Rad XIV saziva Narodne skupštine Srbije tokom 2024. i početka 2025. godine bio je obeležen nizom događaja i praksi koji su kulminirali izraženom institucionalnom krizom i dubokom erozijom demokratskog legitimiteta ovog najvišeg predstavničkog tela.
Analiza detaljno pokazuje da je Narodna skupština XIV saziva ostala pod dominantnim uticajem izvršne vlasti, sa minimalnim korišćenjem ustavnih mehanizama kontrole i sistematskim ignorisanjem opozicionih inicijativa. Praksa neopravdanog objedinjavanja rasprava i pristrasnog predsedavanja dosegla je vrhunac, dok su građanske inicijative i izveštaji nezavisnih institucija kontinuirano ignorisani. Kršenja procedura, asimetrična primena kazni i manipulacija transkriptima dodatno su urušili parlamentarni integritet.
Uprkos retkim formalnim poboljšanjima, ključni indikator kvaliteta demokratskog procesa - mogućnost efektivne skupštinske kontrole i javnog dijaloga - ostao je na rekordno niskom nivou.