Hvala.
Samo bih, pošto ste me pomenuli, hteo da kažem, da bi to bilo jasno zašto sam to rekao. Nije reč laž uvreda sama po sebi, ali se ne može izjednačavati odluka suda, koji utvrđuje da li je nešto istinito, odnosno neistinito, ili lažno, koji to ima pravo po zakonu, što je onda odluka suda i presuda narodnog poslanika u ovoj sali da je nešto lažno, jer to nema pravo da učini ni jedan narodni poslanik. Obraćati se sa takvim terminima i argumentima, može uvrediti druge, kao što je to, da sada ne pominjem ceo slučaj da ne bih izazvao seriju replika. Smatrao sam da je to uvredljiv izraz u kontekstu na koji način je to rečeno. Zbog toga sam smatrao, ne reč laž, reč laž postoji u našem jeziku, postoji u našem pravnom sistemu i to apsolutno nije sporno.
Obraćati se narodnim poslanicima i izricati, ne smatram da nijedan od nas ima pravo da donosi presudu da li je nešto bilo lažno ili nije lažno. To može da utvrditi na sudu. Kada sud donese takvu presudu, slažem se da je to legitimno, pogotovo kada se to koristi u smislu zakona, koji smo pominjali.
Reč ima narodni poslanik Bojan Đurić. Izvolite.
Što se tiče lažne države Kosovo, spreman sam da snosim svu odgovornost i uvek ću podržati da je država Kosovo lažna. Što se tiče ovoga, postoji odluka države Srbije koja stoji iza takvog stava i koja smatra da je Kosovo lažna država. To je državna odluka.
Što se tiče odluka u svakom drugom smislu, uvek postoji stav nekog organa. Ne želim da se dogodi da dozvolimo da narodni poslanici, ako ne bi bilo toga, onda bi svako od nas mogao da ustane i da kaže za nekog – znate, vi lažete. Na šta bi onda ličio rad Narodne skupštine?
Reč ima gospođa Milica Radović. Izvolite.
Sada moram stvarno da vas upozorim na vreme, jer ako vama dozvolim, onda će i svi drugi prekršiti vreme drastično. Hvala vam gospodine Jovanoviću.
Reč ima gospođa Kolundžija. Izvolite.