Znači, Jovanoviću…
(Aleksandar Jovanović: Molim?)
Vi ste kum od prijatelja i ujnin mali koji je slagao u intervjuu.
Odličan demanti, moram da priznam.
Reč ima predsednica Vlade.
Znači nećete više. Ne znam ko je čime naoružan, osim vašim sopstvenim izjavama. Vaša izjava je bila da je Bora Novaković ili službin ili Đilasov ili Vučićev. Čime ste sada vi tu ugroženi, ne razumem?
Pravo na repliku ponovo i da polako zatvaramo. Ima smisla možda još krug. Vi sami procenite da li ima i toliko, da li nema ni toliko. Izvolite.
Dakle, ukazali ste upravo na potrebu da se držimo teme, a onda na samom kraju tražili da se dalje vodi rasprava o stvarima koje uopšte nisu tema.
(Vladeta Janković: Odgovornost ministra Gašića.)
Ne, gospodine Jankoviću. Pogledajte malo šta je tema ove sednice koju ste vi tražili i zbog kojih događaja, a ne zbog toga da bismo mi ovde raspravljali o onome što je vama zanimljivo, a da vi ne slušate odgovore sa druge strane i da niko drugi ne sme da pomene ništa sem onoga što vi smatrate da je vama tema, određenog dana. Ne čak ni svakog dana, nego određenog dana.
Ono što vi smatrate da je po vama tema, pa vidite, taj Poslovnik kada ste pisali, uz sve manjkavosti koje ima, vi ste ga napisali, izgleda da vam je negde promaklo da stavite i rečenicu – i da uvek bude onako kako vi kažete. Te rečenice u ovom Poslovniku nema. Ni vi ne možete da je nađete, na vašu žalost.
Treba li da se glasa za 106.
(Vladeta Janković: Apsolutno treba.)
Treba, i da budete u sali kada budemo glasali o tome i o svemu drugom. Ne kao svaki dan.
Reč ima predsednica Vlade.
Samo polako. Vi imate osnova.
Vi hoćete Poslovnik ponovo ili?
(Vladeta Janković: Repliku, molim vas.)
Nema osnova za repliku. Nema osnova. Evo, daću vam reč, ali stvarno nema nikakvog osnova.