Da, da, završili ste. Dakle, da li neko ko je, kako vi kažete, akademski građanin ili profesor ima pravo da viče iz klupe ili da urla iz klupe? Nema pravo, nema pravo.
Što sad vi vičete?
(Borko Puškić: Ja razgovaram sa vama.)
A vi razgovarate tako glasno kada nemate uključen mikrofon. Pa nemojte to da radite, ljudi. Govorite, završite, neko drugi govori i završi on. Dok on govori, vi slušate. Nije to toliko teško. Znači, samo strpljenja treba i pristojnosti treba.
(Boško Obradović: Da li možeš da prestaneš da nas ponižavaš?)
Član 107, je l' treba da se glasa?
(Borko Puškić: Treba.)
Glasaćemo za 107. Evo, da bude da se pridružujem vašem apelu, ne samo upućen profesorima i ljudima koji se bave obrazovanjem, nego svima, da ne viču iz klupa, da, kako ste rekli, ne urlaju, jer je to potpuno pogrešno ponašanje. I za vas da važi, tako je.
Reč ima Branimir Jovanović.
Vaše razumevanje tokova će da ostane vaša lična stvar.
Što se tiče poštovanja Poslovnika, vi ste i malo pre, dok je govorila predsednica Vlade, opet vikali iz klupe. Što bi rekao Puškić iz Dveri – urlali ste. Kakve to veze ima sa Poslovnikom?
Kad odgovara neko na izlaganje narodnog poslanika, a jeste govorio narodni poslanik Dragan Marković, pa se onda na njegovo izlaganje osvrnula predsednica Vlade, to onda nije ovo o čemu ste vi pričali. Ali, to su neka osnovna pravila koja ćete, nadam se, da savladate u nekom trenutku tokom trajanja ovog saziva. Možda nikad.
Šta mi pokazujete? Nećete nikad. Dobro.
Za član 106. da li treba da se glasa? (Ne)
I nećete da vičete. Odlično.
Reč ima Snežana Paunović, dva minuta.