Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marko Jakšić

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, nažalost kada su u pitanju ove sudske takse i čini mi se jedan dobar deo drugih zakona, to ne može da se primeni na onaj prostor i na onoj teritoriji odakle ja dolazim. Da li su one velike ili male, čini mi se da je dole za nas sve isto. Nema veliku težinu. Mi za ove dve i po godine, da ne kažem tri godine, učestvujemo odnosno ne učestvujemo u gradnji jednog novog, jednog albanskog sistema sudstva. Mi smo odbili da učestvujemo u tom sudstvu, nemamo nikakve takse niti bilo šta od svega toga plaćamo. Nismo želeli da budemo moneta za potkusurivanje, da nas u sudskim većima bude 10 ili 15 posto, jer se tamo, uostalom, samo preglasava.
Doduše, znamo da to ima jednu cenu, znamo da to skupo košta; skupo košta i da se čami po albanskim zatvorima, ali u svakom slučaju sloboda ima jednu svoju cenu. Jedina mesta na Kosovu i Metohiji gde ove sudske takse mogu da se primene, gde mogu da se koriste i gde može da bude Srbija, pre svega su opštinski sudovi u Leposaviću i Zubinom Potoku. Nažalost, treći je okružni sud takođe u Kosovskoj Mitrovici, ali je on voljom prethodne vlasti iseljen u Kraljevo, mada je najveći deo sudija ostao da živi na prostoru Kosovske Mitrovice. Oni tamo sude Klintonu, Bleru i ne znam kome sve, a zgrada u kojoj su ti sudovi bili je na severu Kosovske Mitrovice, zgrada u koju je sada ušao UNMIK. Ceo taj prostor, nažalost, mogli smo da branimo.
Mi smo negde pre mesec dana razrešili predsednike opštinskog i okružnog suda u Kosovskoj Mitrovici. To smo radili iz sledećih razloga, jer su ljudi učestvovali u krađi glasova i 1993. i 1996. i 1997. Takođe, Ministarstvo pravosuđa je podnelo i poslalo komisiju koja je utvrdila puno nepravilnosti tokom iznošenja iz sudskih trezora. Izveštaji su dosta nepovoljni, pa su kolege sudije protiv svojih predsednika podneli krivičnu prijavu. Šta se dalje dešava - mi smo te sudije razrešili, ali smo im otprilike učinili uslugu. Oni i dalje imaju pravo na deponovan potpis i dalje koriste ta sredstva. Doduše, nemaju odgovornost, jer nisu predsednici sudova.
Pokušali smo da taj spor razrešimo na liniji Ministarstvo pravde, Vrhovni sud Srbije, Koordinacioni centar, ali ne znam zašto svi prebacuju loptu sa jedne na drugu stranu. Sudije, to jest predsednici sudova koje smo razrešili i dalje obavljaju svoju dužnost. Imamo još jedan primer, još jednu priču dole da se po pitanju pravosuđa vode pregovori između UNMIK-a sa jedne strane i našeg Ministarstva za pravosuđe. Sasvim prijateljski, sasvim ljudski, želim da kažem da o tim pregovorima moramo da imamo jednu pravu liniju, da ispod nje ne pređemo, jer nekada zna da bude jako tanka linija između kooperacije i kolaboracije.
Takođe, ovde želim da kažem da ono što imamo dole, i po pitanju sudskih taksi i po pitanju ovih sudova, Ministarstvo pravosuđa treba da ojača te elemente srpske državnosti na Kosovu i Metohiji. Bez obzira što ih oni zovu paralelne strukture, to su strukture države Srbije. Stereotipna je priča da po Rezoluciji 1244 mi nemamo pravo na to. U Rezoluciji takođe ne piše da sve institucije srpske države moraju da se proteraju sa Kosova. U Rezoluciji takođe piše da nema nasilja, da nema ubijanja, da nema terora, pa svega toga na Kosovu ima. Uostalom, u Rezoluciji piše da treba da se vrati srpska vojska i srpska policija, pa se ona nažalost ne vraća. Iz tih razloga, još jednom, o svim ovim pitanjima apelujem da Ministarstvo pravosuđa te embrione srpske državnosti ojača, ako mislimo da se izborimo za neku bolju poziciju i budućnost. Hvala.
Dame i gospodo, gospodine predsedavajući, 1996. godine bio sam na listi Koalicije "Zajedno", izborna jedinica broj 27 u Kosovskoj Mitrovici. Tada i u to vreme je negde u toj izbornoj jedinici ukradeno više od 6.000 šiptarskih glasova, kada je 1997. godine bio izbor za predsednika Republike Srbije ukradeno je bilo više od 30.000 šiptarskih glasova.
Ovo vam govorim jer se to dešavalo tada na tom području.
Predlog za razrešenje gospodina Blagoja Jakšića i gospodina Miroslava Ivanovića, upravo se čini mi se, doduše kasno, našao na dnevnom redu. I jedan i drugi od pomenute gospode su prvi i jedini napustili jednu zgradu u Kosovskoj Mitrovici, inače u sverernom delu grada. Jedan je svoj okružni sud prebacio u Kraljevo, a ovaj drugi je ostavio svoje sudije same. Normalno, prethodno su ispražnjeni svi sudski trezori i odnesen je celokupni nameštaj. Kada su okupatori došli, zatekli su faktički prazan sud. Zašto vam sve ovo govorim i zašto vam sve ovo pričam? Ovo vam pričam zato što je negde pre četiri meseca stigao zahtev za razrešenje i jednog i drugog sudije.
Međutim, tada je bilo na spisku njih pet, zajedno sa Verom Anić, Radišom Ljubanićem i Vladimirom Danilovcem bili su spomenuti i jedan i drugi. Nažalost, za Skupštinu je stiglo bez ovo dvoje, uz dopis ministra Vladana Batića, koji kaže - obaveštava se Odbor o povlačenju inicijative za razrešenje dužnosti predsednika Okružnog suda u Kosovskoj Mitrovici i predsednika Opštinskog suda zbog saradnje i konsultacija sa Koordinacionim centrom.
Šta je stvarno suština cele priče? Suština cele priče je da je član Koordinacionog centra, Oliver Ivanović, rođeni brat Miroslava Ivanovića, koji preko Koordinacionog centra završava i faktički utiče na Ministarstvo pravde da se njegov brat i njegov sudija skinu sa liste za razrešenje. To je poenta čitave priče, iako je Ministarstvo pravde poslalo svoju komisiju da na licu mesta utvrdi rad opštinskog i okružnog suda i sam izveštaj je bio izuzetno negativan. Ako je to već tako, a jeste tako, postavlja se pitanje zašto su Ministarstvo pravde i Koordinacioni centar, faktički, stali u zaštitu oba pomenuta predsednika suda.
Mislim da to sigurno nije u redu, ako imamo priču da moramo da se borimo protiv svih onih koji su poslednjih godina, da tako kažem, krali izbore. Kada smo već kod toga, na kraju, imamo solomonsko rešenje Ministarstva pravosuđa, koje kaže da se jedan i drugi sudija faktički ne razrešavaju sa dužnosti, nego se samo konstatuje da im je istekao mandat. Mislim da to nije u redu. Kao što nije u redu, da ako smo već ove sudije smenili, ako kažemo da je i jednom i drugom sudiji istekao mandat - valjda treba da postavimo nove predsednike sudova koji treba da obavljaju tu svoju dužnost, izuzev ako ne priznajemo, tj. ako Ministarstvo pravde ne priznaje da dole postoji opštinski i okružni sud, pa ne želi da postavi predsednika i opštinskog i okružnog suda. Kažem, to je suština cele priče. Nadam se da će posle par meseci i jedan i drugi sudija da se, sigurno, nađu na listi za izbor, da li u Četvrtom ili Petom opštinskom sudu, s obzirom da je Oliver Ivanović, koji štiti svog brata, već pretrčao DOS-u, pa će sigurno ubrzo spomenute sudije da prevede u redove DOS-a.
S obzirom da me Marković spomenuo, tačno je  da sam bio protiv izbora i ostao sam dosledan tome. Ali, čini mi se da  čitava priča gospodina Markovića ima jedan drugi tok, navodno da  opravda zašto će SSJ da glasa za smenu gospodina Maršićanina. Mislim da svi ti razlozi nisu dovoljno jaki i ubedljivi.
S druge strane, ako je možda Zoran Đinđić otvorio Svetsko prvenstvo u kik boksu, nije valjda to bio glavni i presudan razlog da se SSJ odluči na jedan ovakav potez, ili korak. Šta se krije ne znam, ali čini mi se da svi razlozi o kojima SSJ priča nisu ni dovoljno jaki ni ubedljivi da bi oni glasali za pomenutu odluku. Hvala.
Dame i gospodo, znam da se gospodinu Jovanoviću žuri, on bi da ovo ide što brže. Međutim, postoji jedno staro pravilo - polako gospodine Jovanoviću, imamo još vremena - imam pravo na svoju diskusiju. Mislim da nema smisla da me bilo ko sprečava. Iz tih razloga i iz tih pobuda, moram ovde sledeće da kažem - nije u redu, nije korektno da se jednom poslaniku uzima reč.
Zašto nije korektno? Nije korektno iz razloga što smo imali prilike da vidimo kako se bukvalno javno krade, da vidimo da poslanik koji je u Solunu glasa u ovoj skupštini, a poslanik koji je tu, nadomak, nema pravo da glasa.
Neka izađe gospodin Novaković da kaže da li je tog dana glasao ili nije glasao. Svi znamo da se desila izborna krađa, svi znamo da smo uhvatili lopova u samoj krađi, svi znamo da je gospodin Jovanović ovako drsko, odsečno, pred kamerama, javno i glasno rekao da je gospodin Novaković bio tu. To je budućnost Srbije, koja treba Srbiju da vodi - jasno, glasno, lažima do kraja.
Ima jedna stara srpska poslovica koja kaže: "Niko krupno ko Turčin ne laže." Čini mi se da vidim neke ovde koji više i krupnije od Turaka lažu. Ali, šta je ovde poenta čitave priče. Poenta čitave priče nije ni gospodin Maršićanin, nisam ni ja, problem je državni udar na ovu skupštinu. Gospodin Đinđić, uz pomoć svog portparola, junoša se smeje, uz pomoć dva svoja džipa želi da, faktički, onu istu vlast koju je uradio u Vladi, da napravi u ovoj skupštini. To je poenta čitave priče.
Poenta čitave priče je da se spreče izbori koji, svi znamo, treba da budu na proleće. Tu je suština u stvari. Mi smo ovde slušali suđenje ne gospodinu Maršićaninu, nego gospodinu Koštunici. Gospodin Jovanović, stekao sam utisak, tražio je ostavku predsednika SRJ. Toliko se junoša žestio, i ražestio, pa je toliko vikao, a ja sam mislio - bogami, moraće Voja da podnese ostavku, moraće, kako je žestoko krenuo. Mislim da je to u neku ruku i glavna poenta priče.
Da nije gospodina Koštunice, ne bi ti gospodine Jovanoviću bio ovde. Pod njegovim imenom si i postao poslanik. Bukvalno, pola nas iz DOS-a ne bi bilo ovde u ovoj skupštini, a to je svima nama jasno i znano. Šta je sada poenta čitave priče? Pravi se dogovor sa Crnom Gorom, treba da se raspišu izbori i treba da izvršimo udar da bismo prolongirali izbore za naredne tri godine. Tu je poenta priče; nije ni gospodin Maršićanin što je loše radio; niti su pak izbori na samom Kosovu. Priznajem javno i glasno - radio sam i bio sam protiv samih izbora na Kosovu.
(Predsedavajući: Gospodine Jakšiću, vreme.)
Ali, ne vidim da je gospodin Jovanović mnogo bio za Kosovo, a niti je pak Zoran Đinđić mnogo pozivao Srbe na Kosovu da izađu na izibore. Verujte mi da bi me, možda, stranka kaznila da nije čula napade gospodina Jovanovića na mene i automatski, iz cuga se predomislila. Čim me gospodin Jovanović napada, ljudi su shvatili da nema potrebe da me menjaju.
(Predsedavajući: Gospodine Jakšiću, vreme, govorite već minut duže.)
Poenta čitave priče je i to da Zoran Đinđić faktički sve drži u svojim rukama: fondove, Vladu, policiju, sudove. Šta je još ostalo? Još je ostalo da se ovde preuzme Skupština. To je poenta čitave priče. Iz tih razloga i iz tih pobuda, mislim da smo ovu raspravu usmerili pogrešno. To nije u redu i mislim da nema načina da se ovako odredi.
(Predsedavajući: Gospodine Jakšiću, vreme. Molim vas da završavate. Govorite gotovo dva minuta duže.)
Još na samom kraju da kažem, mi imamo priliku da vidimo kakva nam je budućnost. Da li smo mi promenili kriminal koji je do juče ili do sada bio? Da li ćemo sa džipovima.....
(Predsedavajući: Gospodine Jakšiću, govorite duže od pet minuta. Molim vas da završavate.)
...... iz vremena Marka Miloševića, čini mi se imaju samo jedno drugo ime u jednom drugom šefu poslaničke grupe. Da li je to ono zbog čega se DOS borio? Da li je to ono da čovek koji faktički nema ni dana radnog staža, da bukvalno .....
(Predsedavajući: Gospodine Jakšiću, dovodite me u situaciju da ....)
Zahvaljujem vam. Prijatno.
Na žalost, gospodine Kragoviću, tako je i bilo. Međutim, mi smo imali prilike da ovde slušamo krokodilske suze gospodina Jovanovića nad Kosovom, nad predizbornom kampanjom. Meni je žao, ne znam koliko je puta još nešto urađeno, sem onog cirkusa koji je DS priredila na onoj granici, tada im nisu dali da uđu  njihovi prijatelji. To je sve što gospodin Jovanović i uopšte DS misli i brine o Kosovu. Nažalost, čini mi se da sam u pravu. Sutradan posle izbora ubili su Desanku Milosavljević, pa onda svaki dan vrše prodor u severni deo Kosovske Mitrovice, izbacuju srpske lekare iz Gračanice. To je ta lepa predizborna kapmanja na koju nas je lepi Čeda pozvao.
Sa druge strane, ja nažalost nisam mog gospodara poslušao, za razliku od gospodina Jovanovića.
Kada se radi o moralnom pitanju, u okviru svih ovih naših stvari, računam da ima važnijih stvari od svega ovoga što se dešavalo u jednoj sobi, kabinetu ili nekom opštinskom odboru.
Ovde smo donosili razne važne odluke o tome da je Skupština i Vlada protiv uvođenja carina, a evo imamo ovde jedan papir gde stoji da je Dejan Popović, zamenik ministra finansija, za to da se carine postave duž administrativne linije. Čak imam ovde i naredbu ili uredbu gospodina Kušnera, koji kaže da to ne mora da bude duž administrativne linije.
Zato smatram, ako je već to moralno pitanje, ako treba oko toga da se izjasnimo, mislim da za ovu Srbiju i za ovaj narod ima puno važnijih stvari. Danas u Mitrovici 10.000 ljudi protestuje, ljudi su na carinama, a mi se faktički radimo ono što UNMIK kaže. Ne znam šta se izmenilo za mesec dana, pa smo prekršili odluku Skupštine i član Vlade je doneo drugačiju odluku.
Molim Ministarstvo finansija i samu Vladu Srbije da se jasno i glasno izjasne - da li su za uvođenje carine, dole prema Mitrovici, tj. prema Kosovu, ili nisu? Hvala.
Mislim da ništa nije sporno kada je u pitanju predsednik opštine Leposavić. Radi se o gospodinu Nenadu Radosavljeviću, vlasniku televizije čiji je finansijer UNMIK, koji reklamira, pre svega, prijem u kosovsku policiju, čiji je gost, na žalost, ministar ove naše policije, koji pokušava da se izvini Albancima za sve zločine što su, navodno, radili Srbi na Kosovu i Metohiji.
Zbog tih KPS policajaca desio se veliki protest građana u Leposaviću. Dvoje mladih ljudi je izgubilo život. Radi se pre svega o predsedniku opštine, koji je sa UNMIK-ovim policajcima razbijao blokade i barikade koje su zbog carine Srbi organizovali u severnom delu Kosova. Mislim da to ništa nije sporno. Mi smo prilikom posete gospodinu Đinđiću i gospodinu Batiću rekli da se radi o osobi koja ne igra za srpski tim, koja ne igra srpsku priču i tu smo dobili obećanje da taj čovek više neće biti na čelu te srpske opštine. Kažem, nije sporno što on to sve radi, nije sporno što je on vlasnik televizije, nije sporno što on hoće da se izvini Albancima, ali je sporno što to radi kao službenik Vlade Srbije, tj. države Srbije. Hvala.
Dame i gospodo, poštovani predsedniče, nemam nameru da pričam o onome šta je bilo unazad deset godina, niti želim da pričam o ustavnom okviru, koji je doneo gospodin Hekerup. Mislim da su te stvari jasne. U čitavoj priči čini mi se da nećemo da odemo daleko. Mislim da je sada važnije šta treba da radimo i šta treba da činimo da izađemo iz ovog postojećeg stanja u  kome smo se našli.
Sigurno znate da Hekerupov plan nije dobar. Meni se čini da čak i određeni amandmani, koje smo mi davali, da su usvojeni i da su prihvaćeni, mislim da i to ne bi bilo dovoljno da Srbima dole garantuju ostanak i bezbednost. Čitav taj plan se svodi, otprilike, na želju za etničkim Kosovom, jednim zagrljajem između Srba i Šiptara koji žive dole, po principu da velika riba guta manju ribu. Čini mi se da taj novi ustav i ti pravni okviri, sigurno, da su čak i puno bolji, Srbima ne bi garantovali da mogu da ostanu dole.
Međutim, nama je sada puno važnije da vidimo situaciju koju dole imamo i šta dalje treba dole raditi. Mi, pre svega, moramo da pođemo od činjenice da je UNMIK, NATO pakt, da su svi oni uleteli u jedno kosovsko blato. Oni sada pokušavaju na svoj način da se izvuku iz svega ovoga, pokušavaju, dajući pravne okvire, da faktički dole konstituišu jednu vlast, normalno, po želji većine, vlast po meri Šiptara, i u okviru toga nama ostaje da se uklapamo u sve to.
UNMIK i KFOR Srbe na Kosovo da vrate ne mogu, ne zato što neće, ne zato što ne žele, nego zato što su nemoćni da tako nešto urade i odrade. UNMIK i KFOR ne mogu dole da spreče nasilje, ne zato što neće, možda i hoće, nego zato što ne mogu. Oni takođe ne mogu da ljudima obezbede ni slobodu kretanja, ne mogu. Jer, da bi sve to radili, oni moraju da uđu u sukob sa Šiptarima i iz tog sukoba sigurno da će da se dese i žrtve, što oni u svakom slučaju ne žele. To je najveći problem i tu je glavni problem.
Oni su svi, sa svoje strane, sada uvideli da smo mi u pravu, da smo mi žrtve. Međutim, mi od svega toga nemamo ništa. Mi smo doživeli egzodus, mi smo platili progonom toliko sveta, toliko naroda. Sa ove distance čak mogu da verujem da je i taj progon na neki način bio planiran, jer sigurno, što manje Srba dole na Kosovu, lakše se pravi jedna paradržava. Što je manje Srba, ima manje i onih koji će da se bune.
Iz tih razloga moramo da vidimo šta nam dole valja činiti. UNMIK vam pre svega daje onoliko vlasti i onoliko prava, koliko vi sami uzmete i otmete. Pogrešna je jedna teorija, da mi samo saradnjom sa međunarodnom zajednicom možemo dole sve da dobijemo.
Druga je priča iz Preševa, a druga je priča na Kosovu dole. Što se UNMIK-a tiče, mi možemo da dobijemo onoliko koliko smo politički snažni, jaki i organizovani. Ako to nismo, nema ništa od svega toga. Oni su u stanju, ako insistirate i tražite svoja prava, da vam sutradan ne daju pratnju da stignete do svoje matice. Otprilike, služe se svim mogućim sredstvima da bi mogli na neki način da ustroje jednu paradržavu.
Moramo da ojačamo i stabilizujemo dole srpsku zajednicu. Oni imaju želju da demontiraju srpsku državu na celokupnom prostoru. Oni su to uradili sa vojskom i policijom, a sada pokušavaju da razruše i ostale delove državnog sistema Srbije, koji je još dole prisutan. To je pre svega zdravstvo i školstvo.
Oni pokušavaju na sve moguće načine da naprave tzv. UNMIK-ov školski sistem. On ne postoji. Postoji samo šiptarski školski sistem. Oni pokušavaju da naprave kosovsko civilno društvo, a to je u stvari albansko civilno društvo. Nema tu ničega srpskog.
Iz tih razloga moramo, pre svega kao država, kao vlast, kao Vlada ovde, da pokušamo da te delove državnog sistema, koji je dole ostao, ojačamo. On mora da bude dole snažan i što se Srbi više vezuju za svoju maticu, za zdravstvo, za školstvo, za medije i za sve drugo, oni imaju više šanse da opstanu.
Međutim, moramo, pre svega iz domena Vlade, da dole pošaljemo jasnu i glasnu poruku - Srbi ne mogu da primaju novac i od UNMIK-a i od naše Vlade. Ako primaju novac od UNMIK-a, oni ne mogu da budu delovi Ministarstva prosvete ili zdravlja Srbije. Naš narod to zna da ceni.
Nejasan stav bilo kojeg ministarstva samo faktički izbacuje državu Srbiju sa ovih prostora. Zato, sva ministarstva moraju jasno i glasno da kažu da su ti ljudi i organi delovi ove države i ove matice.
S druge strane, imamo priliku da vidimo da se na Kosovu gradi jedan novi tzv. bezbedonosni sistem, imamo KPS policiju, to su tzv. kosovske policijske snage. To su snage koje su, pre svega, stvorene, napravljene, antisrpski nastrojene, i otprilike, neki njihovi delovi su učestvovali i u ratu u Preševu i Bujanovcu.
Ne smeju Srbi da učestvuju u ovim kosovskim policijskim snagama, naročito ne smeju da budu ohrabreni sa visokih mesta i od članova Vlade Srbije. Imamo primer, recimo na TV "Mir", to je, pre svega, UNMIK-ova televizija, gde ministar policije Srbije, faktički, priča o stanju na Kosovu, a u isto vreme dole, u levom uglu, stoji natpis da se svi Srbi jave u jednu drugu policiju, u jednu drugu oružanu formaciju.
Te dve stvari ne mogu da idu zajedno. Ako već želimo da se naša vojska i policija vrate dole, tu nema mesta za dve vojske i za dve policije. Ako to još radi ministar policije, mislim da to ne može da pomogne opstanku Srba dole na Kosovu. Takođe, moramo pre svega kao Vlada da u onim opštinama gde su predsednici opština odavno napustili prosotore Kosova i Metohije, a žele Srbiju, jasno i glasno uvedemo privremene mere i da u onim delovima i onim naseljima gde su ostali Srbi, da se oseti da je tu Srbin. Recimo, primera radi, ako su ljudi napustili i ako je predsednik opštine Obilić napustio Obilić i živi po Srbiji negde, zajedno sa državnom opštinskom strukturom, moramo da napravimo u prvom susednom naselju da postoji ta opština. Doduše, reducirana u tri - četiri naselja, ali mora da se tu oseti da je Srbija, tu mora da se oseti jedna državna infrastruktura naše države.
Mislim da su to ključne stvari koje mogu da pomognu Srbima da ostanu dole na Kosovu. Isti je slučaj i u drugim delovima, a kada je u pitanju i kultura, kada je u pitanju rad, kada je u pitanju socijalna politika. Mi moramo dole da budemo stalno prisutni. Mi smo negde više od 35 dana pravili blokade, proteste, bunili se iz poznatih razloga, da bismo sprečili odvajanje odnosno omeđavanje naše matice od države Srbije. Zato ne može naša Vlada, bilo koja, bilo Savezna bilo Republička, da odjedanput pravi dogovore sa UNMIK-om da postoji ta granična linija, da se na međi naplaćuju takse. Mislim da je to iluzija jedna, da je tu ceo bunt jednog naroda propao i otišao u prazno. Tako ne smemo da radimo. Mislim da to sigurno ne ide svima nama na ruku. Kada je u pitanju Kosovo, moramo da znamo koji nam je važeći koncept politike dole prisutan, da li ćemo da podržimo koncept koji recimo sprovode srpski predstavnici, ne iz Gračanice, nego iz Gračaničke grupe, a na čijem čelu je gospođa Rada Trajković. Da li ćemo da podržimo taj koncept ili ćemo da podržimo neki drugi?
Mislim da sama država mora da kaže jasno i glasno koji je koncept dobar. Ako je recimo naš iz severnog dela Kosova loš, onda ćemo mi da se povučemo i da pustimo da taj koncept drugi radi i da on bude prisutan. Ovako ispada, Srbi se svađaju, Srbi se glože, Srbi su podeljeni. Srbi uopšte nisu podeljeni. Uopšte nemam razloga da lično na primer bilo koga mrzim, ali moramo da imamo jednu zajedničku platformu oko koje ćemo da se okupimo i koju pre svega ova skupština mora da napravi. I još jedna stvar, neću dugo, čini mi se da je recimo pitanje kantonizacije jedno od glavnih pitanja dole, za koje moramo da se borimo, da je sprovodimo. Mislim da je to na neki način i demokratsko pitanje, a iz poznatih razloga, koliko dajemo prava i autonomije Albancima u odnosu na Srbiju, toliko smo dužni da damo i Srbima u odnosu na Albance. I ako nema centralizovane Srbije, ne može da bude ni centralizovano Kosovo.
Bez jasne platforme, bez jasnog cilja, čini mi se da ćemo ovako da nestanemo dole sa onih prostora. Zato stabilizacija Srba dole koji su ostali, uz jednu snažnu i žestoku pomoć srpske države, garantuje nam dole opstanak, a naročito zbog toga što mi Srbi, koji smo dole, imamo želju, imamo nameru da se politički borimo, da ovaj deo ne ode u tuđe ruke. Hvala. (Aplauz.)
Dame i gospodo, po onoj narodnoj da svako plače nad svojim grobom, želeo  sam da iskoristim prisustvo ministra Đelića, da otprilike dam jedan predlog, s obzirom na poreske zakone koji nam se ovde prezentiraju. Mogao sam i lično da kažem, ali računam da će za ovom govornicom imati sigurno više efekta. Naime, o čemu se radi? Obzirom na namete i na poreze koji se predviđaju ja hoću da dam predlog da se osnuje jedan poseban fond, a to je Fond za opstanak Srba dole na Kosovu i Metohiji. Od kojih sredstava i od kojih para, od kojih nameta i od kojih dažbina? Upravo, od onih silnih šlepera, od onih silnih materijala koji se svaki dan dole valja prema Kosovu. Mi dole koji živimo znamo da jednostavno ne možete da pređete i ne možete da dođete do Srbije, od silnih šlepera koji vas prate. Upravo oni koji proganjaju i koji proteruju Srbe, treba da odvajaju novac da ti Srbi ostanu dole na Kosovu i Metohiji. Čini mi se da je ona suma od 80 miliona dinara jako mala, ako imamo namere, ciljeve i planove, da uradimo nešto za Srbe dole, ako imamo namere da Srbe vratimo, ako želimo da vratimo sve fakultete koji dole postoje, ako želimo da omogućimo ljudima da dole opstanu. Ovo govorim iz razloga što je veliki broj Srba ostao bez posla, nemaju nikakva primanja, svoju zemlju ne mogu da obrađuju, a robu plaćaju dole po duplo većoj ceni u odnosu na Srbiju. Ako mislimo da te ljude ostavimo dole, oni neće sigurno ostati gladni i bez slobode. Sa druge strane, ne smemo da stavljamo granice dole između Kosova i Srbije, odmah dajemo prilike pripadnicima UNMIK administracije da postave granice sa druge strane Kosova. Mislim da je to loš način i da to moramo da izbegnemo, i da sigurno ima drugih načina na koji možemo da naplatimo porez od silnih šlepera, novopazarskih i crnogorskih registracija, koji se dole valjaju svaki dan. Još jednu stvar sam hteo da kažem, s obzirom da dole na Kosovu postoji još veliki broj poreskih inspektora, postoji broj ljudi koji rade u Upravi prihoda, finansijski policajci, koji samo žive dole, a ne rade ništa.
Mislim da bi oni morali da rade svoj deo posla, da očekujemo da naplata tih poreza i prihoda, bude maksimalna, ona neka bude simbolična, ali će to biti dokaz da oni pripadaju ovoj zemlji, da pripadaju Srbiji i faktički, skrenućemo pažnju strancima da ne mogu da vrše pritisak na Srbe, za naplatu od svojih poreza. Sigurno da niko ne može da plaća duple poreze. Kažem, bio bi to simboličan potez, bila bi to neka simbolična suma koja bi se skupljala, ali bi jasno pokazala da Srbi pripadaju dole ovoj državi. Čini mi se, da je želja svih nas da zadržimo što više srpskih institucija, da ne dozvolimo da nam stranci dole demontiraju ono što imamo. Hvala.
Kada smo već kod ove tačke, nisam mogao a da se ne javim, s obzirom da na delu naše države imamo jedan pravosudni sistem koji je drugačiji, to je pravosudni sistem koji je konstituisao, da kažemo, UNMIK, a u suštini to je jedno šiptarsko pravosuđe čiji je cilj pre svega da se nad delom preostalih Srba izvrši etničko čišćenje. Mislim da ova vlada, i mi sami moramo da imamo stav o tome kako ćemo da se odnosimo prema kom uljezu, da tako kažem, koji se konstituisao na našoj državnoj teritoriji. Moram da kažem da u Leposaviću još postoji sud koji još stoji, koji se doduše bavi samo građanskom parnicom. Međutim, oko svega toga moramo svi da imamo jasan stav kada je u pitanju sudstvo na Kosovu.
Imamo više od 40 Srba koji čame po zatvorima, a vidimo kako im se sudi. Čovek je osuđen na 15 godina zatvora navodno zbog genocida, mislim da je to prvi slučaj od Nirnberga da je jedan čovek osuđen zbog genocida. Vidimo da u tom sudstvu nema nijednog Srbina, ima više od 400 sudija i čini mi se da kao Vlada i kao ljudi moramo imati jasan stav prema jednoj takvoj jakoj državnoj funkciji koja se ugnezdila na teritoriji naše zemlje. Kada smo već kod tog pitanja, mislim da Vlada, a već ima tri meseca kako postoji, mora na prvoj narednoj sednici da stavi pitanje Kosova na dnevni red. Moramo da imamo svoj cilj, jasno i glasno da kažemo šta želimo i šta hoćemo dole. Jasno mi je da imamo 25 tačaka na dnevnom redu, da su sve jako važne i značajne, ali čini mi se da od Kosova nemamo važnijeg problema. Dole, doduše imamo Jugoslovenski komitet, ali on postoji samo na papiru. Glavne funkcije su pre svega u Vladi Srbije, ona je formirala neku komisiju koja još nije zaživela, a takođe postoji i Pokrajinsko izvršno veće koje nije rasformirano. Imamo jedno rastrojstvo oko svih funkcija, oko svih stvari i moramo jasno i glasno da kažemo šta želimo i šta hoćemo dole. Vlada mora da predloži da na narednoj sednici otvorimo pitanje Kosova u celoj važnosti. Hvala gospodo.
Dame i gospodo, poštovani predsedniče, po onoj narodnoj da svako kuka nad svojim grobom,  gledajući i čitajući ovaj budžet meni je zapalo u oko da kada je u pitanju Kosovo i Metohija za godinu dana predviđeno je samo negde 2,7 miliona maraka. Mislim da predstavnici Vlade moraju da se slože da je to jako malo. Naročito, imajući u vidu ako smo za samo tri opštine odredili negde oko 15 miliona maraka. Ne možemo samo jedan narod i to narod koji pati, narod koji trpi, da vežemo negde za jednu smešnu sumu od 2,7 miliona maraka. Ne možemo da očekujemo da tim parama gradimo, mislim na nova naselja, na naselja za povratnike, i ne možemo da očekujemo da od tih para gradimo za Srbe škole, da gradimo domove zdravlja, izuzev ako ne očekujemo da nam to neko drugi radi. Ne možemo tim parama da vratimo fakultete, ako nam je stalo da vratimo fakultete na Kosovu. Mislim da to nije red i da bi ovo trebalo i moralo da se uredi, izuzev ako možda Vlada ne očekuje da međunarodna zajednica vraća Srbe, da međunarodna zajednica za Srbe brine, da međunarodna zajednica Srbima pravi škole, da pravi bolnice, da nam vraća fakultete. Iz iskustva vidimo i znamo da to oni neće da rade, to neće da radi ni KFOR, neće da radi ni UNMIK, a to neće sigurno da radi ni Hašim Tači. Očekujem, nadam se da Vlada, da li će u hodu, da li će na neki drugi način rebalansom ovaj podatak ili ovaj pristup morati da ispravi. Mislim da nije logično, da nije korektno imati jedan pristup prema narodu, prema Srbima koji dole na Kosovu, ponavljam još jednom, pate. Izuzev, ako nismo, čini mi se, ovaj deo teritorije otpisali, izuzev ako ga nismo drugom prepustili. Čini mi se da će dole Srbi iz petnih žila upiru da što više srpske države dole zadrže. Oni su izloženi demontaži od strane svih mogućih činilaca dole, i od KFOR-a, i od UNMIK-a i od strane Šiptara. Čini mi se da ovakvim odnosom i ovakvim pristupom, uigrano dole za isti tim, ne navijamo za opstanak srpske države. Mislim da je jednostavno lako ubediti i pričati Srbima da treba da izađu na izbore bez ikakvih uslova, ali ja isto mislim da za Srbe koji dole žive, za onaj narod mora se drugačije i više raditi. Hvala. (Aplauz u sali.)