Zahvaljujem.
Ovaj amandman glasi „briše se“, kao što bi trebalo da se brišu svi predloženi članovi ovih zakona i svi zakoni i nije sporno što ove zakone predlaže poslanik, to ne sporimo. Sporan je kredibilitet tog poslanika.
Pogledajte ovu fotografiju, na njoj svi prepoznajete predlagača zakona, ali pored njega u šatoru, došao je da mu pruži podršku, Milan Ostojić, zvani Sandokan, šef šabačke grupe, osuđeni kriminalac koji je bio 10 godina u zatvoru zbog naručivanja ubistva.
Dakle, pitanje je jednostavno - kome su namenjeni vaši pravosudni zakoni? Kriminalcima ili građanima Srbije? Kada vi kažete pravosudni zakoni, vi ne mislite na jačanje pravde, vi mislite na sledeće.
Prvo, političko upravljanje tužilaštvom, ne kontrolu, ne odgovornost, nego komandu, da se slučajno glas, koji nije pod kontrolom političkog krila organizovane kriminalne grupe, ne čuje.
Drugo, razvlašćivanje Visokog saveta tužilaštva, jer nezavisno tužilaštvo je prepreka, prepreka zloupotrebama, uceni i selektivnoj pravdi.
Treće, pravljenje tzv. EKSPO suda, da kažemo novog suda, suda po meri vlasti za vaše projekte, za vašu korupciju, za interese vlasti, ne države, nego vlasti.
Četvrto, možda i najopasnije, ukidanje svih prepreka da jedan viši javni tužilac može da radi šta hoće, kako hoće i nad kim hoće. Da, govorim o Nenadu Stefanoviću koji štiti ljude koji vrše izborne krađe, koji štiti batinaše koji prebijaju studente i građane, koji štiti batinaše koji su štanglama razbili glavu mom kolegi poslaniku Peđi Mitroviću. Govorim o sistemu u kome jedan čovek dobija moć da progoni svakoga ko digne glas protiv režima i ta ista politika po kojoj vaš šef deli pomilovanja onima koji su studentkinji razbili vilicu, onima koji su pregazili kolima studentkinju i najavljuju pomilovanje ministara za krivična dela.
Dakle, zakon koji služi vlasti protiv građana nije pravda. Zakon koji se donosi dok se vlast slika sa osuđenim kriminalcima priznanje je da ste odustali od države, priznanje da vam je pravosuđe alat, priznanje da se ne bojite kriminala, nego slobodnih građana i zato ovo nije borba za par zakona, ovo je borba da li živimo u državi prava ili u državi straha. Mi biramo pravo, vi ste očigledno davno izabrali krah. Hvala vam.