Uvažena predsedavajuća, poštovani ministre, predstavnici Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je danas Predlog zaključka povodom predstavljanja Izveštaja EU o Republici Srbiji za 2025. godinu i naravno nas u okviru toga naročito interesuje deo koji se odnosi na zaštitu manjinskih zajednica.
Iščekujemo usvajanje novog akcionog plana za manjine, a pored toga se suočavamo sa diskriminacijom i potrebno je pojačati borbu protiv diskriminacije nacionalnih zajednica u Srbiji. Pored toga, tu svakako treba uzeti u obzir novo, peto mišljenje Savetodavnog odbora Okvirne konvencije o nacionalnim manjinama prilikom finalizacije ovog Akcionog plana, ali nalaže se konkretna poboljšanja u delotvornom ostvarivanju prava nacionalnih manjina.
Svakako mi, kao pripadnici manje brojnih naroda koji živimo u tim sredinama, mnogo bolje znamo naše probleme, izazove, potencijalna rešenja od bilo kojih preporuka, mada smo saglasni sa ovim preporukama iz godišnjeg Izveštaja Evropske komisije. Postoje procesi koji su otpočeli rešavanje brojnih problema. Neki problemi još uvek stoje, neki problemi čekaju na otpočinjanje tih rešavanja, ali je veoma važno da o njima govorimo, da ih ne zloupotrebljavamo, već na jedan konstruktivan način pokušamo da doprinesemo poboljšanju.
Kada govorimo, konkretno diskriminaciji manjinskih zajednica, ja sam ovde iznosio primer diskriminacije iz opštine Prijepolje, kada su dve muslimanke sa hidžabom onemogućene da se zaposle i obave stručnu praksu, u predškolskoj ustanovi Miša Cvijović, u Prijepolju, pod izgovorom direktorke da postoji nekakav ranije donet diskriminatorski Pravilnik koji zabranjuje isticanje verskih simbola upošljenika te ustanove. Zaista, jedno nečuveno pravilo, van svake pameti, prosto zabranjeno isticanje i muslimanskih i hrišćanskih i bilo kojih drugih simbola, nešto što se protivi pravima koja su garantovana Ustavom i zakonima ove zemlje, ali i pravima koji uživaju njihove sunarodnice u drugim predškolskim ustanovama, pa čak i u institucijama državnim, ministarstvima i tako dalje.
Zahvaljujem se i pohvaljujem odluku ministra da se ova diskriminacija otkloni, čak i pomenuta direktorka je smenjena, što je za svaku pohvalu, ali je pomenuti pravilnik i dalje ostao na snazi i postavlja se pitanje koji je sledeći konkretan korak ka promeni ili dopuni ovog pravilnika, kako bi se diskriminacija otklonila u potpunosti i da li muslimanke sa hidžabom imaju razloga za brigu u budućnosti u Republici Srbiji, kada govorimo o ravnopravnosti i učešću u obrazovnom procesu.
Još jedan slučaj diskriminacije o kome sada prvi put govorim u ovom parlamentu, takođe dolazi iz opštine Prijepolje. Naime, neko iz lokalne samouprave u Prijepolju je uklonio, a onda i zabranio stalno isticanje bošnjačke nacionalne zastave, uz državnu zastavu na javnim institucijama, u Prijepolju, gde Bošnjaci čine polovinu stanovništva i Brodare u susednom gde čine oko 90% stanovništva. Govorim o zvanično priznatoj bošnjačkoj nacionalnoj zastavi Bošnjaka u Republici Srbiji, koja je priznata odlukom Saveta Republike Srbije za nacionalne manjine od 23. decembra 2005. godine i o pravu za njeno isticanje koje je garantirano članom 79. Ustava koji propisuje, kao osnovno ljudsko pravo pripadnika nacionalnih manjina, pravo na upotrebu svojih simbola na javnim mestima.
Ova zastava je sasvim normalno istaknuta u Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu na javnim ustanovama pored državne zastave i bila je istaknuta i u samom Prijepolju do 2020. godine. Zaista nas čudi ova odluka da ona sada bude problematična, naročito kada
13/2 JJ/VZ
govorimo o Prijepolju, koje je pretrpelo težinu devedesetih godina, prisećamo se otmice i zločina u Štrpcima, deo tih stradalih jeste iz opštine Prijepolje, zaista se ovde radi o jednom eklatantnom nedopustivom primeru diskriminacije.
Nikada nije bilo važnije da sačuvamo dobre međuljudske odnose, interkulturalnost i stabilnost u Prijepolju. Zato želimo da aktualiziramo ovaj problem i apelujemo na sve državne organe da se čim pre ova diskriminacija otkloni i da Bošnjaci u Prijepolju uživaju svoja prava, tj. da mogu javno ističu na ustanovama svoju nacionalnu zastavu, kao što su to činili ranije. Hvala.
Uvažena predsednice Narodne skupštine, zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, jedna od osnovnih uloga sudske grane vlasti jeste da obezbedi vladavinu prava i zaštiti prava i slobode građana. Iz toga proizilazi ta plemenita uloga pravosuđa da unosi red, mir i stabilnost u državu i društvo. U suprotnost, zloupotrebama, pristrasnim odlučivanjem i stavljanjem u bilo koju drugu funkciju van postizanja pravde sudstva, trajno, dugoročno nanosimo štetu i građanima, pojedincima, porodicama, društvu, ali trajno narušavamo poverenje građana u institucije. Sve ovo važi svakako za većinski narod koji živi u matičnoj državi, ali imajte u vidu da se i pozitivni i negativni efekti o kojima sam govorio dodatno amplifikuju kada govorimo o manjinskim zajednicama koje su već same po sebi ugroženije.
34/1 AL/LŽ 16.45 – 16.55
Postoje sudski procesi koji godinama odjekuju u sandžačkoj javnosti i o njima su govorili moji prethodnici u Narodnoj skupštini, govorim ja danas i govorićemo sve dok u potpunosti ne postignemo pravdu i rasvetlimo sve okolnosti tih sudskih procesa, svakako poštujući pravnu nauku, dokazni postupak i nezavisnost sudstva.
Slučaj mladića iz opštine Tutin, Fahrudina Mavrića koji je 2012. godine osuđen na najstrožu kaznu 30 godina zatvora za ubistvo policajca u vozilu tokom privođenja, proces koji je imao svojih manjkavosti i sudski veštak koga je angažovala porodica je dokazao da je dokazni postupak bio manjkav. No, presuda je takva kakva je, najstrožija, 30 godina zatvora.
Nasuprot tome, imamo slučaj Fahrudina Skarepa, takođe iz opštine Tutin, koji se desio pet godina kasnije, sada je obrnuta situacija, policajac je ubio građanina u vozilu koje nije htelo da se zaustavi. Fahrudin nije bio naoružan i policajac je dobio presudu od pet godina zatvora.
Govorim o jednoj eklatantnoj disproporciji, otprilike šest puta strožijoj kani kada se radi o policajcu. Uzimajući u obzir da se radi o službenom licu, i naravno ne ulazeći u detalje sudskih procesa, ipak ova disproporcija odjekuje u javnosti i mi kao predstavnici našeg naroda moramo da je ovde iznesemo.
Tu je i slučaj mog sugrađanina rahmetli Ernada Bakana, brucoša na Visokoj zdravstvenoj školi, koji je došao u Beograd da studira, da bude koristan član zajednice i društva, prilikom urednog prelaženja pešačkog prelaza u ulici Cara Dušana, pokosio ga je nesavesni vozač pri velikoj brzini. Sve se to završilo tragično po Ernada.
Međutim, nakon duge istrage, mrcvarenja porodice, dugog sudskog procesa, donesena je sramna kazna od godinu i pet meseci zatvora za počinioca. Pa, ja pitam - kako može ta porodica naći mir i da li je to potpuna pravda za porodicu Bakan?
Da ne govorim o slici koju dobijamo kada sve ove slučajeve pustimo kroz nacionalni filter i krenemo da utvrđujemo potencijalne dvojne standarde.
Svakako, tu je primer ubistva velikog novina i humaniste Edina Hamidovića u Sjenici, urednika Sjeničkih novina, koji je ubijen zbog raskrinkavanja kriminala u opštini Sjenici. Ubijen je pred porodicom, pred ženom i sedmoro dece, svirepo, kukavički samo zato što je pisao istinu. Nakon dugog procesa i ublažavanja kazne, odnosno traženja blaže kazne od strane tužioca, ubica je još uvek na slobodi, nije potpuna pravda. Prema tome, tražimo pravdu za Edina Hamidovića.
Svakako, kada govorimo o sudstvu, moram pomenuti i neproporcionalnu zastupljenost Bošnjaka u sudovima u Novom Pazaru. Sa te strane pohvaljujem otpočinjanje rešavanja ovog problema u policiji. Zaista nas je obradovalo što se povećava broj Bošnjaka u policiji i što dajemo priliku i Bošnjacima da povrate, odnosno ojačaju poverenje u državu, ali i što država veruje Bošnjacima da mogu da rade i da budu korisni članovi i službenici ove države.
Međutim, u sudstvu nije takva situacija i predsednik Višeg i Osnovnog suda u Novom Pazaru su pripadnici većinskog naroda. To je nešto na čemu moramo u buduće zajednički raditi i verujem da ćemo to stanje popraviti. Hvala.
Uvažena predsedavajuća, zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, danas govorimo o izboru kandidata za članove Saveta REM-a. Oblast informisanja, naročito putem elektronskih medija, je od posebnog interesovanja manje brojnih naroda u našoj zemlji.
Pravo na informisanje na maternji jezik, pored prava na obrazovanje, na razvoj i očuvanje kulture, kao i na službenu upotrebu jezika i pisma jeste jedno od ključnih manjinskih prava, saglasno sa zakonom.
Nije to samo pitanje informisanja na, recimo, bosanskom jeziku, kada govorimo o bošnjačkom narodu u Republici Srbiji, već i prilika za promovisanje bošnjačke kulture, tradicije, vrednosti, izazova i perspektiva, ne samo Bošnjaka već svih manje brojnih naroda u ovoj zemlji. To je i prilika da se većinski narodi upoznaju sa prilikama u kojima žive manjinske zajednice, da se približe, da se međusobnim upoznavanjem smanji animozitet koji je evidentno prisutan i da u stvari na taj način doprinesemo negovanju kulture odnosno bogatstvu različitosti.
Međutim, na terenu srećemo potpuno neočekivane izazove, kao što je to u Novom Pazaru. U dosadašnjoj praksi, finansiranje medijskih projekata na lokalnom nivou, ovde su uočene ozbiljne neujednačenosti i koncentracija sredstava kod pojedinih povlašćenih medija. Na lokalnim konkursima za medije, od 2016. do 2025. godine, favorizuje se isključivo jedna medijska kuća i time ona uzima 80% izdvojenih finansijskih sredstava tim lokalnim konkursom, što dovodi do manipulacije medijskog prostora na lokalu i uskraćivanja građana od adekvatnog informisanja. Potrebno je ograničiti lokalne samouprave da pojedinačni iznos određenih sredstava ne može preći 50% ukupnog budžeta konkursa.
Izmenama zakonskih okvira koji se tiču ovog pitanja, potrebno je preduprediti ove zloupotrebe, što je već predmet inicijative ministarstva gospodina Zukorlića prema ministru informisanja i telekomunikacija.
U petak je u ovom domu otvorena diskusija o predlaganju kandidata za izbor članova Saveta REM-a ispred predstavnika nacionalnih saveta nacionalnih manjina i predočene su određene neregularnosti o kojima je govorila koleginica Elvira Kovač, uzimajući u obzir važnost ovog mesta u Savetu REM-a za Bošnjake, ali i za sve pripadnike nacionalnih zajednica.
Uzimajući u obzir pokušaj narušavanja ugleda zajednice iz koje dolazim, moram se osvrnuti na činjenice koje je potrebno da čuje ovaj parlament. Dakle, osuđujem licemernu politiku SDP-a. Direktnom politikom SDP-a Rasima Ljajića je došlo do neregularnosti u predlaganju kandidata za izbor članova Saveta REM-a nacionalnih saveta nacionalnih manjina. Zašto? Zato što u bošnjačkom Nacionalnom veću većinu čini koalicija koju čini kao većinski faktor lista pod nazivom SDP - Husein Memić, koja ima 12 vijećnika i manja lista koja ima 10 vijećnika SDA Sulejmana Ugljanina.
Prema tome, apsurdne su konstatacije koje smo imali prilike čuti u petak u ovom parlamentu od nekih narodnih poslanika da lista SDP - Husein Memić sa 12 vijećnika nema nikakve veze sa Rasimom Ljajićem. Naprotiv, ima direktnu vezu i on direktno upravlja ovom listom.
Opšte je poznato da on ima dve stranke - u Republici Srbiji jednu veću, crvenu, SDPS za potrebe Srbije, a drugu, manju, zelenu, za potrebe Sandžaka. Kao što jednom reče i ministar Zukorlić, u stvari, njih dvojica su dve strane jedne te iste medalje. I kada dođe zima, kao što i pas i mačka spavaju zajedno, tako i oni u teškim trenucima pružaju ruku jedan drugome radi opstanka.
Dosta je bilo ovakve licemerne politike koja ne donosi dobro ni Bošnjacima, ni državi Srbiji. Iz tog razloga, mi u danu za glasanje nećemo podržati neregularnosti kada govorimo o kategoriji izbora kandidata ispred nacionalnih saveta nacionalnih manjina i tražimo da se ova procedura ponovi kako bismo sačuvali ugled, pre svega, našeg naroda. Hvala.