| 05.12.2025. | Predlog zakona o lekarima |
u proceduri
|
| 27.10.2025. | Predlog zakona o zakupu stanova i kuća za stanovanje i kontrolisanoj zakupnini |
u proceduri
|
| 06.10.2025. | Predlog rezolucije o situaciji u Gazi i uvođenju mera ograničavanja Republike Srbije prema Državi Izrael |
u proceduri
|
Hvala.
Ja inače nemam nešto naviku da žalim kad neko iz SPS-a nije na sednici, ali, evo, juče se ministarka Snežana Paunović brinula da li je neko pročitao ovaj zakona, pa je šteta što sada nije tu, jer ja imam stvarno nekoliko pitanja.
U nekim delovima moram da kažem da ovaj zakon, pogotovo u delovima koji se tiču konkursa, prepoznaje bar u kom veku živimo i unapređuje, na neki način, taj proces.
U članu gde smo mi podneli amandman, kao i u ostalim članovima, se smanjuje zahtevano iskustvo za određene pozicije za dve godine. U obrazloženju, a i juče smo čuli od ministarke, intencije je bila da se zapravo privuku mlađi kadrovi.
Mislim da se ovakvim rešenjima to neće dobiti. Mladi ljudi ne žele u državnu službu prvenstveno zato što vide da državni službenici dobijaju dnevnice da ne bi bili na svom radnom mestu. Mladi ljudi ne žele u državnu službu zato što znaju da većinom njihovo napredovanje zavisi od toga da li će prisustvovati mitinzima SNS. Mladi ne žele u državnu službu, zato što mnoge državne službenike sa svojih opština koji bi trebalo da im poboljšavaju uslove života i da se brinu o tome na svojim opštinama, zapravo se ne nalaze na svojim radnim mestima.
Ono što, takođe, mislim jeste da ovaj zakon nije prepoznao da ima potencijal da usaglasi i neke pozicije i da otvori prostor za to da npr. živimo u 21. veku, da se razvija i AI tehnologija i slično, pogotovo kada se radi o stručnom usavršavanju.
Na kraju, mislim da mladi ne žele u državnu službu zato što konstantno vide da se resursi državnih službi zloupotrebljavaju, ne žele da budu jedan takav resurs, jer evo, ja sam juče ovde govorila o „Apotekama Beograd“, dok nema novca da se spasu „Apoteke Beograd“, njihov kamion se koristio za izbornu kampanju u Kosijeriću. Hvala.
Imamo jedan veliki problem u Beogradu za koji ekonomski tigar oličen u gradonačelniku Aleksandru Šapiću kaže da nema novca da reši i da se obratimo Republici. Evo, ja se obraćam Republici da izdvoji novac za očuvanje Apoteka Beograd. Kao što možete da vidite mog kolegu iza, lekova i medicinska sredstva će nam očigledno sa ovom vlašću biti preko potrebna.
Ali, pored toga, očuvanje Apoteka Beograd je ključno kako bi građani Beograda, ali i Srbije, imali sigurne i dostupne lekove. Koliko ste puta u poslednje vreme čuli kada odete u privatnu apoteku - nemamo taj lek, molimo vas da se obratite državnoj apoteci?
Ja ću vas samo podsetiti da je Apoteka Beograd bila sigurno mesto, koje nije radilo po isplativosti već je štitilo zdravlje građana, jer tamo možete da nađete lekove za najteža oboljenja kao što je kancer, tamo možete da nađete doze lekova za decu koje nigde drugde ne prave.
Zaposleni i zaposlene Apoteke Beograd su u najtežim trenucima za ovaj grad i ovu zemlju bili tu za nas. Tokom poplava 2014. godine u Obrenovcu se nisu sklonile iz svojih apoteka i tako sačuvale neophodne doze lekova da bi građani sutradan mogli da uzmu terapiju. Za vreme kovida, Apoteka Beograd i zaposleni u njoj su bili ključni kako bi se obezbedila terapija onima koji su najstariji i najugroženiji.
Danas se ovaj grad a i ova država tim zaposlenima zahvaljuje tako što sedam meseci ne primaju platu. Očuvanje Apoteka Beograd je ključno, da nam ne biste prodali zdravlje, da nam se zdravlje ne bi zasnivalo na profitu i da bismo bili sigurni da sutradan možemo da pronađemo lek koji nam je potreban.
Hvala.
Uvek ću stati na stranu radnika i radnica, ali kada neko kaže – da su radnici i radnice Apoteka „Beograd“ trebali sindikalno da se organizuju, ja bih samo podsetila da jedan sindikat upravo u Apotekama „Beograd“ mesecima čeka na rešenje, iako imaju dovoljan broj članova zato što su ignorisani.
Isto tako je ignorisan problem da su nesavesnim upravljanjem napravljeni ogromni dugovi Apotekama „Beograd“ upravo od strane lošeg upravljanja i menadžmenta grada Beograda.
Druga stvar koja ja mislim da je jako bitna. Mi smo ovde narodni poslanici i poslanice, mi smo dužni da se borimo za one koji možda nemaju snage za to, mi smo dužni da budemo glas onih koji su ugnjetavani, dužni smo da budemo glas onih koje ovo društvo ostavlja po strani. I ja ću to u ovoj Skupštini uvek biti.
Ja bih samo podsetila da u najtežim trenucima su zaposleni i zaposlene Apoteka „Beograd“ koji su sada sedam meseci bez plate bili tu i za ovaj grad i za ovu državu u nemogućnim, u strašnim uslovima, u uslovima pandemije korone, uslovima poplava u Obrenovcu su pravili lekove za nas.
Bili su tu da se bore za nas i ja mislim da smo mi dužni da im to vratimo. Zato mislim da je ključno da ukoliko grad smatra da nema novca da im obezbedi da funkcionišu da to mora da uradi Republika. Hvala.
Hvala, predsedavajuća.
Imam nekoliko pitanja za Ministarstvo unutrašnjih poslova, koje čini mi se formira jednu novu praksu, a neki bi rekli i možda novu studentsku stambenu politiku. Ima navoda da je Miloš Pavlović, student koji se deklariše kao student koji želi da uči, od strane Ministarstva unutrašnjih poslova dobio boravišnu dozvolu i da je njegovo boravište prijavljeno na lokaciji Pionirski park.
Moje prvo pitanje za Ministarstvo unutrašnjih poslova jeste – na osnovu kog zakona je moguće da lice dobije odluku o boravištu koje ne podrazumeva fizički objekat za stanovanje? Ja sam isto neko ko je u ovaj grad došao da studira i apsolutno razumem sve poteškoće koje studenti imaju kada dođu ovde i kada, recimo, treba da prebace zdravstveni karton iz svog grada. Onaj koji je prebacivao zdravstveni karton iz svog grada u Beograd zna da mu ni pakao neće teško pasti. Takođe znam i da veliki broj studenata koji dolazi da studira u ovaj grad zapravo nema novca da priušti sebi krov nad glavom. S obzirom na to da ovo može da bude jedna nova stambena politika, mene zanima da li postoji praksa u Ministarstvu unutrašnjih poslova da se licima dodeljuju boravišta u javnim prostorima, poput parkova, i ako da – koliko takvih slučajeva ima?
Naime, trećina studenata koji dolaze u ovaj grad da studiraju, za njih nema mesta u studentskom domu. Ukoliko nema mesta u studentskom domu, oni moraju da iznajmljuju stan. Većina njih koja dolazi da ovde iznajmi stan bude suočena sa time da mesečna kirija košta više nego što verovatno njihovi roditelji zarade za šest meseci.
S obzirom na to da očigledno institucije ove države nisu baš bile rade da prihvate zakon koji je Zeleno-levi front predlagao, o tome da kirija treba da bude kontrolisana, mene zanima na koji način će se ovo odraziti, jelte, na stambeno pitanje mnogih studenata koji ovde dolaze.
Takođe, mnogi studenti koji ovde dolaze zapravo ćute pred stanodavcima, koji im daju nepisane ugovore, zabranjuju posete i mole da ne prijavljuju boravište, jer to pravi problem sa porezom. Vidimo da je očigledno Ministarstvo unutrašnjih poslova nekim studentima našlo način da reši te probleme.
Druga stvar koja me interesuje jeste, s obzirom na to da je Zeleno-levi front zajedno sa Pokretom slobodnih građana podneo krivičnu prijavu protiv uništavanja zaštićenog kulturnog dobra, što Pionirski park predstavlja, pa zanima koliko lica u Beogradu ima ukupno boravište na javnim lokacijama. Zašto ovo pitam? Znamo da je Pionirski park zaštićeno kulturno dobro, pa smo podneli krivičnu prijavu. Mene stvarno interesuje da li mi sutra branimo isto Miloša Pavlovića kao pokretni element istorijskog pejzaža ili kao organsku urbanu figuru ili kao neku vrstu dekadencije državne politike.
Na kraju me zanima da li postoje propisi koji uređuju kada i kako osoba može da ima boravište van registrovanih stambenih objekata. Videli smo da su se u Pionirskom parku 15. marta nalazili i neki državni funkcioneri, poput Relje Ognjenovića, kog PIO fond ne može da nađe kada treba da se odobre penzije, pa ukoliko je dobio boravište tamo, čisto da obavestimo ljude da bi znali gde da nađu direktora i ostvare svoja prava.
Na kraju, imam pitanje zapravo za sve institucije ove države. Nekome se dodeljuju u ovoj državi boravišta, a nekome se dele pritvori. Zašto je maturant gimnazije iz Požege „Sveti Sava“ juče svoje matursko veče proveo u pritvoru, a njegovi drugari ispred policijske stanice?
(Predsedavajuća: Vreme.)
Nekome je juče oduzet momenat odrastanja, zato što ova država neke štiti i deli boravište, a nekome deli pritvor i oduzima budućnost. Hvala.
Hvala vam.
Postaviću pitanja oko dva događaja koja su u prethodnih nekoliko dana uznemirili našu javnost.
Juče smo svedočili da je ova država podigla brigu o mladima na viši nivo. Dvoje studenata koji su se mesecima borili za svoja osnovna prava su juče od nekih organa ove države faktički dobili poruku da bi ona da pre oni stradaju nego da mala grupa studenata bude izložena procesu normalnih studentskih izbora. To je izgleda ta iskonska briga za mlade i za budućnost i za porodicu o kojoj vi ovde govorite.
Pošto su se juče organi toliko potrudili da pokažu za koga rade, ja sam juče bila sa studentima i postaviću ovde pitanje na koji oni žele da čuju odgovore.
Prvo pitanje, da li Ministarstvo prosvete ima saznanja da Filozofski fakultet angažuje obezbeđenje za sprovođenje izbora za Studentski parlament koji sprečava studente da ostvare svoje izborno pravo? Zašto Ministarstvo prosvete nije uvelo restrikcije Filozofskom fakultetu zbog kršenja Pravilnika ovog fakulteta?
Ono što mislim da je najgore, što se juče nijedan ministar ili ministarka ili državni sekretar ili sekretarka ili bilo ko nije pitao, obišao i uverio ove studente da su u ovoj zemlji bezbedni i sigurni. Umesto toga organi ove države su juče štitili ljude pod maskama, a jedini predstavnik organa koji se tamo našao je bio direktor Fonda za razvoj koji je tukao studente dok su maskirani batinaši slični onima iz Šapca od pre dve godine, obezbeđivali ni manje ni više nego studentske izborne kutije. Samim tim me zanima, da li je unutrašnja kontrola MUP pokrenula postupak protiv policajaca zbog nelegitimisanja lica koja su 23. septembra pod maskama se nalazila u Rektoratu novosadskog univerziteta? Koje korake je preduzelo tužilaštvo povodom lica koja su jutros bacila eksplozivnu napravu na studente koji su bili ispred Rektorata novosadskog univerziteta?
Da takođe budemo u potpunosti iskreni, vi o nekim mladim ljudima i brinete, najviše brinete o onima koji organizuju vaše kol centre, kupovinu glasova i ostale prevare ka kojima malo je reći imate sklonost. Pa, me tako zanima, kako je Ognjen Kočević, osoba protiv koje je podneta krivična prijava za davanje i primanje mita, izabrana za člana Upravnog odbora Zavoda za vrednovanje obrazovanja i vaspitanja?
Na kraju, ako sve ovo, nije očigledan povod da se nešto promeni, zanima me koje mere je Ministarstvo prosvete preduzelo da olakša okvir za studentsko organizovanje i da li će Ministarstvo prosvete menjati Zakon o studentskim organizacijama, recimo Zeleno-levi front je upravo taj zakon predao pre nekoliko meseci, on se nikada nije ovde našao na dnevnom redu?
Drugi slučaj o kome ću govoriti, koji je u prethodnih nedelju dana uznemirio našu javnost, je nesreća koja se desila kod Kraljeva. S obzirom da mnogu decu ove zemlje želite da šaljete na vojni rok, mislim da je važno da mi odgovorite na ova pitanja.
Koliko je dugo vojnik koji je upravljao vozilom bio na dužnosti? Radi prikaza vojne sposobnosti koji se održao prethodne nedelje na Batajnici, naši vojnici su nedeljama radili i po više od 12 časova. Jasno je da broj ljudi koji radi u vojsci, požrtvovano i predano nije dovoljan, verovatno jer se država Srbija toliko ponosi njima da im daje dnevnice od 1100 dinara, pa tako često rade, blaže rečeno prekovremeno, što bojim se nekada dovodi do raznih grešaka. Takođe me zanima, da li je vojnik koji je upravljao vozilom bio sam u vozilu? Da li je vojnik koji je upravljao vozilom bio obučen za upravljanje ovakvom vrstom vozila i ako da, kada je prošao tu obuku?
Takođe, jer nam nije strani da vreme za istragu koristite kako biste prikrivali ubiranje političkih poena, tako što ljude koji služe ovoj zemlji ostavljate bez pravde, pa ni devet godina kasnije ne znamo ko je odgovoran za smrt sedmoro ljudi pri padu helikoptera, zanima me zašto 72 sata nakon nesreće javnost nije upoznata u kojoj fazi istrage se ovaj slučaj nalazi? Hvala vam.