Dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo sa radom.
Da li još neko od predsednika, odnosno predstavnika poslaničkih grupa ko nije iskoristio svoje pravo želi reč?
(Boško Obradović: Replika?)
Nisam vas razumeo, gospodine Obradoviću.
(Boško Obradović: Martinović, Šarčević, Zukorlić prozvali su me imenom i prezimenom, po Poslovniku Narodne skupštine Republike Srbije sleduje mi replika.)
Samo malo tiše, molim vas.
Gospodine Obradoviću, da bih ja lično imao osnova da vam dam mogućnost da replicirate kada je o delu sednice kojim nisam predsedavao, ja bi tu informaciju morao da dobijem od predsedavajućeg tim delom sednice, odnosno u konkretnom slučaju predsednice Narodne skupštine Republike Srbije. Pošto tu informaciju nisam dobio, apsolutno ne postoji ni jedan osnov da vam dam mogućnost za repliku.
(Boško Obradović: Pogledajte stenogram. Kako to nije osnov za repliku? Šta je onda osnov za repliku?)
Reč ima narodna poslanica Milena Bićanin. Izvolite.
(Boško Obradović: Čekajte, prozvan sam od trojice govornika, kako to nije osnov za repliku? Šta je onda osnov za repliku?)
Zahvaljujem koleginice Bićanin.
Isteklo je vreme koje pripada vama kao ovlašćenom predstavniku poslaničke grupe.
Reč ima narodni poslanik Dušan Pavlović.
Profesore Stojmiroviću, vi ste u sistemu.
Da li ste želeli repliku kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe?
(LJubiša Stojmirović: Ima bar petoro pre mene.)
Izvolite onda vi.