Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.
Uvažena ministarka sa saradnicima, uvažene kolege poslanici i poslanice, uvaženi građani, danas su na dnevnom redu zaista dva bitna zakona. Ja ću se fokusirati na Zakon o Zaštitniku građana, a moja uvažena koleginica, posle mene, Dubravka Kralj će govoriti o Povereniku.
Do sada smo čuli šta je sve ovde novo i napredno u ovom zakonu i apsolutno se slažem sa tim i mislim da bi zakon bio čista desetka, ali me muči ovaj član 7, a taj član 7. ako postoji, onda nam je član 1. vrlo upitan.
Šta je u stvari i ko je Zaštitnik građana? U članu 1: „Ovim zakonom uređuju se položaj, nadležnost i postupak pred Zaštitnikom građana, kao nezavisnim državnim organom, koji, pod jedan, štiti prava građana, pod dva, kontroliše rad organa državne uprave i organa nadležnog za pravnu zaštitu imovinskih prava i interesa Republike Srbije“.
Sada ću se fokusirati na ova prva tri. Znači, štiti prava građana. Ako štiti prava građana, tu smo na terenu prava, ali nije dovoljno da bude samo pravnik, već i osposobljen za tumačenje i primenu prava, a to je već položeni pravosudni ispit. Pravosudni ispit nije samo vezan za sudije, tužioce, advokate, javne beležnike i javne izvršitelje, već i za obavljanje starešinskih dužnosti u organima uprave. Na primer, načelnik uprave za upravne poslove u MUP-u, a pod tom upravom je izdavanje pasoša, ličnih karti, dozvola za oružje, prijem u državljanstvo za celu Republiku Srbiju.
Pod dva, kontrola rada organa državne uprave. Šta su tj. ko su ti organi državne uprave? To su sva ministarstva, sve posebne organizacije. To znači krvotok Vlade Republike Srbije. Rad organa državne uprave je uređen Ustavom, Zakonom o Vladi, Zakonom o državnoj upravi, Zakonom o ministarstvima. Rad svih tih organa je uređen Zakonom o opštem upravnom postupku, znači sistemskom zakonu. Znači, opet smo na pravnom terenu.
Kako se kontroliše rad organa državne uprave? Kontroliše se po dva aspekta - da li organ države uprave na zahtev građana preduzima rad i donosi odluke iz svoje nadležnosti blagovremeno, u propisnim rokovima, i da li uopšte preduzima radnje i donosi odluke ili ćuti, takozvano ćutanje uprave.
Pod dva, da li su te radnje ili odluke pravilne, da li su radnje i odluke pravilne odlučuje i ne može da se meša Zaštitnik građana, o tome odlučuju drugostepeni organi, ali da li preduzima radnje i donosi odluke u zakonom propisanim rokovima, po pritužbama građana, zaštitnik građana odlučuje.
Pod tri, kontroliše organe nadležne za pravnu zaštitu imovinskih prava države Srbije. To je državno pravobranilaštvo. Ko radi u državnom pravobranilaštvu? Pravnik sa položenim pravosudnim ispitom. Znači, kontrolu tih organa ne može da vrši neko ko najmanje nije pravnik. Do sada, u ovom postojećem zakonu, imamo pravnika sa deset godina iskustva i ideja bi bila da ako napravimo da to bude pravnik sa definisano položenim pravosudnim ispitom. Dobro, da kažemo da je to višak, znači, ideja.
Kao i u običnom životu, ne može da vas kontroliše neko ko zna manje od vas. Šta bismo sada tu mogli da smislimo? Ne samo da treba i nužno da je Ombudsman pravnik, već treba da dostignemo i taj nivo da ima položen pravosudni ispit, jer ako to nije, neće moći da sprovodi odredbe člana 1. Što pravnici vole da kažu, to je regres, ništavnost onog člana 1, ako se fokusiramo na taj član 7, koji vi želite da donesemo, ili kontradikcija injerto, što kažu filozofi, ili netačan pravni silogizam, svejedno, a onda u članu 1. dolazimo do stava da Zaštitnik građana se stara o zaštiti i unapređenju ljudskih i manjinskih prava i sloboda.
Vi ste u svom obraćanju i predstavljanju ovog zakona se pozvali na Venecijanske principe i ovde ste ih u nekim delovima i uvrstili, s tim što sam se ja vrlo fokusirala na traženju obrazloženja u ovih 100 stranica ovog zakona i obrazloženja istog. Moram da vam kažem da sam bila začuđena da ovoliko teksta, a da za taj član 7. imamo samo obrazloženje iz tačke 8. Venecijanskih principa.
Ja sad citiram ovo što ste vi napisali u obrazloženju: "Kriterijumi za imenovanje Ombudsmana su dovoljno široki da podstaknu uključivanje većeg broja odgovarajućih kandidata. Osnovni kriterijumi su visoki moralni karakter, integritet i odgovarajuća profesionalna stručnost i iskustvo, uključujući i stručnost i iskustvo u oblasti ljudskih prava".
Ja ovde ispred sebe imam Venecijanske principe i u toj tački osam, što ste naveli, je sve u redu, ali ste zaboravili jedan deo rečenice. Znači, niste citirali kako treba zato što ovde na kraju kaže "including in the field of human rights and fundamental freedoms". Znači, ovde niste napisali da se ovo odnosi na osnovne slobode, takođe.
Zašto je to važno? To je važno zato što EU inače ima propisane četiri osnovne slobode, tako ih nazivaju. Znači, "freedom of speech, worship, from want, from fear". Znači, sloboda govora, sloboda veroispovesti, sloboda od siromaštva, sloboda od straha.
Kada govorimo o tim slobodama? Gde smo opet? Opet smo na terenu prava. Znači, ako nema prava da zaštiti te slobode, o čemu mi pričamo?
Prema tome, ovde možemo da zaključimo da pošto nije definisano da bude pravnik, može da bude i pejzažni arhitekta, ako je empatičan i ako je u praksi pokazao da poštuje ljudska prava.
Takođe, moram da se pozovem i na lični primer. Pre nego što sam postala poslanik i dobila ovu veliku čast, radila sam u Ministarstvu spoljnih poslova u Sektoru za multilateralu, a u Odseku za ljudska prava i humanitarna pitanja. Tamo rade pravnici prevashodno, zatim ljudi sa Fakulteta političkih nauka i mi filozofi. Mi filozofi i Fakultet političkih nauka možemo da debatujemo, ali ključnu reč o svemu tome donosi pravnik.
S obzirom da znate kakve međunarodne aktivnosti mi imamo i koliko je važan ovaj segment u smislu međunarodnog predstavljanja naše zemlje. Zaista apelujem i treba zaista svi zajedno da razmislimo, pogotovo ako pogledamo na neki način i uporedno pravo u smislu šta rade naši susedi, pošto volimo da gledamo šta oni rade, kao što oni vole da gledaju šta mi radimo. Zašto ne bismo sada tu dali sebi za pravo, budući da se pozivamo u obrazloženju samo na Venecijanske principe?
Takođe ste se u svom izlaganju pozvali na Venecijanske principe u smislu dužine mandata. Tamo piše u tački 10, ovde ste pogrešili, pa ste u izlaganju to ispravili, da ne bude ispod sedam godina, a ovde smo odredili sad osam, i to može da bude u smislu nezavisnosti autonomnosti, da nema uticaja drugih organa, kao i odnos prema zamenicima.
Zašto? Ako mi više ne biramo u Skupštini zamenike Ombudsmana, a dovedemo Ombudsmana koji nije pravnik, nema položen pravosudni ispit, nije nikakav profesor prava, nego je iz neke druge struke, kakvi će mu onda biti zamenici? Znači, to je stvarno jedno ozbiljno pitanje, budući da se ta autonomnost i nezavisnost koja se ovde pominje i u principima, u tački 22, u 11. i 10, gde se govori o nezavisnosti i, naravno, uticaja na budžet, što ste vi apsolutno ispoštovali, što se tiče nezavisnosti Ombudsmana u tom materijalnom kontekstu.
Zato je vrlo važno, recimo, u Hrvatskoj, nešto je to gospođica pravnica, ta pučka pravobraniteljica, i položen pravosudni. Ona je završila uporedno pravo i na Oksfordu. U Strazburu, takođe. U Bosni i Hercegovini tri ombudsmana imamo koji su svi profesori prava sa položenim pravosudnim ispitom. Znači, u Albaniji imamo profesoru ustavnog prava. U Rumuniji imamo advokaticu koja je takođe i profesorka, a bila je i sudija i članica svih tih komiteta o kojima pričamo. Znači, apel odavde, mi smo podneli te amandmane, ali da se zaista razmisli o svemu tome.
Takođe, vi ste koristili u obrazloženjima, pozivali ste se izvesnu profesorku, ja sam uzela taj priručnik, izveštaj, šta god da je. Izdavač je "Jukom", a za izdavača Katarina Golubović. Nju često ovde citirate. Ovo je inače pet godina analize rada Zaštitnika građana Republike Srbije u periodu od 2015. do 2019. godine. U njenom timu su prof. dr Vesna Petrović, dr Katarina Golubović, znači ta gospođa, Milan Filipović, Vladica Ilić, Teodora Tomić, Tara Petrović, uz podršku tima UN za ljudska prava u Srbiji, s tim što je ovde napomenuto - mišljenje i stavovi izneti u ovom dokumentu predstavljaju stavove autora i ne odražavaju nužno stavove i politiku tima UN za ljudska prava u Srbiji.
Zašto sam ovo pročitala? Ko pročita 140 strana ovog izveštaja videće da se tu i te kako politički tretira ova institucija, gde se o sadašnjem Ombudsmanu govori da je nekvalifikovan i da je 10 godina studirao, gde se pominju političke afere, a ne slučajevi koji su mogli da budu proceduralni, gde se pominju i neki diplomatski delovi koji uopšte nisu za javnost vezano za Dževdeta Ajaza i njegovo izručenje, budući da znam ceo slučaj zato to i govorim, i to su stvari koje nisu za javnost.
To sve postoji u ovde u ovom izveštaju. Postoji o Sava Mali, pominje se naravno omiljeni sudija Majić, on se citira, kao i cela ekipa, znači, da kažemo, profesora druge Srbije.
Mene samo zanima zašto smo koristili taj izveštaj ili ako je korišćen i on zašto nismo koristili i naše profesore uporednog prava ili profesore sa Fakulteta političkih nauka koji se time bave i mislim da smo ovde napravili jedno usko grlo i reklamu za njih bez preke potrebe?
Ono što zaista smatram da pored predsednika naše države, koji sjajno obavlja svoju međunarodnu saradnju i ima fenomenalne uspehe, to ne može niko da mu ospori, Zaštitnik građana, koji postoji inače u 140 zemalja, je vrlo važan PR za našu zemlju, s obzirom da idemo ka Evropskoj uniji, da su tamo vrlo važna ljudska prava i odnos prema istima, moramo dati jednog od najboljih pravnika na takvu funkciju, s obzirom da ćemo po instrukcijama venecijanskih principa najverovatnije usvojiti i to da mandat traje ili joj traje osam godina. Zato je vrlo važno da se vratimo na taj početak, znači član 7. da se u tu uvrsti obavezno da mora da bude pravnik. Ja bih najviše volela, znam da je to previše, i da ima položen pravosudni ispit, najmanje, da ne kažem da je neki čuveni profesor uporednog prava koji bi nas predstavljao u inostranstvu, budući da oni imaju jako razvijenu međunarodnu saradnju. Zahvaljujem.