Zahvaljujem.
Kao neko ko predaje teoriju ustavne demokratije i kulturu ljudskih prava, svake godine pričam sa studentima, između ostalog i u Ustavnom sudu, povremeno i mentorišem neke radove, moram da kažem, nikad nisam zamišljala ranije ni kao studentkinja, a onda ni kao univerzitetska nastavnica da ću imati priliku da učestvujem u izboru sudija Ustavnog suda i to bi mi, da sam nekad o tome mogla da razmišljam ranije, bez da znam kako funkcioniše ova zemlja i u šta će se pretvoriti, to bi mi delovalo kao velika čast i kao nešto veoma važno i za sada je jako razočaravajuće i to sada nije uopšte kritika vama, vi niste to, mada možda je moglo da se reši na neki drugi način, da je čitav postupak izbora sudija Ustavnog suda manje dostojanstven nego izbor, recimo, Poverenika za ravnopravnost, koji je morao da dođe pred Odbor za ustavna pitanja i da odgovara na neka pitanja članova Odbora.
Dakle, mi ovde o sudijama Ustavnog suda pričamo samo na osnovu biografija, nakon sednice Odbora koja je trajala pola sata i prosto to samo po sebi je razočaravajuće, a naravno bolna je činjenica da svi znamo da u stvari u Srbiji postoji
17/3 GD/LjL
slaba ustavna kontrola tipična za autoritarne režime i da naš Ustavni sud, taj osnovni test funkcionisanja ustavne demokratske države ne ispunjava i zato onda ovo ne izgleda tako kako sam ja zamišljala da bi trebalo da izgleda.
Ustavni sud treba da bude čuvar Ustava, a ne čuvar izvršne vlasti, da brani ustavnost i zakonitost tako što će kada treba poništiti akte koji su neustavni, jer sam parlament i Vlada ne mogu sami sebi da kontrolišu. To treba da radi Ustavni sud.
Institucija je dizajnirana da može da se suprotstavi izvršnoj vlasti, što naš sud skoro nikada ne radi. treba da tumači Ustav autonomno, a ne po diktatu Vlade, kada, recimo, treba da zaštiti Sinišu Malog od blamaže što je plagirao doktorat ili da se paradira pred Šolcom ili Ševčevićem kako bi se bez senke neustavnosti, nakon što je tadašnja premijerka Ana Brnabić potpisala nestručnu Uredbu Vlade, dakle, da bi se skinula ta senka neustavnosti i da bi se potpisao Memorandum o razumevanju u vezi sa kritičkim sirovinama.
Najzad, to je institucija čiji legitimitet ne počinje na demokratskom izboru, već na autoritetu znanja i integriteta i sada je problem u tome što kada u Srbiji nemate ni slobodne, ni demokratske izbore, onda verovatno ne možete ni da imate institucije u kojima ima autoriteta znanja i integriteta ličnosti koji ovde treba da se suprotstavi izvršnoj vlasti, jer da je drugačije ne bi Ustavni sud ćutao na niz predloga koji su podneli ovlašćeni predlagači, narodni poslanici, dok se trči da se reaguje na inicijativu Zaštitnika građana u vezi sa suspenzijom Zakona o rodnoj ravnopravnosti, to je jako zanimljivo, zakona koji ste usvojili vi u ovoj Skupštini, koja je maltene bila jednopartijska, a danas taj zakon niko od vas ne brani. Dakle, to je jako zanimljivo.
18/1 TĐ/JG 12.55 – 13.05
Ta selektivna aktivnost, sa druge strane, praćena je očekivanom pasivnošću da se ne kaže da su leks specijalisi projekti koji nisu od nacionalnog značaja, već čisto tezge za SNS firme, da ne sme da se kaže ništa o međudržavnim sporazumima, npr. poput onoga između Srbije i Ujedinjenih Arapskih Emirata koji omogućuje da se de fakto izmeni pravni sistem zemlje, da se gubi suverenitet građana radi investitora koji ćuti na postupke o izbornim sporovima koji bi u svakoj demokratskoj zemlji morali da budu prioritet.
Predajem isto tako na institutu militantne demokratije koji postoji u Ustavu Srbije i koji se ukratko razume kao vid odbrane demokratije od neprijatelja demokratije, poput ekstremističkih udruženja i političkih partija koje bi odlukom Ustavnog suda mogle biti zabranjene. Ustavni sud može zabraniti samo ono udruženje čije delovanje je usmereno na nasilno rušenje ustavnog poretka, kršenje zajemčenih ljudskih ili manjinskih prava ili izazivanja rasne, nacionalne ili verske mržnje.
U ovom domu Milenko Jovanov, ali brojni drugi naprednjaci pretili su proglašavanje parlamentarnih partija neprijateljskim, te da će biti zabranjene i time najavili da će Ustavni sud biti direktno stavljen u službu opravdanja puke represije.
Zanimljivo, u Ustavu piše da su zabranjena tajna i paravojna udruženja, jedna takva ispred Narodne skupštine, „ćacilend“, za koga smo čuli da treba da brani Ustavni sud. O tome se ništa nije čulo, ali se sprovode, jel, postupci za rušenje ustavnog poretka, studenata i aktivista. Dakle, oni se za to optužuju da bi se kriminalizovao protest, a zamislite rušenje ustavnog poretka je kada tražite da se organizuju izbori.
Zanimljivo je isto tako da u sadašnjoj Vladi sedi ministar informisanja Boris Bratina protiv čije organizacije pre 13 godina jeste pokrenut postupak za zabranu udruženja, isto tako pre dve godine je pokrenut postupak za zabranu organizacije Levijatan čiji je predstavnik ovih dana snimljen kako kaže – da sluša državu, zauzetu od naprednjaka, kao ker. Dakle, imamo direktnu vezu između ekstremističkih organizacije, neprijatelja demokratije sa glavnim neprijateljem demokratije, a to je SNS.