Prvo, teško da mogu šta puno da vam zamerim u izlaganju. U većini stvari se slažem sa vama, najiskrenije. Da li je rešenje prilično, rekla sam juče na Odboru, ne znam da li je okej i sa te simantičke strane, da ponovim, ad hok? Najiskrenije – jeste, zato što smo imali drugo jedno rešenje koje je bilo potpuno neprihvatljivo. Kažete da je možda bilo bolje ono prvo sa osam milijardi. Možda je bilo bolje. Ne znam u ovom trenutku. Ugrozili bi potpuno održivost nekih lokalnih samouprava. Mogli bi da sednemo odmah da pišemo neki novi zakon o teritorijalnoj organizaciji Srbije. Nisam za to u ovom trenutku.
Izašli smo, bili smo pritisnuti vremenom, istina je, zbog MMF i mislim da to svi znaju. Mislim da se o tome pričalo i u medijima. Mislim da sam i ja to rekla. Izašli smo u susret koliko je moglo i lokalnim samoupravama i njihovim komentarima i opet insistirali na tome da imaju motivaciju za lokalni ekonomski razvoj, da imaju motivaciju da podrže svoja mala i srednja preduzeća. Ne pričam namerno o investitorima, zato što – koja je verovatnoća da će u neku od najmanjih lokalnih samouprava upravo baš doći veliki strani investitor? To nije nešto na šta treba da idemo u svim lokalnim samoupravama.
Upravo pričam da oni treba da podrže svoje preduzetnike i svoja mala i srednja preduzeća, zato što svako novootvoreno radno mesto ide direktno u njihov budžet. Okej, ne više od 80%, ali 74% ili 77%, tako da je to bio smisao toga.
Što se tiče toga da je svaki evro važan, apsolutno je svaki evro važan i zato se i išlo na to da siromašne opštine najmanje izgube. Imamo Bojnik sa 0,9%, Crna Trava sa 0,5% razlike u budžetu, Malo Crniće 0,9%, Trgovište 0,9%, Žabari 0,9%. Vodilo se računa da nađemo neki mehanizam da ti ljudi nastave da rade dok ne vidimo da li je, kako bih rekla, teška je situacija u lokalnim samoupravama, apsolutno je teška i Ministarstvo pre mene, ruku na srce, se više bavilo, zato što je u tom trenutku bio gorući problem, racionalizacijom državne uprave. Taj posao je urađen dobro. Dalje ćemo se baviti lokalnom samoupravom zato što je državna uprava prilično racionalizovana. Postignuti su ti brojevi ili smo svakako na pravom putu. Ići ćemo sada u obuku ili profesionalizaciju državne službe što više možemo.
Što se tiče lokalne samouprave, imali smo sve te godine o kojima i vi govorite, slažem se sa vama, ali smo imali politiku gde ste prenosili sredstva bez da ste prenosili nadležnosti ili ste prenosili nadležnosti bez da ste prenosili sredstva i ta dva nikada nisu išla zajedno, a moraju da idu zajedno. Zato treba da sednemo i kao ministarstvo se dosta oslanja na Stalnu konferenciju gradova i opština i, naravno, na kolege iz Vlade, Ministarstvo finansija, i da pogledamo šta treba uraditi.
Decentralizovani su i primarna zdravstvena zaštita i primarno obrazovanje. Da li su neke opštine mogle to da ponesu? Neke jesu, neke nisu. Imamo problem duga apotekarskih ustanova koje, isto tako, moramo da rešavamo. Dakle, nije se išlo sistematski u lokalnu samoupravu, reformu lokalne samouprave i zato sam rekla da je ovo jedno prelazno rešenje, da idemo i zbog Zakona o taksama i zbog Zakona o naknadama, koji će svakako ponovo praviti neka pomeranja u budžetima lokalnih samouprava i zbog Zakona o izmenama i dopunama Zakona o lokalnim samoupravama, gde ćemo videti da uvedemo principe saradnje među lokalnim samoupravama, da one mogu da dele neke resurse zato što nije svakoj lokalnoj samoupravi potreban sportski inspektor, tako da mogu da dele resurse. Da vidimo, isto tako, koja je uloga okruga, koja je uloga mesnih zajednica i sa tim zakonom i strategijom decentralizacije da probamo jednom da zaokružimo i taj okvir, pa da onda nastavimo dalje.
Pored ovoga se ne bih složila da opštine nemaju sredstva za investiciona ulaganja i trudim se nekako tokom ove rasprave da vam dajem primere kako to može, ali ne primere iz EU, ne primere iz nekih drugih zemalja, već primere iz Srbije i naših lokalnih samouprava. Nova Varoš, za poslednje tri godine jednu trećinu budžeta je izdvajala za kapitalne rashode. U 2015. godini opština je izdvojila 39,6% za investicije. Može, ali samo treba da učimo jedni od drugih i da učimo od tih dobrih lokalnih samouprava.
Što se tiče kompenzacionih mera, to je jedna stvar, da li će to uticati, kako se to neće odraziti na troškove građana i privrede… Postoji jedna stvar o kojoj isto tako nismo pričali ovde, a koja jeste svakako kompenzaciona mera, a to je da je minimalna zarada povećana sa 121 na 130 dinara i da je postignut dogovor u okviru Socijalno-ekonomskog saveta. Dakle, sa 121 na 130 dinara će svakako biti kompenzaciona mera, zato što je to porez na zarade, jel tako, od neke veće zarade, a u tim, nažalost, najlošijim, najslabijim, ne najslabijim, one su često jake, ali najsiromašnijim lokalnim samoupravama će to biti i te kako važno.
Imamo primer šta se dešava kada imate centralizovane javne nabavke, primer Beograda. To je prva lokalna samouprava u Srbiji koja je organizovala centralizovanu službu javnih nabavki i za protekle dve godine ostvarena je ukupna ušteda od 1,2 milijarde dinara samo za centralizovane javne nabavke. Do 2013. godine skoro 40% javnih nabavki u gradu Beogradu je rađeno i završavano kroz pregovarački postupak. Trenutno je 3% kroz pregovarački postupak.
Hajde da vidimo sa drugim lokalnim samoupravama - da li možemo da imamo centralizovane javne nabavke i da imamo uštede? Rekla sam – porez na imovinu. Nažalost, porez na imovinu kada je prebačen sa republičkog na lokalni nivo, za šta i dan danas mislim da je bila jako dobra odluka, prebačen je zato što je Republika u stvari shvatila da nema dovoljno kapaciteta da sa lokala ažurira baze podataka i da skuplja to. Lokalne samouprave to nisu htele da rade za Republiku zato što to nije njihov sopstveni prihod, tako da je odlučeno da se to prebaci na lokalne samouprave i da stopostotno tog prihoda ide lokalnim samoupravama.
Nije puno opština koje su ažurirale baze podataka i koje su time svoj budžet povećale zato što su imale ažurirane baze podataka i povećale obuhvat naplate poreza na imovinu. Imam primer projekta opštinski i ekonomski razvoj u istočnoj Srbiji, koji je sproveden uz pomoć GIZ-a nemačkog, za devet lokalnih samouprava Golubac, Boljevac, Soko Banja, Majdanpek, Veliko Gradište, Kladovo, Knjaževac, Negotin i Zaječar, gde su oni uz podršku GIZ-a angažovali popisivače sa evidencije nacionalne službe za zapošljavanje radi prikupljanja podataka sa terena. Imamo recimo primer opštine Majdanpek koja je kroz ovaj projekat prikupila više od 1.400 poreskih prijava, od toga skoro 20% za nepokretnosti koje uopšte nisu bile evidentirane i 20 do 30% prijava se odnosi na nepokretnosti sa novoevidentiranim površinama ili ažuriranim podacima o poreskim obveznikom.
Ukupno u ovih devet lokalnih samouprava povećanje ukupnog broja nepokretnosti je bilo 26%. Ako pričamo o tome da će ovo da se kompenzuje tako što će se povećati neka lokalna taksa ili neka lokalna naknada ili što će se povećati porez na imovinu za građane, kažem vam da će to neke lokalne samouprave da urade zato što su to radili kada se ništa nije menjalo, ali ono što mi treba da promenimo i što treba sad da radimo je da promovišemo malo više te pozitivne primere i da se fokusiramo da ovi koji nemaju tako profesionalni menadžment lokalnih samouprava, vidimo da ovakve primere i oni primene. Duboko verujem da tu postoji prostora da se mi svi zajedno utegnemo i da imamo bolje rezultate. Hvala vam.