Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/index.php/poslanik/9840">Tatjana Marković-Topalović</a>

Govori

Zahvaljujem.

Mi smo predložili da se član 2. briše i negde da napomenemo da svi udžbenici koji se koriste u procesu nastave i učenja jesu udžbenici od nacionalnog značaja i svi udžbenici doprinose razvoju nacionalnog identiteta dece, odnosno učenika.

Ja ću se kratko referisati na govor gospodina Uglješe Markovića, koji nije trenutno prisutan. U stenografskim beleškama možete videti da je rekao da matematika, fizika, hemija, biologija nisu predmeti od nacionalnog značaja, da se kao takvi udžbenici ne mogu uređivati za takve predmete.

Da vam kažem, Srbiji nedostaju elektroinženjeri, mašinski inženjeri, tehnolozi, tako da svi predmeti koji se tiču prirodnih nauka jesu predmeti od nacionalnog značaja i ne treba da ih bojite na pogrešan način.

Takođe, u ovom zakonu postoje propusti u metodologiji, nepostojanju evaluacije prethodnih udžbenika. Mi nigde nismo pročitali zašto bismo menjali prethodne udžbenike, znači, koji su to udžbenici loši, kakva ste istraživanja uradili i zašto ih menjate. Takođe, niste sagledali potencijalne negativne posledice po obrazovni sistem Srbije kada ovo radite.

Takođe, pominjete pojam nacionalnog identiteta. Identitet ili lični identitet deteta se obrađuje kroz posebnu komisiju koju treba da sačinjavaju psiholozi, a pojam nacionalnog u samom identitetu treba da uradi komisija u kojoj se nalaze stručnjaci iz sociologije, iz politike, iz javnih sloboda.

Tako da, nacionalni identitet je vrlo osetljiva kategorija i mislim da niko ne može da se igra sa tim.

Ono što bih želela da kažem, kao neki utisak Srbija centra, jeste da prosto imate zakon palo vam napamet da uredite zakone po nacionalnom identitetu. Mislimo da je zakon loš i nećemo glasati za njega. Hvala.
Zahvaljujem.

Ovaj predlog ne donosi ništa novo, rekla bih da se radi o nekoj vrsti leksičkog šminkanja.

Ovako, udžbenik na jeziku i pismu nacionalne manjine sada postaje udžbenik za izvođenje nastave na jeziku i pismu nacionalne manjine, što je potpuno nebitno, i trebamo da menjamo član zakona, koji je danas doveo do toga da manjine imaju 95% udžbenika i dodataka na svom jeziku i pismu. Potpuno nepotrebna leksička šminka.

Takođe, mislim da je važno da napomenemo da 85% svih udžbenika izdaju privatne izdavačke kuće, kojim se ovim izmenama Zakona o udžbenicima predlaže oduzimanje prava da rade ono što odlično rade poslednjih 15 godina.

Osim što ste besmisleno promenili redosled reči u zakonu, vi monopolizujete tržište, i nije tačno da to ne radite i mislim da bi trebalo da znate da ukoliko želite nacionalne sadržaje to možete da uradite na dva načina. Možete da povećavate fond časova, tako je, i možete da promenite fond časova nastave i učenja i da promenite plan nastave i učenja, time biste izbegli mnogo drugih stvari, a udžbenici to mogu da prate. Međutim to je i slobodan prostor za profesore.

Takođe, bih volela da zamolim gospodina ministra prosvete, koji je jedan od šestorice ovih osam godina, da izbaci taj politički narativ, jer mislim da ga mi ne koristimo, kada smo razmatrali u Srbija Centru ovaj zakon, mi smo konsultovali veoma ozbiljan resorni Odbor za obrazovanje, ali i niz stručnjaka iz stručnih društava koji su dali komentar ovom zakonu.

Znači, zamoliću vas da se prosto bavite zakonom, tek ste nedavno, ni godinu dana niste spojili, prosto mislim da politički narativ sa „Informera“ ne odgovara tome, jer nas ima ovde i stručnih, koji se bave veoma ozbiljno i zakonima i nastavom. Hvala lepo.
Hvala vam lepo.

Mi smo stavili da se član 7. briše. To je najčešći amandman koji ne volimo da stavimo, ali zašto smatramo da treba da bude obrisan?

Prvo, ovim članom kršite Ustav član 82. koji eksplicitno kaže – ekonomsko uređenje u Republici Srbiji počiva na tržišnoj privredi, otvorenom i slobodnom tržištu, slobodi preduzetništva. Vi monopolizujete tržište udžbenika. Nema kreativnosti, ukoliko imate jedan udžbenik, nema ni konkurencije i krši se veliki broj međunarodnih ugovora čiji je potpisnik Srbija.

Pošto ste veoma uporni sa ovim nacionalnim udžbenikom, volela bih da vas pitam, zapravo da konstatujem, šta se desilo sa nacionalnom čitankom? Naime, vi ste uložili u poslednjih godinu i po, dve 320 miliona dinara, neki kažu i 450 miliona dinara, štampali ste četiri udžbenika od prvog do četvrtog razreda. Koji su efekti tog udžbenika? Da li ste uradili neko istraživanje? Da li ste dali deci neki tekst? Da li ste videli kako su deca napredovala u tom nacionalnom identitetu na kojem vi toliko insistirate?

Ono što mene brine, brine me što gospodin ministar prosvete ovo doživljava kao političke poene i fudbalsku utakmicu. Veoma ozbiljna grupa ljudi, kao što su ljudi iz Srbija centra, ali i moje kolege, ja sam u prosveti 32 godine, roditelji i učenici ovo doživljavaju kao veoma bitnu temu, a ne kao politički poen koji treba da date u suprotnom golu. Znači, ovo je oblikovanje generacija mladih ljudi i vi to činite na neprimeren način. Mi smo tu da vam ukažemo da je ovo stručna rasprava, a ne fudbalska utakmica, pošto ste na svim sportovima zakazali. To je definitivno. Hvala lepo.
Zahvaljujem.

Predložene izmene je neophodno brisati imajući u vidu da autora bira izdavač na osnovu svojih internih pravila i procedura. Dakle, autora bira izdavač a ne država ili izmišljena komisija.

Negde ću da vas uputim ili podsetim na dosadašnje izdavanje udžbenika koje se odvijalo po sledećoj proceduri. Znači, ministarstvo, Zavod za unapređenje obrazovanja i vaspitanja i Nacionalni prosvetni savet propisuju program i sadržaj po kome se realizuje izrada udžbenika. Znači, prvo moramo imati program i sadržaj. Posle toga, pripremljeni udžbenik na osnovu striktno utvrđenog programa, pregleda, kontroliše i odobrava ZUOV, a odobrenje potpisuje ministar. Dakle, odgovornost za svaki udžbenik preuzima ministarstvo.

Pre nekoliko meseci ja sam postavila poslaničko pitanje – šta je sa Nacionalnim prosvetnim savetom. Dobila sam jedan, da kažem, vrlo površan odgovor da Nacionalni prosvetni savet postoji. Od 2018. godine na sajtu Narodne skupštine ne postoji zapisnik Nacionalnog prosvetnog savete. Mi prosvetni radnici, a rekla sam vam ja sam 30 godina u prosveti, nemamo pojma šta radi Nacionalni prosvetni savet. d

Dakle, šta ćete da radite pošto vam jedna karika u ovom lancu debelo nedostaje i mi nismo upućeni u to šta radi Nacionalni prosvetni savet. Čak, ni kadrovske promene koje su trebale da se dese kroz Društvo fizičara Srbije, a kome ja pripadam, znam da se nisu desile i znam da ti ljudi nisu izglasani.

Prosto, da podsetim gospodina ministra – te senzacije koje vi imate da je ovo berza i da se mi nudimo nekim privatnim preduzetnicima su jako ružne i naravno da nisu tačne i kada iznosite takve izjave i kada pravite takve konotacije mislim da treba da imate dokaze za tako nešto.

Što se tiče publike koja vam uredno tapše, evo malo da iskočimo svi iz obrazovanja. Pročitajte „Arhipelag“ Solženjicija i pročitajte šta znači jako dug aplauz kada ga držite u nekoj sali.

Hvala lepo.
Zahvaljujem.

Zakonsko određivanje cene je u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti konkurencije, o tom zakonu se prvi put raspravljalo 2003. godine, a usvojen je 2009. godine.

Ono što jeste, nestručno je zakonsko određivanje preporučene mase udžbenika. Šta ste uradili sa masom udžbenika i koji je proračun? Videla sam da ste podelili ukupan fond časova sa nedeljnim fondom časova, pa ste našli neku decimalu i prosek. Tako da, prva četiri razreda imaju masu od tri kilograma, peti i šesti četiri kilograma i sedmi i osmi, pet kilograma. Vi ste naravno zanemarili, što je i logično, da ta deca nose školske torbe, rančeve nose, zatim opremu za fizičko, opremu za likovno, opremu za tehničko itd, znači ne radi se samo o toj masi koja deca treba da povuku, radi se daleko o većoj masi.

Rešenja za to je moglo vrlo jednostavno da se nađe kroz dva poteza. Prvi potez je da udžbenike kupi država, a ne da licitiraju izdavači hoće li da prave manje knjige, tanjih listova, debljih, tanjih korica da bi se uklopili u ta tri kilograma ili ta četiri ili pet kilograma. Znači, mislim da je prva stvar bila da država kupi te udžbenike, a druga stvar da obezbedite ormariće svojoj deci u školama da uopšte ne nose knjige kući, onako kako to rade civilizovane i savremene zemlje, znači da deca ostave svoje knjige u školama i da zapravo tamo završe ceo domaći.

Još jedan ovaj kratak osvrt na ministra, ako ste želeli da čuvate zdravlje dece, mislim da ste to uradili na pogrešan način, to ste uradilo godinu dana ranije uvođenjem projekta „Zdravitas“, taj projekat je pukao, tako da ovaj način da čuvate zdravlje ili kičme dece ne mislim da je ispravan način.

Još jedna stručna osvrt, masa je osnovna fizička veličina SI sistema, postoje sedam fizičkih veličina SI sistema. Težina je sila, znači težina se dobija kao proizvod mase i ubrzanje zemljine teže ako se nalazite na zemlji. Molim ministra prosvete, to je nastavna jedinica koja se radi u šestom razredu osnovne, pominje u sedmom, ponovo obrađuje prve godine srednje škole da počne da razlikuje težinu i masu, i da vrlo vodi računa šta piše u zakonu, masa ili težina. Hvala lepo.
Hvala lepo.

Poštovani građani Srbije, Srbija centar ovim amandmanom traži uvećanje sume za nabavku nastavnih sredstava od jedne milijarde i 200 miliona na 15 milijardi i 800 miliona.

Naš predlog je da uštinete, naravno od čega, od nacionalnog stadiona. Znači, izračunali su ekonomisti iz Srbije centra da ukoliko biste svaki komplet udžbenika platili po 100 evra, imate 63.000 mladih ljudi koji upisuju svake godine prvi razred, trebalo bi da država uloži 63 miliona u udžbenike.

Ukoliko biste dodelili 20.000 dinara, kao što je to uradio gradonačelnik Aleksandar Šapić svakom detetu u Srbiji, trebalo bi da otkinete 125 miliona evra i to samo za generacije koje se školuju tog trenutka.

Elem, ono što jeste problem mislim da vladajuća većina ne shvata šta znači ulaganje u obrazovanje. To nisu samo udžbenici i nastavna sredstva to je kontinuitet u održavanju ministarstva prosvete i onog ko je postavljen za ministra.

Vaša istorija je vrlo porazna. Za 12 godina vi ste promenili sedam ministara, od toga je samo jedan završio pun mandat i to je gospodin Šarčević, svi ostali su bili ministri samo po godinu i po. Niste uspeli da sprovedete državnu maturu, potrošili ste milione. Internacionalna matura vam je mislena imenica. Naše mišljenje je da niste u stanju niti da reformišete, niti da restartujete, niti da resetujete obrazovanje. Prosto, iz vas sija neobrazovanje.

Hvala vam.

Mi smo se u ovom amandmanu refelisali na izgradnju obrazovnih naučnih centara. Opredelili ste 139 miliona. Mi smo predložili milijardu više i predložili smo odakle možete da uštinete. Možete da uštinete od disfunkcionalnog nacionalnog stadiona.

Ono što je naše pitanje Srbije –Centra, mi naravno podržavamo gradnju obrazovno naučnih centara. Ko će da vam radi tu? Da vas podsetim, za 13 godina, Srbiju je napustilo pola miliona mladih, obrazovanih i stručnih ljudi. Znači, vi ćete pre svega imati problem kada napravite zgradu ko će da vam radi.

Drugo pitanje, da li vam je stvarno prioritet na kapitalne investicije da pravite obrazovno naučni centar kada vam se ceo obrazovani sistem urušio. U tom sistemu sam 32 godine. Znači, deca preko veze u vrtiću dobijaju mesto i to recimo slučaj Pećinci, ukoliko su roditelji politički podobni deca će biti upisana u vrtić, ako nisu moraju da se sele ili da budu u nekom drugom vrtiću.

I sada mogli bismo da pričamo o kvalitetu ovih vaših obrazovno naučnih centara i o kapitalnim investicijama, a ja nekako mislim da je nenormalno i pogrešno da se negde ne okrenem na slučaju gospođe Biljane Đorđević i hoću da vam kažem – stidite se, sramite se.

Kada ste se toliko izvitoperili, kada ste prestali da budete ćerke, majke, žene, kada ste prestale da razmišljate o tome da to svima nama može da se desi. Vi danas gospođa Ana Brnabić, brani studenta, zaboga, dobrog studenta koji je ženi pokazivao 100 metara ovo, zaklaću te. To je toliko strašno. Zamislite imate ćerke, vi ste majke, vi ste žene, to može da se desi svakoj od nas.

Ono što je minimum što očekujemo jeste bezbednost na svom radnom mestu. Samo nešto da vam kažem, kada Ana Brnabić kaže za nekoga da je dobar student, a pretio je, sledeća rečenica koju mogu da čujem u ovoj Skupštini je da je Hitler bio odličan akvarelista, a da je Mengele bio odličan lekar. Stidite se.
Hvala lepo.

Srbija centar je tražila povećanje za subvencije u kulturi sa 1,5 milijarde na 6,5 milijardi, pri čemu smatramo da je i tih pet milijardi više malo. Razlozi za ovakvu preraspodelu sredstava dolaze iz očigledne kulturne krize kroz koju Srbija trenutno prolazi. Zbog nemara prema očuvanju našeg identiteta i kulturnog razvoja stičem utisak da Vlada ratuje sa radnicima u kulturi, ali i sa samom sobom.

Srbija trenutno ulaže zabrinjavajuće mali procenat sredstava u kulturu. Budžet je sramotno mali. U ove objekte kulture se neadekvatno, neravnomerno i neblagovremeno ulaže. U projekte kulturnog razvoja se ne ulaže dovoljno, a kada se ulaže obično se biraju oni koji su partijski podobni. Ne ulaže se u radnike u kulturi i u njihovo usavršavanje, već se ispunjavaju samo formalne procedure. Ovaj nemar je odraz nedostatka vizije i kontinuiranog zanemarivanja kulturnog razvoja.

Direktori ustanova kulture su mahom nestručni, ne ispunjavaju zakonske uslove da budu imenovani i skloni su mobingu zaposlenih koji umesto da budu nosioci delatnosti, bivaju predmet mobinga, žrtve novih sistematizacija, njihova stručnost se nipodaštava, autonomija u radu se ne dozvoljava.

Samostalni umetnici jedva uspevaju da skrpe kraj sa krajem, a nezavisnu kulturnu scenu Srbije vlast doživljava kao opasnost po društveno-političke strukture. Ne postoji sinergija i kohabitacija, kao ni saradnja zvanične i nezvanične kulturne scene.

Organizacije koje dobijaju finansije su uvek bliske vlasti, GONG organizacija, ad hok formirane i uvek prepoznate kao važne. Na primer, u evropske prestonice kulture, Novi Sad, vidimo se novac troši namenjen za promociju kulture. Otvoreno je mnogo novih prostora, navodno, za kulturne delatnosti, a nije zaposlen dovoljan broj ljudi iz struke.

Oni malobrojni koji jesu zaposleni su po partijskoj liniji, pa tako ova evropska prestonica kulture ima šest pomoćnika direktora bez jasne slike šta oni zaista rade.

Broj zaposlenih u kulturi koji su na minimalcu se ove godine podigao za više od deset posto sa tendencijom daljeg rasta. Sindikati odbijaju da pregovaraju sa ministrom finansija zbog neispunjenja postignutih dogovora.

Broj zaposlenih je u konstantnom opadanju, pozorišni i drugi festivali kulture se otkazuju. Jasno je da koren ovih problema ne leži samo u količini novca, već u nemaru države prema sopstvenoj kulturi i cenzuri umetnosti i slobodne misli.

Povećanim subvencijama ovo stanje bi moglo da se makar sanira, ukoliko već ne postoji volja da se kultura Srbije preporodi. Ukoliko odvajate samo za medijske programe koji promoviše nasilje i nemoral, a redakcije kulture u medijima konstantno gasite, kulturu čuvate tako što zabranjujete bibliotekama otkup knjiga štampanih na latinici i time ih nasilno lišavate velikog dela našeg kulturnog nasleđa.

Ako dozvoljavate, nedostatak radnika u kulturi na svakom mestu, pa i na mestima čistačice u ustanovama kulture. Ako se protiv slobodnih umetnika aktivno borite, a ustanove kulture pokušavate da ugasite, onda samo mi ostaje da postavim jedno pitanje – ko ste vi i na koji način uvažavate kulturu u vašoj zemlji?

Hvala vam.
Hvala vam lepo.

Već dve godine ovde sedim i nekako se nadam da će narativ ovoj Skupštini biti promenjen. Nadam se da ćete vi predsednice imati toliko koncentracije, toliko jačine ćete moći da vladate salom. Međutim, vi dozvoljavate ovde tako primitivan, tako sirov, tako oduran narativ, da se ja zaista pitam kako vi i vaša vladajuća stranka uopšte doživljava ovaj parlament.

Da se vratim na zgradu Generalštaba. Šta je sporno u ovom vašem „leks specijalisu“ vezanom za Generalštab? To je ono o čemu vam pričam. To je ono što vi ne poznajete Poslovnik, posle koliko godina boravka u parlamentu, trebaju vam samo tri člana da bi vladali ovom govornicom i ovim parlamentom.

Meni je jako žao, to je inteligencija i koncepcija i stav, jako mi je žao što nemate kapacitet za to, prosto ste na pogrešnom mestu. Evo, šta je sporno u vašem leks specijalisu vezano za Generalštab?

Prvo, predlagači zakona su poslanici i 110 poslanika koji predlažu zakon prema tumačenju pravnika mogu da otvore Pandorinu kutiju i da praktično oni predlažu sve zakone što bi zapravo bio pravni haos u Skupštini.

Druga stvar u ovom slučaju kad su predlagači zakona poslanici nema, molim vas, gospodine Jovanov, ja sam čula da ste vi obrazovan čovek, vi to nijednim gestom ne pokazujete.

U svakom slučaju, kada su predlagači poslanici, ja zaista nisam mislila da će se bilo kome obratiti, ja znam da to nije po Poslovniku ako vi to ne možete, ja ću to morati da uradim za vas. Mislim da je u redu da dobijem neko vreme da govorim korektno, to isto dopuštam i ostalim poslanicima.

U ovom slučaju, kada su predlagači poslanici, nema analize efekta zakona i to je ono što je sporno, znači, kada je predlagač Vlada onda ova analiza jeste obavezna za zakon.

Takođe, vi u poslednjih 10 dana imate dva „leks specijalisa“, imate „leks specijalis“ o EKSPU i imate „leks specijalis“ koji je vezan za Generalštab. Građani Srbije treba da znaju kada se uvode „leks specijalis“ i kada se predlažu, to se zaradi zato da bi se skratile procedure, znači, oni su zamišljeni da skrate puteve primene ili da preskoče neke procedure. Šta radi EKSPO? Kod EKSPOA skraćujete put do dobijanja upotrebne dozvole, a kod Generalštaba skraćujete put za rušenje zgrade.

Zgrada Generalštaba ima status kulturnog dobra i taj status nikada nije ukinut, što je potvrdio i Zavod za zaštitu spomenika kulture, a 17. januara 2025. godine, Republički zavod za zaštitu spomenika je saopštio da neće ukloniti zgradu Generalštaba iz centralnog registra.

Zavod se pozvao na Zakon o kulturnom nasleđu koji kaže, citiram: „da bi kulturno dobro bilo uklonjeno sa liste spomenika u centralnom registru mora prestati da postoje ili da bude potpuno uništeno“. Ja želim da pogledate ovu sliku, jedan poslanik se pozvao na Hirošimu, pogledajte pažljivo ovu sliku, ovo je 80 godina posle atomske bombe, pogledajte kako može da se sačuva jedna građevina i da se zapravo potrudite da sačuvate ono što je Generalštab.

Evo, videćete na kameri. Znači, ovako, ovo je ruševina kupole zgrade za promociju industrije prefekture, 80 godina kasnije, to je Memorijalni spomenik i deo Parka mira u Herošimi, koji je pod zaštitom UNESKO, kao svetska baština. Koju poruku ova zgrada šalje?

Prvo, šalje snažnu poruku da ljudska lakomislenost postoji na globalnom nivou, drugo, da treba negovati kulturu sećanja i poštovanje žrtava, i treće, namera da se to više nikada ne ponovi. Ja negde mislim da vi kao vladajuća stranka nemate kapacitet da shvatite vrednost i značaja Generalštaba za sve nas. Neke od nas smo bile trudne u tom periodu i rađale decu, znači, ta godina i za mnoge od žena Srbije bila vrlo delikatna.

Samo sam htela da se osvrnem na kupanje koje ste pomenuli gospodine Jovanov. „Ćacilend“ ima instalirane samo toj toj toalete, znači „ćacilend“ se ne tušira, on smrdi i duhovno i fizički i muzički i nemoguće ga je oprati i stidite se.
Zahvaljujem.

Uvažena predsedavajuća, kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, današnje pitanje upućujem ministru kulture.

Prvo pitanje – da li je tačno da je Oktobarski salon, kulturna manifestacija koja je stara preko 60 godina, otkazan? Ako jeste, informišite građane Srbije zašto je otkazan.

Drugo pitanje – molim ministra Selakovića da nas upozna sa razlozima otkazivanja BITEF-a, Šabačkog proleća, Lazarus Festa i Egzita? U koje svrhe su otišla finansijska sredstva namenjena ovim kulturnim događajima? Da li je tačno da su ukinuti javni konkursi za kulturu u gradu Beogradu i Zrenjaninu, prestonici kulture?

Poštovana predsednice, zamoliću vas za red u sali. To je vaš posao, a ne moj.

Zašto još uvek nije objavljeno na nivou Republike kako i kome su dodeljena sredstva za kulturne sadržaje i projekte i to za dva republička konkursa – pokrajinski konkurs Vojvodine, grad Novi Sad? Želela bih da naglasim da ova činjenica naročito pogađa samostalne umetnike i male organizacije, nezavisne scene kojima su javni konkursi osnovni, a često i jedini izvor finansija za život.

Da li je tačno da su na čelo sledećih kulturnih institucija postavljeni isključivo ljudi koji su partijski kadrovi i ljudi lojalni trenutnoj vlasti. Da li direktori sledećih institucija zadovoljavaju zakonske kriterijume da budu postavljeni na sledeća radna mesta – Narodno pozorište, Srpsko narodno pozorište, Šabačko pozorište, Jugoslovenska kinoteka, predsedavajuća, zamoliću vas za red u sali, Republički zavod za zaštitu spomenika?

Želim da vas obavestim da u Šapcu pozorište ne radi već devet meseci. U oktobru imaju neki traljavi repertoar od nekoliko predstava, a od kojih su dve dovedene sa strane. Direktora Aleksandra Delić je primljena na mesto direktora u februaru, bez obzira što nije ispunjavala član 36. Zakona o kulturi koji kaže i propisuje da mora da ima pet godina radnog iskustva u kulturi. Njenu poziciju i konkursnu dokumentaciju je razmatrao Upravni odbor kojem je istekao mandat. Na samom početku svog direktorovanja ona je izmislila i primenila pravilnik o sistematizaciji radnih mesta, što je rezultiralo davanjem otkaza Jeleni Ivetić, organizatorki programa, a koja je aktivno uključena u blokade.

Šabačko pozorište u ovoj godini nema i neće imati ni jednu premijeru. Otkazano je i Pozorišno proleće, a 10 miliona dinara opredeljenih za programske sadržaje su nestali bez traga i glasa.

Da li je ministar Selaković obavešten o sledećim ne kulturnim događajima ili će ih sprovesti u Lazarevcu? Direktor Centra za kulturu zabranjuje promociju knjige poezije lokalnog pesnika, jer u promociji učestvuju dve glumice. U Modernoj galeriji u Lazarevcu je zaposlena medicinska sredstva sa većim koeficijentom od diplomiranog likovnog umetnika. U Narodnom pozorištu u Užicu ne postoji direktor, već mesecima pozorište vodi pomoćnik direktora, direktno doveden iz Veća grada. U Leskovcu glumci uzimaju neplaćeno odsustvo da ne bi ulazili u sukob sa direktorom. Gradsko pozorište Čačak nema matičnu scenu već izvodi predstave u biblioteci. U Vojvodini pokrajinski sekretar za kulturu posle više decenija sufinansiranja odlučio je da prestane da finansira zajednicu profesionalnih pozorišta Vojvodine.

Zamoliću vas da bude bez dobacivanja, jer ja to ne radim nikome. Kolega, da li možete da se smirite?

Festival ovih pozorišta neće biti održan prvi put nakon 73 godine. U retkim pozorištima u kojima nisu politički postavljene uprave redovno finasiranje je skoro suspendovano. Komunikacija sa osnivačem ne postoji i nemoguće je rešiti osnovne dnevne potrebe i probleme u skladu sa zakonom čime se direktno opstruira rad pozorišta.

Sve ove sitne, krupne događaje ja bih nazvala sistematskim streljanjem kulture u našoj zemlji.

Ja sam fizičar i u sedmom razredu učite jednu značajnu definiciju – energija se ne može niti uništiti, niti stvoriti, ona može samo da menja oblik postojanja. Referisaću se na kulturu – kultura se ne može niti uništiti, niti stvoriti, ona može da menja samo oblik postojanja. Imam opravdanu sumnju da ovog oblika kulture vi, kao vladajuća vlast niste dostojni. Hvala vam lepo.
Ja bih se referisala na tač. od 41-44, gde ste odlučili da uradite neke kadrovske promene, odnosno imate predloge odluka o razrešenju članova upravnog odbora NAT-a.

Pogledala sam pažljivo koga razrešavate, na njihov lični zahtev ili pod vašim pritiskom, to je nešto što mi nije jasno, ali to su tri osobe koje imaju impresivne karijere. Radi se gospođi Mirjani Garapić Zakanui, radi se o Nebojši Bjelotomiću i o prof. dr Ivanu Bulatoviću. Gospođa Mirjana je preko 15 godina u finansijama, upravljala je finansijama i rizicima, Nebojša Bjelotomić je bio kreator čak preko 500 startapova u Srbiji i bavio se projektom digitalne Srbije, koji je bio podržan od USAID, a gospodin prof. dr Ivan Bulatović je član Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje, bio u dva mandata. On je, takođe, bio blizak vlasti kroz svoje delovanje, bio je državni sekretar u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, radio je u Ministarstvu prosvete, radio u Ministarstvu pravde.

Možda ne bih nešto posebno prozivala to što razrešavate ove ljude, nego problem jeste - odakle ih razrešavate? Pažljivo sam proučila sajt Nacionalnog akreditacionog tela i videla sam koliko imate akreditovanih ustanova. Ima ih 186, imate 3.092 akreditovana studijska programa i 1.328 recenzenata. To znači da se bavite jednim zamašnim poslom. Međutim, na tom sajtu ne postoji finansijski izveštaj od 2018. godine. Znači, već sedam godina na tom sajtu nema finansijskog izveštaja, imate samo plan za 2019. godinu.

Pokušala sam da izračunam šta bi se moglo uraditi ukoliko vršite akreditaciju samo jednog fakulteta, sa samo jednim studijskim programom, a fakulteti inače imaju mnogo više studijskih programa. Taj sport će jedan fakultet da košta milion i 400 hiljada. E, sad, da se vratimo na brojke. Znači, cenovnik koji ste uspostavili 2018. godine je drakonski. Novac je ogroman i nigde ne postoji finansijski izveštaj posle uspostavljanja tih cena. Recimo, visina naknade za univerzitet je milion i 80 hiljada, za studijski program jedan, studijski program, 320 hiljada, za studijski program na srpskom i stranom jeziku - 350 hiljada, zatim imate i spoljašnju evaluaciju, ona košta 640 hiljada. Ovo je taj cenovnik, on je jako dugačak i mnogo para treba da bi se akreditovala jedna ustanova. Nemoguće je izmnožiti i na digitron staviti akreditaciju 186 ustanova. Radi se o neverovatnom novcu.

Ono što mene brine jeste što ove ljude razrešavate a da se oni pre toga nisu izjasnili svojim izveštajem šta su radili, mislim da su nam bili dužni. To je jedna stvar. Druga stvar, mislim da su ti ljudi negde morali da utiču da se formira finansijski izveštaj i da od perioda kada su oni tamo zaista postoji finansijski izveštaj šta su radili. Mislim da se radi o milionima dinara koji ni na koji način nisu evidentirani kroz regularni portal na kojem moraju da postoje.

Ja ću vas podsetiti da je država Srbija uložila 3,9 miliona evra u veliku maturu. Danas, 2025. godine, ni "v" od velike mature. Znači, ovde se radi o neverovatnom novcu, o finansijskim izveštajima koji su netransparentni. Pre nego što uradite ovakvo razrešavanje, mislim da treba da vrlo dobro pogledate kako izgledaju finansije i da upoznate građane Srbije sa tim koliko košta akreditacija nekog fakulteta.

Iz nekih privatnih izvora sam saznala da niz fakulteta nije uspeo da akredituje studijske programe na srpskom i na engleskom, jer im je to preskupo. Znači, onaj ko ima novca, on će akreditovati, a kvalitet je vrlo upitan. Hvala vam lepo.
Hvala vam.

Uvažena predsedavajuća, uvaženi poslanici, građani Srbije, pažljivo sam poslušala vaš amandman, praktično se slažemo sa tim.

Naime, u članu 12. stav 11. trebalo bi da se menja i da glasi: „Na potvrdu Agencije ne može se izjaviti žalba. Protiv potvrde Agencije može se pokrenuti upravni spor“.

Znači, mi vam opet naglašavamo da pravo na pravni lek je garantovano Ustavom, i to članom 36. stav 2. Time ste eliminisali praktično Ustav. Ovako predloženim rešenjem ukida se pravo na pravni lek, a lice se upućuje na vođenje nedefinisanog stvarnopravnog spora pred sudom opšte nadležnosti. Takvo rešenje je protivustavno.

Dakle, mi još jednom skrećemo pažnju da jedna grupa ozbiljnih visokokvalifikovanih pravnika Srbije centra upozorava da ovaj zakon uvodi mogućnost da zainteresovano lice ponovo vodi sudski postupak u istoj pravnoj stvari, povodom kojeg je već doneta presuda, čime se krši načelo – ne dva puta o istom, ne bis in idem. To je postulat ključnog sistemskog zakona u zakonodavstvu.

Takođe bih se samo kratko osvrnula i referisala na govor mog kolege kozme. Vi zaista ime 4.800.000 objekata koje niste evidentirali. A kako znate da ih ima 4.800.000, ako nisu evidentirani? Znači, vi ste to ipak nekako uradili i vi znate da imate raskorak. Mislim da ste dužni građanima Srbije, a pre svega smatram da to treba da uradi ministarka Sofronijević, budući da ona ima kontinuitet od preko 20 godina, od toga ste 10 godina u Ministarstvu, mislim da ste dužni odgovor građanima Srbije – đe je ba zapelo? Jer je potpuno nekorektno, budući da vi imate, vi ste jedna od retkih ministarki koja ima kontinuitet, da objasnite kako se desilo da za 10 godina vaše vladavine vi nemate praktično informaciju o 3.300.000 objekata. Hvala vam.
Hvala lepo.

Potpuno se slažem sa kolegom Lazovićem i zaista SRCE najdublje i najiskrenije stoji uz ovu devojku i nadam se da ćete shvatiti da je ona nečija ćerka, nečija unuka i nečija sestra.

Vratiću se na amandman. Znači, trebalo bi normirati obavezu ukidanja postojećih odeljenja za legalizaciju po opštinama, odnosno sekretarijata po gradovima, jer isti gube funkciju pogotovo imajući u vidu stav 2. ovog člana kojim se sve postupci ozakonjenja koji se vrše po postojećem zakonu obustavljaju danom stupanja na snagu ovog zakona koji na pravnu snagu stupa po hitnom postupku.

Ja mislim da i poslanici pozicije brkaju ime zakona tako da često čujem da je ovo Zakon o legalizaciji. Kao što znamo ovaj zakon evidentiranju je u upisu. Međutim narod je vrlo brzo jednu krilaticu smislio, a to je Zakon o legalizaciji objekta do sad ga zovu „zlo“ tako da trenutno u među većem broju ljudi tako stojite. Zašto je zakon neefikasan? Mnogo ste grešaka napravili i ovu su neke teze, niste sproveli javnu raspravu, niste spremili niti ljudsku, niti prostornu infrastrukturu, niti logistiku da ovaj zakon sprovedete efikasno.

Nije jasno koji ćete softver koristiti, a i kada spominjete softver vi ne znate koliko on košta i ko će ga održavati. Niste naveli niti vremensku, niti prostornu dinamiku, znači kada će biti gotovo i koliki će to prostor moći i odakle ćete krenuti da obuhvatite. Niste ni definisali kako, šta i koliko košta 100 evra i više. Neko će platiti, neko neće, tako da smatramo da je ovaj zakon apsolutno zahteva 10 godina čekanja da se preuredi.

Ja ću koristiti ostatak vremena ovlašćene grupe. Meni je jako žao što ministar nije tu, jer sam slušala sigurno preko sat i po o njegovom ministarskom delovanju. Ja bih da ga ipak podsetim da je on pre godinu dana izjavio da je obavezna nabavka dvoazbučnih tastatura, pa evo, lepo je da zna da je to softverska stvar, da nije potrebno kupovati dvoazbučne tastature, zatim je napravio haos sa otkupom knjiga samo na ćirilici i bilo bi lepo da se svi setimo da za kulturu ukupno izdvajate 0,68%, druge civilizovane zemlje bliske EU izdvajaju preko 1,5%. U Srbiji se troši samo 18 evra na kulturu po čoveku. U Zemlji koja je vrlo blizu nas u Hrvatskoj troši se 115 odnosno 109 evra, u Sloveniji 115 evra. Trenutno u ovoj godini ste uništili BEMUS, BITEF, FEST, Nišvil, Gitarijadu, Sterijino pozorje, oterali ste EGZIT, Noć muzeja, sajam knjiga vam se osipa. Ne radi vam Narodno pozorište, ne radi šabačko pozorište. U Leskovcu gradonačelnik proziva glumce po novinama, u Obrenovcu se glumcima nude neki aneksi ugovora da ne budu glumci, u Kraljevu je priveden direktor optužen za teško krivično delo, u Nišu lutkarsko pozorište, direktorka je zabranila dečiju predstavu pred samu premijeru, jer momci na sceni nosi žute prsluke. To je vaš domet kulture i to je domet kulture ministra Selakovića. Meni je jako žao što on nije tu da čuje sve ovo i volela bih naravno da čujem odbranu u ime kulture. Hvala vam lepo.
Nije do mene.

Tekstom Predloga zakona.. Vi ste mislim napravili ove jedinice, vaša vlast ne naša.

U tekstu Predloga zakona nije definisan izraz – pravna lica sa zakonskim ili formalnim mandatom. Dakle, nijedan važeći zakonski propis ne sadrži ovaj izraz, tako da nije poznato koja su to pravna lica sa zakonskim ili formalnim mandatom. Stoga, radi očuvanja pravne sigurnosti izbacuje se deo teksta koji se odnosi na pravna lica.

Zašto? Naši pravnici Srbije centra, kažu da je napisan nestručnim jezikom, zatim dovodi do različitih tumačenja postupajućih sudija, zatim dolazi do dodatne pravne nesigurnosti, a to dovodi do odugovlačenja sudskih postupaka, inicira vođenje niz Kafkijanskih procesa.

Samo bih da se osvrnem na jednog od govornika, rekli ste da je posle nečijeg dolaska na vlast bilo 550 hiljada nezaposlenih. Mislim da veću brigu treba da vodite što je iz ove zemlje otišlo za ovih 13 godina pola miliona mladih ljudi. Prema tome, to je naš problem, a ne ljudi koji su bili nezaposleni, pa su se zaposlili. Hvala vam lepo.
Uvažena predsedavajuća, kolege poslanici, poštovani građani Srbije, obraćam vam se povodom Predloga zakona o posebnim uslovima za evidentiranje i upis prava na nekretnine. Vidim da ga ministarka ne zove zakonom o legalizaciji, a neobično predlagač ga zove zakonom o legalizaciji. Predlažem da se odlučite.

Dakle, „Srbija centar“ bi ovaj zakon opisala sa tri reči: neustavan, diskriminatoran i neefikasan. Pokušaću da utemeljim sva tri stava.

Neustavan je jer krši Ustav, član 36. stav 2. Naime, zakon uskraćuje pravo na pravni lek, odnosno ovaj zakon krši pravno načelo – ne dva puta o istom.

U kom smislu je diskriminatoran? Jer daje privilegovan status nekome ko je nelegalno gradio. Uz to je možda gradnjom učinio krivično delo, na primer neki građanin Šapić, u odnosu na onog građanina koji je na primer uknjižen stan koji je izgrađen sa upotrebnom dozvolom pa se sa zahtevom za uknjižbu obratio katastru da upiše pravo svojine. Vi potpuno isto tretirate tako građane i takve građane.

Dakle, i jedan i drugi pod istim uslovom se prijavljuju na vaš digitalni prostor na portalu za nepokretnosti bez obzira na problematiku i dokumentaciju. Ovo malo podseća na stav ko pre devojci njegova je. Znači, potpuno je svejedno u kakvom formatu se prijavljuju.

Neefikasnost vašeg zakona se najbolje može pokazati numerički. Znači, vama je jedina sada nadležna institucija Agencija za prostorno planiranje koja bi trebalo da preuzme sve ove objekte i citiraću ministarku: „da evidentira, proveri, prijavi i upiše“.

Znači, imate 4,8 miliona neregulisanih predmeta. U ovoj agenciji radi 85 ljudi. Uzmimo da nisu svi nadležni, ali hajde da podelimo broj predmeta sa 58 ljudi. Svako od njih bi morao da obradi 82.578 predmeta. Dajte im onda da to urade za godinu dana, npr. da budu brzi. Godina ima 264 dana, neka rade svaki dan, neka nemaju odmor, neka nemaju praznik, dnevno bi trebali da rade 313 predmeta. Pošto je nerealno, odlučimo se da rade deset predmeta dnevno. Ukoliko rade deset predmeta dnevno, ta mala skupina će morati da rade 31 i po godinu. Znači, vidimo se 2056. ili 2057. godine kada će taj vaš zakon biti evidentiran, pri čemu nisam uzela u obzir da će se u Srbiji graditi. Samo govorim o ovom zaostatku.

Ponavljam, ne samo što je neustavan, ne samo što je neefikasan, ovo me mnogo podseća na dečiju pesmicu „Mi se ne bojimo, učimo da brojimo“. Hvala lepo.