Ne slušate me? Obratite pažnju, pošto je moja obaveza da vodim računa o tome šta vi govorite, na koji se način ponašate, pa me samo zanima da li vi vodite računa o tome.
Dakle, jedna rečenica samo, gospodine Lazoviću, vama, pošto ste se obratili meni, a onda zaboravili da ste se obratili meni.
Kolegijum, koji sad navodno tražite, smo imali juče i vi na njemu bili prisutni. Šta ste me pitali tamo? Niste tražili nikakve sporazume, nikakve planove, ništa, nego ste pitali da li možete da dobijete još malo vremena da se reklamirate na početku, da obrazlažete neke svoje predloge za dopunu.
(Radomir Lazović: Molim? Kako vas nije sramota?)
To sad što vičete, nek vas čuju svi ostali koji su takođe na tom Kolegijumu bili.
Nema potrebe da vičete.
Dakle, ovo obraćanje vaše malopre, uz svu viku i sve uvrede najgore, jer znate šta propisuje vaš Poslovnik? Pročitajte malo. Samo pročitajte.
Reč ima predsednik Republike.
Da, dakle, sa nekim ko je gost na balkonu vi ćete da polemišete sada kroz povredu Poslovnika. Znači, to što vi sada radite ne da nema nikakvog smisla i rezona, ja mislim da to nikad niko u ovoj sali pre vas nije pokušao, da se javi za povredu Poslovnika i da se onda obračunava sa nekim ko je na balkonu. Šta vi to radite? Da li vi razumete?
Znači, to nema nikakve veze sa članom 108. na koji ste ukazali. Ako želite da se izjasni Skupština, može. Dobro, hoćete li sada da vičete kada dam repliku Lazoviću? Hoćete li njemu da smetate?
Vi imate dva minuta.