Da, ovo je deo na koji je ukazao i njegov kolega iz poslaničke grupe, a na koji nisam odgovorio prethodno, pa ću iskoristiti priliku da u oba slučaja dam odgovor.
Dakle, prvo, jako je zanimljivo da oni već znaju i kako bi se sudski postupak koji kažu da se vodi završio. Znači, oni su već presudili, kao što i inače presude, to njima nije problem, kriv je, streljaj i kraj priče. Preki sud, ulica presudi i kraj. Dakle, on ne govori ni o osumnjičenima, ni o optuženima, nego to su već krivci, to je već korupcija i ta korupcija kao da je već dokazana, kao da već postoji pravosnažna presuda, a pritom su obojica advokati, što je najluđe od svega i najstrašnije od svega. Obojica advokati i vrlo dobro poznaju pravnu terminologiju i znaju šta je razlika između toga kada je neko pravosnažno osuđen i kada je neko osumnjičen. Ali nema veze, oni su presudili. Kakav sud, kakvo tužilaštvo, kakve gluposti, to je samo izlišno.
E sad, šta je tu meni interesantno? Čućemo kada dođe REM, a slušali smo i godinama unazad, kako postoje profesionalni mediji, jel tako, i postoje režimski mediji. To je podela.
E sad, profesionalni mediji su ovi u vlasništvu Dragana Šolaka. Ja se, naravno, sa tim ne slažem, ali oni to tako kažu. Profesionalni mediji, oni kažu, objavljuju istinu, govore istinu, mediji koji su režimski oni lažu, oni rade ovo, oni rade ono. Znači, sve obrnuto u odnosu na ove profesionalne.
Profesionalni medij danas koji se zove „Nova“ na strani 5. objavi naslov „Izmena zakona ne može da abolira falsifikatore“. Naravno, i oni rade istu stvar, oni su već presudili ko je falsifikovao i da li je falsifikovao, itd., ali ostavimo to po strani, tu njihovu potrebu da presuđuju ljudima bez presude, nego je sada potpuno ludilo šta je u stvari tačno – da li lažu ovi u profesionalnim, kako oni kažu, medijima, gde su takođe neki advokati davali izjave, ili ovi koji tvrde u Skupštini da mi ovo radimo iz ovog razloga. Dakle, šta je sad ovde istina, to je sad ključna stvar.
Dakle, oni potpuno jednu priču kontradiktornu tvrde istovremeno, i da može i da ne može ista stvar, i da jeste i da nije, i da su krivi iako nisu presuđeni, itd.
To treba sa sobom da se dogovore i treba da obaveste svoje medije onda ili oni ili predstavnici tih medija, da upute izvinjenje bar onima koji ih prate, čitaju i podržavaju, jer neko je ovde slagao. Jedni ili drugi, ja sad ne znam ko, nek se oni dogovore ko je, mene baš briga.
Dakle, sad smo došli u potpuno, onako krešendo cele priče nakon priče o tome da uništavamo kulturno nasleđe, da se borimo protiv sećanja na NATO agresiju, da se borimo protiv ovog, protiv onog, da ćemo da uništimo ovo i ono, e sad smo došli do toga da sakrivamo i mi na neki način usmeravamo sudske postupke. Sad još ostaje samo još da nam kažu, i to je sad već počelo, to je sad naredni valjda korak, kako ćemo siromašnom Trampu i toj sirotinji oko njega u njegovoj porodici mi zapravo da omogućimo da oni konačno se obogate jer im je trebalo da u Srbiji podignu ovo i da konačno reše sve svoje probleme u životu.
Dajte, ljudi, da se ne zavitlavamo i ne zamlaćujemo, ipak je ovo Narodna skupština, takvim glupostima.
Dakle, ako to doprinese nekom poboljšanju odnosu Srbije i SAD biće mi drago.
Opet kažem – zalažem se za najbolje odnose Srbije sa SAD, sa Kinom, sa EU, sa Ruskom Federacijom, sa Indijom, sa afričkim zemljama i svima onima koje oni potcenjuju, ali to ne znači apsolutno da Srbija treba da izgubi svoju politiku, pod jedan, a pod dva to ne znači da u ovoj zemlji neko treba da nas svađa sa svima u nadi da će to da donese njima neko dobro. Neće. Mi smo svi u istom čamcu, u istoj zemlji koja se zove Srbija i svi ćemo trpeti posledice ili koristi politike koja se vodi. Zato treba da prestanu da priželjkuju što gore za Srbiju da bi mislili da će dobiti nešto dobro za sebe.
U svakom slučaju, evo razmislio sam – neću ni ovaj apel da prihvatim i neću da povučem predloženi zakon.
Hvala.