotizma, ne zato što su obrazovani, ne zato što puno toga znaju, već nemaju dovoljan stepen patriotizma jer njihov usvojen sistem vrednosti je pre svega novac i samo novac. Oni za Srbiju i za građane Srbije ne haju. Hvala.
...
Stranka pravde i pomirenja

Muamer Zukorlić

| Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Mirković. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Mirković

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre sa saradnicima, poštovane koleginice narodne poslanice i kolege narodni poslanici, na samom početku želim da istaknem da ćemo mi podržati ovaj zakon i sve predložene i usvojene amandmane, ali, isto tako, istakao bih da smo i prošle nedelje, tokom rasprave istakli koliko je ovaj zakon i dobar i kvalitet, ali pre svega bitan za generacije koje dolaze i za one generacije koje će u narednom periodu voditi našu zemlju ili nastaviti sebe da školuju i unapređuju u nekom drugom smeru, kako bi svi zajedno bili ponosni na rezultate koje oni ostvaruju.

Svakako smatram da i ovaj zakon jasno pokazuje kakav je stav Vlade Republike Srbije i kako se on bazira na pružanju bolje mogućnosti za školovanje, svakog našeg stanovnika i koliko ovakvi zakoni uopšte doprinose boljem i kvalitetnijem obrazovanju i koliko doprinose tome da svaki đak danas u našoj zemlji želi i vidi perspektivu i zna da može da dobije ovde kvalitetno obrazovanje i da isto tako nakon završenog školovanja, ovde može ostati i ostvariti se poslovno i stvarati porodicu.

Na žalost, takva situacija nije bila u periodu do 2012, 2013. godine kada ni srednjoškolci, a pogotovo ni studenti nisu videli bolje sutra u našoj zemlji i kada su svi gledali kako na što lakši mogući način, da se školuju negde u svetu, i po pravilu da tamo ostanu.

Poslednji podaci koje dobijam, u proteklih nekoliko meseci, da ne kažem i godinu dana, jasno pokazuju da imamo i veliki priliv visoko obrazovanih ljudi naših ljudi, koji su se školovali negde u Evropi ili širom sveta, a zatim se vratili, jer konačno vide da Srbija danas izgleda mnogo bolje i da Srbija pruža mnogo veće mogućnosti nego što je to bilo u periodu do 2012, 2013. godine.

Složićete se svi da je to pre svega rezultat odgovorne politike koju sprovodi predsednik Aleksandar Vučić, a i odgovorne politike Vlade Srbije koja u kontinuitetu radi na poboljšanju uslova života od 2013. godine.

Kada govorimo o ovome, podaci koji sve ovo podržavaju i bliže oslikavaju, jeste i činjenica da je nezaposlenost u Srbiji do pre nekih sedam ili osam godina, bila čak na rekordnom nivou od 24%, dok je danas ona ispod 7%. Kada govorimo i o ovome, ja ne mogu da se ne osvrnem na ljude koji su danas najstroži kritičari, naravno bez argumenata ovog zakona kao i mnogi drugih zakona, ali bili su u prilici da nešto urade za našu zemlju i da bilo šta od onoga što danas propagiraju, ispune kao obećanje koje su davali u predizbornim kampanjama, ali na žalost, naravno ništa od toga nisu učinili.

Ovde su kolege narodni poslanici govorili o Draganu Đilasu, Vuku Jeremiću i ostalim ljudima predstavnicima režima DS koji su vodili našu zemlju deceniju celu, ali ja ne želim na taj način da se osvrćem na njihove neuspehe. Želim konkretnim primerom da pokažem kolika je razlika u onome što se danas dešava u odnosu na taj period kada su oni bili na vlasti.

Svedoci smo da danas Dragan Đilas je najoštriji kritičar svega što se dešava u našoj zemlji, a tiče se donošenja ili zakona ili nekakvih odluka koje su u interesu građana Srbije.

Kada ga podsetite da je on bio u prilici da nešto uradi za našu zemlju, najčešće dobije odgovor da jeste bio visoki funkcioner DS, ali da se on bavio lokalnom politikom ili da je on bio na čelu grada Beograda i da nije mnogo toga mogao da učini. Nažalost, kao i mnoge stvari koje on izgovara, i to je jedna krupna neistina, a na primeru ću vam sada pokazati o čemu se zapravo radi.

Naime, o nezaposlenosti smo govorili, ali želim da istaknem da je 2014. godine u Beogradu, prema nekakvim podacima koje je on tada iznosio, bilo 108.000 nezaposlenih, dok je danas ta cifra negde oko 60.000, ali ne želim ni o tome da diskutujem, već samo želim građanima i Beograda i Srbije da istaknem podatak da je broj… Pričamo o broju nezaposlenih, ali želim da govorim o broju zaposlenih, gde možete jasno videti koliko je novih radnih mesta otvoreno u Beogradu. Koliko je danas bolja situacija govori vam činjenica da je 2014. godine bilo 559.000. Dakle, ovo su podaci koje je Dragan Đilas iznosio, dok je danas ta cifra i taj brojka negde oko 738.000, što vam je razlika od 179.000.

Dakle, imate egzaktan broj i egzaktne podatke koliko je novih ljudi zaposlenih u Beogradu i to vam jasno oslikava politiku kakva je danas politika grada Beograda, ali pre svega Vlade Srbije i kakva je bila u periodu kada je Dragan Đilas mogao nešto da uradi, pa da zaposli i mlade ljude i one ljude kojima danas takav površno i olako nudi nekakvu bolju perspektivu.

Što se tiče samog obrazovanja i mladih ljudi, poštovani ministre, vi ste juče bili u „Sava centru“ kada je predstavljen od strane grada jedan projekat koji svakako smatram jednim od egzaktnih pokazatelja koliko se danas otišlo napred u obrazovanju mladih ljudi. Na to ću doći nešto kasnije, ali želim da se građanima Srbije obratim sa jednom porukom.

Naime, ovde sam upoznao dosta ljudi koji dolaze iz gradova širom Srbije. Najčešće njihovo osvrtanje je bilo – eto, vi u Beogradu nemate takve probleme kakve mi imamo ili smo imali nekada ranije u našim gradovima. Kada im kažem jedan podatak, oni ostanu fascinirani i nekako im je teško da poveruju.

Vi ste ministar prosvete i sigurno znate da, nažalost, jedna gradska opština, a nije jedina, u gradu Beogradu je do prošle godine imala osnovnu školu koja je koristila poljski WC. Radi se o osnovnoj školi u Leštanima, opština Grocka.

Dakle, u gradu Beogradu smo, nažalost, imali školu gde se koristio poljski WC, a ta osnovna škola je bila jedna najobičnija baraka.

Punih 10 godina su bili na vlasti i pokušavali na bilo koji način da sebe predstave kao velike vizionare, ljude koji Beogradu žele dobro i Srbiji, a nisu bili u stanju da naprave makar normalne toalete u 21. veku.

Ovo vam govorim kao činjenicu, jer nije to bila jedina škola koju smo zatekli u uništenom ili razorenom stanju. Da vam ne govorim da su mnoge od tih škola bile i ostale u istom onom obliku kakve su bile kada su napravljene. Dakle, nisu bili sposobni da zakucaju jedan jedni ekser. Table ili golove u školskim dvorištima, na sportskim terenima nisu menjali pa gotovo nikada i to je najveći poraz nas kao društva, jer smo imali vlast kojoj je bilo teško da uradi bilo šta za one najmlađe, za one koji su najbitniji nama, onima koji će naslediti sve nas.

Žalosno je što su jednog mog kolegu narodnog poslanika Luku Kebaru danima napadali i satanizovali samo zato što je rekao istinu - nažalost, do 2012. ili 2013. godine negde je pojam bio da deca u osnovnoj školi koriste normalan toalet i evo vam primer iz Beograda, a da ne govorim o tome sa kakvim su se problemima susretale moje kolege iz SNS u nekim drugim opštinama ili u drugim gradovima.

Kada govorim o ovome, želim i da istaknem jednu jako bitnu stvar. Krajnje licemerno u poslednje vreme Dragan Đilas igra na neku empatiju i igra na emocije građana, pa se tako najčešće pominju i deca – kako će, kada on dođe na vlast, za decu sve biti besplatno, deliće ne znam ni ja šta besplatno, biće besplatne i škole i vrtići i udžbenici i obroci, ali uvek se nameće to jedno prosto pitanje – zašto nešto od toga nije uradio kad je bio na vlasti eto baš u Beogradu? Da ne širimo priču dalje, jer uvek on tu loptu sa tog terena Srbije prebacuje na teren grada Beograda, jer govori da nije bio u prilici, nije bio u mogućnosti.

Da biste znali kako je vodio Beograd i iskoristio ukazano poverenje, reći ću vam samo podatak da je 2013. godine obuhvaćeno vrtićima, dakle za naše najmlađe sugrađane, svega 45.000 dece je bilo u vrtićima. Danas je ta brojka oko 77.000. Lista čekanja, ono što najviše pogađa roditelje, je bila čak 17.000 dece. Na listi čekanja je bilo 17.000 dece. Danas je ta lista negde ispod 1.000 dece.

Ono što želim da ohrabrim sve građane i u Beogradu, ali i u Srbiji jeste da imamo strategiju kojom želimo da se ukinu te liste čekanja izgradnjom novih vrtića. Najbolji primer za to vam je grad Beograd gde se trenutno grade ili završavaju čak osam vrtića. Do kraja ove godine je planirano da se raspišu tender i nabavka za još sedam i da u narednim mesecima uđemo u proceduru za još ukupno 10 apsolutno novih vrtića. To je čak 25 vrtića u periodu od možda dve ili tri godine što nikada nije bio slučaj u mom gradu. Izgradnjom ovih vrtića biće apsolutno ukinute sve liste čekanja.

Kada vam ovo govorim, govorim vam samo da biste znali kakva je intencija ljudi koji danas vode i Beograd i Srbiju i koliko se ljudi koji su danas na odgovornim funkcijama trude da, sledeći odgovornu politiku predsednika Srbije Aleksandra Vučića, učine svaki segment života našim građanima još lakšim, još lepšim i još boljim.

Da se nije samo ovako neodgovorno vodilo računa o našim najmlađima, pokazuje i činjenica da je u periodu dok je Dragan Đilas bio gradonačelnik, 15.000 porodica jer su im duplo naplaćivani vrtići i na ime te odštete Grad Beograd danas isplaćuje te dugove i do sada smo isplatili čak 30 miliona evra odštete porodicama, jer je bez bilo kakvog osnova, protivzakonito su im duplo naplaćivani vrtići.

Čisto da biste znali, da bih vam to pretvorio u neku jasniju sliku, 30 miliona evra vam je skoro negde oko 15 novih vrtića. Faktički, što bi jedan čovek meni na ulici rekao – zašto smo morali da bacimo 15 vrtića? Jer je Dragan Đilas bio neodgovoran.

Sa ovim ću završiti, a malopre sam pomenuo, poštovani ministre Ružiću, kao što sam i rekao, vi ste juče bili u Sava Centru, gde je predstavljen taj projekat gde je kupljeno 67.000 tablet računara, koji će pomoći našim osnovcima u školovanju. Dakle, svaki taj tablet računar će imati posebnu karticu za internet, nevezano od toga da li roditelji i da li u stanu gde žive imaju taj internet. Takođe će biti kupljeni elektronski udžbenici. Na sve to, predviđena je i kupovina blizu 7.000 laptop računara za učitelje i nastavnike, kako bi svi mogli lakše da uče, da se obrazuju, ali i da prate ono što je moderno svuda u svetu.

Imamo tu čast i priliku da se ponosimo. Mnoge zemlje na zapadu nemaju ovakav program. Ovo je samo pokazatelj koliko smo u poslednjih nekoliko godina napredovali kao društvo, kao zemlja, da od situacije da renoviramo škole u kojima nam deca koriste poljske toalete, danas prelazimo na taj nivo da naša deca koriste tablet računare u svom obrazovanju. To je jasan pokazatelj koliko želimo i koliko brzo svoje želje i obećanja sprovodimo u delo.

Za sam kraj, poštovani ministre, ja vam želim, kao i celoj Vladi, da pred nas kao narodne poslanike iznesete i predložite još ovako dobrih zakona, koji su u opštem interesu svih naših građana, jer jedino kao veliki tim i svi zajedno, sledeći tu politiku Vlade i sledeći politiku predsednika Aleksandra Vučića možemo da napravimo od Srbije baš onakvo mesto kakvo želimo za sve nas i za sve generacije koje dolaze.

Hvala vam. Živela Srbija!
...
Stranka pravde i pomirenja

Muamer Zukorlić

| Predsedava
Zahvaljujem, kolega.
Pošto smo završili pretres o svim amandmanima, zaključujem pretres Predloga zakona u pojedinostima.
Pošto smo obavili pretres Predloga zakona u načelu i u pojedinostima, Narodna skupština će u danu za glasanje odlučivati o Predlogu zakona u načelu, pojedinostima i u celini.
Prelazimo na 2. tačku dnevnog reda – Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju.
Primili ste amandmane koje su na Predlog zakona podneli narodni poslanici Sandra Božić, dr12 Aleksandar Martinović, Sandra Joković i Mladen Bošković, kao i Odbor za obrazovanje, nauku i tehnološki razvoj i informatičko društvo.
Primili ste Izveštaj odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo i Odbora za obrazovanje, nauku i tehnološki razvoj i informatičko društvo, kao i mišljenje Vlade o podnetim amandmanima.
Pošto je Narodna skupština obavila načelni pretres saglasno članu 157. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram pretres Predloga zakona u pojedinostima.
Na član 3. amandman je podnela narodni poslanik Sandra Božić.
Vlada i Odbor za obrazovanje, nauku i tehnološki razvoj i informatičko društvo prihvatili su amandman, a Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo smatra da je amandman u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom Republike Srbije.
Konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Da li neko želi reč? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Zoran Tomić.
Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Zoran Tomić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Zahvaljujem, predsedavajući.

Uvaženi ministre i potpredsedniče Vlade sa saradnicima, koleginice i kolege narodni poslanici, građani Republike Srbije, pred nama su amandmani na izmene i dopune Zakona o visokom obrazovanju i svakako da sami ovi amandmani doprineće da ove izmene i dopune koje su pre nama, omoguće da efekti zakona budu još bolji.

Ono što je bitno da kažemo i o čemu smo diskutovali u ovom plenumu, jeste da kada je u pitanju visokoškolsko obrazovanje da je ono zaista jako kvalitetno i u danu kada smo razgovarali, diskutovali o samim izmenama i dopunama zakona, tada smo inače, imali posetu kod ambasadora Irana, koji je rekao da među građanima njegove zemlje vlada veliko interesovanje kada su u pitanju i studije u Republici Srbiji, jer smatra da zaista znanje koje njihovi studenti konkretno ovde dobijaju, kada je u pitanju Medicinski fakultet i Stomatološki fakultet su izuzetno visoki. Sam je rekao kada bi postojali programi na engleskom jeziku da bi to interesovanje bilo još veće, što je samo još dodatna podrška koliko naš obrazovni sistem kada su u pitanju fakulteti je visoko rangiran u svetu. Naravno, ono što možemo da kažemo da i sami profesori, nastavnici koji rade, koji objavljuju svoje naučne radove, posebno sam ponosan na niške matematičare, s obzirom da sam i sam niški student, koji su pokazali koliko zaista naši ljudi mogu da doprinesu kada je u pitanju dalji razvoj.

Tako da, ove izmene i dopune koje su pred nama, kao i amandmani, omogućiće da i dalje unapređujemo samo visokoškolsko obrazovanje.

Ono na šta sam jako ponosan jeste da u svom rodnom gradu u Kruševcu imamo Poljoprivredni fakultet pri Niškom univerzitetu, koji je najmlađi državni fakultet, koji je pokazao za ove četiri koliko postoji, inače, sada su završeni prijemni ispiti u prvom krugu za četvrtu generaciju, da vlada veliko interesovanje i da zaista odluka da taj fakultet dođe u Kruševac je bila ispravna.

Za razliku od perioda žutog režima i tajkuna koji kada su došli na vlast trudili su se da zatvore sve, ne samo fabrike po čemu su poznati, već su se apsolutno trudili da unište i unize naš obrazovni sistem tako da u njihovo vreme Kruševac koji je imao dva odeljenja niških fakulteta, Ekonomskog i Pravnog, su uspeli da isteraju iz grada, pa čak i jedan privatni fakultet čije je sedište bilo u gradu nisu se postarali da on ostane u Kruševcu već je taj fakultet otišao u drugi grad.

Tako da kada gledamo region, sliv Zapadne Morave, nažalost, Kruševac je bio dugo vremena jedini grad koji nije imao ni jedan fakultet sa sedištem u tom gradu zbog čega su mladi ljudi, naravno odlazili.

U njihovo vreme ih to apsolutno nije ni interesovalo, kao ni potrebe studenata, kao ni potrebe same privrede ove države, već su oni u tim mladim ljudima gledali verovatno kao jednu od izvoznih šansi jer se nisu trudili da te mlade ljude zadrže u zemlji, a one koji su otišli u inostranstvo da se školuju da vrate u Srbiju i da to znanje koje su stekli ovde ulože, već su se zaista trudili da ljudi masovno napuštaju.

Tako da, sve ove statistike koje oni iznose da u vreme od kada je Aleksandar Vučić na vlasti ljudi odlaze su netačne. Zapravo, to je karakteristika njihovog perioda.

Kao što sam rekao, fakultet u Kruševcu uspešno radi. Dobio je još dve nove zgrade na upotrebu koje će uskoro biti stavljene u funkciju, gde će se nalaziti univerzitetska biblioteka, čitaonica i dodatni prostor na kome će se izvoditi nastava.

Ono što je jako bitno da napomenem, ne samo da su radili na uništavanju fakulteta, već su se zaista trudili da unište i naučne potencijale koje smo imali. Tako da, kad pričamo o poljoprivredi, jer juče smo imali jako bitan zakon o poljoprivredi o kome smo diskutovali, nema instituta koji su se bavili poljoprivredom da nisu se trudili da ih zatvore, da ih unište i među kojima je jedan u Kruševcu, Institut za krvno bilje.

U njihovo vreme taj Institut gledali kao kravu muzaru, kao što su gledali bilo koje drugo javno preduzeće, znači jedan od načina kako da izvuku novac odatle, a ne da stvore uslove da mladi naučnici i ljudi imaju perspektivu, da imaju prostora gde da rade, da svoja naučna istraživanja sprovode, da publikuju i da to znanje kasnije može da se unovči kroz određene proizvode koji bi taj Institut kreirao i zatim plasirao na tržište.

Danas taj Institut posluje uspešno, i on je, da kažemo naučna baza i važan segment kada je u pitanju razvoj poljoprivrede u Kruševačkom kraju, koji i te kako ima velikog potencijala kada je to u pitanju.

Dalje, kada govorimo o razvoju nauke u Srbiji, spomenuću i nsučno- tehnološke parkove. Imamo Naučno-tehnološki park u Nišu, Čačku, Beogradu, biće i u Novom Sadu. To su vam sve centri koji će okupiti mlade mozgove Srbije gde postoje adekvatni uslovi da oni svoja teorijska znanja koja su stekli na fakultetu, pa čak i mladi studenti koji ta znanja stiču, da polako kroz taj sistem, da kažem, dualnog obrazovanja koji će se polako sprovoditi u visoko školskom segmentu unovče, da sebe polako pozicioniraju na tržište i da pokažemo zaista naše ljudske kapacitete koji su zaista veliki.

Inače, mi dame i gospodo, živimo u eri ekonomije znanja. Rekao sam da je prošlo vreme na svu sreću kada su Srbi dolazili do investicija koje su tražile radno intenzivni rad, odnosno radnu snagu klasičnu. Danas sve više dolazi investicije koje u sebi uključuju i onaj segment istraživanja i razvoja i zbog toga su ovi naučno-tehnološki parkovi bitni, zbog toga je i važno da danas postoje komunikacije između privrede i obrazovnog sistema da bi se znalo kakav kadar trebamo da školujemo, šta je to što privreda traži i šta je to što mi kao država možemo da ponudimo privredi.

Zato su i ovi naučno-tehnološki parkovi važni, Biznis inkubator centri koji postoje, jako sam ponosan da u Kruševcu imamo jedan zaista uspešan Biznis inkubator centar koji je brojne projekte realizovao za mlade, koji je danas u 100% kapacitetu popunjen prostor. Prosto, više nema prostora gde ti ljudi mogu da borave. Drago mi je da za vreme vidovdanskih svečanosti, obeležavanja 650 godina od osnovanja grada Kruševca premijerka je zajedno sa ministrima mogla da se uveri u sve to i da je ona sama rekla da jedan od ključnih projekata koji će se u budućnosti realizovati u Kruševcu to je taj Regionalni industrijsko-tehnološki park koji će se graditi, koji će omogućiti mladim ljudima iz oblasti robotike, informacionih tehnologija, savremenih tehnologija da koriste usluge samog tog centra da bi svoje firme razvijali, da bi svoje ideje pretvorili sa nečega što je samo bilo na papiru ili u glavi u relanost, ali takođe da ponudi usluge industriji, da ponudi usluge privredi, gde će onaj sam taj sektor istraživanja i razvoja moći da realizuju, da uposle naše mlade mozgove i naučnike koji će im pomoći da svoje proizvode dalje razvijaju, da se što bolje pozicioniraju na tržištu i da to budu novi brendovi po kojima će Srbija biti poznata, kao što znamo, a imamo ih zaista puno, počevši od sfere sporta, pa nadalje.

Danas vidimo da smo postali i u sferi ekonomije jedan mali brend koji je šampion, koji je uspeo u periodu korona krize da se izbori da privreda ne padne, već da taj točak ekonomije funkcioniše i da stvorimo dobru osnovu da dalje napredujemo.

Zbog toga ne treba da nas čudi ocena EBRD-a od juče da će minimalna stopa rasta naše privrede biti 6%, a to je nešto o čemu smo diskutovali kada smo usvajali Zakon o budžetu za ovu godinu, kada je on kreiran sa, da kažemo, percepcijom da će on biti tih 6%. Sećate se onda brojnih tzv. eksperata i stručnjaka iz redova bivših žutih tajkuna koji su govorili kako je to nerealno, kako je to neka naučna fantastika, nešto o čemu možemo samo da sanjamo.

Gospodo, kada vama jedan MMF i EBRD da će to biti minimalna stopa, onda možete samo da očekujete da će biti još veća, a onda dolazi vreme da se vaše ekspertize i vaše diplome preispitaju i da vidimo na osnovu čega vi tvrdite, a svi znamo da ove institucije neće dati osnove, odnosno svoje prognoze bez dobro utemeljenih činjenica i osnova i same njihove prognoze su uvek poprilično pesimistične, odnosno oni ne idu sa nekim previše optimističnim prognozama, vrlo su precizni i vode računa.

Zaista mi je drago da će i Kruševac, pored fakulteta koji je dobio, koji se uspešno razvija i time sebe uvrstio u red akademskih gradova, dobiti jedan ovakav centar gde ćemo mladim ljudima, ne samo iz Kruševca, on se zato zove i regionalni, iz drugih gradova, iz Jagodine, iz Kragujevca, i Kraljeva, i Niša, i drugih delova Srbije, stvoriti uslove da te svoje ideje razvijaju i da će, kao što sam rekao, to biti još jedan brend po kome ćemo mi biti poznati.

Drago mi je da se sve više mladih ljudi po završetku školovanja i stručnog usavršavanja vraća u Srbiju i svoje ideje realizuju. Kao što sam juče rekao, imamo sve veći broj mladih ljudi koji ulaze i u poljoprivredu, kao jednu razvojnu šansu naše privrede, ali ono što je važno je da ne idemo samo sa onom pričom klasične poljoprivrede, već se ulaže dosta i u razvoj i osavremenjavanje poljoprivredne proizvodnje, tako da imate sve veći broj mladih ljudi koji se bave problematikom razvoja poljoprivrede, primene digitalnih i savremenih tehnologija u poljoprivredi, koji se bave daljim razvojem i segmentom osiguranja, odnosno kako da rizike sa kojima se poljoprivrednici suočavaju dalje umanjimo, što je još jedan dokaz koliko Srbi i politika koju vode Aleksandar Vučić i ono sve što urađeno u prethodnom periodu dalo dobre osnove da se naša država razvija, da naši mladi ljudi dobiju šansu.

Zaista sam ponosan da i u našoj poslaničkoj grupi imam tako kvalitetne i uspešne mlade kolege koji su upravo, zahvaljujući Aleksandru Vučiću, i dobili šansu da kao mladi parlamentarci se bore za budućnost ovih mladih naraštaja, među kojima sam i ja. Zaista mogu da kažem da radimo dobar posao i da se trudimo da maksimalno budemo u komunikaciji sa našim prijateljima, drugarima i da ono što oni kažu ovde u Skupštini prenese.

Za razliku od mrzitelja Srbije, za razliku od ljudi koji su sudskim pečatom osvedočeni lažovi, sudskim presudama osvedočeni lopovi, za razliku od onih koji su sa Koka-kole prešli na pivo, koji se bave politikom revanšizma, mi se bavimo politikom razvoja prosperiteta, stvaranja boljih uslova za mlade ljude. Nas ne interesuje ni politička pripadnost, već ono na šta stavljamo akcenat, a to je kvalitet i davanje šanse da se prednost uvek da kvalitetu.

Za razliku od perioda žutih, za razliku od perioda Đilasa i Jeremića koji su gledali svoje burazerske kombinacije, svoje dinastijske kombinacije da realizuju, koji su se trudili da svojim lokalnim samoupravama upravljaju kao kneževinama, zbog čega i danas nose titule obor-knezova, koji se hvale sa obrazovanjem u svetu, a kada su bili ministri na obično novinarsko pitanje da, kao jedan školovani fizičar na Kembridžu, Jeremić objasni šta je to I Njutnov zakon nije znao da kaže, pa toliko o tom stečenom znanju i toliko o toj diplomi koju on nosi. Danas je, eto, kako je prešao sa Koka-kole na pivo, odvažio se da ide, da napada predsednika Aleksandra Vučića, ne samo njega kao ličnost, već on napada instituciju ove države, on napada instituciju predsednika države i još sa sobom vodi trojicu ili četvoricu ljudi, pokušavaju da pokažu da su neke važne baje, ne znam šta su time hteli. Probali su, zapravo, da urade reprizu onoga što su uradili 2017, 2018. godine kada su hteli da okupiraju Predsedništvo.

Za ovaj period se jasno vidi koliko je ta podrška opala, pa se svelo na tu malu grupicu ljudi koji, kada je ispred njih izašao Aleksandar Vučić, što naravno nisu očekivali, na jedan dostojanstven način im je odgovorio, su brže bolje otišli pred svoje medije, znate ono - malo dete koje se čika sa drugima, pa ide brže bolje da tuži tog nekog drugog koga je čikao za neke stvari, da kažu kako su oni veliki junaci, kako su velike patriote, a nakon toga, brže bolje, nazad u kafanu, verovatno da pocepaju jednu gajbu piva za srećan rastanak, pošto očigledno ništa drugo i ne znaju. To je oličenje njihove politike.

Kada pričamo o lokalu, meni je drago kada pričamo o obrazovanju u Kruševcu, puno toga je urađeno kada su u pitanju škole, što ste vi, gospodine ministre, imali prilike da se uverite kada ste bili naš gost povodom 650 godina grada, da nije Kruševac samo uređena putna infrastruktura, videli ste i veličanstven trg koji će služiti za veliki broj manifestacija, bezbedan saobraćaj sa velikim brojem kružnih tokova. Mi smo radili na podizanju kapaciteta za razvoj naših škola, tako da je urađeno dosta po pitanju energetske efikasnosti, opremanja škola digitalnim učionicama, savremenim tehnikama za rad. Centar za stručno usavršavanje je uradio veliki broj seminara kako bi nastavnici mogli da se osavremene, posebno u periodu korone kada je nastava bila maltene onlajn, da je uspešno sprovedu i da učenici prenesu svoje znanje. Srednja medicinska škola je dobila svoj drugi sprat i na taj način su prošireni kapaciteti i mladi ljudi koji sve više upisuju tu školu mogu da se školuje adekvatno.

Ono što mi je bitno da kažem, osnovnu školu u Parunovcu su najviše napadali Đilasovci. Inače, njihov predstavnik je iz te mesne zajednice, napadali su kako postoje problemi sa školom, sa prokišnjavanjem itd, a u periodu dok je DS bila na vlasti, čiji je bio član, a stidi se toga da kaže, prosto uvek kaže – nikakav funkcioner nisam bio, a postoje očigledni dokazi da je bio njihov član i itekako istaknuti funkcioner, je prosto grickao semenke dok je gledao sve ono što u njegovoj mesnoj zajednici nije funkcionisalo, počevši od Doma kulture, pa preko putne infrastrukture, pa do te škole. Ta škola je, dame i gospodo, danas sanirana, đaci će moći da je koriste i dalje će se raditi na njenom razvoju, a sve zahvaljujući naporima koje je lokalna samouprava uložila kako bi se taj problem rešio. Nažalost, znate kako, veliki broj problema se nagomilao od njihovog perioda, iako su vladali svega 12 godina ili kako oni vole da kažu u Kruševcu – svega četiri, pošto se drugih koalicionih partnera sa kojima su došli 2000. godine na vlast odriču. Toliko su problema ostavili da nam još treba vremena da te neke njihove propuste, probleme rešimo.

Drago nam je da se akcenat stavlja na srednjoškolsko i na obrazovanje mladih ljudi, jer kao što rekoh, mi danas živimo u eri znanja, ekonomije znanja i danas nisu bitna samo tri faktora – kapital, rad i zemljište. Znanje je jedan od bitnih faktora u koje se ulaže, a Republika Srbija i te kako od 2012. godine značajna sredstva ulaže u obrazovanje mladih, u njihovo zadržavanje i kreiranje podsticajnih sredstava da sve te svoje ideje i vizije koje imaju realizuju. Zbog toga imamo predmet preduzetništvo i zbog toga imamo mlade gimnazijalce iz Kruševca. Važno je da istaknem i ponosan sam što je tu i ćerka naše uvažene poslanice Dragane Barišić. Pokazali su preduzetnički duh i pokazali su želju da se bore da ostanu u ovoj državi i da svoje ideje pretoče, a ne kao u periodu žutih da idu iz ove zemlje i da, što se kaže, imamo troškove školovanja koje smo u njih uložili i da ta sredstva poklanjamo drugim zemljama i da njihovo znanje moramo da kupujemo nazad kako bismo ovde implementirali.

Puno toga je urađeno. Ove izmene i dopune Zakona o visokoškolskom obrazovanju obezbediće da se te dalje reforme koje su potrebne sprovedu uspešno i mi, kao narodni poslanici, sa liste Aleksandar Vučić – Za našu decu ćemo i te kako podržati svaku od ovih korisnih reformi i dalje podsticati da se radi na njima, jer se na delu borimo za budućnost naše dece i za njihovo znanje.

Ono što želim da kažem i što naš uvaženi Kruševljanin Bratislav Gašić uvek nama mladima govori, a to je – sve mogu da vam uzmu, ali znanje niko ne može da vam uzme. Ulaganje u znanje je osnov da bismo imali dalje ulaganje u našu ekonomiju, našu privredu, a pogledajte samo Kruševac, kažem, 28. juna smo obeležili 650 godina, pogledajte koliko se taj grad promenio od 2012. godine, od grada sivila, od grada pesimizma, od grada gde su mladi odlazili, postajemo novi akademski centar, centar gde će mladi tek dolaziti, razvijati svoje biznise i grad odakle će novi brendovi, po kojima će Republika Srbija biti poznati, nastajati. Hvala vam.