Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/6911">Milorad Buha</a>

Govori

Zamolio bih vas samo da mi kažete koliko imam još vremena? Imam dovoljno? Ipak sam u godinama. Hvala, predsedavajući. (Predsedavajući: Imate još 15 minuta.) Hvala.
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, pred nama je jedan od, kako reče predlagač zakona, vrlo bitnih zakona koji će doneti određeni pomak u oblasti finansija.
Stav SRS, moram odmah akceptirati, ovaj zakon je jedan od zakona u nizu zakonskih projekata koji samo nominalno ukazuje na određene probleme, ali ih ne rešava. Zašto ih ne rešava? Zato što po svom konceptu, finansijska odgovornost koja je apriori uneta u odredbe ovog zakona, ne pripada u Zakon o budžetskom sistemu. Finansijska odgovornost je daleko šira i obuhvata daleko veći sklop finansijskog sistema nego što je to budžetski sistem.
Ova materija je morala biti obuhvaćena onako kako je to rešeno u drugim zakonodavstvima. Imamo uporedno pravo vrlo dobro. U EU su to posebni zakoni. Nemačka je čak išla na izmene svog ustava da bi ugradila određena sistemska rešenja kojima se ograničava i centralna država i lokalna samouprava i određeni drugi vidovi trošenja javnih sredstava.
Vi ste udrobili sve to u ovaj zakon i dobićemo ono što inače imamo u finansijskom sistemu.
Imamo deficit, imamo finansijsku nedisciplinu, imamo finansijsku neodgovornost, a pomalo i neozbiljnost državnih organa, jer ne čine ništa da sagledaju stvarno stanje, predlože adekvatne mere i vrše striktnu primenu zakonskih propisa koji su vrlo restriktivni, koji su vrlo rigidni, koji su vrlo strogi.
Ali, nemamo državne institucije, nemamo državne organe i nemamo adekvatnu politiku rada inspekcija, a posebno budžetske inspekcije, poreske policije, poreske uprave koja na pravi i adekvatan način vrši kontrolu i nadzor rada finansijskih subjekata.
EU već godinama ukazuje da ova država nema adekvatne mere održivosti finansijskog sistema. Da li smo mi ovim zakonom, odnosno da li ste vi kao predlagač ovog zakona učinili jedan iskorak u smislu stvaranja zakonskih uslova i zakonskih mera za održivost finansijskog sistema?
Da li vam je najveći problem ograničenje koje ste vi ovde definisali vezano za deficit budžeta i vezano za deficit države? Da li ste na adekvatan način rešili pitanje zaduživanja države? Ni u kom slučaju to nije rešeno. Najveći problem ove države je finansijska nedisciplina.
Prošle godine, kada smo usvajali Zakon o budžetskom sistemu, rekli ste da je to najsavremeniji, da je to najmoderniji, da je to zakon koji će razrešiti sve probleme u ovoj oblasti, a vidimo nakon godinu dana imamo novi, iduće godine ćemo ponovo raspravljati o novom zakonu o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu itd.
Znači, predlagač zakona umesto da ide na striktnu primenu svih zakonskih propisa koje imamo, koje je usvojila ova skupština, koji su doneti, on ide u jedno rigidno definisanje određenog pojma, a to jeste sada moderno u Evropi, ali samo zbog problema koje oni imaju u Evropi.
Evropa ima deficit tri do četiri puta više, sve države u Evropi imaju tri do četiri puta veći deficit nego što ima ova država. Dalje, njihov dug, njihov javni dug je, čuli smo od kolege Mirovića, 100% u odnosu na BDP, to je slučaj u Italiji, to je slučaj u Belgiji. Imamo država koje su negde u nivou od 80%, pa čak i Francuska, čak i Nemačka itd. Gledajte, to njih ne zabrinjava. Zašto? Zato što imaju finansijsku disciplinu, zato što imaju izvore prihoda.
Kakvi su naši izvori prihoda? Vi, gospođo Dragutinović, jako dobro znate da mi u poslednje četiri godine gotovo imamo identične prihode u budžetu, od negde 580 do 650 milijardi dinara, to je vrlo mala razlika. Kategoriji poreza pripada 92-93%, a ono malo su ostali prihodi, odnosno primanja budžeta i oni su kao takvi minorni, mi ih ne povećavamo.
Država ne čini ništa, odnosno vi ne činite kao vlast ništa da povećavate, da rasteretite poreski sistem, da rasteretite poreske obveznike u smislu smanjenja poreskih davanja i poreskih obaveza.
Rashodi iz godine u godinu su sve veći i veći. Mi od 2006. godine, kada smo imali deficit budžeta od 13 milijardi, danas razgovaramo, prošle godine je negde u nivou preko 100 milijardi, ove godine će biti, daj bože da završi na 120, samo centralna država. O čemu mi onda govorimo? O 2006. godini, sa 13, sada na negde preko 100? To je deset puta, to nije 10%, to je deset puta povećanje budžetskog deficita.
Šta je vlast učinila da sagleda stvarno stanje? Prva obaveza Vlade i Ministarstva finansija, je l' vi bežite od toga, morali ste sagledati tri vrlo bitna segmenta – prvo, prihode, rashode i na koji način uravnotežiti prihode i rashode, dalje, na koji način povećati izvoz, povećati zaposlenost, povećati razne druge elemente koji su bitni elementi BDP i kako smanjiti javnu potrošnju, kako smanjiti nelikvidnost privrede, kako smanjiti nelikvidnost društva. Bez toga vi, kao ministar finansija, ne možete napraviti ništa, dok ne napravite pravu analizu sa realnim pokazateljima i sa merama kako je prevaziđena.
Ovo je smešno. Ograničićete dve kategorije, a znate i sami da nam frizirate ovde BDP, da mi ovde kao narodni poslanici, pet sam godina ovde, šesta godina, nikada nisam mogao dobiti kao narodni poslanik, a niko ni od vas nije mogao dobiti sve elemente BDP. Kada analiziramo podatke Zavoda za statistiku, Narodne banke, Vlade, onda su to različiti podaci.
Konkretno, Ministarstvo trgovine kaže da je učešće trgovine 11%. Narodna banka kaže da je to između 12 i 15%. Zavod za statistiku kaže da je to oko 10,22%. Šta je tu tačno? Zašto se to razlikuje? Ako pođemo od toga da se to razlikuje, znači neko tu frizira ili neko radi metodologiju koja nije ujednačena. Ko nam garantuje da vi sutra, ako vam zatreba, posebno zbog kontrolora koji se zove MMF, da vi sutra nećete isto tako frizirati taj BDP, da to uokvirimo u okvir 1% ili da to bude 42,7%, da ne bude 45%, ono što ste predvideli ovim zakonom.
Gospođo Dragutinović, dok ne napravite pravu analizu finansijskog sistema, da vidite sve probleme u tom finansijskom sistemu, i ne napravite mere, nećete imati odgovornu politiku. Vi u članu 27a, glava je 2a – Opšti fiskalni okvir, kažete – odgovornost, pa spominjete odgovornost Vlade, Vlada je odgovorna za sprovođenje fiskalne politike i upravljanje javnim finansijama i sredstvima Republike Srbije, u skladu sa principima, pravilima, procedurama utvrđenim ovim zakonom. Dok ne napravite ono što sam rekao, neće biti odgovorne Vlade, neće biti odgovornog Ministarstva finansija i ovaj narod neće znati gde se nalazi.
Ono što je bitno reći u okviru ovog zakona – da formirate jedan fiskalni institut koji je prepisano pravilo iz EU. Možda je to i dobro da kopiramo, da pratimo uporedno pravo i da na temelju toga podesimo, podešavamo naš finansijski sistem, ali je samo to možda.
Sada ću vam reći zašto to nije dobro u našem slučaju. Zato što formiranjem fiskalnog saveta vi pokazujete nemoć fiskalnog sistema, a posebno kontrolora fiskalnog sistema. Ako savet inaugurišete u telo koje će kontrolisati celokupan finansijski sistem, znači da ima problema u finansijskom sistemu koje ne možete vi kanalisati, ne možete kontrolisati, ne možete biti adekvatan nadzorni organ finansijskog sistema.
Znači da je naš finansijski sistem koncipiran na način da ne može, odnosno da mu određeni tokovi iskaču, da se ne mogu pratiti, da postoje neki lobiji koji rade ono što rade, a mi toga u praksi znamo da imamo i da pokušavamo na ovaj način da rešimo određene probleme.
Ovaj savet, koji bi trebalo da bude kontrolor celokupnog finansijskog sistema, fiskalnog sistema, trebalo bi da po konceptu zakonodavca bude organ koji će otkloniti sve nepravilnosti koje mi imamo u sistemu. Tri čoveka, pa će oni sve to da završe, sve manjkavosti, sve propuste, oni to kad sagledaju… nema ništa od toga.
Moramo realno sagledati kakav nam je finansijski sistem. O finansijskom sistemu posebno ću vam citirati poziciju banaka i bankarskog sistema. Banke su prepuštene same sebi da rade ono što one hoće. Kapital koji nema kontrolu, on se pretvara u svoju suprotnost.
U pravom smislu, banke su postale nosioci kriminala, špekulativnog odnosa prema tom kapitalu i postale su institucije koje otimaju, koje lome, koje kidaju itd. To je tek početak. Mi ovoga trenutka imamo plasirano negde oko 15 milijardi evra sredstava, što građanima, što preduzetnicima, što pravnim licima i u ovoj nelikvidnosti, nesolventnosti celokupnog privrednog sistema dovodimo u poziciju banke da smo im otvorili finansijsko tržište, one same rukovode itd.
Za sada nemamo plenidbe procentualno onoliko koliko imamo na zapadu, ali ćemo imati daleko više. Narodna banka, koja bi trebalo da bude kontrolor, da vrši nadzor nad bankarskim sistemom, ona je to propuštala. Zašto? Zato što su bankarski krugovi, a posebno zato što su guverneri i ljudi iz Narodne banke i dovodili te banke lobistički se uključujući u uključivanje pojedinih bankarskih sistema i dovođenje u Republiku Srbiju, tako da imamo jako loš sistem.
S obzirom na vreme, ne mogu mnogo više da elaboriram probleme u bankarstvu.
Zaustaviću se na još jednoj oblasti koju vi ne kontrolišete. Privatizacijom su pojedinci dobili mogućnost da preko privatizovanih preduzeća uđu u određene delatnosti, da ih zloupotrebe i mi danas imamo jedan procenat koji sam nedavno pročitao, da od 1.800 preduzeća koja sada nisu obuhvaćena raskidom ugovora, da imamo jednu trećinu onih koji su ušli u stečaj ili će ući u stečaj. Zašto u stečaj?
Da li je iko od Vlade ili od nadzornih ministarstava analizirao ovaj slučaj i preduzeo određene mere? Zbog toga što preko tih preduzeća prvo zloupotrebimo imovinu, zloupotrebimo kapital, zloupotrebimo zalihe, zadužimo ta preduzeća i onda ih fino oteramo u stečaj. Sve ono što je aktivno i što je zdrav kapital i zdrave zalihe, sve oteramo u stečaj.
Na taj način se oslobodimo najvećeg balasta, a najveći balast su radnici, posle toga radimo šta hoćemo i iz stečaja izlazimo, kroz ovaj zakon imamo rekonstrukciju i na taj način možemo da od jednog zdravog tkiva dobijemo jedno mrtvo tkivo, izlazimo iz stečaja potpuno zdravi i oslobođeni dugova i radnika i ulazimo u novo poslovanje.
Dakle, jedna trećina takvih, završavam, samo još jedna rečenica, da se vratim na zakon, ovaj zakon rešava samo jedan promil od onoga što imamo u finansijskom sistemu. Napravite analizu i izađite pred narodne poslanike sa jasnom pozicijom finansijskog sistema, sa svim problemima i merama za sanaciju. To od vas traži Evropska unija jasno i decidirano iz godine u godinu, evo i 2006. godine jasno vam se ukazuje da morate doneti mere održivosti finansijskog sistema.
Mi ni jednu meru za sanaciju finansijskog sistema do dana današnjeg nismo imali.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, nastaviću ovde gde je kolega Stevanović stao, vezano za javnu svojinu i svojinu lokalne samouprave.
Naime, u ovom parlamentu već godinama slušamo vapaje vlasti o tome kako će izvršiti decentralizaciju, regionalizaciju i na taj način omogućiti određene prihode lokalnoj samoupravi ili drugim zajednicama kroz određenu imovinu koja se trenutno nalazi u vlasništvu države.
Međutim, od 2000. godine mi nemamo adekvatan sistemski zakon koji bi regulisao sistem imovine, i države, i pokrajine, i lokalne samouprave i javno-komunalnog sistema. Usmeriću svoju diskusiju upravo na lokalnu samoupravu i neophodnost ozbiljnog pristupa ovome problemu u smislu obezbeđenja određenih normativno-pravnih uslova za sticanje imovine, korišćenje imovine od strane lokalne samouprave, a time i kroz naplatu određenih prihoda od imovine lokalna samouprava će moći ostvariti daleko veće programske aktivnosti nego što trenutno ima.
Šta je zadatak vlasti, ono što niste učinili do danas? Pod hitno regulisati imovinu jednim generalnim zakonom, koji obećavate već desetak godina. Ako je to akutno, evo, sad ću vam reći, nisam čitao vaše programe stranaka, ali sam ubeđen da je u svakom programu svake stranke koja je na vlasti među prvim prioritetnim zadacima te stranke decentralizacija, regionalizacija i mogućnost pretvaranja državne svojine u neke druge oblike svojine, mislim na prenošenje dela zajedničke imovine i svojine na Pokrajinu i na lokalnu samoupravu.
Druga stvar, koja je vrlo bitna i mora se napomenuti, to je da mi ovoga trenutka nemao adekvatan zakon, jer Zakon o privatizaciji nije regulisao privatizaciju javnog sektora, javno-komunalnog sektora. Mi u praksi imamo situacije da se državna imovina otuđuje, prelazi u privatnu svojinu u javno-komunalnom sistemu. Znam nekoliko preduzeća koja su izvršila prodaju dela ili prenošenje određenog dela imovine, koja je državna imovina, u privatnu svojinu u komunalnom sistemu.
Znači, ovaj vlast koja to obećava deset godina nije učinila, niti izmene i dopune zakona o svojini, niti adekvatan generalni zakon o svojini, niti je donela zakon o privatizaciji javno-komunalnog sistema.
Onda u praksi imamo činjenice da javno-komunalna preduzeća, u nemogućnosti da obezbede određena sredstva i određene uslove za obavljanje pojedinih delatnosti, to ustupaju, te delatnosti ustupaju privatnim preduzećima, koji te poslove preuzimaju i vrše naplatu.
S druge strane, ta preduzeća ustupaju deo svojine, prenose taj deo svojine bez prodaje, bez naknade itd. Imamo jedno šarenilo. Aktuelna vlast je kriva za takvo stanje.
Govorite stalno o tome, a samo treba jedan mali napor. Gospođo Dragutinović, to je nadležnosti i vašeg ministarstva, vi morate, ako iskreno želite da radite ovaj posao, onda da što pre formirate radnu grupu, ona je verovatno i formirana na nivou Ministarstva, ali interresorski verovatno ćete imati mnogo problema sa drugim ministarstvima i posebno će to biti izraženo na nivou Vlade koju ćete imovinu ubaciti u lokalnu samoupravu, koju u pokrajinu itd. Ali, što pre tim bolje. Bolje nek se tu vode sukobi, ali će se naći neko rešenje.
Sada imamo šarenilo u praksi, imamo štetu u praksi i mnogobrojne zloupotrebe od strane lokalne samouprave, a ne mora da bude tako.
Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja i Vlada formirale su jednu resorsku komisiju za izradu zakona o privatizaciji javnog komunalnog sistema, koja radi već više od godinu dana, a postoji jedan nacrt o privatizaciji komunalnog sistema. Međutim, nemamo dovoljno sagledanu problematiku u ovoj oblasti. Predloženi nacrt je neadekvatan. Sigurno će imati mnogo problema u praksi, ali je problem što se čeka.
Privatizaciju provodimo 20 godina i još je nismo doveli do kraja. To je najsporija i najlošija privatizacija. To je model bez modela.
Gospođo Dragutinović, problemi koje ima lokalna samouprava danas proizilaze iz toga što vaše ministarstvo, evo za dve godine, nije ovde ništa napravilo, pratim vaše sajtove i nijednom niste na svome sajtu izneli ijedan problem o tome. Niste učinili napor da formirate komisiju, da stvorite preduslove, zajedno sa opštinama, da napravite jedan nacrt koji će proći javnu raspravu, koji će doći ovde u parlament i Skupština će ga u svakom slučaju usvojiti.
Trpi društvo, trpi ta imovina koja se obezvređuje, koja se devastira i uništava, a trpi lokalna samouprava na čijoj teritoriji se nalaze nekretnine ili pokretne stvari, koje mogu biti u upotrebi, koje se mogu unovčiti, koje mogu dati prihod, prinos i taj prihod i prinos će se uneti u lokalne budžete i koristiće se u namene za šta se finansira lokalna samouprava.
Ovim amandmanom SRS predlaže da se jedan poseban vid stečaja koji se zove reorganizacija, a to je poseban oblik stečaja u kome privredni subjekti iz kome ulaze u život, a izlazeći iz kome i stvarajući preduslove za novi život tom privrednom subjektu treba puno vazduha, puno energije da živi, pa između ostalog obaveza je državnih organa da pomognu takvom subjektu.
S obzirom da mi znamo da u praksi godišnje iz stečaja kroz reorganizaciju izađe nekoliko desetina, čini mi se da je u 2009. godini 30 i nešto, prošle godine 38 reorganizacija smo imali, znači, radi se o malom broju reorganizacija ovog vida izlaska iz stečaja i zadatak republičkih organa bio bi da pomognu, posebno Republike Srbije, da mu se kroz odlaganje poreskih obaveza omogući da istrpi sav taj teret koji ima u tržišnim uslovima privređivanja, pa smo pomerili taj rok odlaganja sa 60 na 120 dana.
Nažalost, niste udovoljili ovom našem amandmanu. Nijedan amandman nije prihvaćen. Mi smo navikli na to, ali pokušavamo ne samo kroz normativno-pravnu dogradnju određenih rešenja, nego i kroz ekonomsko-finansijske pozicije da pomognemo privrednim subjektima jer žive u vrlo otežanim uslovima.
Ono što je bitno naglasiti, to je da aktuelna Vlada koja je došla nešto pre dve godine, obećala je, a gospođo Dragutinović vi ste bili jedan od ministara u toj Vladi, i sada ste, sveobuhvatnu poresku reformu. Dve godine su prošle, a mi nismo dobili nijedan reformski zakon iz ove oblasti. Obećali ste izmenu sistema oporezivanja i prelazak na progresivno oporezivanje. Obećavali ste smanjenje izdvajanja za zaposlene. Obećavali ste određene korekcije u PDV itd.
To su samo gola obećanja, mi objektivno do sada ništa u ovom domu nismo razmotrili iz te oblasti. To je tragično jer imamo ogromne probleme u oblasti privrede. Naša privreda je prezadužena.
Spominjao sam ovde prošli put i ponovo ću još jednom apelovati na vaše ministarstvo i Vladu da izvrši korekciju u oblasti PDV-a, posebno kod onih privrednih subjekata koji uvoze, koji moraju prilikom uvoza repromaterijala plaćati carinu, plaćati PDV na onaj deo vrednosti koji se utvrdi od strane poreskog organa.
Pored toga, prilikom proizvodnje, prilikom realizacije naplate određenih svojih prodatih proizvoda, samim fakturisanjem robe ili usluge privredni subjekt plaća PDV. Znači, imali smo jednu naplatu, drugi put ponovo država uzima PDV.
Pored toga, privredni subjekt uvek mora da izmire svi materijalni i nematerijalni troškovi, sve obaveze koje proizilaze iz drugih zakonskih propisa i tu dolazi do raskoraka. Taj raskorak je problematičan sa aspekta poslovanja privrednog subjekta zato što on mora to premostiti kroz određena zaduživanja.
Zaduživanja kod poslovnih banaka su ogromna. Kamate su ogromne i to stvara kod privrednog subjekta nemogućnost da on normalno posluje i da ostvari dobitak. To je anomalija od uvođenja PDV-a.
Privredni subjekti, privredna komora, svi vam se obraćaju. Vi ste državu zaštitili. Privredni subjekt ima da plati, ako ne plati, onda su vrlo stroge kazne – od 800.000 dinara pa naviše, i za odgovornu osobu u tome privrednom subjektu ili privredniku.
Država je zaštićena. Država dobija svoj prihod. Kako će biti to na tržišnoj utakmici, na koji način će se snaći privredni subjekt? On je ostavljen sam da se bori sa svim alama ovoga sveta. Otvorili smo tržište, smanjili smo carine, izgradili ovakav zakonski sistem u kome te jednostavno država oguli ukoliko ne platiš sve ono što je ona propisala zakonskim propisima i onda danas imamo oko 60.000 blokiranih preduzeća. Samo ove godine je u stečaj otišlo 8.000 itd. Radi se o stvarno tako teškoj poziciji naše privrede da se iz nesvesti morate osvestiti, jer ovo privreda ne može više da trpi.
Iduću godinu ćemo dočekati sa daleko većom nezaposlenošću, daleko većim brojem privrednih subjekata koji će biti u blokadi i imaćemo blokadu celokupnog poreskog sistema. Zašto? Zato što privredni subjekti koji su blokirani ne mogu izmirivati svoje obaveze.
Sada ću vam izneti neke podatke, a vi to jako dobro znate. Poreska uprava je blokirala, ovoga trenutka ima oko 58.000 ne samo privrednih nego i drugih subjekata, ukupna zbirna stopa svih blokiranih obaveza tih subjekata je bila krajem godine oko 250 ili 260 milijarde. Do danas je to preko 300 milijardi. To je blokirano.
Kako da država aktivira tih 300 milijardi? Nikako. Ko razmišlja o tome – hajde da vidimo da im odložimo određeno davanje, da ih ponovo oživimo, da ih reorganizujemo, da im omogućimo da žive, rade, privređuju i isplaćuju zarade, poreze i doprinose i da pomognemo državi?
Imate apele Privredne komore, i regionalnih privrednih komora, i Republičke privredne komore, i Unije poslodavaca i sindikata itd, a vi o tome ćutite. Ne možete više ćutati. Privreda to ne dozvoljava. Privreda više ne može to da trpi.
Ministarstvo ne može da iz svega ovoga izađe i da kaže mi gledamo sebe, a vi ostali – snađite se. To ne može tako. Gledajte, ceo svet je izašao sa određenim programima mera. U Americi su uložili u banke, u Engleskoj su uložili itd. Ulaže se u privredu. Kupuju se akcije, ono što je bilo nezamislivo pre 20 i 30 godina. Danas celokupan sistem je promenjen. Promenimo i mi jednom razmišljanje o našoj privredi, o uslovima privređivanja, o problemima koje ima ta privreda jer ćemo izgubiti.
Predsednik Republike je pre mesec dana rekao na jednom sastanku da imamo mnogo neprimereno bogatih. To treba da bude alarm za Vladu, za Ministarstvo finansija i za Poresku upravu. Međutim, vi predsednika ne slušate.
Ako je on konstatovao to što je izgovorio, verovatno je istina. Ako nije istina, onda treba da izađete i da kažete – ne, naši podaci, dokumenti i činjenice govore da nemamo nepristojno bogatih, svi su pristojno bogati odnosno svi su svoj kapital stekli na zakonit način i nisu to situacije u kojima treba preduzimati zakonske mere.
Međutim, ako smem da tumačim, a tako je i celokupna javnost protumačila, da je više dogorelo i predsedniku Republike i on je morao izgovoriti tu rečenicu, to treba da zapali sve državne službe i da kažu sada nešto moramo preduzeti.
Prvi ko treba da stupi u akciju je Ministarstvo finansija, Poreska uprava i celokupna inspekcijska struktura države. Šta ste vi sada tu napravili? Ništa. Kao i kod mnogih drugih izjava viših državnih činovnika, nižih državnih činovnika itd. Ali, ne možete gurati dugo ovaj sistem. To jednostavno pada. To se ruši. Zaduživanje na ovaj način, kao što se sad čini, nema izlaza.
Nadalje, svi se borite za pomoć izvozu itd. Sad ću vam pročitati izvozne rezultate za 2009. godinu, gde se mi to nalazimo. Srbija je u toku 2009. godine na izvozu robe u vrednosti od devet milijardi dolara, gledajte, naš komšija, Bugarska 16 milijardi, Hrvatska 37 milijardi, Slovačka 45 milijardi, Češka 106 milijardi itd. Sada da vidimo gde se nalazimo po izvozu po glavi stanovnika: Srbija 1.100 dolara, Makedonija 1.500, čak i Makedonija, Bugarska 2.100, Hrvatska 8.300 itd., do Slovenije 11.500.
Gledajte, pukim političkim ne pragmatskim rečnikom govoreći, zalažemo se za, zalažemo se itd. Iza svega toga mora stajati aktivnost države da obezbedi sredstva, finansije i preduslove administrativne, neadministrativne i sve druge preduslove za pomoć izvoznoj privredi. Takvih aktivnosti nema. Postoji jedna asocijacija, jedna agencija koja pomaže izvoznike, ali su sredstva te agencije tako mala da od nje nećemo imati koristi.
Gospođo Dragutinović, zadatak vašeg ministarstva je sveobuhvatna poreska reforma što pre, progresivno oporezivanje, morate smanjiti poreze i doprinose na zarade, PDV ne smete dirati, jer je to atak na postojeće uslove privređivanja privrede i to će biti atak na džep svakog građanina Republike Srbije.
Niti građani imaju mogućnosti da plaćaju više nego što plaćaju danas, niti privreda može istrpeti taj teret, jer će morati ugraditi u svoj proizvod dva, tri ili pet posto koliko ćete povećati PDV. Doći će do kolapsa. Upozoravali smo i ranije i sad upozoravamo, a na vama je da radite ono što treba da radite.
Upravo ovo što je rekao kolega Škrbić nastaviću, a to je da problemi u poreskoj upravi su akutni, oni se odnose i na motivisanje radnika, jer su zarade tih radnika vrlo male.
Srednja stručna sprema dvadesetak hiljada, visoka stručna sprema oko trideset, viša oko trideset i pet itd. Zbog toga smo izgubili visoku, kvalitetnu i stručnu radnu snagu koja je otišla u neke druge institucije, ostali oni koji su morali ostati, koji nemaju motiv da rade, nemaju motiv da izlaze i da rade one poslove za koje imaju rešenje i zbog kojih dobijaju zarade ovakve kakve jesu.
Poreska uprava u svom izveštaju za 2009. godinu kaže da je neposrednom kontrolom utvrđeno da na crnom tržištu ima jako mnogo robe, ima jako mnogo usluga i poreska utaja koju su oni utvrdili neposrednom kontrolom se kreće nešto preko 42 milijarde dinara. Ako uzmemo ovu cifru i uporedimo sa podacima o naplati po prekršajnim kaznama koje su izrečene, onda vidimo da je samo delić od toga što je utvrđeno poreskom utajom na kraju i naplaćeno.
Znamo da je naš poreski sistem složen, znamo da je naš poreski sistem birokratiziran, mnogo je administriranja, mnogo je nemogućnosti da inspektori na licu mjesta utvrde prekršaj i da ga kao takvog evidentiraju u zapisniku, i da se to onda kasnije u sudskom postupku i naplati, i što se tiče robe koja se zatekla nezakonito na mestima gde to nije dozvoljeno, i sistema novčanih kazni koje su do sada bile jako male.
Ovo jesu novčane kazne koje su znatno veće, mislim da ovog trenutka neće se moći naplatiti ovo. Mislim da ćemo dobiti na crnom tržištu daleko više roba i usluga nego što je trenutno.
Ono što aktuelna vlast ne želi da vidi, ono što sakriva, ono što je evidentno, to je da je crno tržište iz godine u godinu sve veće. Učešće u bruto društvenom proizvodu je od 2008. godine, kada je bilo negde 12%, danas poraslo na oko 30%. Desetak milijardi se očekuje roba i usluga, proizvoda na crnom tržištu, što predstavlja 30% bruto društvenog proizvoda i to je alarmantno stanje, ako to uporedimo sa EU, gde je 5 do 6% roba i usluga na crnim tržištima. Za visoko razvijene zemlje ovaj postotak od 5 do 6% je alarmantan, za nas 30% nije alarmantno.
Moguće da je ovaj zakon usledio baš zbog toga da se obračunamo sa tim ljudima koji se bave ovim, ali sigurno ti ljudi nemaju sredstava da plate ove novčane iznose i sigurno neće država imati velike koristi od toga.
Prema podacima poreske uprave u 2009. godini podneto je 15.144 prekršajne prijave i 1.992 krivične prijave za počinioce prekršaja iz raznih oblasti od strane poreske inspekcije.
Sreća bi bila da ovaj poreski postupak završi što pre, da se to naplati, da to uđe u kasu i da na taj način poboljšamo dostatnost nedostajućih poreza i doprinosa u budžetu, da smanjimo ovaj deficit koji imamo u budžetu.
Ako stoji činjenica da mi na crnom tržištu imamo roba i usluga u vrednosti 30% BDP, ako bi po nekoj prosečnoj stopi, ne ni po 18, ni po 8%, nego po 13% to umnožili, tačno pokrivamo deficit budžeta.
Evo, gospođo Dragutinović, vi kao ministar finansija, kao i dobar teoretičar i dobar praktičar, imate mogućnost da kroz korekcije, sveobuhvatnu poresku reformu, da kroz smanjenje, kroz stvaranje uslova da te ljude koji danas trguju na crnom tržištu uvedete u fabričku halu da rade, da ih uvedemo u normalne trgovinske tokove i da normalno plaćaju svoje poreze i doprinose.
Mora da vas zabrine ovaj podatak da mi na crnom tržištu imamo toliko roba koje su bez poreza. Nažalost, ima tu jako mnogo roba prehrambenog karaktera, gde su zdravstveni i higijenski uslovi vrlo strogi i te robe se prodaju po raznim pijacama, po raznim trgovima, ulicama itd. To se sakriva. To je razlog da se zabrinete. Te proizvode koriste naša deca, stari i nemoćni i često dolazi do raznih negativnih pojava. To je sve rezultat nepreduzimanja mera.
Ono što je stav SRS, ova vlada ako želi da kaže da je socijalno odgovorna vlada, onda mora uravnotežiti obaveze, jer ne može u našem sistemu gde su…
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, pre tri meseca dobili ste informaciju od guvernera Narodne banke Srbije da podnosi ostavku iz ličnih razloga. U obrazloženju ove ostavke reče da nije bilo političkih pritisaka.
Međutim, već sledećeg dana i sledećih dana, bili smo svedoci kroz medije, kada je davao izjave guverner je rekao da je bilo mnogo političkih pritisaka, i čak je išao u određivanje svih onih političara koji su vršili pritiske.
Sada nemam vremena da elaboriram ko je sve učestvovao u vršenju političkih pritisaka, ali je bitno naglasiti da je politički pritisaka bilo. Ako je politički pritisaka bilo, onda ne stoji izjava guvernera da tu ostavku podnosi iz ličnih razloga. Neki drugi razlozi su u pitanju. Znači, guverner nije bio iskren kada je podnosio ostavku.
Prevashodno su bili bitni politički i drugi pritisci na guvernera, Savet Narodne banke, Monetarni odbor i sve druge institucije Narodne banke. Njemu je bilo mesto danas ovde da da obrazloženje ''ličnih razloga'' i političkih pritisaka koji su bili prisutni u ovih šest godina njegovog stolovanja na mestu guvernera Narodne banke.
Nadalje, uobičajeno je u praksi u savremenom svetu, pa i kod nas, da se za tako odgovornu funkciju pripremi i adekvatan program. Ako je to uobičajeno, da predsednik saveta mesne zajednice podnosi određeni program za rad u savetu mesne zajednice, predsednik udruženja golubara da podnese neki program, tim pre je bila obaveza guvernera koji dolazi, koji će biti izabran od većine, da sačini program, da ga mi ovde saslušamo i da ga kao takvog ocenimo i ocenimo u svetlu svega onoga što on predlaže.
Nažalost, mi danas nemamo ni program, nemamo ni guvernera, uz vrlo lošu praksu da mi u ovoj Narodnoj skupštini do sada, koliko znam pet-šest godina sam u ovom parlamentu, nismo razmotrili nijedan izveštaj o radu Narodne banke Srbije. To jasno ukazuje da Narodna banka živi kao posebna biljka, koju zalivaju pojedini političari i koji imaju od nje koristi.
Šta je bitno u ovoj oblasti? Bitno je da smo posle 2000. godine, a posebno posle gašenja četiri velike banke, izgubili mnogo. Izgubili smo cvet bankarstva, izgubili smo prave bankarske stručnjake, koji su zajedno sa one četiri velike banke i sa gašenjem drugih banaka nestali iz rada u bankarskom sektoru.
Kako nestali? Došle su nove banke gde su u pravilu, to smo svedoci svaki dan, kada odemo u banku onda vidimo ko tamo radi, radnici starosti do 30-ak godina, neiskusni, mladi, ali dobro edukovani za onaj segment posla koji oni obavljaju. Starih kvalitetnih kadrova, koji su bili nosioci bankarskog sistema više u bankama nema. To je ovaj novi bankarski sistem koji smo mi dobili posle 2002. godine, posle teranja u stečaj gotovo svih državnih banaka koje su poslovale u bankarskom sistemu Republike Srbije.
Danas imamo 34 banke koje deluju i rade, i zanimljivo je da malo kažemo nešto o rezultatima njihovog rada. Dvadeset banaka je poslovalo sa dobiti i 14 banaka sa gubitkom. Dobit ovih banaka je bila, koje su poslovale sa dobiti, 30 milijardi dinara, a gubitak ovih 14 banaka je oko 13 milijardi dinara.
Kad govorimo o poslovnom rezultatu, moramo napraviti paralelu sa položajem privrede i položajem građana. Kad govorimo o položaju privrede, posebno SRS već godinama ukazuje na ogromne probleme u poslovanju privrede i ogromne probleme u poslovanju sa bankama.
Zašto je to bitno? Nema prave privrede bez dobrih banaka. Šta smo mi napravili? Napravili smo zdrave banke, vrlo dohodovne banke, banke koje posluju sa velikom dobiti i imamo privredu koja grca, koja se davi. Imamo ogroman broj blokiranih preduzeća, imamo ogroman broj preduzeća koja smo oterali u stečaj. Tako da imamo zdrave banke i bolesnu decu. To je rezultat rada vlade, a i Narodne banke.
Kada pratimo razvoj bankarskog sistema, evo ja ću tu sa nekoliko podataka ukazati na osnovne karakteristike razvoja ovog bankarstva posle 2002. godine. I onda vidimo aktive banaka su rasle u rasponu od 25 do 40 posto, tako je rastao i kapital, gotovo tako je rasla i dobit bankarskog sistema, a deca koja treba da uživaju u koristi od bankarskog sistema grcaju u problemima, i građani i privreda.
Evo da vidimo, šta se dešava sa aktivom banaka. Godine 2006. 1.169 milijardi dinara, 2007. godine 1.564 milijarde dinara, 2008. godine 1.777, 2009. godine 2.160 i evo u trećem mesecu 2010. godine 2.237 milijardi dinara je aktiva bankarskog sistema.
E sada, da imamo takve pokazatelje u oblasti privrede dobro bi bilo da napravimo paralelu i da vidimo koliko propada privredni sistem Republike Srbije, a korist izvlače banke.
Kod kapitala je slična situacija. Recimo, 2006. godine kapital bankarskog sektora je bio 216 milijardi dinara, a 2010. godine u prvom mesecu je 470 milijardi dinara. Nešto sam rekao oko dobiti banaka, evo samo još 2006. godine dobit banaka je bila 200 miliona evra, 2009. godine takođe 200 miliona evra, zbog ovih problema koje su imale banke u naplati itd., zbog toga što se deo te dobiti sakriva i prebacuje u određene druge tokove.
Šta je tu bitno još naglasiti kod bankarskog sistema? Ogromna visina kamata i marži koje se naplaćuju u bankarskim poslovima. Srbija spada u red država koje imaju najviše kamate. Kažu ekonomski i bankarski stručnjaci da je Moldavija prva, mi smo drugi po veličini kamata. Ovako osiromašeno stanovništvo, ovako osiromašena privreda plaća tako visoke kamate, to je krajnje neprihvatljivo.
Šta čini Narodna banka i Vlada da ovaj odnos menja, da ovu činjenicu izmeni i da se kamatne stope koje plaćaju građani i privreda iznivelišu bar na 50% onog što je u zapadnoj Evropi. Mi znamo kolike su tamo kamate. Reći ću vam jedan podatak, nije prvi put da to govorim ovde, ali mora da posluži kao činjenica o tome da ni Vlada, ni Narodna banka ne čine ništa da ove utvrđene činjenice, ove negativne pojave što se tiče marži i visine kamatnih stopa menja, prilagodi i da ih koriguje.
Premijer ove države je krajem prošle godine učestvovao na jednom forumu o svetskoj ekonomskoj krizi u UN i tamo je upotrebio ovu rečenicu koju ću sad izgovoriti – marže koje strane banke, odnosno pojedine banke sa stranim akcionarima naplaćuju u Republici Srbiji su šest do sedam puta veće nego što su u matičnim državama.
Tu rečenicu je upotrebio u UN, ali nije upotrebio ovde u ovom parlamentu. Nije upotrebio u aktivnoj politici ove Vlade. Ako je to stvarno problem, a on jeste, onda je zadatak premijera, zadatak predsednika Vlade, zadatak ministra finansija i NBS da učine sve da te marže svedu bar na dva puta više nego što je to u matičnim zemljama, ne šest do sedam puta.
Banke su zaključile ugovore i preuzele devizna sredstva od naših građana u iznosu od 6,5 milijardi evra. Kolike su kamate, pasivne kamate to se zove u bankarskom sistemu koje građani dobijaju od banaka? Negde oko 6%, neke banke više, ali to je negde oko 6%. Pošto banke prodaju devize privredi, građanima i trećim licima? Bar dva puta više od toga, pa i tri puta. Lagano je onda poslovati i lagano je onda imati dobit.
Slična je situacija, to vidimo svaki dan, kod prodaje deviza koje banke kupuju na deviznom tržištu u organizaciji NBS. Kada pogledate kursne liste, onda ćete videti da je neki srednji kurs po kojima bi NBS trebala da prodaje devize. Mi to ne znamo. Mi ne znamo po kom kursu NBS prodaje devize onima koji kupuju.
Ko kupuje? Kupuju banke i kupuju uvoznici. To su naše pretpostavke, ali taj podatak je tajna. Ne sme da bude tajna. Radi se o državnim sredstvima i svaki građanin Srbije i svaki građanin ovoga sveta bi morao da zna ko kupuje te devize.
Vi ste to sakrili. To ste namerno sakrili. To je katastrofalna greška ove Vlade, ali zna se zbog čega je to napravljeno. Zbog tajkuna i svih onih koji učestvuju u tom dilu.
Znači, kada banka kupi tu devizu, evo danas je kurs negde oko 105 za evro, blizu 105, to je srednji kurs, to može svaki građanin danas da proveri na kursnim listama banaka, banke te devize prodaju po 107,5 do 108, pa čak i preko 108 dinara.
Lagano je tu opet biti pametan. Znači, banke imaju na gomili dinare, kupe devize i prodaju te devize sa razlikom od oko tri dinara. Sad uzmite da banka jedna danas kupi 10 miliona evra, pa puta tri, to je 30 miliona. Kupi 100 miliona, to je 300 miliona itd. Evo kako se banke bogate. Evo kako akcionari imaju ozbiljne dividende.
Zbog vremena vrlo kratko. Ovde se mora što pre pojaviti guverner da donese program, da jasno kaže koja je perspektiva bankarskog sistema, koji su zadaci guvernera u nastupajućem periodu, kako prevazići sve ovo što muči prevashodno u oblasti privrede, prevashodno u oblasti finansiranja, u oblasti razvoja itd. Bez toga imaćemo ponovo ovakvu situaciju: ogroman deficit, ogromne gubitke i sve akutne probleme koji muče i građane i privredu.
U ime SRS podneo sam amandman na član 8, ali pre nego što kažem nešto, moram da pročitam Predlog zakona. Naime, u članu 8. predlagač predlaže sledeće: "Trgovci su dužni da na odgovarajući način i u skladu sa svojim mogućnostima obezbede uslove za održavanje stabilnosti i snabdevenosti tržišta, naročito u pogledu robe i usluga od egzistencijalnog značaja za stanovništvo".
Sa aspekta SRS procenili smo da bi trebalo korigovati ovaj član odnosno ovo načelo, načelo stabilnosti i snabdevenosti tržišta, pa smo predložili da se brišu reči "i u skladu sa svojim mogućnostima" sa adekvatnim obrazloženjem.
Neću sada obrazloženje da čitam, s obzirom da je amandman usvojen, ali o ovome načelu moramo malo šire da se osvrnemo i sva načela koja ste predvideli u ovom predlogu zakona smatramo listom lepih želja, ona su uopštena, ona su nedorečena, ona su vrlo uska, ona su bez sankcije, nemaju pravnu suštinu, nemaju pravnu dubinu i kao takva neće biti u funkciji.
Da se zadržim na članu 8, na formulaciji koju ste naveli ovde. Kaže – da se obezbede uslovi za održavanje stabilnosti i snabdevenosti tržišta. Kog tržišta? Šta znači stvaranje uslova? Koji su to uslovi? Šta znači stabilnost tržišta? Da li na nacionalnom nivou? Da li na regionalnom? Da li na gradskom? Da li u lokalnoj samoupravi itd?
Ovakve formulacije su bile zanimljive u periodu socijalizma, kada smo imali ovakva načela i kada su ona bila oživotvorena. Na koji način? U operativnom i u organizacionom smislu imali smo društvena trgovačka preduzeća koja su imala svoje organizacione jedinice u svakom selu, čak i u malo većim mesnim zajednicama po nekoliko objekata.
Vodilo se računa da u svakom od tih objekata bude dovoljan broj proizvoda koji će zadovoljiti najelementarnije potrebe stanovništva, građana. Da li to danas možemo usloviti trgovcu? Ne možemo. Ovde to niste ni predvideli. Jer da ste mislili ozbiljnije ulaziti u ovo načelo, onda je trebalo propisati i uslove trgovcu koje mora zadovoljiti, dalje, jasno mu definisati koji su to proizvodi, obim tih proizvoda, čak i cene. Međutim, to niste učinili. Znači da je ovo prepisano, ovo nije dovoljno osmišljeno.
Načelo je, kao takvo, mrtvo slovo na papiru. Da ste ozbiljno mislili napraviti nešto od tog načela, vi biste predvideli sankciju. Gospodine, misli se na trgovca, nisi zadovoljio uslove koje smo ti propisali, nisi snabdeo svoje trgovine, svoje prodajne objekte svim neophodnim proizvodima koje smo mi propisali, koji predstavljaju egzistencijalni minimum, prema tome, odgovaraš po članu tome i tome i kažnjavaš se novčanom kaznom tom i tom, na temelju prijave koju je podneo nadležni inspektor. Svega toga ovde nemamo.
Ovo je prazna normativno-pravna formulacija koja nema smisla i razmišljajući o tome da li da je brišemo skroz, ona ima svoju pravnu suštinu, materijalnu suštinu i trgovinsku suštinu, onda smo se opredelili da ipak idemo na inoviranje ovog člana sa ovom formulacijom, sa brisanjem, itd, da dobije neku suštinu, ali opet je to mrtvo slovo na papiru.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, pre nego što pređem na obrazloženje ovog amandmana, moramo reći osnovne stvari vezane za član 40. Radi se o deklaraciji kao trgovačkoj ispravi. U članu 40. u četiri stava se govori o svim elementima koji su neophodni da se nalaze u deklaraciji.
Neke stvari su ovde navedene kao alternativne, a druge su krajnje neophodne, imperativno određene i one moraju stajati u deklaraciji.
Problematičan je sa aspekta SRS, a to sam izrazio u ovom amandmanu, stav 5. ovog člana 40. i zatražili smo njegovo brisanje. Sada ću pročitati odredbe stava 5. člana 40. Kaže – kao zemlja porekla u smislu stava 1. ovog člana može se navesti EU u skladu sa pravilima o poreklu robe. Zašto je problematičan ovaj stav? Zbog toga što zemlja porekla ne može biti EU. EU nije država u klasičnom smislu, nema sve prerogative države, ni u pravnom, ni u političkom, ni u geografskom smislu.
Zašto je još problematičan ovaj stav? Zbog toga što je tako napisan da je ostavljena alternativa, alternativno određeno, kaže - može se navesti. Da li se ova odredba odnosi na domaći proizvod, jer i na domaćem proizvodu postoje deklaracije i zemlja porekla i na proizvodima koji dolaze iz EU, ali i iz država van EU, na svakom evropskom proizvodu zemlja porekla je zemlja gde je proizvedeno? EU je jedan geografski pojam, tržišni pojam, ali ne može biti zemlja porekla. Zbog toga smo tražili brisanje.
U obrazloženju zašto odbijate ovaj amandman kažete sledeće – amandman se ne prihvata iz razloga što je suprotan konceptu Predloga zakona U pogledu označavanja porekla robe sa područja EU, suprotan koncept od Predloga zakona, u pogledu označavanja porekla robe sa područja EU. Nejasno obrazloženje, nepotpuno.
Ako u EU ne postoji ni jedan proizvod sa zemljom porekla, kako to da stoji u našim deklaracijama? Možda ste ovde želeli izaći u susret nestvarnim željama i ugradili, inkorporirali u odredbe Predloga zakona o trgovini ovakvu odredbu, ali i sve da smo mogli, zašto kažemo – alternativno može? U pravilu, zakon ide na imperativne odredbe, mora i ugrađuje se ako ima osnov. U ovom slučaju nema osnov. Hvala.
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, pred nama je sedam zakona. Ja ću govoriti o prvom zakonu – o zakonu o izmenama i dopunama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, ali su ovih šest zakona vezani, posebno ova tri zakona koja se odnose na ratifikaciju ugovora o zaduživanju, jer je upravo posledica neadekvatne poreske politike zaduživanje države. Da smo imali adekvatnu poresku politiku, da je ona izgrađena, mi danas ne bi verovatno imali ova zaduživanja, a posebno zaduživanje koje je prisutno u poslednjih godinu, godinu i po dana.
Kakva je poreska politika, neka nam posluži jedna izjava ministra finansija, Diane Dragutinović, koja je negde u januaru rekla: "Važeći poreski sistem u Srbiji je nepravedan jer štiti najbogatije. Želja nam je da promenimo poreski sistem, pa smo u tom pravcu predložili i napravili nacrt izmene i dopune Zakona o imovini." Nažalost, ovaj zakon, a i set drugih zakona iz poreskog sistema nije došao u skupštinsku raspravu. Verovatno će biti.
Ono što je osnovna karakteristika našeg poreskog sistema od 2000. godine jeste neadekvatna poreska politika, koja se zahteva, koja je neophodna. Ona mora biti regresivna, ona mora biti transparentna, ona mora biti otvorena, ona mora biti i jeftina, jeftina sa aspekta jeftinog ubiranja prihoda po osnovi poreza i mora promeniti strukturu fiskalne politike, jer mi danas po osnovi neposrednih poreza u odnosu na Evropsku uniju dobijamo duplo manje nego što je to u Evropskoj uniji, a po osnovi posrednih poreza imamo daleko veća zaduživanja nego što je to u Evropskoj uniji.
Ne nominalno po poreskim stopama, nego sumarni pregled prihoda, kao što je rekao gospodin Ilić, govori o tome da mi po osnovi posrednih poreza imamo negde u strukturi sadašnjeg budžeta za 2010. godinu nešto oko 70-ak posto, a 30% su neposredni porezi.
U Evropskoj uniji je to potpuno drugačije. U razvijenim tržišnim privredama je još veća razlika i neophodno je da država napravi potpuno sveobuhvatnu poresku reformu.
Da je stav SRS ispravan, govori i Evropska komisija, koja je za 2008. godinu rekla šta je neophodno učiniti i koje su osnovne primedbe Evropske komisije na funkcionisanje državnog aparata i državnih institucija Republike Srbije. Evropska komisija kaže da Srbija nema dugoročnu i srednjoročnu strategiju strukturnih reformi.
Pitanje za Dianu Dragutinović, ministra finansija – vi ste i u samom uvodnom izlaganju rekli da je ovo jedna od izmena, neophodan nam je sveobuhvatni zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji. Kad ćemo ga dočekati?
Vi ste posle inauguracije za ministra finansija najavili sveobuhvatnu poresku reformu. Evo, mi dve godine guslamo po ovim zakonskim propisima koji su izlizani zakonski propisi iz perioda komunizma. I sami kažete da je poreska politika u Srbiji nepravedna.
Nepravedna je zato što štiti bogate i zato što uzima od siromašnih isto onoliko koliko uzima od bogatih. Tako da smo mi u apsurdnoj situaciji, da siromašni ljudi izdvajaju u budžet isto onoliko koliko i bogati. Ako nisam u pravu, dajte obrazloženje. Uostalom, to ste vi i izjavili.
Nadalje, Evropska komisija kaže da nedostaju mere održivosti javnih finansija, da su javne finansije u krizi, da mi u budžetskom smislu imamo sve manje prilive. To je evidentno.
Samo da se podsetimo – osnovni principi Vlade koja je izabrana 2008. godine bili su ne deficit u budžetu, koji je sada najveći u istoriji, nego suficit za 2010. godinu. Hajde da kažemo – svetska ekonomska kriza, pa domaći faktori, objektivni i subjektivni problemi, itd.
Ali, ono što je princip, to je da niste napravili sveobuhvatnu poresku reformu. Dve godine je sasvim dovoljno da sagledate. Vi ste, između ostalog, teoretičar u ovoj oblasti. Pisali ste mnogo i o fiskalnom sistemu i vaša je obaveza bila, na vama je najveća odgovornost.
Ostali ministri u ovoj oblasti se ne snalaze. Vi ste stručnjak u ovoj oblasti i vaša je obaveza bila da napravite adekvatan poreski sistem koji će odgovarati trenutnim ekonomskim odnosima, ekonomskom stanju u privredi, u oblasti života i rada i poslovanja u Republici Srbiji.
Šta je problem u poreskom sistemu? Poreski sistem je vrlo komplikovan. On je skup. Radnici koji rade u ovoj oblasti rade sa vrlo malim platama. Podatak sam uzeo iz Poreske uprave – tamo visoka stručna sprema ima platu između 35.000 i 38.000 dinara; srednja stručna sprema je 20-ak do 23.000; niža stručna sprema dolazimo do apsurda.
Prosek zarada u Srbiji, to je visoka stručna sprema, u najelitnijem državnom organu. Poreska uprava mora biti najelitniji državni organ, ako tu nema motiva, nema uspeha. Zato nam je finansijska disciplina ovakva kakva jeste. Zato imamo ovakve probleme u naplati prihoda i u finansijskoj disciplini.
Sada smo pokušali sa povećanjem kaznene politike, povećanjem kazni i očekujemo da će porasti finansijska disciplina. Neće. Izgubićemo i ono što radi. Evo podataka: u 2010. godini, za šest meseci, zatvoreno je 1.687 privrednih društava i 18.525 preduzetničkih radnji, ukupno 20.100 privrednih subjekata obustavilo je rad. Početkom godine imali smo 66.000 blokiranih preduzeća od strane Poreske uprave, osam hiljada je otišlo u stečaj.
Ovoga trenutaka imamo oko 58 hiljada blokiranih preduzeća od strane Poreske uprave. Svi oni kojima je blokiran račun odlaze na crno tržište. Gospođo Dragutinović, po podacima Vlade, na crnom tržištu se kretala roba u vrednosti, i u proizvodnom i u trgovačkom smislu, 2008. godine oko 4 milijarde. Prošle godine se to poduplalo, što iznosi 25% bruto društvenog proizvoda. Ove godine očekuje se desetak milijardi. To je 30% bruto društvenog proizvoda.
Ko to može zaustaviti? Niko. To može zaustaviti adekvatna poreska politika, stimulativna poreska politika, ali istovremeno i stroga poreska politika koja će to crno tržište uterati u regularne zakonske tokove. Vi to ne možete s ovim zakonskim propisima.
Vi to ne možete učiniti. Zašto? Zato što pogodujete tajkunima, zato što vam oni ne dozvoljavaju promenu zakonskih propisa u poreskom sistemu. Ako grešim, ispravite me. Bilo je sasvim dovoljno vremena u ove dve godine da uđete u sveobuhvatnu poresku reformu, onako kako ste je i najavljivali.
Dalje, najavljivali ste smanjenje poreza na zarade i neki ministri iz Vlade su takođe najavljivali smanjenje poreza na zarade, povećanje PDV-a itd, ali sve su to lupanja. To je bacanje prašine.
Vi u Vladi nemate adekvatnu kohezionu snagu koja će u ekonomsko-finansijskom smislu sačiniti strategiju, ona koja se tiče privrednog razvoja, ona koja se tiče zaustavljanja negativnih tokova, ona koja se tiče stvaranja preduslova za oživljavanje svega onoga što je sada ugašeno.
Ako imamo evidentan svakodnevni rast zaustavljanja rada privrednih subjekata zbog nelikvidnosti, zbog blokada, zbog nemogućnosti izmirenja određenih obaveza, vi morate vatrogasno delovati, vi morate preventivno i kurativno delovati, da bi spasavali sve ono što ovoga trenutka gori. Ne čini se ništa.
Ovo što ste napravili sa sistemom subvencija, to je pomoć, ali samo onim srednjim i velikim preduzećima. Mali tu sebe ne vide. Odlaze u banke, međutim, banke ih ne gledaju. Nisu interesantni za banke. Zašto ste tu politiku usmerili preko banaka? Imate Fond za razvoj. Zašto izbegavate Fond za razvoj?
SRS godinama vas upozorava, iskoristite prednosti fondova, i toga fonda, da on bude u funkciji i da ti finansijski tokovi koji se pretoče iz budžeta u banke, da se vrte unutar Fonda za razvoj. Praksa zapadno-evropskih razvijenih zemalja pre 20, 30, 50 godina je bila takva da su sva slobodna državna sredstva, sve slobodne fondove ubacivali u fondove za razvoj i zato imaju ovakvu privredu kakvu imaju. Ne ugašenu, kao što je situacija kod nas.
Predsedavam Odborom za industriju. U više navrata sindikati, Unija poslodavaca, privredna komora itd. prigovaraju politici Vlade koja se odnosi, između ostalog, i na ovaj zakon. Odnosi se na ogromna davanja koje privredni subjekt ima u trenutku proizvodnje.
Oni koji uvoze repromaterijal, prilikom ulaska repromaterijala u državu moraju da plate dobavljaču i da izmire sve obaveze. Državi plaćaju carinu i PDV. Odmah se plaća državna obaveza PDV-a i carina.
Nadalje, s obzirom da repromaterijal mora da se preradi, da se proizvod napravi, privredni subjekt je dužan da plati sve poreze, sve doprinose, da plati i sve materijalne i nematerijalne troškove i tek onda da naplati od svoga kupca.
Gledajte, taj raskorak između uvoza repromaterijala, proizvodnje i naplate traje mesecima. U međuvremenu, privredni subjekt plaća PDV, plaća carinu, plaća sve obaveze. Iz kojih sredstava jer je u nemogućnosti da naplati?
Nekad se to moglo kroz razne avanse, pa uzmeš avans 20, 30, 50, 70%. Danas više nemaš avanse. Jedina mogućnost je da odeš u banku, uzmeš kredit pod kamatama od 20, 30, pa i više posto.
Privredni subjekti, ali i institucije koje se bave privredom traže od države da se koriguje PDV i morate učiniti taj iskorak. Ovo je poslednji trenutak da pomognete privredi jer vrlo brzo nećemo imati privredu. Privredni subjekti ne mogu izmirivati PDV na ovaj način kao što je on sada projektovan i ozakonjen.
Nadalje, privredni subjekti negoduju na nelojalnu konkurenciju koju imaju od strane uvoznika. Uvozi se sve i svašta, sumnjivog kvaliteta itd. Nema adekvatne kontrole uvoza.
S takvom nelojalnom konkurencijom domaći proizvođač ne može biti konkurentan. On se izbacuje iz ekonomske utakmice. Njegov proizvod ostaje u magacinu, a prodaje se strani proizvod koji je nekvalitetniji, a i da nije nekvalitetniji, moramo dati prednost domaćem proizvođaču jer to rade sve razumne države sveta.
Ono što je bitno naglasiti, dobio sam informacije od radnika u Poreskoj upravi, niske zarade, slaba motivacija radnika, neadekvatna opremljenost, neadekvatan poslovni prostor, nemogućnost izlaska na teren, posebno se to odnosi na inspekcijske službe. Država koja nema aparat koji može adekvatno kontrolisati tržište ne može ubrati prihode, zato i nemamo prihode u ovom smislu kao što vi planirate.
Po podacima na vašem sajtu Ministarstva finansija, deficit u budžetu za 2010. godinu, za šest meseci, iznosi 54.614.000.000. Sada kada vidimo u strukturi gde se podbacilo, vidimo da upravo tamo gde su najdostatniji prihodi u budžetu, to su posredni porezi, tamo su prilivi manji, tamo je manja kontrola, tamo nema učešća poreske policije, i tu smo zakazali.
Uz to što postoji sivo tržište koje ne plaća ništa. Ali, ti ljudi su oterani iz legalnih tokova neadekvatnom poreskom politikom, neadekvatnom kreditnom politikom, jer mi umesto da smo imali razvojnu banku ili da smo fondove i Fond za razvoj pretvorili u pravu razvojnu banku, evo sada mi vodimo diskusije o tome da treba formirati razvojnu banku i putem razvojne banke stimulisati ovu osakaćenu privredu.
Kakve finansijske pokazatelje možemo očekivati do kraja godine? SRS godinama ukazuje, prilikom razmatranja budžeta, da sve ono što vidimo u bilansima nije adekvatno. Probiće se deficit za ovu godinu. On je planiran u iznosu od 102 milijarde. Ovi pokazatelji za šest meseci govore da će biti daleko veći.
Kumulativni pokazatelji za državu takođe, vi ste računali na 121 milijardu, biće oko 150, pa do 170 milijardi dinara. Odakle namiriti to? Kreditima. Zato imamo ove tačke dnevnog reda, ove tri, pa i ono do sada.
Zato imamo ova ogromna zaduživanja putem kupovine hartija od vrednosti od strane banaka i od strane onih koji ovog trenutka imaju viška sredstava. Još, s obzirom na vreme, samo jedna vaša rečenica.
Onog trenutka, pre tri meseca, kada je krenulo kolebanje dinara, porast u odnosu na evro, vi ste izašli sa jednom, po meni, neodmerenom izjavom. Neodmerenom izjavom, zato što iza svega toga nije stajala adekvatna politika Ministarstva i Poreske uprave, i svih drugih državnih organa, koji su morali sprečiti sve ono što ste vi rekli, a rekli ste da za povećanje vrednosti dinara su krivi špekulanti. Sutradan vas je guverner opovrgao u svemu tome i rekao da je sve učinjeno po zakonu.
Vi kao ministar finansija ne možete izaći sa takvim izjavama, ne smete izaći sa takvim izjavama, ako one ne stoje. A one ne stoje. Zašto? Ako se rade špekulativne radnje, onda državni organi moraju sprečiti špekulativne radnje. Da li su one sprečene? Nisu sprečene zato što je sve napravljeno u skladu sa zakonom.
Ko je kupovao devize, to niko ne zna. Vidite, prigovarao sam guverneru, prigovaram i vama. Otvorite, budite transparentni, onako kao što ste posle pobede u oktobru 2000. godine rekli da će sve biti transparentno, otvorite te dosijee i da vidimo ko kupuje devize.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, za SRS je neprihvatljiv ovaj zakon iz više razloga, ne sa negativno-pravnog aspekta, jer mi smo uložili određene amandmane korigujući odredbe ovog zakona u normativno-pravnom smislu, nego sa socijalnog aspekta, sa trgovinskog aspekta, ekonomsko-finansijskog aspekta, sve ono što ću pokušati elaborirati u ovom svom izlaganju.
Naime, procena SRS da je ovaj zakon naručen od strane monopolista u trgovačkom sektoru. Ko su monopolisti u trgovačkom sektoru? Oni koji su kupili društvena preduzeća budzašto, koji su formirali svoje trgovačke lance i koji danas izvlače berićet iz svega onoga što je nekada bilo društveno, državno, zajedničko, a danas je to privatizovano, privatno, u kome je upliv ove države vrlo mali.
Ono što je bitno sa aspekta javnosti, moramo reći da je u ovoj oblasti doneta Strategija o razvoju trgovine, i to je dobro. To je možda jedna od retkih oblasti gde je doneta strategija. Međutim, strategija je rađena dve godine i čini mi se da je Vlada usvojila 2009. godine, pre završetka stvarne strategije.
Šta je bitno u toj strategiji? Ona je operativno pokazala sve probleme u ovoj oblasti, ali i sve osnovne bitne pokazatelje koji su bitni za samu trgovinu, i na veliko i na malo. Međutim, ne vide se pravci stvarnog razvoja domaće trgovine. Kada kažem domaća trgovina, moramo iz svega ovoga izvući one sisteme koji su došli ovde lobističkim potezima aktuelne vlasti od 2000. godine pa nadalje, i danas drže primat u trgovini na području Republike Srbije.
Koji su to lanci? To su prevashodno oni trgovački lanci iz regiona koji su osetili tržište. Nekada najbolje pokaže ova rečenica koju ću izgovoriti, koju je izgovorio gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković zašto trgovački lanci, zašto trgovačka preduzeća, zašto privredni subjekti iz Slovenije dolaze na ovo tržište?
Kaže – nemojte da vas to iznenadi, najjeftiniji kapital je trenutno u Srbiji, najlakše je danas doći do tržišta i ući na to tržište u Srbiji, zbog toga su dolazili. To je osnovni koncept zašto se dolazi na tržište Srbije.
Nije problem dolaska, i treba da dolaze, i treba da investiraju, i treba da rade, treba da privređuju, ali država mora imati aspekte kontrole, oporezivanja i mora imati svoju jasnu sliku koju će iskazati u ovoj strategiji. Prevashodno ova strategija nije adekvatno napravljena, ona nema prave pokazatelje razvoja domaće trgovine i nema prave pokazatelje o tome na koji način zaustaviti negativne tendencije u ovoj oblasti.
Ono što je bitno naglasiti, to je da smo mi u tranziciji izgubili domaću trgovinu. Naši lanci koji su radili do 2005, 2006. i 2007. godine, pa i danas ima određenih preduzeća iz ove oblasti koja su u stečaju, koja se vode kao društvena preduzeća u stečaju, nisu privatizovana, kubure sa radnom snagom, prometom itd.
Šta je suština ove tranzicije? Suština je da smo izgubili svoju samobitnost u oblasti trgovine. Šta je to samobitnost? Mi smo izgubili mogućnost da na ravnopravnoj osnovi plasiramo domaći proizvod preko lanaca gde su vlasnici domaća preduzeća i lanaca gde veći upliv ima strani kapital odnosno gde se radi o stranim pravnim licima.
Jednostranom primenom Prelaznog trgovinskog sporazuma mi smo ne samo izgubili carine, SRS vam tom godinama govori o tome, o negativnim efektima jednostrane primene ovog sporazuma, ne samo carine, nego smo mi sa jednostranom primenom otvorili tržište, smanjujući carine omogućili smo da na domaće tržište dolaze proizvodi koji su daleko jeftiniji. Zašto? Zbog toga što imaju subvencije u državama odakle dolaze. Imaju razne fondove, podsticajne fondove koji se daju izvoznicima. Nažalost, srpska privredna društva nemaju te subvencije.
Ta preduzeća koja dolaze na naše tržište monopoliziraju određene oblike trgovine i istiskuju domaćeg proizvođača znalački, dogovorno itd, onako kao što to rade na tržištima koja su slobodna, koja su nezaštićena, raznim merama, ekonomskim, finansijskim, administrativnim i drugim merama. Time se onemogućava izlazak domaćeg proizvoda na tržište.
Ako smo jednostranom primenom trgovinskog sporazuma izgubili u prihodnom smislu, u fiskalnom smislu, 350 miliona evra, a to je otprilike 28-29 milijardi 2008, 2009, pa i ove godine se slična situacija događa, možda to neće biti taj iznos, videćemo kakvi će biti efekti u fiskalnom smislu, u carinskom smislu u ubiranju prihoda od carine u 2010. godini daleko je negativniji efekat.
Procene SRS kažu da do milijardu i po domaćih roba ne mogu izaći na tržište. Zašto? Zato što su preduzeća nelikvidna, postaju nesolventna, dolaze u blokade, dolaze u stečaj itd, gasimo domaću proizvodnju. Time onemogućavamo domaće proizvode da ulaze u trgovinske lance i danas na tržištu imamo sve manje i manje domaćih proizvoda. To su osnovni razlozi.
Šta je bitno još naglasiti? Ono što je aktuelno ovih 10 godina, to je da smo povećali učešće trgovine u BDP sa negde 2001. godine to je bilo 6%, 2008. godine to je bilo 11%. Prošle godine to je bilo negde oko 10%. Ova godina je za očekivati daleko manje, s obzirom na smanjenje obrta, na smanjenje učešća trgovine u BDP, pa su neke naše procene između 8-9%.
Šta je rezultat onog povećanja sa 6 na 11%? Interes stranih lanaca trgovinskih koji dolaze na naše tržište, izgradnja hipermarketa, supermarketa, velikih lanaca koji su došli na naše tržište. Time su oni monopolizirali i naša preduzeća koja su bila u toj oblasti, a s druge strane i našu industriju su zarobili i sve što im nije interesantno oni su izbacili sa tržišta.
To je samo rezultat, to nije rezultat neke osmišljene državne politike koja je raznim merama stimulisala trgovinu, razvoj prometa i koji je doveo do ovog povećanja trgovine u BDP.
Šta treba da nas zabrine? To je da danas imamo, to su podaci iz Privredne komore, bio sam na jednom sastanku u Privrednoj komori gde su rekli da danas poslovni prostori u unutrašnjosti i svaki drugi poslovni prostor je u pravilu zatvoren, u Beogradu je to negde svaki treći itd, taj vid zaustavljanja blokada trgovine će se nastavljati dalje.
Zbog vremena, samo još dve rečenice koje se odnose na probleme u oblasti sive ekonomije. Siva ekonomija u 2008. godini četiri milijarde. To su procene vlasti, procene privredne komore i određenih instituta. U 2008. godini imamo osam milijardi evra, u 2009. godini imamo 10 milijardi. Pitanje je za 2010. godini. To je više od 30% BDP. Niti se plaćaju porezi, niti se plaćaju doprinosi. Po tome ovaj zakon ne nudi nikakvo rešenje.
Dame i gospodo narodni poslanici,  uvaženi građani Srbije, moj se amandman, koji sam podneo u ime SRS, odnosi na način i uslove rada Izvršnog odbora Narodne banke Srbije.
Stav je SRS da zakon mora definisati potvrđivanje Statuta, ono što ste izbrisali i ono što je, po nama, ključno. Naime, prema odredbama Zakona o NBS, Statut donosi nadležni organ u Narodnoj banci, uz potvrdu Narodne skupštine. Vi ste sada, ovim predlogom, brisali odredbu da se potvrđuje u Narodnoj skupštini. Zašto?
Dok ne kažem zašto, moramo objasniti suštinu problema. Problem je u tome da je odredbama Zakona o NBS iz 2003. godine bila obaveza ovog parlamenta da da potvrdu na odredbe Statuta. Kakva je sudbina potvrđivanja statuta? Da li je Skupština potvrdila statut? Nije. Šta je NBS učinio, to ćete nam vi sada reći, to je moje pitanje – šta ste vi učinili, koliko ste se puta obratili Narodnoj skupštini i tražili od ovog organa, najvišeg državnog organa i institucije, da da potvrdu na odredbe Statuta?
To je koordinira aktivnost Narodne banke i ove institucije. Zašto? Zbog odredaba koje ste ugradili u odredbe Statuta, i u pogledu organizacije i u pogledu sistema i načina funkcionisanja NBS, a posebno odredaba koje se odnose na zarade u NBS. Sedam godina taj akt nije potvrđen u ovom parlamentu i sada, na najjednostavniji način, vi, kao predlagači ovog zakona, brišete odredbu Statuta.
Nije to jedina zamerka SRS-a. Šta SRS još zamera u pogledu ovog predloga zakona, a i inače problema koje imamo u finansijskom sektoru? Odsustvo strategije. Između NBS i Vlade Republike Srbije ne postoji prava koordinacija, ne postoji uzajamni odnos, interaktivnost u delatnostima u kojima se preklapate.
To je vidljivo iz izjava guvernera NBS u periodu od 2004. godine do danas. U pravilu su suprotne. Imali smo nekoliko vlada, nekoliko ministara finansija, izjave koje su se odnosile na monetarnu politiku, finansijsku politiku, ekonomsku politiku, privredna kretanja, po pravilu su bile u suprotnosti, samo zato što niste sačinili strategiju.
Jedna narodna banka i jedna država bez strategije u oblasti finansija ne može da bude. Ne možete koordinirano delovati ukoliko nemate pravu strategiju. I svi problemi u ovoj sferi proizlaze upravo iz toga što nemate adekvatnu strategiju. koja je usvojena u ovom parlamentu i koja je obavezujuća i za NBS i za Vladu.
Šta dalje zamera SRS? Zamera guverneru i rukovodstvu NBS što je u poslednjih godinu i po dana Narodna banka potrošila na očuvanje kursa tri milijarde evra. Gde su tu analize NBS i kada ste vi, kao guverner, saopštili koje su to analize koje pokazuju opravdanost tolikog utroška deviza? Tri milijarde evra za godinu i po, to je mnogo i za daleko jače države. Daleko jače privrede i daleko jači finansijski sistemi ne bi to mogli izdržati.
Da li imate analizu šta bi se desilo da ste dozvolili povećanje kursa u odnosu na ostala privredna kretanja, u odnosu na ostala agregatna stanja i u finansijskom i ekonomskom i privrednom smislu? Da li imate takve analize? Da li ste radili takve analize? Niste radili.
Dalje, nijednog trenutka niste izašli sa pravim podatkom o tome ko, kada i na koji način kupuje te devize koje vi iznosite iz deviznog sistema Narodne banke. Kupuju banke i kupuju uvoznici. Zašto to nije transparentno? Zašto to nije na sajtu NBS, kao što je na sajtovima gotovo svih savremenih banaka? Zašto se kriju ti podaci?
Pre 20 dana ministar finansija je izašao sa podatkom, kada je kurs počeo naglo da raste, da su krivi oni špekulanti koji su iskoristili tržišno-finansijske uslove, da su oni digli kurs evra. Diana Dragutinović je to izjavila. Dva dana posle toga kandidat za novog guvernera izlazi sa sledećom izjavom – sve što je učinjeno od strane NBS, učinjeno je na zakonit način; sva kupovina je izvršena u skladu sa zakonom.
Šta to znači? Kakva je to izjava ministra finansija koja se poziva na špekulantske radnje, u odnosu na izjavu čoveka koji je predsednik Saveta NBS ovoga trenutka, a budući guverner, koji daje potpuno suprotnu kvalifikaciju svih aktivnosti oko kupovine deviza? Samo zato što ne radite transparentno. Treba da radite transparentno, da se zna u ovoj državi ko kupuje, zašto kupuje i koji su benefiti te kupovine.
Zašto to kupuju banke? Zato što imaju novac. Imaju novac i transferišu ga iz dinara u devize. Zašto kupuju uvoznici? Zbog kupovine robe u inostranstvu. Zašto je to tajna? Zašto se to krije? Zašto javno ne objavite i kažete – to je zakonito, to se radi u svim normalnim državama? Svi ti podaci postoje u svim normalnim državama, sem kod nas.
Zašto mi gledamo mistično na te podatke koji će izaći? Kada bi se razotkrilo to, onda bismo mi mogli tačno, prema kupovini, videti ko kupuje, zašto kupuje i koja je to lobistička sprega između banaka i uvozničkih firmi i monopolista na domaćem tržištu. Onda bi bilo sve jasno. Vi svesno prikrivate špekulativne odnose u oblasti kupovine deviza, a time direktno utičete na kurs dinara.
Nadalje, SRS zamera i Vladi i NBS sledeće - kamatnu politiku. Ako se vi sećate, a verovatno se sećate, pre godinu i nešto dana, na jednom zasedanju OUN, koje se bavilo pitanjima ekonomsko-finansijske krize u svetu, naš premijer je izneo jednu činjenicu, notornu činjenicu, koju svi mi znamo, ali verovatno vi kao guverner NBS najbolje to znate, ali nijednog trenutka u javnosti niste s njom izašli. On je rekao sledeće – marže u Srbiji su do sedam puta veće od marži u državama odakle dolazi kapital koji se kao vid stranih investicija ulaže u našu državu.
Šta je bila suština njegovog govora? Diskvalifikacija onih koji ulažu, znači, strani kapital koji ulazi ovde sa vrlo visokim maržama, ili je to bila kleveta istih tih banaka koje uzimaju na našem tržištu sedam puta više nego što je to uobičajeno u zapadnoevropskim zemljama odakle dolazi taj kapital.
Šta je tu učinio premijer i šta je tu učinio guverner NBS, ako su te činjenice istinite? Ništa. Ništa ni Vlada, a ništa ni guverner, ništa ni rukovodstvo NBS. Zašto? To je pitanje koje će postaviti svaki građanin. Odgovor je jasan. Dolazak tih stranih banaka bio je dogovoren u organizaciji pojedinaca. Banke su dolazile po vašoj inicijativi. Lobistički krugovi unutar DOS su 2002. i 2003. godine dovodili strane banke, koje su dobile ovde monopolistički položaj.
Ono što je na Zapadu zabranjeno, monopolizacija finansijskog tržišta, vi ste ovde dozvolili. Zato imamo najviše kamate i najviše marže u Evropi, i zato imamo sve ove probleme koji će tek u budućnosti nastupiti - način i uslovi povratka kredita, promene uslova u kreditnim zaduženjima po ugovorima koje su pojedinci sklapali s bankama itd.
Širi je spektar primedbi SRS-a. Godinama ukazujemo na to, odgovora s vaše strane nema. Onoga trenutka kada se sagleda celokupna monetarna, kreditna, finansijska i svaka druga politika, a posebno politika u oblasti monetarne sfere, jasno će se doći do pozicije ko je krivac za sve to. Najveći krivac je guverner NBS, koji ništa nije učinio da se monetarno- kreditni, finansijski aspekti koji su prisutni u našem privrednom i finansijskom životu budu otklonjeni i svi problemi će biti još akutniji u nastupajućem periodu.
Zato građani plaćaju do 35% više, jer su sklapali takve ugovore, a vi ništa niste učinili da sprečite to lihvarenje i te štetočinske ugovore od strane banaka. Čak, sramno je što ste pozivali građane da dođu u NBS, da će NBS dati pravni savet. Kakav pravni savet? Je l' to zakonito poslovanje banaka? Vi ste odgovorni za zakonito poslovanje banaka. Kakvi ugovori u kojima će se do nemilosti iscrpiti građani u smislu povećanja kamatnih stopa? To je lihvarenje. U svim normalnim zemljama takve banke, koje se bave takvim špekulativnim poslovima, oterane su sa tržišta, a ovde normalno rade i posluju. Hvala vam.
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, podneo sam amandman u ime Srpske radikalne stranke na član 101. i zatražio da se uskladi sa odredbama Ustava.
Naime, ustavna odredba je jasna u pogledu stupanja na snagu zakonskih odredaba. Jeste da je Ustav ostavio mogućnost da se u opravdanim slučajevima, ali samo u opravdanim slučajevima, može ugraditi odredba po kojoj zakon može stupiti na snagu pre, ali ovde ste stavili - narednog dana. Stav je SRS da za to nema opravdanih razloga. Ovde ste, kao razlog za stupanje na snagu pre ustavnog određenja, rekli da je to usklađivanje s odredbama Ustava. Poznato je da je Ustav stupio na snagu pre četiri godine, znači bilo je sasvim dovoljno vremena da uskladite.
Ako znamo da paralelno drugi državni organi, od Vlade do određenih ministarstava, rade celokupnu reformu, čak u nekim izjavama pojedini ministri kažu da je to revolucija u oblasti finansijske i fiskalne politike, primerenije je bilo, guverneru, da ste to u jednom sklopu, u kojem će se obraditi celokupna finansijska i fiskalna politika, predložili zakon o Narodnoj banci, zakon o bankama, zakon o društvenom osiguranju, zakon o hipoteci, zakon o stabilnosti finansijskog sistema, zakon o finansijskoj i fiskalnoj odgovornosti i da zajednički to raspravljamo, a ne ovako pojedinačno, ne s ovakvim kozmetičkim promenama, nego kompleksno. Samo bi to donelo dobrobit ovoj državi. To je osnovna primedba SRS.
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, za SRS je neprihvatljivo da ulazimo u kozmetičke promene, u oblasti koja je vrlo značajna društvena oblast i koja mora od strane aktuelne vlasti da ponudi rešenja na aktuelne probleme. Po mišljenju SRS, ono što mi zameramo aktuelnoj vlasti jeste nedostatak strategije u oblasti finansijskog sistema. Mi smo svedoci u poslednjih desetak godina ogromnih problema, koji su rezultat prevashodno nedostatka strategije.
Šta znači strategija? To je problem ne samo u oblasti finansija, nego i problem u oblasti privatizacije i ostalih društvenih oblasti u kojima ne postoji strategija, i onda aktuelna vlast od slučaja do slučaja razrešava određene problem na način kao što to čini, a vidljivi su negativni efekti nedostatka strategije.
Umesto da NBS ponudi sveobuhvatnu strategiju, da sačini novi predlog zakona o NBS, zakona o bankama, najavljuje se zakon o bankama već nekoliko godina, ali stvarnog pomaka, novog zakona nema. Slična je situacija i što se tiče, s obzirom na to da je finansijska oblast, zakona o osiguravajućim društvima, zakona o stabilnosti finansijskog sistema, možda najvažniji zakon. Pitam odlazećeg guvernera – kada ćemo dobiti zakon o stabilnosti finansijskog sistema? Bez njega nećemo uspeti rešiti ove probleme koji su sada aktuelni.
Nije to samo zadatak NBS. To je zadatak Vlade, ali o tome se ne razmišlja.
Šta nadalje zamera SRS? Ove kozmetičke promene neće doneti novine koje će značiti boljitak u finansijskom sistemu. Finansijski sistem nam je razbijen. Razbijen je 2002. godine kada smo ukinuli državne banke, kada su došle strane banke i kada smo omogućili stranim lobističkim krugovima da u finansijskom sistemu rade ono što hoće. Naš finansijski sistem je monopoliziran. Banke koje su došle sa strane, uglavnom su zapadnoevropske banke, monopolizirale su celokupan sistem i kreditnom politikom i pozicijom u celokupnom bankarskom sistemu i aktuelnim potezima koje čine strani bankari, kada kažem strani, uslovno su strane banke, radi se o domaćim bankama čiji su osnivači strane banke, ali sa malim kapitalom koji su doneli na naše tržište. Dobili su ogromno finansijsko tržište, omogućeno im je od strane finansijskih domaćih organa, prevashodno od NBS, da rade šta hoće.
Danas imamo aktuelnu situaciju da su nam bilansne sume banaka iz godine u godinu, a naročito posle 2006. godine, rasle po stopi od 30 do 40%. Pročitaću sada kako je bilansna aktivnost banaka rasla – 2006. godine – 1.169 milijardi, 2007. godine – 1.564 milijarde, 2008. godine – 1.777 milijardi, 2009. godine – 2.160 i u prvom kvartalu 2010. godine – 2.337 milijardi. Procentualno povećanje koje je pozitivno. Ulagano je u stanovništvo, ulagano je u privredu. Ali, šta je nepovoljno? Nepovoljno je sledeće – da nam je kapital banaka, ono što je trebalo podeliti između građana, privrede, države i banaka, takođe, rastao od 25 do 40%. Evo kako, 2006. godine – 216 milijardi, 2007. godine – 308 milijardi, 2008. godine – 420 milijardi, 2009. godine – 447 i u prvom kvartalu 2010. godine 470 milijardi.
Rezultat rasta kapitala i adekvatnost zastupljenosti kapitala u odnosu na ukupnu bilansnu masu je daleko iznad evropskih i svetskih standarda. Dakle, tamo gde je standard 12 sada imamo 20 ili 21. To je odlično sa aspekta sigurnosti finansijskog sistema, ali šta je negativno? Negativno je to da smo to sve uspeli ostvariti sa najvišim kamatama u Evropi.
SRS je u više navrata kritikovala ovakvu politiku NBS, odnosno poziciju NBS koja je dozvolila stranim bankama, moram upotrebiti ovaj grubi naziv – strane banke, zbog toga što se radi o nekorektnoj finansijskoj politici tih banaka. Sada ću pročitati podatke NBS za 2008. godinu, gde se kaže da je prosečna kamatna stopa na kratkoročne pozajmice banaka iznosila 57,40%. Gledajte, podaci NBS – 57%! Recite mi, guverneru – da li ovoga trenutka iko u svetu ima ovakve kamate? To su vaši podaci. I vi to dozvoljavate i vi to nazivate sigurnošću bankarskog sistema?! To je direktno zavlačenje bankarske ruke u džepove građana i u džepove privrede.
Zašto danas imamo 60.000 blokiranih preduzeća? Upravo zbog ovih kamata. Zašto danas imamo probleme u sistemu povratka kredita? Zbog toga što su drastično visoke kamate. To je dozvolila NBS. To je dozvolila Vlada Srbije da se tako ponašaju u normalnim ugovornim odnosima banke prema građanima i prema privredi.
Šta je još tragično u svemu ovome? Tragično je da se prilikom ugovaranja banke koriste trikovima kao što su šibicarski trikovi.
Ugovore koje inače ne možete dobiti dok ne dođete u banku, koji nisu transparentni, koji nisu na sajtovima poslovnih banaka, nego kad dođete tamo, kada vide da ste već ušli dovoljno spremni da uđete u ugovorni odnos sa bankom, onda banka vama daje ugovor koji je u pravilu od 12 do 25 stranica. To ne možete izneti iz banke dok ne potpišete. Niko nije u stanju, a posebno građani koji nisu edukovani u finansijsko-pravnom smislu da izuče sve odredbe pozitivne ili negativne iz ugovornog odnosa između banke i klijenta.
S druge strane, ti ugovori se štampaju tako sitno da veći broj građana ne može to da pročita. To su špekulativni potezi banaka, to su lihvarski potezi banaka zbog visine kamata koje se ugovaraju. Sve to Narodna banka zna.
Imali ste, guverneru u ostavci, na desetine prigovora građana i šta ste učinili? Pozvali ste građane da oni tuže banku, a vićete im dati pravnu pomoć. To je sramota od vas, to je sramotno od NB, to je sramotno od aktuelne vlasti – da vi dozvoljavate špekulativne ugovore, lihvarske ugovore, da naši građani, naša privreda ulazi u takve ugovorne obaveze i onda obećavate pravnu pomoć. Takve banke treba oterati sa našeg tržišta. Svaka monetarna vlast se zalaže za stabilnost u kojoj nema lihvarenja. Ovo je klasično lihvarenje, a vi o tome ćutite i obećavate pravnu pomoć.
Moramo se osvrnuti i na aktuelna zbivanja oko ''afere Šarić''. Aktuelna vlast je priznala da je Šarić kroz svoje finansijske transakcije oprao kroz finansijski sistem Republike Srbije oko milijardu i 350 miliona evra raznim aktivnostima, u kupovini od poljoprivrednih preduzeća, privrednih subjekata, restorana, hotela, motela itd.
Nemoguće je da ovaj prljavi novac niko nije primetio. Bankarski sistem u Srbiji je tako podešen da se nijedna veća finansijska transakcija ne može ne primetiti, a posebno je to moralo biti primećeno od strane banaka, pa i od NB. Gotovo svaki četvrti dinar koji je prošao u poslednje dve godine kroz finansijski sistem bio je iz prljave sfere!
Šta je tu učinio guverner NB? Šta je tu učinio organ koji vrši kontrolu banaka da spreči ovo što se dešavalo, da spreči takve aktivnosti koje ste znali, a vi tačno znate koje su to banke činile? Šta ste vi, odlazeći guverneru, učinili da kaznite sve one banke koje su učestvovale u tim prljavim poslovima i šta ste učinili vi kao NB kroz kontrolni sistem da otklonite sve negativne posledice, da ukažete drugim nadležnim organima da treba da preduzmu represivne mere u smislu zaustavljanja tih tokova? Ništa niste učinili. To je sramotno. Najprljavija afera u poslednjih deset godina je ''afera Šarić''! Iza te afere stoji i aktuelna vlast i vlast u NBS!
Kada govorimo o likvidnosti bankarskog sistema, moramo reći, i vi ste se hvalili da je naš bankarski sistem likvidan, da je vrlo dobro postavljen, da su banke pune para, ali je problematično što su određeni tokovi tih para bili usmeravani, ne po interesima Vlade, ne po interesima NB, interesima privrede i građana, nego prema interesima poslovnih krugova koji su akcionari u tim bankama i prema interesima bankarskog sistema. Tako su banke u periodu kada je bilo zanimljivo ulagati u privredu ulagale u privredu, onog trenutka kada je zasićen privredni sistem sa kreditima, onda se prešlo na finansiranje hartija od vrednosti, kada su vam kamate bile, negde, do 26%, sada su one znatno niže, što odgovara određenim uslovima, možda i određenoj konkurenciji među bankama. Međutim, NB je učinila katastrofalan potez za koji mora odgovarati rukovodstvo, zbog toga što je plaćalo tako visoke kamate, zbog toga što je u periodu od 2005-2006. godine bilo u gubitku baš zbog takvih finansijskih transakcija i zbog toga što je omogućilo bogaćenje bankarskog sistema i banaka kroz ovako enormno visoke kamatne stope.
E, šta se desilo privredi? Umesto da se 90% bankarskog sistema, bankarske aktive usmeri u privredu i u stanovništvo, da se kroz finansiranje kvalitetnih poslovnih poteza privrede izađe u susret domaćoj privredi, mi smo kroz ovakve poteze NBS, mi smo, uskratili, onemogućili da banke dobiju kvalitetna sredstva, da dobiju jeftina sredstva, da dobiju sredstva na vreme, da dobiju sredstva bez ogromnog administriranja. To smo isto učinili sa stanovništvom, a od svega toga banke su imale ogromnu dobit.
Godine 2006. dobit bankarskog sistema je bila oko 16 milijardi dinara, oko 200 miliona evra. Tada nije bilo ekonomske krize. Dok je celokupan privredni sistem bio u ogromnim problemima, banke su imale, rekao bih, zadovoljavajuću dobit.
Godine 2007. ta dobit se popela na 21 milijardu dinara, a 2008. godine na 29 milijardi. Prošle godine je to nešto palo, ali u odnosu na blokadu celokupnog bankarskog sistema to je zadovoljavajuće, samo zato što mogu da rade u bankarskom sistemu ono što oni hoće i ono što požele. Nema tu kontrolne funkcije NBS.
Sada kada govorimo o kontroli, možemo reći da i nema kontrole. Vi ste to tako i postavili. Zašto nema kontrole? U 2007. godini ukupno je bilo 24 kontrole, podneto je 16 prekršajnih prijava i pet zahteva za pokretanje privrednog prestupa. U 2008. godini bilo je sedam prijava za prekršaj i šest prijava za privredni prestup. U odnosu na sve ono što su učinili građanima i privredi, i to lihvarenje, to je zanemarljivo; šta nas briga, uletimo u poslove kakve mi poželimo, tamo gde je korist i dobit banke, znamo da NB neće intervenisati, nema sankcija i sve to onda prolazi onako kao što prolazi.
Sada malo oko kursa dinara. Pre desetak-petnaestak dana imali smo strahovit problem, veliki interes za devizama. Ministar finansija u jednom intervjuu reče da su za povećanje kursa dinara krivi špekulanti. Drugog dana kandidat za guvernera kaže da je sve učinjeno po zakonu i da nikakvih nezakonitih radnji nema.
Guverneru, vi morate i morali ste tada otvoreno izaći u medijima i jasno reći – da li su to špekulativni postupci pojedinih subjekata i ko su ti subjekti, i da li je rađeno u skladu sa zakonom. Nijednog trenutka niste izneli podatke one koji moraju biti na sajtovima NB – ko trguje, ko kupuje i da li je to zakonito ili nije zakonito.
Ko kupuje? Kupuju banke, kupuje onaj ko ima para. To su banke i to su uvoznici. I, oni su uzroci svih pomeranja nagore ili nadole. Vi tu uticaja nemate. Vi ne držite banke pod svojom kontrolom. Zašto? To su banke koje su ušle u bankarski sistem zbog lobističkih pozicija pojedinih ljudi iz vlasti iz 2002, 2003. i 2005. godine.
Vi ste bili tada u tom sistemu. To su banke koje ste vi dovodili, koje je dovodila aktuelna vlast. Vi nemate uticaja na regulisanje odnosa u oblasti kursa. Izlaze onda kada one imaju novca, kupuju onoliko koliko njima treba. To je isto tako i kod uvoznika. Tu nema centralne pozicije Narodne banke.
Završio bih sa ovim, ovo je zakon kozmetičke prirode. On je neprihvatljiv za SRS i za ovo glasati nećemo. (Aplauz)
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, govoriti ću o tri zakonska predloga. Prvi će biti zakon o ratifikaciji sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Srbije o slobodnoj plovidbi i održavanju putnih pravaca.
Naime, Vlada Republike Srbije po inerciji već nekoliko godina potpisuje sporazume sa Republikom Hrvatskom, koje republički organi i Vlada Republike Hrvatske ne sprovode. U više navrata sam govorio i predstavnici SRS su u više navrata govorili o propustima Vlade Republike Srbije koja dozvoljava da hrvatski republički organi i Vlada Republike Hrvatske ne sprovode sve one sporazume, ugovore, sve ono što je potpisano između dve države.
Prvi sporazum na koji ću ukazati, gde je enormno prekršena odredba, jeste Sporazum o normalizaciji odnosa iz 1996. godine, kojim su se dve države međusobno priznale u granicama, nažalost, avnojevskim granicama. Time je Republika Hrvatska, koja je genocidnom politikom i etničkim čišćenjem očistila srpski narod sa prostora Banije, Like, Dalmacije, Korduna, Slavonije, Baranje, gotovo većeg dela Hrvatske... S druge strane, republički organi Republike Hrvatske tada su priznali Hrvatsku u tim granicama, premda je ona etnički očišćena.
Šta je učinila hrvatska vlast pre dve godine? Bez obzira na to što je prihvatila Srbiju u integralnim granicama sa Kosovom i Metohijom, ona je jednostrano priznala otcepljenje Kosova i Metohije. Šta je učinila vlast u Republici Srbiji? Proglasila personom non grata ambasadore, diplomatske predstavnike Crne Gore i Makedonije, a isto to nije učinila sa Hrvatskom, bez obzira na to što je Hrvatska učinila isto ono što su učinile Makedonija i Crna Gora.
Prema odredbama toga sporazuma, zadatak vlasti u Republici Srbiji je bio da diplomatskim putem proglasi ambasadora Republike Hrvatske personom non grata. Zašto? Zato što je, suprotno odredbama Sporazuma o normalizaciji odnosa kojim je predviđeno poštovanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta Republike Srbije, druga država ugrozila taj suverenitet i teritorijalni integritet.
S druge strane, Hrvatska ne poštuje socijalni sporazum kojim su definisani odnosi u oblasti socijalnog osiguranja, Sporazum o sukcesiji, pitanje državne imovine, pitanje državnih granica. Da li su između dve države rešeni odnosi što se tiče granica? Ne. Kad će biti rešeni odnosi u određivanju državnih granica, to je pitanje. Srpska diplomatija i srpska vlast moraju insistirati da se razreši odnos državne granice.
Šta je sa državnom svojinom? Republika Srbija i privredni subjekti Republike Srbije poseduju imovinu u Republici Hrvatskoj u iznosu od sedamsto do osamsto miliona evra. Kolika je imovina preduzeća iz Republike Hrvatske? Duplo manja. Šta čini diplomatija Republike Srbije da se razreši pitanje imovine? To su odredbe Sporazuma o sukcesiji.
Nadalje, šta čini vlast Republike Srbije da pomogne Srbima u fizičkom, bezbednom povratku na njihova ognjišta? Na prostoru Republike Srbije ima između 350.000 i 450.000 Srba koji su genocidnom politikom hrvatske države proterani sa svojih ognjišta i završili u Republici Srbiji. Šta je sa njihovom imovinom? Šta je sa njihovim imovinskim pravima? Da li aktuelna vlast čini pomake u smislu obezbeđenja njihovog fizičkog povratka tamo i povratka njihove imovine i njihovih imovinskih prava? Ne čini ništa.
Pred nama je sporazum o slobodnoj plovidbi. Ne može se govoriti o slobodnoj plovidbi, ne može se govoriti o održavanju dok ne znamo koja je čija granica. Gde su granice ove države? Gde su granice hrvatske države? Sve je ovo nula, bez adekvatnih poteza koje mora učiniti aktuelna vlast u određivanju prioriteta. Prioritet ove države prema Hrvatskoj jeste regulisanje imovine Srba koji su proterani iz Hrvatske i obezbeđenje njihovog povratka tamo, regulisanje pitanja državne svojine Republike Srbije koja je u Hrvatskoj. To mora što pre da se razreši. Šta čini aktuelna vlast da se razreši ovo pitanje? Gotovo ništa. Ulazi u nove sporazume, koje Hrvati znalački izbegavaju.
Sledeći sporazum o kome hoću da govorim je sporazum sa asocijacijom EFTA. Iz obrazloženja ovog zakona vidimo da će država Srbija iz ovog sporazuma, iz ove ratifikacije izvući ekonomske koristi. Međutim, ekonomski pokazatelji koje ste naveli u obrazloženju govore o ogromnom deficitu u spoljnotrgovinskom poslovanju između Republike Srbije i članica EFTA, pa se kaže da je u 2008. godini ukupan izvoz 77.000.000 evra, a ukupan uvoz 137.000.000 evra. Nažalost, i u 2009. i 2010. godini te ekonomske tendencije su takođe vrlo loše.
Kada govorim o ovom sporazumu moram da ukažem kroz određene ekonomske, finansijske, fiskalne pokazatelje na određene probleme koje ima Republika Srbija u spoljnotrgovinskom poslovanju. Evo jednog ekonomsko-finansijskog pokazatelja: učešće izvoza u BDP 1989. godine bilo je 51%, 1998. godine 47%, 2001. godine 41%, 20009. godine svega 18%. Rapidan pad učešća izvoza u BDP. Šta čine državni organi? Šta čini aktuelna Vlada? Šta čini Ministarstvo finansija? Šta čini Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja da bi se ovi negativni tokovi zaustavili? Što reče kolega Krasić, zaduživanje, da namirimo sve ono što nam nedostaje.
Evo još jednog pokazatelja: izvoz je u 2009. godini bio oko devet milijardi dolara. Koliki je izvoz bio u Bugarskoj, koja otprilike odgovora po broju stanovnika i ekonomskom razvoju nama? Bio je šesnaest milijardi. U Hrvatskoj 37 milijardi, u Slovačkoj 45 milijardi, u Češkoj 106 milijardi. To su otprilike zemlje sa istim ekonomskim potencijalom, brojem ljudi. Gotovo deset i više puta izvoze više nego mi. Da li to brine vlast? Ne brine. Da li preduzima ekonomsko-finansijske i fiskalne mere da se smanji uvoz i poveća izvoz? Ne čini ništa.
Evo još jednog pokazatelja, koji možda najbolje govori o problemima u oblasti izvoza: Srbija po glavi stanovnika izvozi 1.100 dolara, Makedonija 1.500 …
Koliko SRS ima još vremena?
(Predsednik: Vaša poslanička grupa ima još sedamnaest minuta.)
Evo nam još jednog pokazatelja koji možda najcelovitije govori o problemima u oblasti izvoza. Koliko Srbija izvozi po glavi stanovnika? Izvozi 1.100 dolara, a Makedonija 1.500, Bugarska 2.100, Hrvatska 2.300, odnosno duplo više od nas, Češka 10.000, Slovenija 11.500. Ovi podaci moraju da zabrinu. Ako smo na začelju u izvozu, ako smo u sredini i u pogledu uvoza po glavi stanovnika, onda to mora da zabrine. Nažalost, aktuelna vlast ne čini ništa da se ovi parametri, negativni, katastrofalni parametri, poboljšaju.
Treći zakon o kome ću vrlo kratko reći nekoliko rečenica jeste ratifikacija Finansijskog ugovora (Istraživanje i razvoj u javnom sektoru) između Republike Srbije i Evropske investicione banke. Možda samo na prvi pogled ovo izgleda pozitivno. Dobićemo novčana sredstva koja ćemo uložiti u nauku, u tehnološki razvoj i imaćemo određene efekte, ali kada se pogleda u suštini sadržaj ovog ugovora, ako se govori o jednom zaduživanju države koja iza sebe nema sve analize, nema sve ekonomske finansijske pokazatelje koji će biti rezultat ovog ulaganja, onda znamo da će to biti bačena sredstva.
Zašto bačena sredstva? Zbog toga što u obrazloženju vidimo za koje namene će se to trošiti. Niti je ova skupština bila dostojna određenih pokazatelja koji će jasno pokazati u koju namenu i koliko će se izdvojiti, niti imamo određenu elaboraciju svega toga. Poznato nam je da se ova vlast zadužuje bez ikakvog rezona, a iza toga ne postoje ekonomske kalkulacije i računice šta su prioriteti, zašto ne ulagati u određenu oblast koja će nam vratiti to za tri do pet godina ili u neku drugu oblast koja će to vratiti za sedam-osam godina ili neće vratiti.
Između ostalog, zbog vremena ne mogu dugo, ovom kreditnom linijom uložiće se finansijska sredstva u program ljudskih resursa sa ciljem da se privuče oko 1400 srpskih naučnika na radu u inostranstvu. Kojom ekonomsko-finansijskom merom ćete privući 1400 naučnika iz inostranstva? Koje su to mere? Zašto ih niste izložili? Naučnici u inostranstvu, znate i sami, primaju od pet do pedeset pet i petsto pedeset pet hiljada evra. Kako ćemo mi privući te naučnike da rade u našim institutima? Ovo je mrtvo slovo na papiru. Nećete privući ni 14, a ne 1400. Vreme je pred vama, ali je i pred nama. Moraćete položiti račun za tri meseca, šest meseci itd., dati dinamiku povratka tih kadrova, pa ćemo onda videti, svesti račun i onda ćete reći – bili ste u pravu.
Nažalost, vozovi prolaze, finansijska sredstva se razbacuju, a efekat tih ulaganja, posebno kod kreditnih linija koje su na kratak rok, pokazuje da ih ova država i ovaj narod neće moći vraćati. Hvala vam.
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, SRS već pet godina, otkako je donet Zakon o DRI, ukazuje na institucionalni okvir koji je preuzak, što se tiče ove najznačajnije finansijske institucije i kontrolne institucije u Republici Srbiji. Naime, pet godina vlast nije preduzela sve aktivnosti i mere da ovu državnu instituciju ustroji i dobije institucionalni okvir koji je neophodan za samostalnost ove institucije.
Kada govorimo o samostalnosti, ona mora imati potpunu pravnu, finansijsku, političku i opštu samostalnost, koja isključuje arbitrarnost, politikantstvo i finansijski uticaj određenih finansijskih krugova, koji u svakom slučaju žele da stave u podređen položaj ne samo ovu instituciju nego i sve druge kontrolne finansijske institucije.
Kada govorimo o Državnoj revizorskoj instituciji, moramo se vratiti na dvanaesti mesec prošle godine, kada je podnela prvi izveštaj. Dobro je da je podnela izveštaj, međutim, aktuelna vlast i mediji su stvorili takvu famu – napokon smo dobili prvi izveštaj, počeli smo se hvaliti itd. Ali, šta smo dobili u samom izveštaju? Dobili smo određene podatke o prekršajima, privrednim prestupima i eventualnim krivičnim delima od strane državnih institucija koje je kontrolisala ova državna institucija. Stvorena je fama – evo, sve ono što su državne institucije kontrolnog karaktera propustile sada je utvrdila Državna revizorska institucija, nema više nezakonitosti, nema više promašaja, nema nenamenskog korišćenja, sada su otklonjene sve anomalije koje su bile prisutne u društvu.
Kada se malo bolje sagleda ovaj izveštaj vidimo mnogo propusta. Jedna šarena laža, koja nam je plasirana. Prevashodno moramo ukazati i Srpska radikalna stranka već godinama ukazuje na to da ova državna institucija ne može ispuniti onu ulogu koju ona ima u društvu. Zašto ne može? Zbog toga što celokupan sistem državne finansijske kontrole nije u funkciji, od najsitnije pore, od lokalne samouprave, budžetske inspekcije i drugih inspekcija u lokalnoj samoupravi, pa do ove Narodne skupštine.
Zašto kontrolni sistem u državi ne odgovara? Zbog toga što to ne odgovara aktuelnoj vlasti. To je opšta konstatacija. A zašto ne odgovara aktuelnoj vlasti? Zbog toga što je široko polje ako nema kontrole.
Srpska radikalna stranka u više navrata je u ovoj skupštini, i kroz poslanička pitanja, ukazivala na propuste i kriminalne radnje pojedinaca u aktuelnoj vlasti. Šta je bila povratna informacija? Sve su to prikrili i u odgovorima na poslanička pitanja smo dobili iskrivljene odgovore.
Suština je u tome da ova skupština i poslanici, a i javnost, moraju dobiti potpunu i jasnu informaciju o svakoj kriminalnoj radnji. Nadležne državne inspekcijske službe i pravosudne službe moraju odraditi po svim uočenim nedostacima i problemima koji se jave u toku kontrole.
Kada govorimo o Državnoj revizorskoj instituciji moramo ukazati na njen obim i njene nadležnosti. Državna revizorska institucija nema one nadležnosti koje su stvorene u javnosti. Nema, i ne sme da ima. Osam državnih revizora ne može zameniti celokupan državni sistem koji je usmeren na kontrolu i uočavanje svih negativnih pojava.
Državna revizorska institucija u reviziji nam je pokazala određene manjkavosti u javnim nabavkama. Neka nam posluži ovaj primer koji ću navesti, a to je izjava ambasadora Velike Britanije koji je u jednom od svojih brojnih intervjua u medijima u Srbiji rekao sledeće, ukazujući i dajući preporuku državnim kontrolnim organima da nedovoljno vrše kontrolu i da je kroz javne nabavke u toku 2009. godine „oprano“ (on nije tako rekao, ali da ja to prevedem na narodni jezik) 600.000.000 evra; od četiri milijarde evra, koje idu putem javnih nabavki, ono što se sprovodi putem tendera od strane državnih organa Republike Srbije, 15% je otišlo, odnosno nenamenski je iskorišćeno. To nam govori ambasador strane države i ukazuje na manjkavosti sistema.
Ovakav način nije primeren. Ovo nije zadatak stranih ambasadora, ali s obzirom na to da je njihova pozicija takva da nas mogu na ovaj način upozoravati i davati nam određene preporuke, uputstva, ali i naloge... S druge strane, državni organi Republike Srbije posle ovih apela i posle mnogobrojnih apela koje upućuju SRS i druge opozicione stranke, u smislu nenamenskog i nezakonitog korišćenja državnih organa, ne preduzimaju ništa.
Šta je učinjeno, ako je istinita činjenica koju je izneo engleski ambasador, da je 600.000.000 evra nenamenski iskorišćeno, koje su posledice po one koji su nenamenski potrošili ta sredstva? Koji je to državni organ koji je utvrdio tačno na konkretnim primerima gde je prekršen zakon i gde se nenamenski koristilo? Nijedan posto od tih privrednih prestupa i drugih prekršaja nije uočen.
Gde su te sankcije i kakve su sankcije? Sankcije su, prema odredbama Zakona o javnim nabavkama, vrlo male. Evo, imamo desetak prekršajnih prijava koje su upućene protiv ministara i oni će odgovarati za učinjene prekršaje. Najviša novčana kazna je 50.000. Ministarstva preko svojih računa u toku godine prebace milijarde dinara, na stotine miliona evra i za propuste će odgovarati minimalnom kaznom od 50.000 dinara. Neadekvatna kaznena politika. Zbog toga imamo te propuste.
Godinama se ukazuje da postoji neadekvatna finansijska kontrola i da je sistem sankcionisanja prekršaja neadekvatan. Nemamo adekvatne novčane kazne. Sve to ništa ne vredi, aktuelna vlast ne čini ništa da te anomalije otkloni.
Samo da se vratim još malo na Državnu revizorsku instituciju. Pet godina ona nije ustrojena onako kako bi trebalo i kako je praksa u drugim državama. Prvo je bio problem sa poslovnim prostorom. Posle toga je bio problem sa opremom. Sada ovim zakonom usklađujemo i dogovaramo (zamislite, dogovaramo, čak su i predstavnici vlasti ovde izneli takve činjenice) nivo zarada sa Državnom revizorskom institucijom i državnim revizorima. To je neprimereno. Jednostavno, državni organi ne mogu biti u poziciji da oni određuju svoje zarade. Zarade se moraju regulisati na nivou svih državnih organa. Naknada, odnosno plata, zarada državnih činovnika mora biti jednoobrazna.
U sistemu nagrađivanja državnih radnika danas imamo nekoliko zakona koji regulišu ovu oblast. Zbog toga imamo ove probleme. Ali, očigledno je da aktuelnoj vlasti odgovara ovakva situacija, da ona može jedne nagraditi, druge će kažnjavati itd. Šta onda u praksi imamo? Imamo radnike koji nisu zainteresovani da rade.
Zbog čega nismo do sada popunili sistematizovana radna mesta u ovoj državnoj instituciji? Zbog toga što su male naknade. Neće danas niko, visokoobrazovani kadar, sa ovako niskom zaradom ući u ovaj posao zato što u nekoj privatnoj instituciji ili nekom privatnom preduzeću ima bar 30, 50 ili 100% veća primanja. Zašto to aktuelna vlast nije učinila pre pet godina kada je donela Zakon? Zašto to nije učinila pre godinu dana?
Svesni ste činjenice da ne može dobiti visokokvalifikovane kadrove, ali ne činite ništa. Evo, ovih 25 miliona, koliko ste predvideli ovim izmenama i dopunama Zakona, usmerićete za nagrađivanje ovih radnika. Zašto to nije učinjeno ranije?
Očito je da se ovde radi o sistemskim problemima i da aktuelna vlast ne čini ništa da ih otkloni. Međutim, moramo ovde ukazati na nekoliko anomalija koje imamo u praksi, što se tiče interne i eksterne revizije. Dobili smo u Predlogu budžeta od strane Ministarstva finansija informaciju o tome šta čini interna kontrola u Ministarstvu i drugim državnim institucijama. Dve trećine državnih institucija nema formiranu internu reviziju, bez obzira na to što je to obaveza prema odredbama zakona. Ko je odgovarao za to? Niko.
Hajde da vidimo kod eksterne revizije. Eksternu reviziju smo stavili u kontekst komercijalnog pristupa – izaberemo sebi najpovoljniju i najjeftiniju, ili revizorsku instituciju koja će nam biti najprihvatljivija, koja neće uočiti propuste koje smo učinili u radu. Šta se dalje dešava? Dobijemo pozitivno mišljenje od strane revizije i posle toga smo zatvorili sve naše propuste, sve naše prekršaje i sav kriminal koji smo učinili u poslovanju tekuće godine. Gde je tu državna kontrola?
Ovako obesnažena i obesmišljena državna kontrola ne može imati pozitivan rezultat. Srpska radikalna stranka vas upozorava godinama, bez adekvatne državne kontrole nema kvalitetnih državnih institucija. Isto to su vam rekli i predstavnici Evropske komisije kada su preporukom naložili da se ova državna institucija stavi u operativno stanje, kako bi mogla efikasno kontrolisati sistem državnih finansija. Hvala vam.