Jadan čovek. On siromah je baš jadan, toliko jadan da ja reči nemam. Mislim da nekada čovek stane pred ogledalo pa valjda vidi u šta se pretvorio, ali on to neće da uradi iz nekog razloga. Meni je žao zbog toga, ali njegov izbor.
Ono što jeste činjenica, to je da, za razliku od njega koji baulja nepozvan od nemila do ne draga, od Strazbura do Brisela i nazad, o svom trošku, o svom ruvu i svom krugu, da bi tamo pljuvao Srbiju i Vučića, i ne bi li nešto oposlio za svoju vlast, ne bi li se nekako domogao pozicije, da nije bio samo nosač torbe Vuka Jeremića, nego i nešto više od toga, sad misli da tako funkcionišu i svi drugi. Ne funkcionišu. Idu ljudi po pozivu. Pozove ih neko, pa oni učestvuju.
Ne samo da je Aleksandar Vučić bio u Davosu na Svetskom ekonomskom forumu, on je tamo bio jedan od panelista, govorio čovek, učestvovao u raspravama. Vi imate ovde ljude koji jednostavno to ne žele da vide. Ali, hajde da uzmemo čak i da je sve ovo što on kaže tačno. Evo, sve što je rekao je, recimo, istina. Evo, nije izmislio, nije slagao, sve je tako. Kakve to sad veze ima s bilo čim? Kakve to veze ima s politikom? Šta si ti, druže, ponudio kao alternativu? Pa, nema toga. Nema ničega.
Onda se čude što su im rekli da će na hlađenje četiri godine. Kao što rekoh, ne četiri, 44. Sve je u redu, mi ne znamo ni da pišemo, ne znamo ni da čitamo, izmislili smo mejlove. Evo, sad će vam stići i mejlovi i poruke u poslaničke grupe tokom pauze, pa čitajte sami. Onda će se videti da ništa nije izmišljeno, nego da je i te kako traženo da ne idu kroz centralni hol zbog toga što nekima od njih izložba iz Drugo svetskog rata može da bude ili da oni budu osetljivi na to i ne znam ni ja šta.
Onda dolazi vrhunac bezobrazluka gde se kaže – vi ste to zloupotrebili. Mi smo izmislili Međunarodni dan sećanja na Holokaust. Mi smo ga izmislili. Aha, ne može da traje izložba duže? Treba da bude 365 dana izložba ovde, koliko smo stradali, na svim ulazima. Toliko stradalnih mesta imamo da bi svaki dan, nažalost, izložba neka mogla da bude, posebna. U onom Narviku, na kraju sveta kad sam bio, iza polarnog kruga, i tamo naši grobovi i tamo grobovi Srba koji su tamo ubijeni tokom Drugog svetskog rata. Nema tačke na kugli zemaljskoj gde nas nisu ubijali. I onda mi smo izmislili, sad mi to zloupotrebljavamo.
Ej, bre, ljudi, u kakve ste se vi monstrume pretvorili?! Pa, jel imate nešto srpsko u sebi? Imate li nešto nacionalnog dostojanstva? Nešto, neku mrvu koja je preostala, pa da kaže, da danas iz ove Skupštine ide jedan glas koji će reći – ne možete tako, ljudi, morate onuda. Da li možete da zamislite, a to sam pitao i prošle nedelje, da se ovo desi bilo gde, a da nije Beograd? Pa, ne može jer niko nema što Srbin imade, niko nema ovakve likove na političkoj sceni. Nema toga u Saboru, nema toga u Sarajevu, nema u Tirani. Nema nigde. Nijedan narod nema ovo što mi imamo. Jel ima u Knesetu neko ko će da kaže zašto ste postavili izložbu o Aušvicu? Jedan poslanik? Mi imamo pet ovde blokaderskih grupa koje ceo dan vrište zbog toga što neko napada Piculu. Ej, bre, jel moguće ovo!?
Neverovatno nešto šta smo doživeli danas. Ali, i to će na nekim izborima narednim, a bliže se, evo, ako ništa drugo, imaćemo u raznim delovima Srbije vrlo brzo izbore, pa će to narod vrlo jasno i glasno oceniti, i ono što su radili dok su bili na vlasti, a i ovaj današnji dan. Hvala.
25/3 MV/CG