DEJAN RAJČIĆ

Nova Srbija

Rođen je 1966. godine u Nišu.

Po obrazovanju je diplomirani pravnik. U vreme kada je na čelu Grada Niša bio Smiljko Kostić, Rajčić je bio njegov zamenik.

Na izborima 2007. izabran je narodnog poslanika i podneo ostavku funkciju „zbog konflikta interesa“.

Narodni poslanik u sazivu 2012 - 2014. godine.

Bio je predsednik Nove Srbije u Nišu i poverenik stranke za Niš. Član je Izvršnog odbora Nove Srbije.
Poslednji put ažurirano: 17.02.2017, 10:17

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

Šesta sednica Drugog redovnog zasedanja, 12.12.2013.

Zahvaljujem. Javljam se po amandmanu.
Poštovani predsedavajući, poštovani gospodine ministre, tema pitanja železnice, izmeštanja, odnosno izgradnje zaobilaznice pruge u Nišu neće se sigurno rešiti ovogodišnjim budžetom. To je jedno pitanje koje već više od dve decenije egzistira u našem gradu, gde su nekada pre dvadesetak godina pravljeni prvi koraci koji se nažalost nisu realizovali tokom čitave dve decenije, a kalendarski gledano smo ušli čak i u treću. Ali, smatram da je potrebno da se za početak iskaže dobra volja.
Gospodine Krstiću, vi ste ovde večeras najviši predstavnik Vlade. Molim vas da tu dobru volju prenesete ostalim članovima Vlade i samom premijeru, prenevši mu, recimo, ove reči i ovu moju molbu i sledeći zahtev. Odluka o izgradnji, odnosno elektirifikaciji pruge na relaciji Železnička stanica Niš – Niška Banja – Prosek – Staničenje – Pirot i dalje Dimitrovgrad je zakucana, da tako žargonski kolokvijalno kažem, uredbom Vlade Republike Srbije donete negde, čini mi se, u oktobru 2009. godine. Mislim da uredba nosi broj 59, a to je uredba kojom je donet prostorni plan Republike Srbije za posebnu namenu Koridora 10 Republike Srbije, kojim su definisani pravci infrastrukture koja nije vezana samo za železnicu, već i za drumski i za optički saobraćaj i za gasifikaciju. Tom uredbom, zapravo izmenom te uredbe stvorile bi se zakonske pretpostavke da se ozbiljnije planiraju sredstva u narednim godinama, kako bi se ovo pitanje otvorilo, procesuiralo i u jednoj zakonitoj proceduri rešilo.
Kao što rekoh, znamo da se ne može sigurno pitanje izgradnje zaobilaznice rešiti u 2014. godini, ali za početak, ova Vlada može promeniti tu uredbu o izradi i usvajanju prostornog plana posebne namene Koridora 10, kako bi se omogućilo da se izgradnja obilaznice teretnog saobraćaja od stanice Crveni Krst preko Panteleja, idući trasom postojeće zaječarske pruge do nivoa Matejevca, a zatim izgradnjom potpuno nove deonice od Donjeg Matejevca do Proseka, to je neka relacija od nekih oko devet kilometara, stvorila mogućnost da se taj saobraćaj izvuče, teretni saobraćaj izvuče iz centra grada.
Mi znamo naravno, kao što rekoh ne može se sigurno pitanje izgradnje obilaznice rešiti u 2014. godini, ali za početak ova Vlada može promeniti tu Uredbu o izradi i usvajanju prostornog plana posebne namene Koridora 10 kako bi se omogućilo da izgradnja obilaznice teretnog saobraćaja od stanice Crveni krst preko Panteleja, idući trasom postojeće zaječarske pruge do nivoa Matejevca, a zatim izgradnjom potpuno nove deonice od Donjeg Matejevca do Proseka. To je relacija od nekih, mislim oko devet kilometara, stvorila mogućnost da se taj saobraćaj izvuče, teretni saobraćaj izvuče iz centra grada. Čudi me da gospodin Anđelković, moram ga spomenuti, možda će on replicirati, da pominje, neuporedivo je tražiti da se izgrade nadvožnjaci, podvožnjaci i sve.
Vi znate,gospodine Anđelkoviću kakvo je staro gradskog jezgro u Nišu, da su tamo ulice tog profila da se jedva odvija u ovom trenutku običan drumski saobraćaj, a kamo li da sada dižemo nadvožnjake. Nema prostora. Naprosto,to je neko zatečeno urbanističko rešenje iz 1878. pa na ovamo. Nemojte da sada pričamo o tome, neuporedivo je pričati o Novom Beogradu, o „Delta sitiju“ o pravcima prema Šimanovcima, odnosno zapadu itd. Ako želimo da nađemo rešenje, hajdemo da tražimo da budemo svi deo rešenja. Ako želimo da tražimo probleme da se nešto ne uradi, problema uvek možemo lako i elegantno naći.
Tačno je da su neka sredstva opredeljena 2010. godine, ali u to ne bi ulazio. Ovo je potrebno uraditi. Ovaj prvi korak na izmeni prostornog plana, kako bi država mogla da kroz jedno trogodišnje ili petogodišnje budžetsko strateško planiranje, da opredeli i tih, pa ne za državu prevelikih, dvadesetak ili pedesetak miliona dinara.
Postojećom trasom prema Generalnom urbanističkom planu grada Niša je predviđeno, usvojenom 2010. godine, na koju je saglasnost, između ostalog i dala, ne između ostalog, nego na kraju dala republička Vlada, odnosno resorno tadašnje ministarstvo, predviđeno je da se na toj postojećoj trasi izgradi tzv. „južni bulevar“ koji bi bio jedna od glavnih arterija drumskog saobraćaja kroz grad. To je jedan strateški dugoročni program.
Ne bih ulazio u tu analizu. Dakle, molim vas, nisu sada u pitanju finansije nego vam se obraćam kao najvišem predstavniku Vlade ove večeri ovde. Inicirajmo izmenu Prostornog plana posebne namene infrastrukturnog Koridora 10, u kome je sadržano i ovo rešenje o kome sam govorio. To je početak svih početaka. Zahvaljujem.

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 23.10.2013.

Zahvaljujem, predsedavajući.
Poštovani ministre, poštovane koleginice i kolege poslanici, već preko sat i po vremena razgovaramo o ovom dobrom amandmanu koji je podnela SPS, odnosno gospođa Suzana Spasojević i kolega Dejan Radenković. Mislim da je ovaj amandman zapravo pogodio celu suštinu i intenciju koja se želela postići ovim zakonom o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata. Ono što smo među sobom, svih ovih nedelja, razgovarali, pričali šta uraditi sa objektima koji su nastali posle 11. septembra 2009. godine, a danas je već 2013. godina, dakle ušli smo u petu kalendarsku godinu, nažalost, iz raznoraznih razloga izgrađeno je u tom periodu, te pune četiri godine, jako puno bespravnih objekata.
Razloge i uzroke trebalo bi tražiti na mestima gde se odlučuje o ispunjenosti uslova za izgradnju tih objekata, a to su najčešće bile lokalne samouprave. Zbog čega one nisu bile ažurne u izdavanju odobrenja za gradnju, odnosno građevinskih dozvola ili zbog čega inspekcijski organi u tim istim lokalnim samoupravama nisu ažurno primenjivali postojeća zakonska rešenja iz Zakona o planiranju i izgradnji i sankcionisali i sprečavali u startu bespravnu gradnju, to je drugo pitanje.
Ali, posle četiri pune godine, na kraju, mi imamo činjenicu da je u tom periodu izgrađeno sigurno više desetina hiljada objekata ili dograđeno ili nadgrađeno, nadzidano. Tako da, ovaj amandman u izvesnom smislu rešava brojna pitanje i dileme mnogih građana koji su nam se javljali - šta će biti sa nama koji smo posle 2009. godine gradili a za to vreme nisu uspeli da u prethodnom postupku, kroz redovnu proceduru dođu do građevinske dozvole.
Razlog zašto se građevinska dozvola nije mogla dobiti, između ostalog, leži i u činjenici da u mnogim lokalnim samoupravama urbanističko-planska dokumenta nisu ažurna, odnosno u mnogima čak i ne postoje u onom obimu i u onom broju, na onim prostorima na kojima su građani bili zainteresovani da grade svoje, uglavnom su najčešće u pitanju stambeni objekti.
Na kraju, pošto su se otvorila brojna pitanja - da li je ovo u skladu sa zakonom, odnosno u krajnjoj liniji i sa Ustavom? Iz svog iskustva mogu da vam kažem da najčešće ili vrlo često pravda i pravo ne idu ruku pod ruku, nažalost. Možda ovaj amandmanski predlog SPS nije baš po pravu, ali je sigurno pravedno da i ti ljudi dobiju šansu, kao i mnogi prethodni koji su dobili tokom prethodnih godina, da ne kažem i decenija, da svoje višedecenijske probleme, višegodišnje probleme uklope u zakonske okvire i da jednom i oni postanu građani prvog reda, odnosno da ne budu ni po kom osnovu diskriminisani.
Mislim da prihvatanjem ovog amandmana i nakon njegovog prihvatanja i nakon izglasavanja, odnosno donošenja, usvajanja novog Zakona o planiranju i izgradnji ili uređenju prostora i izgradnji, kako će se već zvati, od tog trenutka nadalje bi trebalo da se jednom za svagda proglasi nulta tolerancija na svaku vrstu i svaki vid divlje gradnje. Do tada, da li je moguće? Moguće je da se svim našim građanima, a u pitanju je, čuli smo kroz nekoliko prethodnih zakona, tokom ove godine 1.300.000 objekata, da se izađe u susret tim građanima i da se na neki način reše njihovi problemi koji su što voljno, što nevoljno stvoreni i oni objektivno postoje.
Da li je u skladu sa Ustavom ili ne? Mi ne bismo danas imali ovaj zakon, kao poseban zakon da Ustavni sud nije prethodna rešenja iz prethodnog Zakona o planiranju i izgradnji proglasio protivustavnim. Sve razloge zbog čega ih je Ustavni sud proglasio protivustavnim, ovaj zakon je otklonio.
Usvajanjem ovog zakona o legalizaciji mi uvodimo, na kraju stvaramo pretpostavke da se tih 1.300.000 objekata uvede u pravne okvire, da postanu pravno vidljivi i da se od tog trenutka pa nadalje definitivno, mada oni i do sada gradnja bez građevinske dozvole jeste bila krivično delo, ali da se od trenutka usvajanja ovog zakona i budućeg Zakona o planiranju i izgradnji, stvori nulta tolerancija na svaki vid divlje gradnje.
Na kraju, u tih 1.300.000 objekata sigurno se nalazi i veliki broj radnika koji su čitav svoj radni vek izdvajali preko nekadašnjih SIZ-ova za izgradnju po jedan ili 2% za solidarnu stambenu gradnju, a koji nikada nisu dobili nikakav stan, niti priliku da dobiju stan, već su na ovaj način, između ostalog, morali da rešavaju stambeno pitanje za sebe i svoju porodicu.
Pozvao bih sve poslanike pojedinačno, da prema svojoj savesti, u danu za glasanje, kada budemo odlučivali o ovom amandmanu, dakle, amandmanu na član 5. koji su podneli Dejan Radenković i Suzana Spasojević, da glasamo i prihvatimo i usvojimo taj amandman i nakon toga stvorimo preduslove da se ispravi, odnosno otkloni jedan veliki problem za sve objekte koji su izgrađeni u ove četiri godine, jer u suprotnom, opet bi ostao jedan vakuum gde bi se veliki deo objekata i dalje smatrao nelegalnim i divljim i na kraju ne bi bilo rešeno u potpunosti pitanje legalizacije svih objekata, što bi, između ostalog, trebalo da bude intencija celog Zakona o legalizaciji. Zahvaljujem.

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja, 01.10.2013.

Poštovani predsedavajući, poštovani gospodine ministre, koleginice i kolege poslanici, pred nama se nalazi kao prva tačka ovog Prvog zasedanja u jesenjem delu rada Narodne skupštine Srbije upravo jedan graditeljski zakon. Mislim da je to dobra simbolika s kojom otvaramo redovno jesenje zasedanje Narodne skupštine.
Tema koja se nalazi pred nama je tema koja unazad već nekoliko decenija muči građane Srbije. Prvi pokušaj rešavanja pitanja nelegalne gradnje datiraju još od pre skoro dve decenije. U međuvremenu se kroz nekoliko pokušaja i nekoliko zakona pokušalo da se ova oblast definiše, sistemski uredi i učini održivom, kako bi se sprečila i zaustavila dalja divlja gradnja, nelegalna gradnja, gradnja objekata bez potrebne dokumentacije definisane zakonom iz oblasti građevinarstva i izgradnje. S druge strane, koliko se u tome uspelo vidimo i nakon dve decenije da smo, čini mi se, sada posle dve decenije na pragu da po prvi put dobijemo jedan konkretan, održiv sistemski zakon koji će u budućnosti dati odgovore i rešenja na sve neuralgične situacije kroz koje su građani prolazili tokom prethodnih decenija i na izvestan način bili prisiljeni da grade objekte bez prethodne dokumentacije.
Samo kratko da napomenem šta mogu biti uzroci dosadašnje divlje gradnje, koja je očito bila vrlo prisutna u Republici Srbiji. Na prvom mestu su problemi vezani za neažurnost rada lokalnih uprava, koje su bile nadležne za donošenje urbanističkih planskih akata, kako bi se omogućili i stvorili preduslovi za dobijanje građevinske dozvole.
S druge strane, činjenica je da su postojale i evidentne situacije da su i tamo gde su možda postojali urbanističko-planski akti, dakle preduslovi za dobijanje građevinske dozvole, sami investitori bežali od pribavljanja istih, dakle svesno ulazili u problem građenja bez odobrenja za gradnju i na taj način su direktno štetili celoj društvenoj zajednici i državi, u krajnjoj liniji.
Ovaj zakon tretira, kako smo još pre nekoliko meseci usvajajući Zakon o upisu prava svojine na bespravno izgrađenim objektima imali prilike da čujemo, postoji negde oko 1.300.000 što stambenih, što stambeno-poslovnih, što poslovnih objekata, ili drugih vrsta objekata iz oblasti niskogradnje. Kako smo i sami čuli malopre u diskusiji ministra i država sama je često puta gradila bez izdate građevinske dozvole i to ne male objekte. To su bili kapitalni objekti, to su bile hidrocentrale, to su bili autoputevi. Ja dobro znam da su pojedine hidrocentrale i veliki kapitalni objekti dobili građevinsku dozvolu, čini mi se negde 2005, 2006. ili 2007. godine, u tom naknadnom postupku, opet u periodu kada je gospodin Ilić bio takođe tada isto ministar za oblast građevinarstva.
Usvajanjem ovog zakona, a kasnije ću malo da konkretizujem neke delove tog zakona, da se osvrnem na njih, šta dobija uopšte država Srbija? Pretpostavlja se, kako su neki ekonomisti izračunali, da u nelegalno izgrađenim objektima leži neevidentirano, neuknjiženo i nelegalizovano nekih pet do šest milijardi evra. Kroz ovaj zakon, legalizacijom tih istih objekata, naprosto diže se ekonomski i kreditni potencijal ove zemlje za taj isti novčani iznos. Mi u Novoj Srbiji smatramo da je ovaj zakon u pravom smislu jedan razvojni zakon koji će omogućiti da se njegovim usvajanjem pokrenu privredne, odnosno investicione aktivnosti. Pokrenuće se čitav mehanizam i niz pratećih privrednih grana, delatnosti, koje će biti u funkciji građevinarstva.
Na kraju, pošto se ovaj zakon odnosi i najviše se njemu raduju građani, a to su onih oko milion građana, 1.300.000 koji su gradili svoje objekte bez odobrenja za gradnju. Ti građani, koja je to struktura? U najvećem delu to su radnici koji su tokom čitavog svog radnog veka uplaćivali doprinose za solidarnu stambenu gradnju i to su radili nekih 30, 40 godina koliko su radili, a nikada nisu dobili nikakav stan od tadašnjeg Fonda solidarnosti, odnosno solidarne stambene gradnje kako se to tada zvalo, preko SIZ-ova kako je bilo organizovano i još manje su kasnije s početka 90-ih godina, u vreme otkupa tih stanova bili u prilici da ih otkupe. Naravno, nisu mogli da ih otkupe, kao što je to uradila jedna druga brojka, jedna druga grupacija ljudi. Sećamo se da su pojedini stanovi u tom periodu otkupljivani i za maltene neka dva boksa cigareta reda veličine novca.
Usvajanjem ovog zakona mi smatramo u Novoj Srbiji da se konačno stavljaju u istu ravan i stvaraju preduslovi za jedan novi početak, jednakosti svih građana i da se od časa usvajanja ovog zakona više neće, niti može, niti sme tolerisati divlja gradnja koja se očito sve vreme tokom prethodnih decenija odvijala pred našim očima, a kada kažem našim, najviše mislim na odgovorne organe, inspekcijske organe koji su pri lokalnim samoupravama jer, podsetimo se, to je preneta nadležnost lokalnim samoupravama. Inspekcijski organi su sve vreme bili nemi i slepi pred onim što se pred njihovim očima dešavalo, a da ne kažem da je to sve predstavljalo i jedan vrlo značajan izvor korupcije u to vreme, jer su se lokalni moćnici, štiteći takve vrste investitora koji su gradili objekte za dalju prodaju, direktno stavljali u neke tokove koji su definitivno sa one strane zakona i koji se mogu tretirati i nekim drugim krivičnim zakonima, osim samo krivičnog dela koje proističe iz gradnje bez izdate građevinske dozvole.
Mi imamo, i nije redak slučaj, da su čak komisije za izdavanje upotrebne dozvole, dakle za tehnički prijem objekata i izdavanje upotrebne dozvole, izdavale rešenja o odobrenju, odnosno upotrebnoj dozvoli pojedinih stambenih objekata koji nisu imali nikakve priključke na infrastrukturu. Ni na vodu, ni na kanalizaciju, još manje na elitro napajanje. Ko je onda najviše tu trpeo? Naravno, trpeli su kupci, prevareni građani koji su kupujući stan u zgradi za koju je izdata upotrebna dozvola, nakon useljenja ustanovili da su zapravo kupili samo gole zidove, bez osnovnih i elementarnih preduslova za život u tim stanovima, ili u toj zgradi u celini.
Dame i gospodo, kratko da se osvrnem na odredbe ovog zakona. Pored ovoga što smo svi imali prilike da pročitamo u Predlogu zakona koji nam je dostavljen, ne bih se na to osvrtao, ali moram da napomenem da pošto se u dosadašnjim diskusijama čulo više negativnih komentara, da ne kažem kritika na visinu naknade itd, moram reći da je ovim zakonom sa ovog zakonskog nivoa samo su određeni kriterijumi na osnovu kojih se može obračunati naknada za uređenje gradskog građevinskog zemljišta. Visina cene koštanja te naknade se utvrđuje merilima za utvrđivanje vrednosti naknade koju određuje svaka lokalna samouprava posebno sama za sebe i ona nikako ne može biti predmet kritike ovog zakona, već se sva takva kritička razmišljanja moraju adresirati na adrese naših lokalnih predsednika, predsednika lokalnih samouprava i gradonačelnike, one kojima je to u nadležnosti da određuju cenu koštanja ove stvari.
Sa druge strane, znamo svi i to se čulo više puta u toku dosadašnje diskusije da je ovaj zakon kao poseban zakon izdvojen iz dosadašnjeg Zakona o planiranju i izgradnji nalogom, odnosno odlukom Ustavnog suda RS, koja je stupila na pravno dejstvo i pravnu snagu početkom juna ove godine. Ovaj zakon mora da na poseban način pokrije pitanje ove vrste objekata, ovih 1.300.000 objekata, uvažavajući sve argumente iznete u stavu Ustavnog suda RS. U odnosu na prethodna rešenja iz Zakona o planiranju i izgradnji koja su bila predmet razmatranja Ustavnog suda uvažavajući sve to što je Ustavni sud rekao, ovde u ovom zakonskom predlogu su se stekli uslovi formulisani kroz sve ove članove, a napomenuo bih da je počev od člana 13, koji definiše koja vrsta dokumentacije je potrebna za postupak legalizacije, ono je identična onoj vrsti dokumentacije koja se prikuplja za dobijanje građevinske dozvole u redovnom postupku, i tu je samo napravljena klasifikacija u odnosu na vrste objekata koji su veličine bruto građevinske površine do 300 kvadrata i preko 300 kvadrata. Za ove veće je potrebnija malo složenija dokumentacija, kao što je Nivemanski plan, katastarsko-topografski plan. Sve to nije ništa komplikovano i nepoznato i našim projektantima i našim organima uprave koji se bave izdavanjem građevinskih dozvola. Investitori će tu vrlo lako da se snađu.
Posebnim pravilnikom ili pravilnicima, koje donosi ministar, bi se definisala vrsta i sadržaj projektno-tehničke dokumentacije koja je potrebna da se izradi za objekat koji predstavlja predmet legalizacije, odnosno dobijanja građevinske dozvole u postupku legalizacije.
Već sam rekao ko je nadležan za visinu naknade, dakle, još jednom da građani znaju, to je pitanje lokalnih vlasti, lokalne skupštine i lokalnih izvršnih organa vlasti, koji će visinu naknade odrediti. U tom smislu, pozivam sve odbornike svih lokalnih samouprava da prema objektima koji predstavljaju predmet legalizacije, odnosno dobijanje građevinske dozvole kroz postupak legalizacije, imaju malo drugačiji stav i odnos prilikom određivanja merila za visinu naknade, a što i sam zakon ovde ostavlja mogućnost kroz svoje odredbe da se visina naknade može definitivno umanjiti za nivo ulaganja koje su građani tokom postupka gradnje imali, kao investicije, u pripremanju lokacije. Dakle, u dovođenju i komunalne infrastrukture do svojih lokacija, odnosno do svojih placeva.
Ovim zakonom je definisana obaveza da se svim objektima koji se nalaze u postupku legalizacije, a da se podsetimo, to su svi oni objekti koji su izgrađeni do 11. septembra 2009. godine, a čiji su zahtevi predati do 10. marta 2010. godine, mogu izdati privremeni priključci na infrastrukturu sve do okončanja postupka legalizacije. Nakon donošenja opštinskog pravosnažnog rešenja, odnosno gradskog organa uprave koji odlučuje da li je moguće ili ne legalizovati predmetni objekat, priključak na infrastrukturu ostaje, a nakon donošenja rešenja, ukoliko je ono negativno, i odbacuje mogućnost legalizacije takvog objekta, onda organ uprave obaveštava preduzeće koje je izdalo priključak na infrastrukturu da taj objekat nije moguće legalizovati i nakon toga se taj priključak takvom objektu definitivno mora ukinuti.
Da podsetim, objekti koji predstavljaju predmet ovih legalizacija, mada svaki za sebe predstavlja jednu posebnu priču, jer svaki objekat je jedna posebna životna storija svake porodice koja je gradila svoj objekat, ali jedna zajednička crta koja se sigurno u većinskoj meri provlači kroz ovaj skup od 1.300.000 objekata govori nam da su te objekte, opet napominjem, radili i gradili ljudi, porodice koje su bile prinuđene da rešavaju svoja porodična stambena pitanja i koja služe samo za svrhu svog ličnog, porodičnog stanovanja.
Ti ljudi, te porodice, ti naši građani će kroz ovaj zakon imati definitivno koristi i benefit. Nikako ne stoji primedba izneta u malopređašnjoj diskusiji, u prepodnevnom radu, da građani koji su ranije dobili građevinsku dozvolu, da li kroz redovni postupak ili kroz postupak legalizacije koji je važio do 6. juna ove godine, kada je prestao da važi i stupio na snagu mišljenje Ustavnog suda, nalaze u neravnopravnom položaju u odnosu na ove koji sada započinju postupak legalizacije, odnosno dužni su da ga okončaju po sadašnjem zakonu, za sve koji nisu do 6. juna to učinili. Cela ova priča o toj nejednakosti ne stoji. Ona je posledica odluke Ustavnog suda i nikako nije produkt ničijeg ličnog hira ili želje da se nekome zakomplikuje život, već je naprosto Ustavni sud rekao da ono što je ranije rađeno izazivalo je pravnu, odnosno ustavnu nejednakost građana u ovoj državi pred organima ove države.
Samo poštujući Odluku Ustavnog suda, a obavezni smo svi da je poštujemo, kako kao građani i fizička lica, tako i državne institucije, mi danas imamo ovaj predlog zakona o legalizaciji pred sobom koji će pak zajedno u sadejstvu sa onim ranije donetim u martu mesecu, opet ponavljam, Zakonom o upisu prava svojine na dobitima izgrađenim bez građevinske dozvole, sigurno rešiti višedecenijsku noćnu moru koju su mnoge porodice imale, jer do sada nisu mogle da se nigde definišu i deklarišu kao vlasnici i imaoci svojinskih, odnosno vlasničkih prava nad tim objektima. Te porodice su decenijama živele podređeno, kao građani drugog reda, jer kao što reče, čini mi se, kolega Petar Petrović, u formalno-pravnom smislu njihovi objekti, čim ih nema evidentiranih u listu nepokretnosti, odnosno u katastru nepokretnosti Republičkog geodetskog zavoda, nisu postojali, a mi znamo da nam život govori drugo.
Sada je došlo vreme da se život i pravo usaglase i da, od ovog časa pa nadalje, idu zajedno ruku pod ruku u interesu svih građana, a ne da to stalno bude u nekoj koliziji. Opet kažem, građani žive decenijama pod stresom i u utisku jedne neravnopravnosti, nesigurnosti šta će se desiti sutra i sigurnosti za svoju porodicu i budućnost svoje porodice.
Pozvao bih sve poslaničke grupe da podrže ovaj zakon. Ovaj zakon je ponajmanje u domenu nekih političkih, da ne kažem politikantskih, odnosa i relacija. Mislim, ako želimo dobro građanima ove zemlje, da ovaj zakon to za početak pruža, da tih nekih milion građana reši svoje osnovno ljudsko pravo, a to je pravo na imovinu i zaštitu svoje imovine i Nova Srbija će svakako zdušno podržati ovaj predlog. Još jednom kažem, pozivam i sve ostale poslaničke grupe da učine isto. Zahvaljujem.