Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/index.php/poslanik/7812">Novica Tončev</a>

Novica Tončev

Socijalistička partija Srbije

Govori

Poštovani predsedavajući, danas u okviru rasprave o izveštajima koje Narodnoj skupštini podnosi Poverenica za zaštitu ravnopravnosti, Poverenik za informacije od javnog zanačaja i Zaštitnik građana, najviše bih pažnje obratio na izveštaj Poverenika za zaštitu informacija od javnog zanačaja.
Želim da pohvalim ovu instituciju koja omogućava dostupnost važnih informacija i transparentnost u radu državnih organa i institucija.
U tom smislu bih pohvalio izveštaj o kome danas raspravljamo. U svakom demokratskom društvu, podrazumeva se rad svih državnih organa i javnih funkcionera i on mora biti dostupan javnosti.
To se između ostalog obezbeđuje preko sredstava javnog informisanja, podnošenjem različitih izveštaja, gde su svi državni organi i funkcioneri dužni da obavljanje svojih dužnosti i javnih funkcija, učine javnim. To se odnosi i na narodne poslanike moje partije, mislim na SPS, kao i na druge članove SPS koji se nalaze na javnim funkcijama, međutim sve je više plasiranja dezinformacija i iskrivljenih slika u medijima o mnogim javnim ličnostima, a posebno je popularno iznošenje raznih detalja iz privatnog života javnih funkcionera od kojih mnogi nisu istiniti.
Mediji na ovaj način ne služe za informisanje, već, nasuprot tome, za dezinformisanje. U suštini, ovakvi tekstovi samo služe za podizanje nivoa tiraža i ostvarivanje lake zarade raznih medija.
Ovde vidim ulogu i značaj Poverenika, ali i Zaštitnika građana, koji trebaju da prepoznaju ovakve pojave i zaštite javnost, odnosno građane od senzacija na naslovnim stranama. I javne ličnosti i funkcioneri su građani i imaju pravo na svoje živote.
Jedna stvar jeste pisanje o aktivnostima javnih funkcionera, a druga stvar je iznošenje detalja iz njihovog privatnog života. Znate, i mi poslanici i svi ljudi koji se nalaze na javnim funkcijama imaju pravo na svoj privatan život.
S druge strane, veoma su česti i opasne zloupotrebe institucije Poverenika za informaciju od javnog značaja, pa po malo i Zaštitnika građana. Veoma često ne samo građani, već i nevladine organizacije, pa i političke stranke opterećuju svojim zahtevima Poverenika, a time i državne organe i lokalne samouprave koje su, po zakonu, dužne da po zahtevu daju tražene informacije. Ti zahtevi najčešće iziskuju duže pripreme velikog broja informacija za koje je lokalnim samoupravama potrebno ogromno vreme, ljudi i materijalna sredstva.
Ono što je očigledno jeste zloupotreba velikih broj neozbiljnih i nelogičnih zahteva kojima se potpuno urušava institucija, pružanje informacije od javnog značaja. Za to ima dosta primera širom Srbije. Navešću jedan iz moje opštine, iz opštine Surdulica.
Imamo problem da jedna politička stranka, namerno neću da kažem o kojoj se političkoj stranci radi da ne bi izazvao nepotrebne replike i gubljenje vremena ovde, ali ta politička stranka gotovo svakog dana podnosi zahteve opštinskoj Upravi za pristup informacija od javnog značaja i traži veliki broj informacija. Čak traže i projekte. Kako smo dužni da po zakonu odgovorimo, mi praktično zakonom omogućavamo da političke stranke postaju vlasnici arhiva i dokumentacija lokalnih samouprava i drugih državnih organa.
Smatram da je ovo neprihvatljivo i da treba razmisliti o zakonskom pristupanju, odnosno preciziranju informacija od javnog značaja da ne bi dolazilo da do svakodnevnih zloupotreba, što za nas iz lokalnih samouprava predstavlja višestruki problem.
Prvo, legalno prenosimo arhive i informacije u ruke fizičkih lica, političkih stranaka ili nevladinih organizacija, a time urušavamo i sistem. Kao drugo, veliki broj zahteva koji dobijaju lokalne samouprave zahteva veliko angažovanje stručnih službi i oduzima dosta vremena, pa i materijalnih sredstava, jer veoma često moramo da kopiramo i po nekoliko hiljada strana, da stručno i argumentovano odgovorimo na zahteve kakvog god sadržaja oni bili.
Bilo bi dobro kada bi Vlada omogućila primanja, ali kako znamo da po zakonu o broju zaposlenih ne možemo, i mi imamo problem kao i vi što imate o zapošljavanju novih radnika, bilo bi dobro da dozvoli primanje novih radnika koji bi radili samo o ovom slučaju.
Molim vas da o ovome posebno obratite pažnju, jer polako arhive opštinskih uprava javnih preduzeća prenosimo u prostorije nekih stranaka, nevladinih organizacija ili fizičkih lica.
Mi, poslanici SPS, podržaćemo sve izveštaje. Zahvaljujem vam se na pažnji što ste me saslušali.
Poštovana predsednice, poštovane kolege poslanici, svoje današnje pitanje upućujem ministru finansija u vezi sa blokiranjem računa Kupa Evropa.
Pre nego što postavim pitanje, hoću prvo da pozdravim ove mere koje nova Vlada priprema za novo zapošljavanje, odnosno za olakšice za preduzeća koja zapošljavaju nove radnike.
Takođe, želim da kažem da ove olakšice neće mnogo da pomognu ako u ovoj državi nema posla. Sa dugogodišnjim privatnim iskustvom znam da preduzeća u Srbiji nisu propala zbog poreza i dažbina državi, već preduzeća nam propadaju zbog nedostatka posla i lošeg menadžmenta u tim preduzećima.
Ministre Krstiću, ovde je naša poreska uprava, odnosno poreska uprava Republike Srbije blokirala je jedno državno preduzeće i to nezakonito i to preduzeće se nalazi trenutno u tihom štrajku.
Pitam vas da li neko iz poreske uprave je stavio na papir koliko država gubi ako i dalje nastavi sa blokadom ovog preduzeća. Ovo je dug iz 2005, 2006. i 2007. godine. Preduzeće je u restrukturiranju. Radi se o državnom preduzeću. Znači, država može da naplati svoj dug od ovog preduzeća posle prodaje, odnosno iz cene prodaje preduzeća.
Koliko košta državu da danas 50 radnika odu na biro jer je preduzeće izmirivalo svoje obaveze? Znači, država mora da plaća socijalni program, 40-50 porodica ostaju na socijali, država ne ubira novac za socijalnu zaštitu, za penzionu, nema PDV-a. Eto kolika je šteta zbog bahatosti nekog pojedinca u poreskoj upravi.
Zbog toga ne bih voleo da vaš odgovor bude poreska uprava ili neka institucija je kriva. Tražim od vas da nam imenujete pojedinca koji je kriv za blokadu ovog preduzeća i za štetu koju trpi.
Ako vam kažem da ovo preduzeće trenutno ima četiri hotela i da normalno radi, plaća sve poreze i doprinose i da ga država blokira i drži u blokadi zbog bahatosti nekog pojedinca, za koga se nadam da ćete vi da utvrdite koje taj i da 50 radnika u jednoj siromašnoj opštini kao što je Surdulica ostanu bez posla, a mi ovde, kao što je i premijer rekao, da radimo i dan i noć da bi donosili zakone. Neko te zakone, ministre, treba i da primenjuje.
Moje pitanje za vas je: da li je razumno da se zbog namera i odgovornosti pojedinca u poreskoj upravi državno preduzeće silom drži u blokadi da bi se sigurno odvelo u stečaj? To je preduzeće koje je do dana blokade važilo za veoma uspešno. Sve svoje zakonske obaveze prema radnicima i državi, kao i prema dobavljačima je uredno izmirivalo.
Tražim od vas da vašim uticajem što pre odblokirate ovo preduzeće, da nastavi da radi, a država će svoj dug da naplati sigurno iz prodaje.
Kada sam se već javio, hteo bih da pitam u ove podsticajne mere zapošljavanja da li imate neke posebne olakšice za nerazvijene opštine u Srbiji? Kao što znate, imamo 47 nerazvijenih opština. Posebno me interesuje jug Srbije. Hvala vam i očekujem odgovore od vas.
Poštovani predsedniče, poštovani ministre, poštovane kolege narodni poslanici, želim da podržim Zakon o izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji o kojem danas raspravljamo, zbog toga što ima za cilj da ubrza proces restrukturiranja i privatizacije onih preduzeća koje imaju značajne dugove, pre svega, prema državnim poveriocima.
Ti dugovi koji nisu mali prilično usporavaju privatizaciju ovih preduzeća, od kojih je veliki broj blokiran zbog nemogućnosti da otplati svoj dug državnim poveriocima koji taj dug žele da namire sudskim presudama, koje podrazumevaju i prinudnu naplatu.
Činjenica je da ovakva situacija ne doprinosi bržem okončanju privatizacije i da ova preduzeća pritisnuta nalozima za prinudnu naplatu bukvalno ne mogu da prežive. Ne isplaćuju plate, otpuštaju radnike i, nažalost, proglašavaju stečaj. To ni za koga nije dobro, niti za državu, niti za radnike, niti za poverioce.
Rešenje koje se nudi ovim predlogom zakona ide u pravcu stvaranja nešto boljih uslova za brže okončanje brojnih postupaka privatizacije. Istina je da se predloženim rešenjem država i državni poverioci privremenu odriču namirenja svojih potraživanja prinudnom naplatom i to samo do okončanja restrukturiranja ili privatizacije.
Prinudna naplata dugova vrši se nakon prodaje preduzeća koja će namiriti svoja potraživanja nalozima ili na neki drugi način. Mnogi smatraju ovde da se država na ovaj način odriče dela svojih prihoda na koje ima prava na osnovu prinudne naplate svojih potraživanja.
Međutim, ja i moje kolege narodni poslanici smatramo da država ovakvim rešenjem ne gubi ništa. Naprotiv, ona će kao državni poverilac svoja potraživanja naplatiti po završetku postupka privatizacije i sigurno će ih naplatiti iz prodajne cene prema proceduri koja je propisana u zakonu.
Smatram da je ovakvo zakonsko rešenje dobra stimulacija koju država u ovom trenutku obezbeđuje brojnim preduzećima, koja su sada u postupku privatizacije a opterećena su dugovima državnih poverioca i gomilom sudskih naloga za njihovu prinudnu naplatu koja, nažalost, ne mogu da se izvrše.
Navešću kao ilustraciju preduzeća iz mog kraja koja ne mogu da završe posao privatizacije bez problema, iako imaju veoma dobre strane partnere. Na primer, imamo jednu proizvodnu firmu iz Surdulice koju želi da kupi italijanski partner, koji bi uložio čak 15 miliona evra u naredne tri godine, ali uslov ovog partnera je da preduzeće bude bez dugova, bez zatečenih sporova sa zaposlenima i uz prethodno sproveden socijalni program od strane države.
Kada bi država odložila ovom preduzeću prinudnu naplatu svojih potraživanja do okončanja privatizacije ono bi moglo mnogo jednostavnije da uđe u proces pregovaranja sa ovim stranim strateškim partnerom. Kao što su moje kolege malopre isto rekle – Srbija nema para, ali zato ima dosta proizvodnih hala, ima dobre i vredne radnike. Znači, investitorima, gospodine ministre, treba nuditi ovo.
Sličan primer je i sa jednim ugostiteljskim preduzećem u mom kraju koje je u društvenoj svojini, koje je pod velikim teretom duga državnih poverilaca i zbog koga mu preti stečaj. U ovom preduzeću je preko 40 radnika ostalo bez posla, ukoliko se u ovom trenutku sprovede postupak prinudne naplate. Ovo preduzeće radi, radnici primaju plate, država se namiruje, poreska uprava blokira ovo preduzeće iz nekog duga iz 2007. godine i od juče su radnici u štrajku. Zamislite, ministre, 40 radnih mesta, da Surdulica jedna nerazvijena opština ostane bez 40 radnih mesta, kada je na jugu Srbije svako radno mesto značajno.
Molio bih da se spreči blokada ovog preduzeća kako bi ovo preduzeće moglo da nastavi, jer se radi o državnom preduzeću i o državnom dugu. Zamolio bih vas da ovaj problem što pre rešite.
Zato, u ime većeg broja preduzeća iz mog kraja, koja imaju veliki teret nagomilanih dugova, pre svega, prema državnim poveriocima, predlažem da se ovaj zakon usvoji i na taj način obezbedi nešto povoljniji položaj u postupku privatizacije. Siguran sam da bi ovom predloženom merom svi dobili i država, investitori, preduzeća i njihovi radnici.
Poštovane kolege, predlažem da ovaj zakon podržimo. Zahvaljujem se što ste me saslušali.