Hvala.
Ovaj član bi trebalo da reguliše iznose koje dete može da dobije od Alimentacionog fonda, međutim, mi mislimo da je u potpunosti pogrešan ovaj član i nije u interesu dece uopšte, jer se u ovom članu kaže da dete ima pravo na maksimalni iznos, trenutno je 25.000 dinara. Taj iznos se očigledno može menjati, u zavisnosti od toga kako proceni ministarstvo koje je nadležno za brigu o porodici.
Međutim, ovaj član takođe ne reguliše na koji način će se menjati odluka Alimentacionog fonda, ako dođe do povećanja minimalnog iznosa po jednom roditelju, tako da smatramo da je bolje rešenje u ovom članu da taj iznos bude utvrđen u izvršnoj ispravi i da po toj izvršnoj ispravi, koja je i osnov za pokretanje izvršnog postupka, odlučuje i Alimentacioni fond.
Treći stav ovog istog člana govori o tome da će rešenje koje donese Alimentacioni fond važiti za ubuduće, dakle od trenutka kada to rešenje postane pravosnažno. Mi mislimo takođe da je to skraćivanje prava i da treba da se pomeri na neki raniji trenutak, a to je kada se donese rešenje o izvršenju. U svakom slučaju, dete se ne bi obratilo ni izvršitelju ni Alimentacionom fondu da je roditelj želeo, mogao, hteo da plaća svoju obavezu, tako da pravi trenutak kada treba da se donese odluka o pravu deteta je kada se donese rešenje o izvršenju.
Takođe bih se samo kratko osvrnula i na reči poslanika Nikolića koji je rekao da može da dođe do zloupotrebe. Mi za svaki pravni institut možemo da kažemo da može da dođe do zloupotrebe, ali postoje razni drugi mehanizmi pravni kojima te zloupotrebe mogu bit sankcionisane ili sprečene. Tako da, apsolutno ne može biti argumentacija zloupotreba nekog prava zato što je određeno ovih 25.000, odnosno da je neki minimum u stvari za dete maksimum.
Kada je u pitanju jednakost, Vlada je rekla da je određeno da je maksimalni iznos 25.000 dinara, odnosno ova Odluka ministarstva, da bi sva deca bila jednaka. Pa, neće ni po ovom rešenju biti sva jednaka. Kažem, maksimalni iznos, što znači da će biti i onih manji. Kao što sam rekla i u prethodnom izlaganju, nemamo nikakve kriterijume kako će odlučivati, koje dete će dobiti 25.000 dinara, a koje dete će dobiti manji iznos. Tako da je nekako najprihvatljivije da se uzme u obzir izvršna isprava i da, u stvari, dete stiče pravo onog trenutka kada se donese rešenje o izvršenju.
Vlada je rekla – imućni roditelji bi bili privilegovani. Smatram daje to pogrešna argumentacija, jer ako je neko imućan, o tome govore njegovi prihodi, njegova imovina, smatram da izvršitelj ako je neko imućan može da ostvari uvid u prihode i imovinu. Verujem da neko ko uđe u ovakav postupak nije sigurno imućan i da se ovaj postupak više odnosi na neke koji imaju minimalno ili su bez prihoda.
Hvala.