Prosledićemo vaše drugo pitanje, koleginice Marinika, samo ne znam da li imaju pravo članovi Vlade da odgovore, obzirom da to nije iz delokruga njihove javne funkcije, gde su bili 5. oktobra 2000. godine, kada je gorela ova zgrada.
Reč ima narodni poslanik Nataša Jovanović.
Kolega Imamoviću, vratiću vam reč.
Ja vas molim da ne dajete kvalifikacije. Znači, osumnjičen, to prihvatam, ali konačno presuđeno, bez odluke suda, to ne.
Imate još 90 sekundi. Izvolite.
Kolega Đurišiću, ja vas molim da postavite pitanje bez odgovora. Vi dajete i odgovor i postavljate pitanje.
(Marko Đurišić: Samo slušajte pažljivo, gospodine Arsiću, i biće vam jasno.)
Ja jako pažljivo slušam. Zatražite ponovo reč, dobićete je, nema problema.
(Marko Đurišić: Ako vam do sada nije jasno, pustite me još tri minuta da pojasnim suštinu pitanja.)
Da objasnite suštinu pitanja? Hajde, pokušajte.
Gospodine Đurišiću, izričem vam opomenu, zato što ste kolegu poslanika nazvali konjem.
(Marko Đurišić: Šta je on meni rekao, Arsiću? NJemu opomenu pa onda meni.)
Reč ima narodni poslanik Gordana Čomić.
(Marko Đurišić: Šta je on meni rekao?)
Molim vas, kolega Đurišiću, ništa vam nije rekao.
(Srbislav Filipović: Đurišiću, kad se napiješ konji ti se priviđaju. Nemoj da te ritne konj.)
(Marko Đurišić: Ništa mi nije rekao? Ni ja onda njemu nisam ništa rekao.)
Svi su čuli da ste kolegu nazvali konjem.
(Marko Đurišić: Kako vas nije sramota?)
Reč ima narodni poslanik Gordana Čomić. Izvolite.