| 21.01.2020. | Zakon o izmenama Zakona o izboru narodnih poslanika |
usvojen
|
| 21.01.2020. | Zakon o izmenama i dopuni Zakona o lokalnim izborima |
usvojen
|
čeka se odgovor 6 godina i 1 mesec i 25 dana
Poštovani gospodine Vujadinoviću, U proceduri Narodne skupštine Republike Srbije nalaze se dva predloga zakona od velikog značaja za izborni proces - Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o sprečavanju k...
čeka se odgovor 7 godina i 4 meseca i 20 dana
Poštovani, Pišem Vam u ime udruženja Sloboda za životinje, a povodom pitanja zakonske zabrane uzgoja životinja isključivo radi krzna koje je trenutno aktuelno u našoj zemlji. Zanima me kakav je Vaš stav po pitanju uzgoja životinja isključivo radi krzna u Srbiji i kako biste glasali ukolik...
čeka se odgovor 8 godina i 2 meseca i 28 dana
Poštovani/a, Obraćamo Vam se, kao predstavniku/ci građana, da na sednici za postavljanje poslaničkih pitanja poslednjeg četvrtka u mesecu (26. oktobra 2017. godine), iskoristite vaše poslaničko pravo i postavite ova pitanja predstavnicima Vlade Republike Srbije u ime nas građana.
Hvala vam.
Kaže: „Oj, ustaše, braćo mila, duboka je reka Drina. Drinu ćemo pregaziti, a Srbiju zapaliti“. Ovo su nešto izmenjeni stihovi čuvene ustaške pesme iz četrdesetih godina prošlog veka. Izmenio ih Dražen Zečić 1992. godine i ubacio ove stihove, a onda su sve ustaške postrojbe i postrojbe HVO devedesetih godina polagale zakletvu upravo pod ovim stihovima. O tome, naravno, postoje mnogi video zapisi i dokazi da je bilo tako.
Upravo tako se dešavalo i devedesetih godina. Jednom prilikom na stadionu Veleža pod Bijalim Bregom u Mostaru i među tom silnom polumentom tadašnjih pripadnika HVO stajao je jedan od njih pod imenom Milorad Bahilj. Ako laže koza, ne laže rog.
Milorad Bahilj je jedan od pripadnika HVO koji je tih devedesetih godina učestvovao u ratovima protiv Srba i proveo je prema podacima iz Federalnog ministarstva branitelja 922 dana u ratu, njegov brat Zoran 600, njegov zet 120 dana, i tako dalje. Naravno, posle rata je kao nagradu za to postao ministar trgovine u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine.
Sve to ne bi ni bilo čudno, jedan od sledbenika ustaške ideologije, jedan od onih koji su pod tom pesmom zlokobno polagali zakletvu i ne bi prošlo nešto previše zapaženo da danas ćerka tog Milorada Bahilja, članica jedne od opozicionih
5/3 JD/JG
partija ove dole, na društvenim mrežama poznata „koza na štiklama“, po istim tim metodama u Beogradu ne poziva na linč srpskog naroda i svih onih koji ne misle kao ona, odnosno kao on. Ta „koza na štiklama“ je ćerka zlokopnog tog ustaše iz Mostara devedesetih godina, koji je i te kako sledio tu ustašku ideologiju.
Ono što sam dužan da pitam - da li će srpsko tužilaštvo konačno preduzeti nešto da bilo kakve mere preduzme protiv te osobe i zaustavi pozive na linč koji traju već više od godinu dana?
Ono što mogu da pitam vas iz opozicije, ove dole ne moram da pitam, ali vas koji se predstavljate kao patriotska opozicija – da li je moguće da vam ne smetaju preci onoga ko danas javno u Beogradu poziva na linč sprskog naroda, a potomak je deklarisanih ustaških vojnika, a smeta vam Uglješa Mrdić i njegovi preci koji su uvek bili protivnici tih i takvih?
6/1 GD/IR 10.50 – 11.00
Ovo što pitam narod u Srbiji je, poštovani građani Republike Srbije, da li možete da zamislite ćerku srpskog generala Pavkovića, Lazarevića, bilo kog srpskog generala da u Zagrebu radi nešto slično ili isto? Odgovorite sebi, a onda dajte nama svima odgovor na izborima.
Druga stvar, u svom tom neredu devedesetih godina u unutar hrvatske vojske je egzistirala jedinica „Crne mambe“. To je bila, kako kažu, Prva bojna 2. gardijske brigade hrvatske vojske i učestvovala je u akciji „Oluja“. Ona je 7. i 8. avgusta 1995. godine, a o tome takođe postoje video snimci, izvršila ratni zločin i ubijala civila u izbegličkoj koloni u okolini Dvora na Uni, zajedno sa onim tamošnjim generalom Atifom Dudakovićem, ali ono što je simptomatično, prema sopstvenom priznanju i hvaleći se, deo te jedinice je bio i ovaj koji vam sutra dolazi u posetu Tonino Picula.
Zadužen sam od građana iz udruženja koja okupljaju žrtve iz „Oluje“ da vas pitam, pošto Srbija ima univerzalnu nadležnost na procesuiranju ratnih zločina, baš kao što to ima i Belgija i Nemačka i mnoge druge zemlje, znači bilo gde da se ratni zločin desio u Srbiji može i mora biti procesuiran, udruženja građana vas pitaju i odnosi se pitanje na Tužilaštvo za ratne zločine - da li ćete, obzirom da će sutra biti dostupan Tonino Picula, a pošto je sam rekao da je bio deo te jedinice i pošto smo sigurni da je ta jedinica izvršila ratne zločine u Dvoru na Uni, biti ispitan povodom tih okolnosti? Da li će mu biti postavljana pitanja o strukturi jedinica i lancu komande i gde je on bio u to vreme, obzirom da se sam slikao sa uniformom, puškom i u toj akciji?
Još jedno pitanje na kraju za vas - da li je moguće da vam smeta Aleksandar Vučić u civilnoj uniformi, bez oružja, u medijskoj odbrani Srba na Palama i srpskom Sarajevu iz tih godina, a da vam apsolutno ne smeta u ratnoj uniformi Tonino Picula sa „kalašnjikovim“ u ruci i učešćem u „Oluji“?
Građani Srbije, ja mislim da vam je ovo dovoljno. Očekujem da će nam odgovoriti i, naravno, očekujem odgovor tužilaštva.
Hvala vam.
Hvala, uvažena predsednice.
Malo sam bolestan, ali, važna je tema, izdržaću već nekako.
Ako je nešto lažno, valjda je lažan, pored one čalme, i lider stranke i 2018. i 2022. i 2023. godine, kada se lažno predstavljao na listama za kandidate na izborima, pa je bivao i radnik u kulturi i dizajner i bog zna šta sve, a što je nemoralno i krivično delo, bar po mom ličnom mišljenju, a u stvari je 46-godišnji čovek student poljoprivrednog fakulteta sa osam položenih ispita za ovih 20 godina, negde moj vršnjak, i to je valjda pravi student, a biće da je onaj Miloš Pavlović lažni ili bog zna šta drugo. Eto lidera stranke pravog.
Kad smo kod početka godine i kako je počela, poštovane kolege narodni poslanici, članovi Vlade, predsednice, a pre svega poštovani građani Republike Srbije i naši sunarodnici iz regiona, evo kako je počela, u miru i želim da vam je čestitam, pogotovo Srpsku novu godinu, koja je juče nastupila i da vam poželim da sve naredne nove godine dočekujete u miru i u zdravlju.
Što se tiče nas, barem sa ove strane i onoliko koliko je do nas, trudićemo se da taj mir održimo i budite sigurni da ćemo nastaviti da pratimo politiku srpskog predsednika koji u prošloj godini nije dozvolio da se Srbija pretvori ni u Siriju, ni u Libiju, ni u Iran, ni u Ukrajinu, ni u Nepal, niti u kakve slične zemlje, gde je sada već nevažno ko je u pravu a ko je u krivu, jer su zemlje u plamenu a mrtvi na obe strane. Tom mudrom i promišljenom politikom sprečio je da se Srbija ne pretvori u jednu od takvih država. E, pa, mi ćemo i u ovoj godini nastaviti sa tom politikom.
Međutim, kako je počela godina? Godina je jedna završena, ova je počela tako kako je počela, odgovornošću. Tražimo odgovornost za sve ono što ste uradili u prošloj godini i vi sa ove strane i vaši istomišljenici na ulicama. Mora da se položi odgovornost, mora neko da odgovara!
Pokazalo se u toj prošloj godini da su mnogi pojedinci, institucije, lojalni pre svega nekim drugim stranim centrima moći, a neki od njih ni najmanje srpskom narodu i srpskoj državi. Ako se po jutru dan poznaje, a čini mi se, Uglješa, da je tako krenulo ove godine, krenuli smo u taj posao traženja odgovornosti i traženja rešenja za odmetnute institucije od države i od naroda.
Poštovani građani Srbije, poštovani sunarodnici u regionu, nisu se naši preci ni na Kosovu i Metohiji, ni na Solunu, ni na Kajmakčalanu, ni na Kozari, niti u poslednjim ratovima devedesetih godina borili za to da nam sud i sudije budu u nekom Stambolu, da nam sud i sudije budu u Beču, Berlinu, Rimu. Borili su se za naše sudove, za naše sudije i zbog toga smo ginuli. U poslednjoj godini mnogi od ovih ljudi ovde su pokušali da tu vekovnu borbu za naše sudove i naše srpske sudije otmu i prenesu je ponovo u neke druge strane centre moći. Čast izuzecima i poštenim ljudima, kojih ima u srpskom pravosuđu, ali zaista je bilo tako.
Valjda je bila namera opet vratiti nas u vreme turskih kadija i bečkih šuckora i sudija pa one koji su drugačijeg mišljenja nabijati na kolac, vešati,
20/2 TĐ/LjL
kandžarima i kuburama probijati, a svako onaj ko pokuša da se brani, bio bi okovan u bukagije i u lance.
Da li je to tačno ili nije, evo podsetiću vas samo na neke primere. Za srpsku nejač, žene, decu, starce, poklane na Kosovu i Metohiji, onaj nesrećni sudija Majić je sve njihove koljače, šiptarske teroriste, u potpunosti oslobodio odgovornosti. Poštovana predsednice, da su klali mačke, neko bi odgovarao, a kamoli srpsku decu i srpske žene!
Taj isti sudija će se kao deo srpskog pravosuđa uključiti u parapolitičku organizaciju i nemati političko mišljenje, nego stupiti u protivustavno političko delovanje i prošle godine, a i svih godina, sejati zlo širom Srbije.
Podsetiću vas samo da kada je onaj Ješić izašao posle nereda koje je pravio po Novom Sadu iz pritvora, vrlo otvoreno je rekao - pustio me je napolje naš sudija. Kada su videli ovakav jedan scenario i ovakve postupke, krenuli su raznorazne ubice, teroristi, da pucaju u ljude ispred Skupštine, da ih bodu noževima, a u Novom Sadu će pokušati desetine ljudi da spale u prostorijama Srpske napredne stranke, na čelu sa Milošem Vučevićem.
Malo im bilo, krenuli su i na porodične kuće i na porodice. Moja malenkost je bila jedna od tih koja je doživela takav scenario. Kada su došli na moju porodičnu kuću, tužioce nakon toga nije zanimalo šta se dešava, ali je zato tužioca zanimalo kada su se međusobno sukobili, i nikad me niko nije pozvao iz tužilaštva da pita šta je bilo, apsolutno niko, a kada je došlo do njihovih međusobnih sukoba pa su istog tog tužioca oštetili na neki materijalni način, ne znam kako, onda se njegova kuknjava, tj. njena, čula do neba.
Kada su predstavnici hrvatske politike u Srbiji, odnosno manjinske hrvatske politike, na indirektan način to delo pravdali i indirektno pozivali da ponove, opet tužilac reagovao nije.
Ali, kako narod kaže, svako zlo i svako dobro tačno će se vratiti na ona vrata sa kojih je krenulo, pa nema žurbe. Ne sumnjam da će tako biti.
Evo vam još jedan primer. Kada su ove poslanice opozicione u Novom Sadu otimale opremu, oružje, srpskoj policiji, valjda u nameri da ih okrenu protiv njih samih, tužilaštvo je ćutalo i ćuti do današnjeg dana. Kada su, po mom ličnom mišljenju, pokušali da ubiju naše dve koleginice u ovom parlamentu, tužilaštvo je ćutalo, policija ne, morala je da uradi svoj deo, a tužilaštvo i dan danas o tom delu ćuti. Ti i takvi ljudi nam i danas drže tirade o pravdi, poštenju i pravosuđu.
Kada sve ovo sagledate ispada da su turske kadije Deda Mrazovi za njih, a uz puno poštovanje i čast određenim ljudima, čestitim, koji se nalaze u srpskom pravosuđu.
Stoga, poštovani Uglješa, kolega poslaniče, ja se u većini stvari slažem sa tobom, osim u onom delu da je Trebinje najlepši grad. Znam barem jedan ili dva ista takva, pa mislim da niste u pravu kada to kažete i drago mi je da ste, bez obzira na to što nije najlepši grad, ponosni na Trebinje i to smo juče pokazali, ali sa ovim predlogom se i moja malenkost, kao narodni poslanik, i naša poslanička grupa SNS u potpunosti slažemo, s tim da mislim da nam je potreban malo radikalniji pristup kako bi ove stvari konačno završili, ali takav je kakav je, dobar je, glasaćemo za njega.
Ima još jedan razlog. Vi ste kolega Uglješa, ovaj zakonski predlog pravili u dogovoru sa nama, sa srpskim institucijama, sa srpskim predsednikom, sa članovima srpske Vlade, sa srpskim narodom. Kakav je da je, i da je najgori, zlatan je, pravili ste ga u Srbiji. Ne pada nam na pamet da čekamo pripadnika crnih mambi, sadašnjeg evroposlanika, onog Piculu, da dođe sa svojom nekakvom ekipicom i da nam on kao takav donosi predloge, a da se mi o njima izjašnjavamo.
20/3 TĐ/LjL
Ne pada nam na pamet, kolika god oduševljenost pojedinih političkih delatnika u ovoj zemlji iz rumunske nacionalne manjine bila rumunskom državom, i tom nekakvom čuvenom Laurom Koveši, ja to razumem, kada ste pripadnik nacionalne manjine, rumunske, apsolutno ste uvek oduševljeni tom rumunskom državom, ali mi smo oduševljeni Srbijom i srpskim narodom i ponajmanje nekim drugim centrima, sa Rumunijom, sa Laurom Koveši nećemo praviti ništa, sem dobrosusedske odnose, prijateljske, kakve imamo vekovima i što više poslova na korist Rumunije i Srbije, i Rumuna i Srba.
21/1 AL/JG 13.25 – 13.35
Što se tiče ovih napada na porodicu Uglješe Mrdića, evo, to moram da dodam na kraju, ponosan sam što su i moji prađedovi i moji đedovi bili borci protiv Turaka, Ugara, Nemaca, Italijana, fašista, ustaša hrvatskih sa tvojim ili vašim đedovim,a shvati kako hoćeš. Ponosan sam što su moji pokojni stričevi i moj živi otac bili zajedno u jedinicama sa tvojim ocem i tvojim stričevima, a iznad svega sam ponosan što na čelu Srbije danas stoji i predsednik i Vlada i političke strukture koje su i te kako podrška i ponosni na ono što su bili moji i tvoji naši prađedovi. Hvala vam. Živela Srbija.
Hvala vam puno.
Pokušaću u ovom jednom obraćanju da sažmem sve ono što je suština svih amandmana koje sam podneo, ne bi li uštedeli vreme i što pre završili ovu raspravu.
Naime, intencija amandmana koji sam podneo je u tome da prepozna preduzetnike kao lica koja će moći upravljati tj. obavljati delatnost upravljanja otpadom, baš kao i pravna lica.
Ja znam, ministarka, da vaša namera nije bila da izuzmete iz ove oblasti preduzetnike, jer su oni sami po sebi fizička lica a zakon ne prepoznaje fizička lica kao one koji mogu da obavljaju ovu delatnost, pa sam samo pobliže hteo da povedem računa o ovoj oblasti i one koji su registrovani kao preduzetnici, tj. onima koji su registrovani kao preduzetnici omogućimo da se bave ovom delatnošću.
Možete misliti, i vi ministarka i građani Republike Srbije i vi, poštovane kolege narodni poslanici, da je ovo samo jedna dopuna ili samo jedna tehnička stvar, ali ne, nije tako. Ovo je i simbolički važna stvar. Ona izražava razliku između onoga što je politika koju zastupamo mi i politika koju zastupaju oni. Naime, mi ovde ovim mojim amandmanom pokušavamo da pokažemo da smo privrženi i onim malim ljudima, kad kažem "malim", mislim pod navodnim znacima, naravno, preduzetnicima koji se bore svakoga dana vredno da prežive, da ostvare napredak u svojim porodicama, u svojoj delatnosti, i to je grupacija koja se bitno razlikuje od onih koji su privrednici za koje se oni bore, koji su u stanju za jedan ili možda jedan i po ili dva mandata bavljenja u politici namaknuti šest ili sedam stotina miliona evra bogatstva i kapitala koji će samo biti prijavljen a o neprijavljenom da ne govorimo i na tome ćemo završiti borbu.
To i jeste suštinska razlika i ovaj amandman jeste i simbolička i suštinska razlika između ove dve politike. Naša borba za male ljude, za male privrednike, za fizička lica, za ljude koji vredno rade za opstanak svoj i svojih porodica i njihova borba za tajkune, za elitu, za one privrednike koji su u stanju u kratkom vremenu zgrnuti milione.
Hvala vam, ministarka, što ste ovo simboličko značenje i ovih amandmana i ovih narednih koje neću objašnjavati posebno, jer su svi to shvatili i kao Vlada prihvatili. Hvala vam.
Hvala, potpredsedniče Orliću.
Prvo, iskoristiću priliku, dosta su kratka ta tri minuta, ali da pozdravim sve prisutne članove Vlade, na čelu sa premijerkom.
Ja dosta retko stojim, ali uvek stojim kada o nekim temama govorim kao što su one o kojima hoću danas da govorim i za koje hoću danas da pitam u ime poslaničke grupe Srpske napredne stranke.
Redak je ovo istorijski trenutak, moram reći, jer retko se dešava da predstavnik najveće poslaničke grupe ima priliku da postavi pitanje u parlamentu, ali to je valjda demokratija.
Naime, kažu neki istorijski spisi, uvažena premijerka, da je najuticajniji Srbin kod ruske države bio Sava Vladislavić, negde početkom 18. veka i da je bio čovek koji je prvi put na pravi način pokrenuo srpsko pitanje kod tadašnje ruske države, kod tadašnjeg ruskog cara Nikolaja Velikog.
Tadašnja pomoć ruske države prema srpskoj državi je bila u nekoj drugoj sferi i bilo je potrebno u sferi obrazovanja, a uglavnom je išla preko tog velikog diplomate i državnika koji je tada bio u službi ruske države.
Ogledala se u potrebama za knjigama za obrazovanje tadašnje Srbije, gde se obraćao tadašnji mitropolit beogradsko-karlovački Mojsije i počele su da stižu knjige i u Mitropoliju i u Herceg Novi i u Žitomislić na Neretvi, ali i toplu Boku Kotorsku. Radovali su se toj pomoći svi Srbi tada na Balkanu.
Šta bi danas rekao Sava Vladislavić i šta bi rekli svi mi prisutni ovde? Ko je najuticajniji Srbin kod moderne ruske države? Ne treba tu puno reči, čini mi se da bi bio ponosan i on što danas imamo jednog diplomatu, odnosno jednog državnika, Srbina, građanina Srbije, srpskog predsednika koji uživa najveći mogući ugled kod moderne ruske države, a koji je pri tome danas ne u službi neke države, nego u službi Srbije i građana Srbije. To je danas predsednik države Aleksandar Vučić.
Mnogo o ovoj temi su danas govorili svi mediji. To je bila i prva vaša rečenica kada ste počeli današnje svoje izlaganje i verujte da je to najvažnija politička tema u koju gledaju ljudi danas na Balkanu, ali baš kao u vreme Save Vladislavića, budite sigurni da nju ne gledaju samo građani Srbije i oni koji žive samo u ovim granicama, nego svi oni građani i svi oni Srbi koji žive van Republike Srbije, a u okruženju ih je dva miliona.
Pošto nemam mnogo vremena, trudiću se da sažmem i pitanje. Čuli smo danas od srpskog predsednika da će ta cena koju je postigao danas u razgovoru sa ruskim predsednikom i sa ruskom državom, gde je danas uvažen po 19. put u svojim mandatima, doprineti uštedi od 300 miliona evra u narednih šest meseci, a to je veliki novac.
Moje pitanje je da li Srbi kao u vreme Save Vladislavića mogu da se raduju tom uspehu srpskog predsednika i srpske države kod ruskih vlasti i u pregovorima, da li će ta dobrobit biti raspoređena kako u Beogradu i centralnoj Srbiji, tako i u Republici Srpskoj, Crnoj Gori, Makedoniji, Sloveniji, gde živi naš narod? Zato sam i počeo ovu priču o Savi Vladislaviću i pomoći koja je tada stizala iz Rusije.
U tom svetlu, dokle smo stigli sa izgradnjom aerodroma u Trebinju? Šta se dešava sa izgradnjom autoputa i kakvi su planovi kada je u pitanju autoput ka Bijeljini? Kakvi su planovi kada su u pitanju hidroenergetski potencijali koji se grade na Drini zajedno sa Republikom Srpskom i da li će Vlada na čelu sa predsednikom ovako izdašno nastaviti da pomaže naše opštine, naše zajednice i u federaciji i u Republici Srpskoj, ali i u Crnoj Gori, jer se nadamo i nekom boljem odnosu crnogorskih vlasti, obzirom na prethodnu posetu crnogorskog premijera Krivokapića?
Ja sam malo više pitanja postavio, ali naravno vi ćete sve u jednom odgovoriti, pa ćemo naš razgovor nastaviti. Hvala vam.
Predsednice, valjda vam i snaga ovog aplauza prema vama i članovima Vlade i srpskom predsedniku govori o tome koliko su ove teme važne među nama narodnim predstavnicima u Narodnoj skupštini Republike Srbije, ali samim tim i među građanima Republike Srbije, a i onima koji žive van njenih granica.
Valjda negde po logici stvari ja kao predsednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu uvek se najviše interesujem za ta pitanja, ali ne samo ja nego i moje kolege iz poslaničke grupe Srpska napredna stranka.
Inače, ovu Skupštinu prate naši sunarodnici širom regiona i širom sveta i dok ste vi govorili naravno dobio sam već otpozdrav iz Mostara i veliku zahvalnost sveštenstva i vernog naroda u Mostaru za sve ono što ste izgovorili u prethodnim minutima.
Inače, čast mi je da sam kao jedan mali deo jedne velike politike koju predvodi današnji predsednik Vučić mogao da prisustvujem tim posetama sa vama, sa predstavnicima Vlade i da vidimo šta su to potrebe našeg naroda u Republici Srpskoj. Svaka od tih poseta je bila sve samo ne protokolarna. Bila je veoma konkretna i veoma decidna.
Sada jedno pitanje vama naravno retoričko. Ne morate ni odgovoriti na njega i pitanje Srbiji – da li se sećate poseta iz nekih prošlih vremena ne tako davnih? Da li se sećate koliko su bile konkretne i koliko su urodile plodom i kakav je bio protokol?
Pošto sam rekao da ne morate ni odgovoriti na njega, ali to je na kraju krajeva vaša volja, reći ću vam ja – bile su sve samo ne konkretne. Ogledale su se u jednom teatralnom grljenju tadašnjih predstavnika vlasti sa našim narodom u regionu, nekakvim lažnim obećanjima, a iza svega se dešavao pravi pakao. U kom smislu? Na teritoriji Republike Srbije hapšeni su, progonjeni kao divlje zveri i slati u kazamate širom sveta oni koji su i Hrvatsku i Republiku Srpsku branili, ne samo to, nego branili su sebe i svoje domove. To je bila suština te politike.
Međutim, što bi naš narod rekao – bilo, ne ponovilo se. Nećemo o tome. Ono što još hoću da naglasim je da je Vlada, tu uživa veliku našu podršku, pored konkretnih projekata koje je radila pružala jednu ozbiljnu političku podršku u našem narodu i našim sunarodnicima u regionu.
Još jednom ću napomenuti. Ustanovljeni su zajednički praznici i tu se zahvaljujem Ministarstvu rada što je prepoznalo tu potrebu, zajednički praznici koje proslavlja Srbija i Republika Srpska. Od ove godine to je i Nevesinjska puška i to je nešto što je veoma značajno za naš narod i u Republici Srpskoj i u Srbiji, ali verujte mi i u Crnoj Gori.
Ono što me još interesuje – dokle smo stigli sa uvođenjem onih zajedničkih predmeta koje će izučavati deca u Republici Srpskoj i u Republici Srbiji a tiču se pre svega nacionalne kulture, jezika, istorije i da li u neko skorije vreme možemo da se nadamo da i tu vrstu pomoći ka našem narodu isporučimo kada je u pitanju Vlada u Beogradu? Hvala vam.
Hvala predsedniče.
Evo jedan od retkih trenutaka u parlamentarnom životu u Srbiji kada predstavnik najveće poslaničke grupe postavlja pitanje. Koliko me sećanje služi, to je treći put u poslednjih pet godina.
Poštovane kolege, uvaženi članovi Vlade, poštovani građani Srbije, svi mi kada se obraćamo u ovom uvaženom domu imamo nekakav svoj stil i pristup, kako mi poslanici tako i vi predstavnici Vlade. Tako, na primer neki od nas sede, neki stoje i to je stvar ličnog izbora. Ja prvi put stojim, a stojim pre svega iz poštovanja za temu o kojoj ću sada govoriti. Stojim pre svega iz poštovanja prema predsedniku države i ovoj Vladi i Srbiji, iz poštovanja prema svemu onome što su zajedno uradili za naš narod u regionu u proteklim godinama. Tu pre svega, svakako, mislim na ono što je urađeno u Republici Srpskoj, ali ništa manje važno i ono što je urađeno u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji i svuda širom regiona.
Stojim i u ime svih poslanika poslaničke grupe SNS u znak zahvalnosti, u ime svih naših ljudi iz regiona koji svakako vide ono što radi predsednik i ova Vlada za njih, ali stojim i u ime svih onih koji su još pod Vlatkom Vukovićem za vreme Lazara stajali rame uz rame i branili Srbiju, u ime svih onih iz Nevesinjske puške, u ime svih onih ljudi sa Mojkovca koji su branili Srbiju i srpsku vojsku i srpsku državu, u ime svih onih stradalnika od Jasenovca do Prebilovaca, u ime svih onih koji su 90-tih godina dali život za ovu zemlju, a sve nadajući se da će Srbija biti u stanju da pomogne i sama sebi i svim onima koji je osećaju svojom.
Srbija i njen predsednik i Vlada su menjali istoriju. Možda, predsednice, vi niste ni svesni kako ste to činili, ali kada biste prolazili kroz BiH u proteklim vekovima u svakoj opštini biste našli po jednu zgradu, jedan put, jednu branu koju je izgradila ili Turska ili Austrougarska ili, eventualno, Nemačka. Ono što je gradila Srbija niste mogli videti.
Samo u nekoliko godina svaka opština u Republici Srpskoj je dobila barem po jednu takvu građevinu, ako ne više njih. To je promenilo istoriju vrlo jasno i vrlo vidno, ali vrlo pozitivno. To ste radili vi, Vlada, to je radio predsednik države, pre svega, ali i svaki građanin Srbije koji je na posredan ili neposredan način finansirao te projekte.
Ono što je bilo, naravno svi vide i malo je vremena da bih ja o svakom tom pojedinačnom projektu danas govorio, ali mene kao narodnog poslanika interesuje ono što će biti. U proteklim danima prilikom posete Banja Luci, predsednik države je najavio pomoć za četiri opštine u Republici Srpskoj i Federaciji. Pomoć Dubici, Kostajnici, Drvaru i Nevesinju.
Moje pitanje je kada će se krenuti u realizaciju te pomoći? Kada će početi izgradnja aerodroma u Trebinju koji je, verujte mi, mnogo više od saobraćajne veze sa Beogradom? To je jedna ozbiljna identitetska veza tog naroda, juga Republike Srpske, ako ćete, i severa Crne Gore sa Beogradom, sa maticom Srbijom i svakim čovekom. Hvala vam.
Hvala vam.
Kaže: „Oj, ustaše, braćo mila, duboka je reka Drina. Drinu ćemo pregaziti, a Srbiju zapaliti“. Ovo su nešto izmenjeni stihovi čuvene ustaške pesme iz četrdesetih godina prošlog veka. Izmenio ih Dražen Zečić 1992. godine i ubacio ove stihove, a onda su sve ustaške postrojbe i postrojbe HVO devedesetih godina polagale zakletvu upravo pod ovim stihovima. O tome, naravno, postoje mnogi video zapisi i dokazi da je bilo tako.
Upravo tako se dešavalo i devedesetih godina. Jednom prilikom na stadionu Veleža pod Bijalim Bregom u Mostaru i među tom silnom polumentom tadašnjih pripadnika HVO stajao je jedan od njih pod imenom Milorad Bahilj. Ako laže koza, ne laže rog.
Milorad Bahilj je jedan od pripadnika HVO koji je tih devedesetih godina učestvovao u ratovima protiv Srba i proveo je prema podacima iz Federalnog ministarstva branitelja 922 dana u ratu, njegov brat Zoran 600, njegov zet 120 dana, i tako dalje. Naravno, posle rata je kao nagradu za to postao ministar trgovine u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine.
Sve to ne bi ni bilo čudno, jedan od sledbenika ustaške ideologije, jedan od onih koji su pod tom pesmom zlokobno polagali zakletvu i ne bi prošlo nešto previše zapaženo da danas ćerka tog Milorada Bahilja, članica jedne od opozicionih
5/3 JD/JG
partija ove dole, na društvenim mrežama poznata „koza na štiklama“, po istim tim metodama u Beogradu ne poziva na linč srpskog naroda i svih onih koji ne misle kao ona, odnosno kao on. Ta „koza na štiklama“ je ćerka zlokopnog tog ustaše iz Mostara devedesetih godina, koji je i te kako sledio tu ustašku ideologiju.
Ono što sam dužan da pitam - da li će srpsko tužilaštvo konačno preduzeti nešto da bilo kakve mere preduzme protiv te osobe i zaustavi pozive na linč koji traju već više od godinu dana?
Ono što mogu da pitam vas iz opozicije, ove dole ne moram da pitam, ali vas koji se predstavljate kao patriotska opozicija – da li je moguće da vam ne smetaju preci onoga ko danas javno u Beogradu poziva na linč sprskog naroda, a potomak je deklarisanih ustaških vojnika, a smeta vam Uglješa Mrdić i njegovi preci koji su uvek bili protivnici tih i takvih?
6/1 GD/IR 10.50 – 11.00
Ovo što pitam narod u Srbiji je, poštovani građani Republike Srbije, da li možete da zamislite ćerku srpskog generala Pavkovića, Lazarevića, bilo kog srpskog generala da u Zagrebu radi nešto slično ili isto? Odgovorite sebi, a onda dajte nama svima odgovor na izborima.
Druga stvar, u svom tom neredu devedesetih godina u unutar hrvatske vojske je egzistirala jedinica „Crne mambe“. To je bila, kako kažu, Prva bojna 2. gardijske brigade hrvatske vojske i učestvovala je u akciji „Oluja“. Ona je 7. i 8. avgusta 1995. godine, a o tome takođe postoje video snimci, izvršila ratni zločin i ubijala civila u izbegličkoj koloni u okolini Dvora na Uni, zajedno sa onim tamošnjim generalom Atifom Dudakovićem, ali ono što je simptomatično, prema sopstvenom priznanju i hvaleći se, deo te jedinice je bio i ovaj koji vam sutra dolazi u posetu Tonino Picula.
Zadužen sam od građana iz udruženja koja okupljaju žrtve iz „Oluje“ da vas pitam, pošto Srbija ima univerzalnu nadležnost na procesuiranju ratnih zločina, baš kao što to ima i Belgija i Nemačka i mnoge druge zemlje, znači bilo gde da se ratni zločin desio u Srbiji može i mora biti procesuiran, udruženja građana vas pitaju i odnosi se pitanje na Tužilaštvo za ratne zločine - da li ćete, obzirom da će sutra biti dostupan Tonino Picula, a pošto je sam rekao da je bio deo te jedinice i pošto smo sigurni da je ta jedinica izvršila ratne zločine u Dvoru na Uni, biti ispitan povodom tih okolnosti? Da li će mu biti postavljana pitanja o strukturi jedinica i lancu komande i gde je on bio u to vreme, obzirom da se sam slikao sa uniformom, puškom i u toj akciji?
Još jedno pitanje na kraju za vas - da li je moguće da vam smeta Aleksandar Vučić u civilnoj uniformi, bez oružja, u medijskoj odbrani Srba na Palama i srpskom Sarajevu iz tih godina, a da vam apsolutno ne smeta u ratnoj uniformi Tonino Picula sa „kalašnjikovim“ u ruci i učešćem u „Oluji“?
Građani Srbije, ja mislim da vam je ovo dovoljno. Očekujem da će nam odgovoriti i, naravno, očekujem odgovor tužilaštva.
Hvala vam.
Hvala, predsednice.
Uvažene kolege, poštovani građani Republike Srbije, na današnji dan 1934. godine u Marseju je ubijen jedan od najvećih i najpoznatijih srpskih monarha, kralj, mučenik, ujedinitelj, Aleksandar Karađorđević. Neka mu je večna slava i pokoj duši.
Taj događaj je direktna posledica njegove borbe protiv narastajućeg fašizma i ekstremizma u tadašnjem evropskom društvu, pa i u samoj Jugoslaviji, a i kulminacija višegodišnje političke krize u samoj Jugoslaviji, nestabilnosti i nezakonitih radnji koje su se čak dešavale i u parlamentu tadašnje države.
Odmah nakon toga događaja, kao što znate, par godina Srbija je krenula silaznom putanjom i tadašnja Jugoslavija već 40-ih godina utonula u haos Drugog svetskog rata i u sam građanski rat i bezakonje koje je nastupilo u tadašnjoj Srbiji i odnelo mnoge srpske živote u međusobnom građanskom ratu koji je vođen i među Srbima.
Na nama koji sedimo ovde danas je zadatak da ne dozvolimo da ova država bilo kada sklizne u haos bezakonja, a ne daj Bože i u građanske sukobe u koje nas već uporno mesecima gura veliki deo opozicije po nalogu nekih drugih stranih centara moći.
Kao što znate u višemesečnom režiranom haosu koji već besni mesecima u Republici Srbiji mnogi koji sede u klupama u ovom parlamentu prekršili su i sve moralne, ali i sve zakonske norme u obavljanju posla koji im je poveren od strane naroda u Republici Srbiji.
Hajde što su prekršene moralne norme, ali na očigled nas i po svemu sudeći prekršene su i mnoge zakonske norme i učinjena mnoga krivična dela. Da li je to tako to treba da oceni tužilaštvo - takvo je kakvo je, moje pitanje danas ide tužilaštvu. Šta je uradilo? Da li je pokrenulo postupke i u kojoj fazi su postupci protiv poslanika i poslanica koje su direktno nasrtale na policijske službenike ispred zgrade Tužilaštva u Novom Sadu u novembru mesecu prošle godine, otimajući štitove, opremu i direktno ugrožavajući njihove živote.
Nakon toga 4. marta u ovom domu desilo se nešto što se nije desilo još od vremena kada je Puniša Račić pucao na hrvatske provokatore, poslanike u tadašnjoj Narodnoj skupštini i na očigled celokupne Evrope napravljen je haos, bačena su pirotehnička sredstva i razni drugi predmeti čime je grubo narušen svaki moralni ugled ovog doma, ali po svemu sudeći izvršena teška krivična dela, a tiču se pre svega izazivanja opšte opasnosti, a prema oceni, ličnoj oceni mnogih od nas i krivična dela, pokušaj ubistva, nakon čega su dve naše narodne poslanice ozbiljno povređene. O moralnom posrnuću i materijalnoj šteti koja je tada nanesena srpskom parlamentu izlišno je i govoriti.
Međutim, to što ste zamislili prolazi, a vreme odgovornosti dolazi. Kakvo je takvo je to tužilaštvo, nema nešto lično veliko poverenje u njega, ali čovek sam koji poštuje institucije ove države, pa i tužilaštvo. Pitam sa ovoga mesta u ime poslanika SNS, u ime građana koji su nas poslali da ih ovde zastupamo, šta je tužilaštvo učinilo po tom pitanju? Da li je pokrenulo postupke protiv onih poslanika koji su vinovnici događaja od 4. marta ove godine u domu Narodne skupštine i ako jeste u kojoj fazi je taj postupak i ko su ta lica, odnosno ti poslanici protiv kojih su potupci pokrenuti?
Naime, ako bi odavde slali poruke kakve su oni slali 4. marta ne bi bilo dobro. Valjda iz ovoga doma treba da se šalju poruke poštovanja zakona državnih institucija i državnog poretka. Ako iz ovoga doma izlaze poruke kakve su oni slali 4. marta možete misliti šta će biti dela onih koji su već otvoreni počinioci krivičnih dela na ulicama ove zemlje.
Na to kako će se u budućnosti ponašati, je na mogu uticati, ali lično ću se potruditi i lično ću zastupati stav da nekim zakonskim rešenjima u budućnosti formiramo telo koje će ceniti i zakonsku i moralnu dostojanstvenost obavljanja javne funkcije, pa i same kandidature za mesto poslanika i svih drugih javnih funkcija kako bi se ovakvi događaji sprečili u budućnosti. Kako bi se ljudi koji su vinovnici ovih događaja sprečili i da se kandiduju za sve druge važne državne funkcije u budućnosti. Samo je pitanje trenutka ako ovo tek tako prođe i to poručujemo tužilaštvu, kada će neko u budućnosti u ovaj uvaženi dom uvesti nešto mnogo teže, možda čak i eksploziv i aktivirati ga u Narodnoj skupštini pod maskom nekakvog političkog performansa.
Stoga očekujem od tužilaštva odgovore. Pobediće Srbija i hvala vam.
Poštovane kolege, poštovana Srbije, a pre svega vi narodni poslanici, zamoliću vas jednu stvar – da konačno stvari počnemo da nazivamo pravim imenom. Priča o studentima, o njihovim zahtevima završena je prošle sedmice izglasavanjem zakona koji je ispunjenje poslednjih zahteva studenta. Ono što se danas dešava na ulicama i ono što se desilo noćas ne naziva se nikakvim studentima, to su opozicioni anarhisti pod direktnom upravljačkom palicom opozicije i poslanika opozicije u Srbiji. Konačno da te ljude počnemo da nazivamo opozicioni anarhisti ili boljševički aktivisti jer to je ono što ih u stvarnosti označava.
Ono što ste danas čuli od opozicije, od ovog nesretnog Novakovića, od Lazovića niste ništa drugo mogli ni da očekujete, poštovani građani Republike Srbije, od lažova, od proverenih i presuđivanih kriminalaca, i to baš za napad na policajca i zloupotrebu službenog položaja za šta je osuđen pravosnažno već jednom Bora Novaković. Ništa drugo niste mogli da očekujete od Lazovića koji je u 45. godini i dalje student a narodni poslanik, kome je prvo radno mesto Narodna skupština Republike Srbije. Kao dokaz tome, a uvek argumentovano govorimo, istu ovu priču koju vrte sada kada je u pitanju napad na srpskog policajca noćašnji ispred RTS vrteli su pre tri dana kada je pitanju bio Nikola Selaković.
U cilju prodavanja laži javnosti Srbije napravili su čak i lažno Rešenje o određivanju pritvora onom antisrbinu i nasilniku Milanu Tavčaru. Ni to nisu bili u stanju da urade kako treba. Na prvoj stranici, poštovana javnosti, poštovani građani Republike Srbije, stavili su datum 8. mart 2025. godine, a na drugoj stranici tog rešenja datum 4. jun 2023. godine. U međuvremenu Tavčar je priznao delo, priznao da je napao Nikolu Selakovića, a već treći dan i dalje ovo rešenje, ovu laž vrte kao dokaz da se taj napad nije uopšte desio. Po istom principu to pokušavaju da urade kada je u pitanju napad na srpskog policajca noćas ispred RTS.
Da budemo jasni, svi mi, javnost Republike Srbije, znamo da je to uradio anarhista pod direktnom palicom nekog drugoga. Manje je bitno i manje je važno koji je to anarhista uradio i ko je direktni izvršilac tog dela, puno je važnije ko je nalogodavac, ko je inspirator, ko je taj ko daje naređenja o napadu na institucije Republike Srbije, ko je taj ko upravlja onim što se dešava i što se noćas dešavalo na ulicama Republike Srbije.
To je moje pitanje ministru unutrašnjih poslova, to je moje pitanje Tužilaštvu. Ovde nije bitno koji je anarhista noćas udario srpskog policajca, nečijeg brata, oca, muža, nego ko je dao taj nalog. Ja opravdano i mi iz SNS opravdano sumnjamo da se ta lica i ti nalogodavci nalaze u klupama opozicionih poslanika, da ta sva uputstva o napadu na institucije Republike Srbije dolaze iz redova opozicije, iz ovih poslaničkih klupa. To je naše pitanje Tužilaštvu i MUP-u.
Ovo me, poštovani građani Republike Srbije, poštovane kolege poslanici, neodoljivo podseća na jednu drugu stvar iz prošlosti – kada je u Podrinju ubijeno u toku rata 3.500 Srba niko, apsolutno niko za 3.500 života nije odgovarao. Priča Nasera Orića i tzv. sudova je na kraju završena epilogom u kome se može zaključiti da je 3.500 ljudi samo sebe ubilo. Upravo na delu je jedan takav pokušaj. Ovo je poslednji put Srbiji i srpskom narodu radio samo Naser Orić.
Moje drugo pitanje, a moram vam pokazati, ovo je produkt sinoćnjeg delovanja anarhista, nečiji otac, nečiji brat, nečiji muž sa opasnošću da ostane bez oka. Moje drugo pitanje je upućeno poslanicima opozicije, raskrinkavajući njihovu laž i raskrinkavajući njihovo licemerje, zašto prodajete narodu praznu priču da ne planirate nasilje, kao da smo mi slepi? Kao da ne vidimo objave vaših direktnih podređenih i vaših direktnih aktivista koji pozivaju otvoreno na nasilje u subotu, dajući uputstva ko će poneti motornu testeru, ko će poneti palice, ko će poneti kamenje, ko će poneti topovske udare, kao da smo ludi, pa ne znamo da po firmama širom Srbije tražite građevinske mašine kojima ćete krenuti na institucije Republike Srbije.
Nećete, verujte, dok je nas, dok je Srbije, dok je srpskog naroda. Živela Srbija! Hvala.
(Subotica, 14.11.2022.)
| Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 142264.00 | RSD | 01.08.2022 - |