Hvala, koleginice Radeta.
(Nataša Sp. Jovanović: Replika.)
Nije vas pomenuo. Ne, ne ja sam pažljivo, pomno slušao, pomno slušao. Ima pored nas ljudi koji žive u Kragujevcu. Tu je gospodin Kovačević, tu je i profesor, tu je i Nataša Jovanović, pa nemojte molim vas.
Reč ima Vladimir Orlić. Izvolite.
Hvala doktore Orliću.
Imamo u sistemu kolegu Mirčića, ali nemam osnov stvarno da vam dam repliku.
(Milorad Mirčić dobacuje.)
Nije pomenut Vojislav Šešelj, nije pomenuta Srpska radikalna stranka.
Bio sam dovoljno liberalan da na pomen Kragujevca dam repliku Nataši Jovanović, ali ne mogu sada ići na to da se pomene Obrenovac da dam Komlenskom. To onda nema nikakvog smisla.
Reč ima sledeći govornik Dušica Stojković.
Mogu iz klupe, znate i sami da ne mogu odavde, odavde moram da se brinem o nekom redu i da vas pozovem na to da se bar pristojno ophodimo i međusobno i prema drugima bez obzira ko su ti ljudi.
Izvinjavam se, samo da vam kažem, ja mislim da smo mi zaslužili kao predsedavajući da, eto imamo mogućnost…
(Nataša Sp. Jovanović: Vi mene opominjete, a ona naziva Srbiju kao genecidnu državu.)
Imate pravo da govorite šta god želite i da izražavate stavove, ali nije uredu da se vređamo i da se psujemo ovde, ništa drugo. I, bilo koga drugoga, ništa vam ne kažem, naravno da imate pravo na stav, hvala Bogu.