Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/index.php/poslanik/9376">Vladimir Đukanović</a>

Vladimir Đukanović

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala, uvaženi predsedavajući.
Uvaženi gospodine ministre, moram ovde da izrazim jedno veliko zadovoljstvo zato što je malopređašnji govornik pričao nam ovde o privatizaciji i to je veoma dobro što je on pričao zato što je on danas jedan živi svedok kako se privatizacija odvijala u nekom periodu, jer je bio direktan učesnik u mnogim od tih različitih poslova.
Recimo, ja bih mu savetovao, a to bi bilo za javnost dobro, da nam napiše knjigu kako se to prodaje „Beopetrol“, a onda kada se dobiju, pošto je malopre pričao o crnim i tamnim poslovima i ne znam čim, pa baš me zanima kako je on dobio određena sredstva, a priča se da su tu neke torbe radile, da je nekome pet miliona evra dato itd. Umesto da ta sredstva uloži u vinograde, on očekuje subvencije od države, da mu država da vinograde i tako da se još duplo koristi.
Dobro je danas takvi pričaju o privatizaciji, da javnost zapravo vidi kako se pljačkala država, jer zato što je baš danas on ovde davao jednu izjavu, a to je još jedan u nizu dokaza da nikada ne čita zakon, a sada ćemo da govorimo o zakonu…
(Predsedavajući: Molim vas, vratite se na zakon.)
… zato što je rekao da neko želi da direktnim pogodbama privatizuje ovaj ostatak preduzeća. Konkretno je mislio na premijera Vučića.
Da obavestim gospodina Živkovića, direktne pogodbe su izbačene iz ovog zakona. Nema direktnih pogodbi, a on je autoprojekcijom navikao na sebe da baš tako radi.
Imamo situaciju da nam neko danas deli moralne lekcije kako se ovde odvijala privatizacija.
Uzgred budi rečeno, za „Beopetrol“ ne optužujem ga ja, nego ga optužuje član tenderske komisije, koji je prisustvovao prilikom prodaje „Beopetrola“. Mislim da se čovek zove Ratko Stojanović i on je dao izjavu za novine.
Kada pričate o privatizaciji, setite se perioda kada ste donosili zakone kojima ste omogućavali da preduzeće pokrene samostalno postupak privatizacije, i to kroz prospekte, tako što preduzeće sastavi prospekt, pa onda inicira sopstvenu prodaju. Prevedeno na srpski, dovedete nekog vašeg direktora, koji je zadužen da preduzeće obogalji, a onda on sastavi prospekt i da Agenciji za privatizaciju, pa onda tako krene privatizacija preduzeća. Tako smo dobili koliko god hoćete afera, a inače za sve te afere, opet ponavljam, ne optužujemo vas mi, to vas je optužila Evropska komisija, jer ona je rekla da su 24 privatizacije sporne i zato su se one rešavale, čak je i Verica Barać o tome pisala.
Zašto o svemu ovome pričamo? Ljudi moji, danas smo u situaciji da spašavamo šta se spasiti može. Slažem se sa jednim kolegom, koji je govorio, a i sa vama uvaženi ministre, da je ovo na neki način iznuđeno. Da je sreće, pa da je ovaj zakon donet 2001. godine, možda bi se država zaštitila, možda se ne bi ovako rasprodala naša imovina, možda se ne bi preduzeća ovako upropastila, kao što su se upropastila. Danas je – spašavaj glavu, daj šta daš. U pravu ste kad kažete – ne možete hirurgijom da nešto lečite. Hirurg izvrši operaciju. Da li ćemo preživeti? Ne znam. U takvoj smo situaciji da lečimo nešto, a da li ćemo uspeti da se izlečimo, to je veliko pitanje, jer smo potpuno devastirani, uništeni, upropašćeni.
Moram da pohvalim neke stvari vezano za Zakon o privatizaciji, posebno kontrolu vršenja privatizacije. Moram da priznam, uvaženi gospodine ministre, nemam toliko poverenja u Agenciju za privatizaciju, a niti u ovu Upravu za sprečavanje pranja novca. To jesu institucije koje bi i te kako trebale da budu transparentne, da se odlikuju nekim poštenjem. Međutim, u dosadašnjoj praksi, moram da priznam, to baš i nije bilo tako. Ljudi se plaše. Znate, koga su zmije ujedale taj se i guštera plaši. Ljudi koji tamo to budu radili, a nadam se da će sada raditi daleko poštenije, plaše se kako će oni vršiti tu vrstu nadzora. Moram da priznam, Vlada je ovde uzela mnogo jaču kontrolu, nego što je to bilo do sada, i nad samom Agencijom i nad ovim što će Uprava za sprečavanje pranja novca da radi.
Moram da vas pohvalim za još neke stvari, vezano za direktnu pogodbu. Možda je to brži metod da se preduzeće proda. Međutim, bili smo svedoci da u ovoj zemlji očigledno nema dovoljno svesti šta znači imati državnu imovinu i šta znači ući u neko strateško partnerstvo ili pokušati da nešto prodate a da to bude na korist države. Nažalost, te direktne pogodbe su se uvek završavale veoma štetno po radnike i veoma štetno po državu. Ovde je to bio izvor korupcije. Mislim da je dobro što to nije uvedeno u zakon i što je tako nešto izostavljeno. Ovo su bolji metodi da se privatizacija sprovede. Možda će to malo usporiti, ali se nadam da ljudi koji rade u ovim preduzećima koja su u restrukturiranju…
Inače, kada govorim o tim preduzećima, jedan poslanik je u prvom delu sednice rekao – od 2008. godine nismo ništa privatizovali. To je tačno. Nisu, jer su držali preduzeća u restrukturiranju, hranili su ih svojim partijskim kadrovima. To je tačno. Nisu ih zanimali, nije ih interesovalo da probaju da privatizuju neko preduzeće i da privreda počne da radi. Ne, nego su držali ta preduzeća na infuziji, trošile su se narodne pare, trošio se budžet, zapošljavali su se partijski kadrovi i kada je država došla do kolapsa, kada je došlo do bankrota, ona su se setili da pričaju kako će radnici izgubiti posao. Posao su, što je neko već rekao, izgubili još kada su ušli u postupak restrukturiranja, a sada će izgubiti plate, jer nigde na belom svetu nema da se plaća nerad. Ne možete da ne radite ništa, a da vam se plaća. To je nešto što je normalno. Znate, kada je neko vodio računa samo o tome da sebe sačuva na vlasti, onda je apsolutno pribegavao takvu metodu i daj da se optereti što više državni budžet i da se što više država upropasti. O mnogim detaljima ću i te kako govoriti u drugom zakonu, kada bude po amandmanima.
Moram da se osvrnem vezano za Zakon o stečaju. Dosta dobrih stvari se sada uvodi, ali mi smo sa tim stečajem imali toliko problema i plašim se onoga ko će vršiti tu vrstu kontrole nad ljudima koji budu stečajni upravnici. Žalosno je što većina građana misli, čast izuzecima, bilo je među stečajnim upravnicima časnih i poštenih ljudi, ali zbog delatnosti mnogi od njih su više smatrani, upotrebiću taj izraz, gangsterima, nego što su bili stečajni upravnici. Ako je neko uništavao, namerno uništavao ta preduzeća, jer se dešavalo da stečajni upravnik namerno uništava preduzeće, a onda on učestvuje u kupovini tog preduzeća, njegovih lokala, kompletne njegove imovine sa svojim nekim prijateljima ili konzorcijumom, da ne pričamo o tome kako su dobijali poslove. Dobro je što se ovde konačno menja izbor stečajnih upravnika. Pozivam vas da što pre donesete taj podzakonski akt, kako bi se to što pre regulisalo. Imali smo sada jednu neverovatnu situaciju da ono što bi trebalo da bude izuzetak postalo je praksa, a praksa je bila ta da sudija namerno izabere nekog stečajnog upravnika i onda taj ima, recimo, 20, 30 predmeta, a neko nema nijedan zato što nije pristao da učestvuje u nekim prljavim radnjama koje su se odvijale.
Stečajni upravnik bi trebalo da bude častan posao, da se mi ponosimo tim ljudima koji su stečajni upravnici, da oni sami imaju dovoljno veliku svest da moraju da rade nešto što je na korist države, na korist građana, na korist tim ljudima koji su tamo zaposleni. Nažalost, imali smo primere gde su stečajni upravnici svoj položaj koristili da upropaste neko preduzeće, a kasnije i sami da učestvuju u privatizaciji.
Pozdravljam ovo što je promenjeno i zato što će sada izbor stečajnih upravnika zavisiti od ovih algoritama, odnosno svega što se bude odvijalo u privrednom sudu, tj. od ovog softvera. To nije softver gde možete da klikćete po 100 puta, pa da izaberete nekog stečajnog upravnika koji se vama sviđa, nego je to softver gde možete jednom da kliknete, gde će vam izaći ime stečajnog upravnika koji će rukovoditi stečajem u određenom preduzeću.
Moram da pozdravim transparentnost, vezano za rad stečajnih upravnika, zato što će biti dužni da podnesu pismeni izveštaj stečajnom sudu, ali će morati u preduzeću, gde su inače stečajni upravnici, da se nađe na internet sajtu, tako da će svaki njihov izveštaj građani moći da vide i da budu upoznati sa tim šta radi stečajni upravnik, tako da su mu mogućnosti za određene zakulisne radnje i te kako smanjene.
U svakom slučaju, ovo su dva zakona koja će spasiti našu privredu i koji neće dozvoliti da neko uzme pet miliona evra i da omogući nekim pumpadžijama da imaju lokacije gde god im padne na pamet i da vodi takve zakulisne radnje, kao što je to radio neko ko je bio naš bivši premijer.
Reklamiram povredu člana 109, opomena se izriče narodnom poslaniku koji je prišao govornici bez dozvole predsednika Narodne skupštine.
U drugom javljanju uvaženi kolega uopšte nije dobio vašu dozvolu, a počeo je da priča i zloupotrebljavao je govornicu. Zaista mi nije jasno zašto toliki žar kod njega i takva netrpeljivost? Očigledno istina mnogo boli i zaista mu se izvinjavam.
Inače, nisam uzeo ulogu tužioca. Ulogu tužioca je uzeo narod i zato vas je smestio tu gde vas je smestio sa takvim procentom glasova. Hvala.
Član 107, dostojanstvo Skupštine.
Strašno je kada se takve neistine iznose, to zaista vređa dostojanstvo Skupštine i svih nas ovde poslanika. Da pričamo o privrednoj aktivnosti, samo u prvom kvartalu 2012. godine zatvoreno je 14.260 privatnih preduzeća. Koja privredna aktivnost je tu postojala? O čemu mi pričamo?
Zato reklamiram ovu povredu Poslovnika, bili ste dužni da kada neko iznosi takve strašne neistine da ga opomenete. Hvala vam.
Hvala uvaženi predsedavajući, ako možemo samo malo da se čujemo.
Da, po amandmanu ću naravno govoriti, uze mi gospodin Babić malo pre reč iz usta – ja ne mogu da ga podržim zato što je zaista licemerno ovo što se podnosi.
Inače, moram da kažem da se uopšte stidim kao građanin ove države što mi uopšte donosimo ovakav zakon. Zamislite da mi u 2014. godini donosimo zakon o obnovi zemlje, umesto da razmišljamo o tome kako zemlja da ide napred, mi donosimo zakon da obnovimo državu, a taj zakon je nažalost plod višegodišnje neodgovornosti, sramne neodgovornosti nekih prethodnih garnitura koje su zemlju dovele do ovakvog haosa i sada neko nama ovde kaže kako smo zaboravili neke opštine ili neke gradove. Vi ste gospodo zaboravili celu državu. Dva bedema niste napravili za čitav svoj mandat.
VI tražite od nas, pošto je podnosilac amandmana, između stalog, u diskusiji, kada smo govorili o celini samog zakona, rekao nam je – da li su mogle da se spreče žrtve? Možda su mogle, ali nismo mi prodavali čamce od vojske, nego ste prodavali vi za bam-badava. Izvinite, nikakve resurse nismo imali da spašavamo državu.
Tražite od nas da za dva dana napravimo kompletne bedeme. Postavio sam pitanje ovde gospođi Mihajlović, između ostalog to se i odnosi na ovaj amandman, hoće li neko da odgovara, ko je ovu državu doveo do toga, posebno ovi po lokalnim samoupravama iz stranke koju su nekada, ne znam više ko sada kome pripada pošto su se podelili, ali, hoće li neko da odgovara, pošto su ogromna sredstva izdvajana u lokalnim samoupravama za odbranu od elementarnih nepogoda i niko ne odgovara. Ja ne znam, hoće li neko da ide u zatvor zato što je zemlja uništena i upropaštena zbog toga?
Mi nažalost danas, dragi građani, 2014. godine donosimo zakon da obnavljamo zemlju, kao da smo prošli neki ratni period u proteklih pet-šest godina, pa sad obnavljamo državu.
Zaista je žalosno bilo kada gospodin Vučić izlazi na konferenciju za štampu i kaže – Šabac možda moramo da branimo ratnim merama. Dotle smo bili došli pod vama, da nam je voda do guše došla, upropastili ste nas i sada vi imate obzira da ovakav amandman podnosite i da kažete – zaboravili ste neki grad. Ne gospodo, vi ste zaboravili celu zemlju i zato smo danas ovde gde jesmo. Hvala.
Uvaženom kolegi koji je ofrlje pokušao da koristi veliku izreku „što se grbo rodi vreme ne ispravi“, čisto da mu kažem, nju je izrekao, napisao, za sva vremena nam ostavio Valtazar Bogišić, tvorac Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru.
Po amandmanu.
Prosto samo da ne koristimo takve velike izreke ofrlje.
Vezano za amandman, znate šta, ako mi vidimo ovde potpunu opoziciju, ne složnu da taj amandman nikako ne bi trebalo prihvatiti. Slažem se da ga ne treba prihvatiti, ali moram da priznam, ta velika izreka upravo govori, a vezano je za amandman, jer ono zaista što se što se grbo rodilo 2000. godine vreme nije moglo nikao da ispravi, zato smo danas i došli u situaciju da donosimo zakon da obnavljamo zemlju. A, vi takvi kakvi ste, pošto jedni druge ne pomažete, blago svakoj vlasti kojoj ste vi opozicija. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, moram da priznam malo pre kolega koji je ovo rekao da mu je neko dao pozitivnu ocenu za ovakvu ideju, voleo bih da vidim tog ministra finansija ili privrede koji je dao pozitivnu ocenu na ovako nešto, jer ovo je nešto što je nemoguće i nije ni čudo što amandman nije u skladu sa Ustavom.
Mi u gradu Beogradu imamo neke silne takse i ne znamo više šta ne plaćamo zato što nam je neka prethodna garnitura ovde ostavila sve i svašta i nenormalnu administraciju, em da se još sada uvodi porez za celu Srbiju, ali da ga isključivo plaćaju građani Beograda kroz finansijske transakcije u samom gradu. Potpuno je neprihvatljivo, a moramo i da znamo elementarnu činjenicu, a to je da se svaki porez mora uvesti kroz zakon, a ne na ovakav način.
Možda je ova ideja lepa i dobra, ali ovako nešto je zaista neprihvatljivo i moram da priznam da sam ponekad iznenađen sa količinom ovakvih ideja. Mislim da ovo čak nije trebalo da se raspravlja s obzirom da nije u skladu sa ustavnim sistemom, ali prosto da kažemo građanima šta je neko zahtevao. Ovako nešto je potpuno neprihvatljivo.
Znate kako, dobro je kad neko uviđa sopstvene greške, jer baš ta neverovatna administracija gajena kao korov i takva birokratija je razvijana u periodu kada je gospodin Veselinović na neki način predstavljao vlast. Ali, ovaj amandman, ja bih se zaista složio da bude prihvaćen da nije situacija takva kakva jeste. A situacija je baš takva da mi moramo brzo da reagujemo.
Zaista sam pomalo iznenađen da vi u sledećem amandmanu, recimo za član 13. tražite da se izbriše, mada moram tu da stavim jednu zamerku, zato što se u članu 13. kaže – može da se dokazuje, a trebalo bi bez onoga može zato što mora da pribavi tu dokumentaciju, a ne može.
Kako god, nije mi jasno zašto neko traži da se izbriše član za način dokazivanja za učešće u postupku javne nabavke, a sa druge strane ovamo nam zahteva ovakvu birokratiju da sprovodimo u situaciji kada ljudima je zaista potrebno da se izgrade kuće što pre i da se izgrade putevi.
Posebno mi nije jasno otkud toliko nepoverenje u gospodina Blagojevića kada su mu toliko verovali za izborne rezultate, izborne procene svih ovih godina. Meni je sad zaista nejasno odakle toliko nepoverenje prema jednom čoveku kome su toliko poverenje svih ovih godina ukazivali. Hvala vam.
Moram da priznam da mi nije jasno zašto neko traži da se izbriše član koji reguliše način dokazivanja uslova za učešće u postupku javne nabavke.
Zapravo, ako se neko malopre baš žalio da sumnja u nekakav postupak, ja ga razumem, autoprojekcija je potpuno čudo, ali to što je nekada neko javna preduzeća i državne firme ovde upravo pelješio preko javnih nabavki i to kroz sistem direktne pogodbe, ovde je to onemogućeno, zato što čak i kada dođe do takve situacije da negde morate brzo da reagujete, svaka nabavka mora da se pojavi na internet sajtu Kancelarije i svako ima uvid da vidi kakva se vrsta javne nabavke izvršila. Ta vrsta transparentnosti je apsolutno za svaku pohvalu, vezano za ovaj zakon i nije mi jasno zašto ovde neko sumnja u dobre namere Vlade i uopšte dobre namere države da ljudima što pre obnovi kuće. Hvala vam.
Samo kratko.
Drago mi je da je na moju opasku uvažena ministarka uvažila ovo i verujem da će se sada to ispraviti. Samo da kolegi, koji je inače u dobroj nameri podneo ovaj amandman da se briše, ali prosto ne možemo to da radimo, zato što je potrebno hitno neke stvari uraditi kako bi ljudi dobili kuće i puteve i sve ono što im je srušeno.
Međutim, morate samo da pogledate u članu 13, pošto će se staviti obavezujuća klauzula, odnosno nešto što je obavezujuće da vi morate da dokažete ovom ispravom, vi to dokazujete pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću. Vi to dokazujete pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću.
Verujem da niko nije zaista do te mere nesavestan da želi da se igra sa tim i da krivično eventualno odgovara ukoliko bude prevario Komisiju ili Kancelariju. Na kraju krajeva, radi se o tome da se ovde rešava problem ljudi koji su u elementarnoj nepogodi pogođeni. Znate, bilo bi veoma strašno i monstruozno da neko želi da prevari te ljude na takav način i uopšte državu i da na tome zaradi. Meni bi to bilo zaista monstruozno i verujem da ipak nismo takvi kao ljudi. Hvala.
Moram da podržim Vladu što je odbila ovaj amandman, i to vrlo ispravno, jer ne možemo…prvo, nismo kao država još uvek članica EU, ali se nadam da ćemo biti. U ovom momentu, u zaista teškoj situaciji, da mi na neki način diskriminišemo svakog ko nije u EU, pa da isključivo od određenih firmi iz EU kupujemo ova sredstva, mislim da nije adekvatno, tim pre što u mnogim državama imate izvanredna sredstva. Ako hoćemo, po nekom stepenu bezbednosti, mnogo bezbednija nego iz same EU. Nije mi jasno zašto neko traži da iz zemalja EU uvozimo ta sredstva, osim ako možda nije želeo da na neki lobistički način promoviše samo te firme. Pozdravljam ovo što je Vlada odbila i ovakav amandman se zaista mora odbiti.
Uvaženi predsedavajući, uvaženi gospodine ministre zaista ako bi negde trebalo da pohvalimo Vladu vezano za izmene i dopune Zakona o radu i to upravo u ovom članu.
Zamolio bih sve ljude, posebno koji su zaposleni, da dobro pročitaju kada se ove izmene i dopune kada se usvoje pročitaju to je na sajtu, ima i sada već da pročitaju. Zašto? Zato što se ovim članom daleko više precizira i daleko se daju veća prava radnicima i preciziraju kako mogu da se ostvare, nego što je to do sada bio slučaj.
Zaista bih moli ljude da ne nasedaju na medijske obmane koje neko pokušava da prezentuje u javnosti, posebno ne ovi sindikati, odnosno njihove neke vođe koje su se isključivo borili za svoje privilegije, a nikako se nisu borili za pravo radnika. Ovim se definiše kako radnik može svoja prava kroz kolektivni ugovor da ostvari i šta znači reprezentativni sindikat.
Malo pre je gospodin Vulin lepo rekao, 24.000 imamo razno raznih sindikata. To je suludo, tu niko ne može da ostvari nikakva svoja prava. Ovde se jasno naznačava ko je reprezentativni sindikat i sa kim može poslodavac da razgovara. Mislim da je to najbolji način kako radnik može da ostvari svoja prava. Hvala vam.
Zahvaljujem se, predsedavajući.
Moram da priznam da očigledno neko ne želi da sluša ministra koji lepo objašnjava da se ovde radi o tehničkoj usklađenosti i da, prosto, to je nešto što morate na ovakav način da napišete.
Znate, po malo mi je i cinično, a krajnje i licemerno da danas se neko navodno bavi zaštitom života radnika. U to vreme kada su se stvarali gubitnici tranzicije po kriminalnim zakonima koji su donošeni u Zakonu o radu, posebno oni iz 2001. godine, mi smo doživljavali da radnici seku prste i da ručaju pred kamerama svoje sopstvene prste, da se vežu lancima za mostove, da dižu ruke na sebe, da se vešaju zato što su na pravdi Boga dobijali otkaz. Danas neko…
Izvinite, samo me interesuje  koji su to život radnika zaštitili, kada su neki od njih postajali dobitnici tranzicije, jer su dobijali subvencije za vinograde, a ljudi su ostajali bez posla i vezivali se za mostove i ručali sopstvene prste? Hvala vam.