Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vjerica Radeta

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, lepo je što je predsednik Skupštine na početku današnjeg rada pozdravio prisutne predstavnike sindikata koji prate naš rad, ali mi se čini da bi mnogo više učinio i njima i radnicima koje oni predstavljaju da se založi da se prihvate amandmani SRS, zato što su svi naši amandmani koncipirani tako da pokušavamo kroz ovaj zakon da zaštitimo zaposlene, da se ne ponovi ono što je proizveo zakon koji će biti van snage kada ovaj današnji zakon stupi na snagu.
Naravno, mi srpski radikali želimo da štitimo i poslodavce, ali imamo vrlo loša iskustva u poslednje četiri godine sa industrijalcima bez industrije, npr. koji se bave unosnim poslovima u okviru uslužnih delatnosti i koji svojim zaposlenima neredovno isplaćuju zarade, koji svojim zaposlenim ne uplaćuju doprinose za penziono osiguranje i zato mislimo da je u ovom momentu zaista prioritetno da ovim zakonom zaštitimo zaposlene u Srbiji. Mnogo je bilo govora u toku ovog saziva Skupštine koliko je loš zakon koji je danas na snazi, mnogo je bilo najava kako ćemo dobiti revolucionarni zakon od ove sadašnje vlade, ali bogami ništa ovde revolucionarno nije u odnosu na zaposlene.
Predsednik Skupštine nije ovde, ali stvarno ne mogu da mu ostanem dužna, rekao je juče kroz neku opomenu poslaniku SRS da su sve stranke koje su izabrane u ovom parlamentu demokratske i da ne možemo da se delimo na demokratske i nedemokratske, i to je apsolutno tačno, i mi to pričamo odavno, ali ne znam zašto predsednik Skupštine nije opomenuo juče ministra, koji je rekao da će, ne znam, prethodna demokratska vlada, ova demokratska vlada i sve buduće vlade, ako budu demokratske da, ne znam, vode računa o zaposlenima itd. Ne znam samo kakva bi to bila vlada, ministre, a da nije demokratska.
Kada je u pitanju član 11, koji kaže da se ništavost odredaba ugovora o radu utvrđuje pred nadležnim sudom i pravo da se zahteva utvrđivanje ništavosti ne zastareva. Ovo je potpuno nepotrebna odredba u ovom zakonu. Mislimo da bi trebalo, i imamo amandman koji govori o nadležnostima inspekcije rada, zaista da više nadležnosti damo inspekciji rada, a ono što je sada inspekcija rada, oni samo formalno postoje. Nikome ne mogu da pomognu, nijednom zaposlenom, oni mogu nešto da napišu, neku preporuku, neko ko dobije otkaz mora da se obrati inspekciji rada da bi tužio. Naravno, oni treba da postoje, ali ono što sada rade, posao im se svodi na neke formalnosti, koje apsolutno nemaju nikakvu suštinsku sadržinu i ne mogu ništa da pomognu zaposlenima koji dođu u bilo kakav problem sa poslodavcima.
Imamo, sa jedne strane, da tržišni inspektor može da zatvori prodavnicu zato što nema fiskalnu kasu, ne postoji fiskalna kasa u prodavnici, ali zato inspektor rada ne može da zatvori nekog privatnika, bilo čime da se bavi, zato što ustanovi da se on grubo ogrešio o Zakon o radu u odnosu na svog zaposlenog.
Mi tu moramo da napravimo jedan iskorak i tu moramo nešto da promenimo. Zaista, vi sa ove strane se uvek javno izjašnjavate i zaklinjete u zaštitu institucija sistema. Nisu samo institucije sistema Vlada Srbije, koju vi naravno štitite, i štitite je, nemam ništa protiv. Postoji mnogo institucija od čijeg funkcionisanja zavise životi zaposlenih.
Ako neko danas ostane bez posla, drage moje kolege, tome se život dovodi u pitanje, jer sa platom ovakvom kakva je i ne može da preživi, a kamoli kada ostane bez posla, ne daj bože ni da pomislimo šta ga onda čeka. Vidim da je vreme po ovom amandmanu isteklo, nastaviću po nekom od narednih amandmana, ali vam preporučujem da usvojite ovaj amandman, jer je zaista član 11. u Predlogu ovog zakona sa pravnog stanovišta potpuno nepotreban.
Dame i gospodo, zakon o radu koji je danas na snazi ostavio je oko 800.000 zaposlenih tada bez posla, a primena ovog zakona, najavljuje nam ministar i ostali članovi Vlade, proizvešće još 300.000 nezaposlenih. To znači još preko milion gladnih u Srbiji. Mi, srpski radikali, mislimo da to ne sme da bude suština zakona, već upravo suprotno, da moramo da stvaramo uslove za zapošljavanje novih ljudi, za vraćanje na posao onih koji su već dobili otkaze, a ne da najavljujemo nove otkaze, primenjujući određene odredbe ovog zakona.
Ovo što se predviđa zaista je previše, čak i ako je od "demokratske vlade", kako reče ministar juče. U članu 15. stav 1. tačka 2) predvideli ste: "Zaposleni je dužan: 2) da poštuje organizaciju rada i poslovanja kod poslodavca, kao i zahteve i pravila poslodavca u vezi sa ispunjavanjem ugovornih i drugih obaveza iz radnog odnosa".
Ovo "zahteve" zaista je, u kontekstu ovog, toliko rogobatno, pogotovo ako znamo šta se sve dešava zaposlenima kod raznoraznih poslodavaca, tzv. industrijalaca, onih bez industrije. Zato smo mislili da bi bilo dobro da se ova reč "zahteve" zameni rečju "uslove", jer poslodavac postavlja uslove za ispunjavanje ugovornih i drugih obaveza iz radnog odnosa, a nikako ne može da postavlja zahteve.
Zašto Vlada nije prihvatila ovaj amandman? "Iz razloga što su ugovorom o radu već utvrđeni uslovi rada i obaveze iz radnog odnosa, dok se ovom odredbom utvrđuje obaveza zaposlenog da poštuje zahteve poslodavca u cilju ispunjavanja ugovorenih obaveza". Ovo obrazloženje ništa ne znači, jer zaposleni ne treba da poštuje nikakve posebne zahteve, nego da ispunjava uslove iz ugovora o radu. S jedne strane potpisao poslodavac, sa druge strane zaposleni. Obavezu da poštuje taj ugovor ima i poslodavac, ima i zaposleni.
U tom smislu je i ovaj amandman, koji je podnela gospođa Gordana Pop-Lazić, koja je, inače, predsednik opštine Zemun, a reći ću vam zašto ovo naglašavam. Zato što je, po onom prethodnom zakonu, početkom 2001. godine u opštini Zemun i u Javnom preduzeću "Poslovni prostor" opštine Zemun tadašnja tzv. demokratska vlast otpustila preko 100 zaposlenih.
Sada da se vratim na one članove 9. i 11. o kojima smo govorili kroz prethodne amandmane, kroz vaše predviđanje ništavosti i utvrđivanje na sudu da li je ugovor ništav ili nije ništav. Svi ti tada zaposleni, a otpušteni iz isključivo političkih razloga početkom 2001. godine, dočekali su kao nezaposleni novu radikalsku vlast u Zemunu, zato što vode postupke pred nadležnim sudovima, ali nadležni sudovi četiri godine ne završavaju svoje obaveze, ne donose presude koje bi trebalo da donesu po hitnom postupku, jer je predviđeno da su sudski sporovi iz radnih odnosa prioritetni i da moraju da se završavaju po hitnom postupku.
Sve ovo što mi vama govorimo, poštovane i drage kolege, jeste iz iskustva. Svi vi dobro znate da to jeste tako i svi vi dobro znate, više puta sam govorila da je moja rođena sestra u opštini Zemun dobila otkaz, da joj je tadašnji sekretar opštine, demokrata, rekao: "Vi morate da odete odavde zato što vaše radikalsko prisustvo ugrožava novu demokratsku vlast". To je obrazloženje sa kojim je ona dobila otkaz i do danas nije vraćena na posao zato što još uvek traje sudski spor.
Te i takve stvari mi srpski radikali hoćemo da sprečimo. Za sada, to kao opozicija možemo samo podnošenjem amandmana na vaše zakone, u kojima se, kada se čitaju među redovima, kriju ponovo takve stvari, dame i gospodo. Zato vam preporučujemo da prihvatite ovaj i ostale amandmane SRS.
Na taj način, ako prihvatite naše amandmane, moći ćete da stanete i pred ovu gospodu iz sindikata i pred radnike koje oni zastupaju i da kažete - gospodo, mi sada ispunjavamo naša predizborna obećanja. Za razliku od vas, srpski radikali ispunjavaju svoja predizborna obećanja i borimo se, kao opozicija, na ovaj način. Prihvatajte naše amandmane, ako želite dobro građanima Srbije.
Član 24, na koji se odnosi amandman kolege Koprivice, govori o uslovima za zasnivanje radnog odnosa i, između ostalog, kaže da radni odnos može da se zasnuje sa licem koje ima najmanje 15 godina života i ispunjava druge uslove za rad na određenim poslovima utvrđenim zakonom, odnosno pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji itd.
Mi u SRS mislimo da mora da, dakle, pored ovoga što stoji 15 godina života, da ispunjava druge uslove, ali jedan od uslova koji mora da ispunjava maloletno lice da bi zasnovalo radni odnos je i opšta zdravstvena sposobnost.
Kaže nama Vlada u odgovoru zašto ne prihvata ovo, da se amandman ne prihvata iz razloga što je Nacrt zakona o radu dostavljen na mišljenje MOR-u, pa su nam oni rekli da je kandidat obavezan da pre zaključenja ugovora o radu obavesti poslodavca o svom zdravstvenom stanju samo ako ono bitno utiče na obavljanje poslova za koje zasniva radni
odnos.
Dalje kaže, međutim, poslodavac ne može od kandidata da zahteva dostavljanje podataka koji nisu od neposrednog značaja za rad koji zaposleni obavlja.
Znači da onda ne sme ni da mu traži izvod iz knjige rođenih, ne zna da li ima četrnaest i po ili 15 godina života. Ovo je prosto neprihvatljivo, ovakvo obrazloženje od koga god da je došlo, pa makar i od te MOR-a. Jer ovde se radi o maloletnom licu, specifičnim uslovima, može da zasnuje radni odnos, ima samo 15 godina i zaista je neophodno da bude i opšte zdravstveno sposobno za obavljanje bilo kog posla na koji se eventualno zapošljava.
Sada, drage moje kolege, hoću da vam kažem još nešto, upravo je jedna gospođa zvala poslanički klub SRS i zamolila nas da iznesemo, radi javnosti Srbije, podatak kako se to država kao poslodavac ophodi prema svojim građanima kao zaposlenima.
Radi se o Narodnoj lutriji i gospođa priča o Mlađanu Dinkić. A ovih dana, odnosno ovih nedelja, svi smo svedoci da su pune novine podataka koliko građana čeka ispred šaltera Narodne lutrije, zato što se obećavaju neki silni milioni za sedmicu koja nikako ne može da se izvuče, a naravno o tome da je to prevara, neću ni da govorim, nego o onome što je gospođa ispričala, koja je rekla svoje ime i prezime, ali se ne usuđujem da pročitam njeno ime i prezime iz straha da ne dobije otkaz posle ovoga što nam je javila.
Dakle, ona kaže da u Narodnoj lutriji uglavnom rade žene, i to nije sporno, ali je sporno to što rade sedam radnih dana od 8,00 do 20,00 časova, ne dozvoljava im se da prime još ljudi da bi mogli da rade u smenama, da bi mogli da imaju ono što zakon predviđa, i pauzu u toku rada, i pauzu u toku dva radna dana.
Znači, rade od 8,00 do 20,00 časova, rade sedam radnih dana, i apeluje gospođa koja se javila, kaže da se ona javlja u ime zaposlenih u celom jednom regionu, i moli narodne poslanike da upozore ministra Dinkića da ne može ovako da zloupotrebljava svoju ministarsku funkciju, i da mora te zaposlene da tretira onako kako zaslužuju, kao ljude, pre svega, a onda naravno i u skladu sa zakonom. Hvala.
Izgleda da ministar Lalović još uvek koristi onaj digitron koji je koristio u vreme kada je bio sekretar Komisije za ekstraprofit, kada je primenjivao taj neustavni zakon i kada je određivao ekstraprofit i gde nije trebalo i gde je trebalo, i prošli su tako kako su prošli po pitanju tog ekstraprofita, pa je onda u tu priču ušao onaj što skida lance i katance, pa se igrao sa državom - uzimala-davala.
Koleginica Nataša Jovanović je, kada je govorila o svom amandmanu, rekla ministru da je očigledno da ministar nije pisao ovaj predlog zakona. Ovde imam dokaz da je ministar dao nekom da prevede neki tekst i da je došlo do jedne očigledne greške ili neslaganja vezano za ovaj član 35. Predloga ovog zakona i stav 4. člana 136. Zakona o PIO.
U članu 35. ste rekli: "Poslodavac je dužan da zaposlenom dostavi fotokopiju prijave na obavezno socijalno osiguranje najkasnije u roku od 15 dana od dana stupanja zaposlenog na rad." Mi smo ovde uložili amandman, radi prave sigurnosti zaposlenih, da se doda i PIO. Vi ste to odbili sa obrazloženjem da je to već sadržano, ali u članu 136. Zakona o PIO. Kaže - podnosilac prijave je dužan da licu za koje je podneo prijavu na osiguranje, odnosno odjavu osiguranja, preda overenu fotokopiju potvrde o prijemu te prijave, odnosno odjave u roku od osam dana od dana njenog izdavanja.
Da sam taj poslodavac, ne znam da li bih to uradila u roku od osam dana po ovom zakonu ili u roku od 15 dana po ovom predlogu zakona. Očigledno da ministar ne zna zakon i da ne zna za koliziju ova dva zakona, a moraju da se primenjuju na isti način, faktički istovetno bi trebalo da se primenjuju, jer ih primenjuju ista lica u odnosu na iste zaposlene.
S obzirom da je ministar ovde ceo dan pokušavao da se vrati u istoriju, nekih dvadesetak godina unazad, vezano za broj nezaposlenih i za broj onih kojima se plaćaju ili ne plaćaju PIO, ministra ću da podsetim da sam zamoljena od radnika zemunske IMP-e da prenesem ministru i u njihovo ime da ga zamolim, pošto su mu se oni više puta obraćali, da mu kažem da oni već 18 meseci ne primaju platu, da im se 18 meseci ne uplaćuje ni penzijsko ni ostala osiguranja, da ih je navodno kupio nekadašnji koalicioni partner ministrov, Slobodan Radulović, čuveni "vlasnik" Centroproma.
I da ih taj gospodin Radulović drži bukvalno zatočene u IMP-i, oni tamo dolaze, rade, račun im je blokiran, ne mogu da prodaju svoje proizvode, a Radulović ih je kupio samo zato što je njegov zet otišao u Švajcarsku i tamo je predstavnik jedne fabrike koja proizvodi noževe, pa onda, da bi ovde na naše tržište i u svoje prodavnice plasirao te noževe koje uvozi njegov zet, pokušava da zatvori IMP-u i da 200 porodica zaposlenih u IMP-i ostane bez hleba.
To je jedan od vaših problema, ministre Laloviću. To sam vam još jednom spominjala i vi niste reagovali. Niste reagovali u međuvremenu, kada sam to iznela u javnost, jer kažu radnici IMP-e - molim vas, iznesite to, mi smo mali, Vladu nije briga za nas, trgovinski sud nam radi šta mu padne na pamet, Kljajević zloupotrebljava zakone na našem slučaju, ne možemo da dođemo do izražaja pored onih velikih, pored "Knjaz Miloša", pored "Centroproma", "Centroproizvoda", problematičnih firmi u smislu privatizacije, a u smislu preuzimanja akcija.
Zato ovako mali, kakva je zemunska IMP-a, muku muče, ne primaju plate, u mnogo gorem su položaju od onih koje vi spominjete, koji su bili na prinudnom odmoru, jer ovi nemaju ni za plate, ni za prevoz, ni za topli obrok, koriste mobilne telefone svojih članova porodice zato što nemaju pare da plate one preduzeća IMP-a. Ali su oni uporni i ubeđena sam da će da istraju, da će da pobede tog moćnog Radulovića i Vladu Srbije, koja podržava Radulovića i Raduloviće.
Dame i gospodo, ministar Velimir Ilić nam juče reče da mora da napusti Skupštinu jer ide na sastanak sa MMF, ali nam nije rekao da taj izgleda nije došao sam, pa je onda i danas zauzet razgovara sa tim nekim koji je došao sa tim MMF. Ali, ministar izgleda i ne mora da prisustvuje ovoj sednici, zato što narodni poslanici ovde izigravaju portparole Vlade.
Prosto mi je neverovatno da narodni poslanik izađe i kaže - posle ovoliko vaših amandmana, sada moram da vam odgovorim. U redu je da po amandmanu, a postoji i poslovnička obaveza i mogućnost, i u redu je da svaki poslanik komentariše amandmane, ali da baš mora da nam odgovori, kao da to govori u ime Vlade, to mi baš nije najjasnije.
Što se tiče amandmana na član 44. koji je podneo narodni poslanik Branislav Blažić, u ime poslaničke grupe SRS, amandman je u skladu sa načelnim stavom srpskih radikala, a to je da ova skupština ne treba i ne sme da razvlašćuje ministarstva, ne sme ono što je u nadležnosti ministarstva da se prenosi na kojekakve agencije.
Tim pre što je jedna stranka, koja je u Vladi, u svom predizbornom programu rekla i kada smo počeli rad u ovom novom sazivu, predstavnici te stranke su tvrdili da će da stave van snage neku uredbu koja je predvidela mnogo agencija, da neće formirati nove agencije, ali mi u svakom zakonu imamo nove i nove agencije.
Zaista, građani Srbije treba da znaju šta znače te agencije i zašto mi iz SRS mislimo da te agencije ne treba da postoje. Prvo, zato što postoje nadležna ministarstva, što postoji delokrug rada ministarstva, što u ministarstvu ima dovoljno zaposlenih da obavljaju sve te poslove. Ako ovi poslovi pređu na agenciju, onda se postavlja pitanje šta će tamo ministarstvo, šta će ti ljudi da rade, jer nema samo ovaj zakon agenciju, nego svaki zakon ima agenciju, ima komisiju, ne znam kako ih sve ne zovete. Onda postojanje ministarstva postaje potpuno besmisleno.
Drugo, te agencije zaista puno koštaju. Potpuno nelogično se utvrđuju plate za predstavnike tih agencija, koje su mnogo veće od plata onih koji formiraju te agencije, zapošljavaju se ljudi. Naravno, mi mislimo da treba da se zapošljavaju nezaposleni, mi mislimo da ne treba da dobijaju otkaze oni koji već rade, ali to ne može da se radi na ovaj način. Mora da se otvara proizvodnja, da se otvaraju fabrike, da oživi privreda i da se tamo zapošljavaju ljudi, da se zapošljavaju tamo gde mogu da zarađuju. U agencijama se zapošljavaju stranački aktivisti, poslušnici. To je ono što nije u redu.
Kakav je bio do sada sistem popunjavanja tih agencija? Mi sada imamo dosta iskustava sa tim agencijama i možemo o tome potpuno argumentovano da govorimo. Imamo agencije koje postoje, formirane su, a ništa ne rade. Imamo krnje agencije koje ne mogu da rade jer niste mogli da se dogovorite da ispostavljate ljude u te agencije. Imamo agencije koje rade, pa su napravile papazjaniju od onoga što rade.
Dakle, ni jedno dobro iskustvo iz postojanja ovih agencija za ovo vreme, od 2000. godine, od kada su agencije postale "modni hit", ništa dobro, ništa konkretno nije urađeno, samo su još jedan veći teret na grbači onih koji popunjavaju budžet, a zna se da budžet popunjavaju građani Srbije.
Zato smo mi iz SRS predložili i ovaj amandman i niz amandmana, kojim predlažemo da ostavite ministarstvu da radi ono što zaista jeste nadležnost ministarstva. Ovi poslovi moraju da se obavljaju u državi i treba da se obavljaju, ali nemojte više agencije, nemojte da stvarate nove mogućnosti zloupotreba. Znate, u agencije zapošljavate nazovistručnjake, ljude koji su po desetak godina studirali, koji su jedva pozavršavali fakultete i oni sad slove za, bože moj, neke eksperte, neke stručnjake.
Kada se kaže "agencija", pa neko misli - bože, kakav li je stručnjak u toj agenciji, a ono tamo neko ko je jedva završio fakultet. Nemojte to da radite.
Nije ovo prvi put. To vam svaki put ponavljam i svaki put ću vam ponavljati kada govorimo o amandmanima na zakone koje vi predlažete. Kad god nas niste poslušali, kad god niste prihvatili naše amandmane, imali ste probleme u primeni tih propisa, imali ste obavezu da vrlo brzo izlazite sa izmenama i dopunama, ali govorićemo o tome kad budu oni čuveni zakoni o agenciji za privatizaciju. Biće još o tome reči.
Dame i gospodo poslanici, poslanici SRS juče i danas su izneli naše stavove vezane za ovaj predlog zakona o železnici. Rečeno je da ovaj zakon nije dobar, da ovo nije najbolje rešenje.
Naravno, svesni smo da u pravnoj državi svaka oblast treba da bude regulisana zakonom, da treba da bude sve što je potrebno za tu oblast propisano u određenom zakonu.
Predlagač je možda imao takvu nameru kada je u pitanju zakon o železnici, ali ovo što nam je prezentovano kao predlog Vlade je više jedan opisni tekst nego što su koncizne zakonske norme.
Ono što su poslanici naše poslaničke grupe naglašavali jeste činjenica da zakonom ne mogu, bez obzira kakav je zakon, da se prevaziđu problemi koji postoje trenutno u srpskoj železnici, u jednom vrlo lošem i negativnom odnosu nadležnih državnih organa prema železnici.
Mi smo uložili jedan broj amandmana sa namerom da ovaj zakonski tekst, koliko je to moguće, poboljšamo i kao uvek nismo iznenađeni, nismo naišli na razumevanje ovlašćenog predstavnike Vlade Srbije, gospodina ministra, koji evo nije tu baš sada kada se priča o amandmanima.
Možda je otišao da pokuša da spreči ovaj štrajk železničara koji je danas najavljen u novinama, kako pišu svi mediji, zbog raznih mahinacija, lopovluka, zloupotreba, povlašćenog položaja određenih sindikalnih funkcionera, nebezbednog saobraćaja u železnici itd.
Sve ono što se danas piše o železnici govori u prilog onome što su poslanici SRS govorili o toj oblasti, o nadležnom ministru, o odnosu Vlade prema ovom segmentu.
Podnela sam amandman na član 24. stav 1. koji kaže: "Dodeljivanje trase upravljač vrši pod jednakim uslovima, utvrđenim ovim zakonom, za sve prevoznike."
Predložila sam da se reč "jednakim" briše, jer jezički, logički i pravnički, kako god hoćete, sasvim je dovoljno da se kaže: "Dodeljivanje trase upravljač vrši pod uslovima utvrđenim ovim zakonom". Ne može biti: "pod jednakim uslovima, utvrđenim ovim zakonom". Uslovi su utvrđeni ovim zakonom i oni su takvi kakvi su.
Dalje, predložila sam da se u stavu 2. ovog člana briše tačka 4) koja kaže: "U postupku po zahtevu za dodelu trase upravljač je dužan da primenjuje sledeće kriterijume", pa između ostalog – poslovni ugled.
Šta je to poslovni ugled, na osnovu kojih kriterijuma i kojom metodologijom se utvrđuje poslovni ugled, pogotovo u ovoj oblasti, pogotovo u ovom političkom i društvenom momentu.
Zaista je vrlo diskutabilno i svakako otvara mogućnost i nekakvih svojevoljnih tumačenja, da ne kažem zloupotreba, dovodi do onoga što je već prisutno u nekim drugim oblastima železnice, a to je kadriranje iz određenih političkih struktura, iz stranaka vladajuće koalicije itd.
Ako ne biste prihvatili ovaj amandman, onda bi se samo još više otvorile mogućnosti i stvorili uslovi za još više zloupotreba u železnici. Verujte da nam to ne treba i da dokle god je stanje ovakvo kakvo je nema ni govora o tome da ćemo, kako reče juče ministar, da se uklopimo u familiju evropskih železnica.
Verujte, sa ovim problemima kakvi su sada u našoj železnici nikad dalje od te evropske familije nismo bili.
Nema ni govora o tome, što je takođe ministar juče rekao, da Evropska unija želi da uvede red u sistem evropskih železnica. Možda, ali ne i u našu železnicu, ne samo zato što mi nismo članica Evropske unije, nego i zato što je stanje u ovoj oblasti takvo da ni svi eksperti Evropske unije ne bi mogli da ga razreše, a najmanje to, verujte, može ovaj zakon.
Bar da donesete zakon, pošto ćete valjda, iako izgleda ni sada nema kvoruma, uspeti da u danu za glasanje obezbedite taj kvorum, ako ne prihvatite bar ove naše amandmane, da koliko-toliko ovaj zakon bude primenjiv, onda ćete doći u situaciju u kakvu ste došli svaki put kada smo vas upozoravali da treba da donosite zakone koji su primenjivi, da uvažavate naše primedbe.
Kad god nas niste poslušali, a uglavnom niste, došli ste u situaciju ili smo došli u situaciju da imamo zakone koji su neprimenjivi. To je manir donošenja zakona u poslednje četiri, evo već peta godina.
Dame i gospodo poslanici, ja ću i danas da ponovim ono što sam u jučerašnjoj diskusiji iznela, a to je činjenica da je SRS bila najžešći protivnik potpisivanja Beogradskog sporazuma i donošenja Ustavne povelje. Zašto to ponavljam? Zato što je i ovaj zakon jedan od razloga zbog čega je i trebalo biti protiv.
Znali smo da će se dešavati sve ovo što se desilo u međuvremenu, znali smo da su i Beogradski program i Ustavna povelja u stvari program za razgradnju zajedničke države Srbije i Crne Gore, a to je nešto što mi nikada ne možemo i nećemo da prihvatimo.
Reče gospodin ministar – ovo je jedan veoma kratak, ali bitan zakon. Jeste, gospodine ministre, veoma kratak zakon, ali zakon koji treba sve nas da zabrine. Znamo i razumemo potrebu da ovaj zakon treba da se donese u skladu sa Ustavnom poveljom, ali bih volela da čujem da li svi vi razumete šta se u stvari želelo ovom Ustavnom poveljom i šta je želeo onaj ko je ovu Ustavnu povelju podmetnuo.
Rekle su moje kolege da je razgradnja vojske započela poodavno. Niko ovde ne reče, a ja ću da kažem, razgradnja vojske, uništavanje ugleda vojske Jugoslavije počelo je početkom 2001. godine.
Mnogo toga se u međuvremenu dešavalo, a u uništavanju ugleda i uništavanju Vojske Jugoslavije, odnosno Vojske Srbije i Crne Gore, učestvovali su državni funkcioneri, državni zvaničnici. Počeo je sadašnji predsednik Srbije kao ministar vojni, nastavili su sadašnji ministar spoljnih poslova, sadašnji ministar vojni, sadašnji ministar finansija Republike Srbije. Svako na svoj način uništava ugled vojske od njih. Svako od njih na svoj način se igra sa Vojskom Srbije i Crne Gore, a to znači, igra se sa Srbijom, igra se sa Crnom Gorom, igra se sa narodom i u Srbiji i u Crnoj Gori. Sa tim, SRS nikada ne može i neće da se složi.
Kada je konkretno ovaj zakon u pitanju, činjenica je da je on nastao kao posledica naše obaveze iz Ustavne povelje. Na sam tekst zakona nemamo nekih bog zna kakvih primedbi, imamo čisto ovako od početka, od samog naslova zakona.
Zakon se zove - Predlog zakona o preuzimanju nadležnosti vojnih sudova, vojnih tužilaštava i vojnog pravobranilaštva, a mi mislimo da je u skladu sa terminologijom iz procesnih zakona da to bude zakon o prenošenju nadležnosti i u tom smislu su naši amandmani.
Recimo u članu 11. kažete – "predmete i stvari dosadašnjih vojnih sudova". Mi smo mislili da to "dosadašnjih" treba da se briše, jer je nepotrebno. Dakle, to su vojni sudovi, nema sadašnjih i dosadašnjih, nego vojni sudovi još uvek.
Neke od amandmana je ministar kao predstavnik predlagača prihvatio, neke nije, ali nije u tome suština naših komentara vezano za ovaj zakon.
Suština je, znači, odnos prema Vojsci Srbije i Crne Gore. Sam ministar je rekao da mnoge zemlje u tranziciji nisu donosile ovakve zakone, a one koje jesu, da vraćaju ponovo vojne sudove, a ja ću sve da vas podsetim da i Amerika ima vojni sud.
Ne mislim uopšte da je bilo pametno da se stvaraju uslovi za ukidanje vojnih sudova, jer postoje neka dela koja moraju da se vode pred vojnim pravosudnim organima. Postoje vojne tajne, ne znam na koji način će to biti regulisano, osim ako nećete širokogrudo da skidate obavezu čuvanja vojnih tajni, kao što to čine zvanični državni organi kada su u pitanju tajne koje su potrebne Karli de Ponte, ali zato dokumentaciju koja je potrebna timu koji pomaže Vojislavu Šešelju za odbranu do dana današnjeg nismo dobili, iako nam je odavno obećana.
Sve su to problemi svih građana Srbije i sve su to problemi preko kojih se olako prelazi. Najlakše je reći, evo donosimo kratak zakon od 13 članova, moramo na osnovu Ustavne povelje, ispunjavamo svoje obaveze. E pa lepo, građani bi mislili, bože, što je ova skupština efikasna, kako oni to rade, sve što moraju urade, ali ne znam samo šta ćemo sa onim građanima koji su u deset časova prebacili na Treći kanal da gledaju Skupštinu, a mi ovde počeli tek u 11,30 časova, ali to je opet tema za neku drugu priču.
Moj kolega Zoran Krasić i ja želimo da upozorimo sadašnje visoke vojne funkcionere, počev od ministra i pre svega ministra, da se ne igraju vojskom, da se ne igraju vojnom imovinom, da ne potpisuju ugovore kakve je ministar Davinić potpisao, pa onda kaže, nije to bio ugovor, to je samo neki predugovor i ne proizvodi nikakve finansijske posledice. Proizvodi, bogami, i te kako štetne posledice po državu Srbiju i po Vojsku Srbije i Crne Gore.
Naravno, te kriminalne radnje u vojsci započeo je još sadašnji predsednik Srbije, tadašnji ministar Boris Tadić. Davinić to očigledno onako uredno sledi. Zašto sam spomenula sva ova imena, sada ću da se vratim na to.
Tadić i Davinić su vezani za određene malverzacije kada su u pitanju sredstva, prodaja oružja, prodaja vojnih objekata itd. Nadam se da će jednog dana ovi sudovi, koji će se promovisati kroz ovaj zakon, zaista raditi svoj posao, odnosno sudije da će raditi svoj posao, pa da će postaviti određena pitanja i verovatno doneti odgovarajuće odluke za sve ono što se radilo poslednje četiri godine u našoj vojsci.
Zašto sam spomenula sadašnjeg ministra spoljnih poslova, dakle, gospodina Vuka Draškovića? Mislim da ono što je on uradio i izgovorio vezano za vojsku, onaj njegov poziv našim mladićima da ne idu u vojsku, jer to je bio poziv njima, a ne poziv roditeljima, kako je rečeno, kako su gospođa Danica Drašković i Vuk Drašković rekli, jer roditelji ne idu u vojsku, a ne idu u vojsku maloletna deca.
Znači, ne mogu da pozivaju roditelje da ne šalju decu u vojsku, jer u vojsku idu punoletni mladići koji žele da idu u vojsku. Poziv da ne idu u vojsku je najveća bruka i sramota koja je mogla da se desi. Čak da je to izgovorio neko ko se bavi politikom, ko je trenutno u opoziciji, pa možda ima nekog razloga da na taj način nastupa, bila bi bruka i sramota, a posebno je bruka i sramota kada to kaže zvanično ministar u Srbiji i Crnoj Gori.
Zašto sam rekla da na rušenju ugleda vojske radi i ministar finansija Mlađan Dinkić? Zato što svakodnevno čitamo po novinama, te daće pare za plate vojsci, te neće dati pare, te smanjuje troškove kroz budžet. Takva degradacija vojske je, dame i gospodo, nedopustiva. Mi smo narod koji, to je rekao i moj kolega Krasić, veoma drži do tradicije, koji drži do svoje vojske i moramo da zaustavimo propadanje vojske, moramo da zaustavimo razgradnju vojske, i to je ono čime mi treba da se bavimo, i to je ono o čemu mi treba da razgovaramo, a ovaj zakon, dame i gospodo, ne ide u tom pravcu.
Ne ide, doduše, konkretno kao zakon ni u pravcu razgradnje, ali je posledica Ustavne povelje koja je, sada je to jasno, imala za cilj, između ostalog, razgradnju zajedničke vojske. Dakle, razgradnju vojske Srbije i Crne Gore uopšte. Zato mi sada imamo ovaj zakon i zato mi treba da se zapitamo zašto je moralo da dođe do ovog zakona.
Nema uopšte potrebe čak ni da se govori nešto konkretno o samom Predlogu zakona, nego o onome što je prethodilo našoj obavezi da donosimo ovaj zakon. To je ono što treba da zabrine svakog narodnog poslanika i to je ono što treba da zabrine i brine svakog građanina Srbije.
Nažalost, šta je tu je, dobili smo to što smo dobili. Nadam se da ćemo istrajati svi skupa u tome da zaista očuvamo ovu državnu zajednicu, makar ovakva kakva je, da sačuvamo zajednicu Srbije i Crne Gore, jer verujte, bez toga neće biti dobro ni Srbiji ni Crnoj Gori.
Reći ću samo još jednu rečenicu vezano za ovaj zakon i to za član 10. koji govori o statusnim pitanjima. Ovde je bilo već postavljeno pitanje na koji način, šta će biti sa sadašnjim vojnim sudijama, tužiocima i pravobraniocima. Ministar je dao odgovor, a moj kolega Krasić je rekao da njemu tu ništa nije sporno, ali u onom smislu koji je kasnije rekao, da je normalno da ti ljudi imaju prioritet pri izboru.
To zaista nije sporno. Ali, nisam sigurna, ministre, da ćete na način kako ste zamislili i kako ste ovde obrazložili zadovoljiti sve zakone na snazi koji regulišu ovu materiju. Mislim da je trebalo neke druge zakone uskladiti, ako to mislite na taj način da uradite. Ne može baš sudija vojni iz vojnog suda da pređe u ovaj sud po principu idem iz firme u firmu, trgovac iz jedne prodavnice ide u drugu prodavnicu. Imamo tu i Ustavnu povelju, i Ustav i Zakon o uređenju sudova itd.
Nisam sigurna da ćete moći svim tim propisima da udovoljite, a da to uradite na način kako ste uradili. Verujem da ćete to učiniti na najbolji način i da će ovi ljudi koji su bili zaposleni u vojnim sudovima, tužilaštvima itd. biti na odgovarajući način zbrinuti, ali pre svega se nadam da ovaj zakon neće doprineti daljem uništavanju i upropašćavanju Vojske Srbije i Crne Gore. Ponavljam, Srbi su narod koji vojsku izuzetno ceni i molim vas da, kao narodni poslanici, u svakom momentu vodimo računa o tome. Hvala.
Dame i gospodo poslanici, javnost Srbije, javnost Crne Gore zna da je SRS bila najžešći protivnik razbijanja SRJ, da smo bili najglasniji protivnik stvaranju ove eksperimentalne kvazizajednice, kakva nigde u svetu ne postoji. Uradili ste to vi koji ste uradili sa Havijerom Solanom i zato mi danas imamo probleme kakve imamo. Ne danas, nego poodavno već.
Srpska radikalna stranka je bila protiv donošenja Ustavne povelje. Nismo učestvovali ni u potpisivanju Beogradskog sporazuma, ali mi srpski radikali nikada i ni na koji način nećemo učiniti ni jedan potez kojim bi ugrozili građane Srbije ili građane Crne Gore, kojim bi ugrozili državni i nacionalni interes.
Upravo iz tog razloga prihvatamo i mislimo da je dobro da se ovaj zakon donese, možda ne baš ovakav, ali u svakom slučaju ovaj zakon treba da se donese. Mislimo čak da je možda malo i kasno, s obzirom da prema Ustavnoj povelji početkom februara bi trebalo da se održe ti izbori na tzv. saveznom nivou i već je, čini mi se, vreme bilo da se ti izbori raspišu.
Mislim da svi treba da se potrudimo, naravno, da se raspravlja, da se diskutuje, ali da se potrudimo da se ovaj zakon izglasa u ovom parlamentu, da bismo pokazali svi skupa dobru volju za očuvanje te državne zajednice i za jedinstvo Srbije i Crne Gore. Baš zbog toga je zabrinjavajuće to što neki predstavnici vlasti javno, za ovom govornicom, čitali smo to već unazad nekoliko meseci po novinama, slušali na televiziji, ali baš da se drznu toliko da za ovom skupštinskom govornicom kažu da neće glasati za Vladin predlog ovakvog jednog zakona, to je neozbiljno u najmanju ruku.
Naravno, to je stvar onih koji na taj način vode računa o državi, a nikada niko ozbiljan nije ni očekivao da takvi ljudi mogu da vode računa na pravi način o državi. Mi i sada pokazujemo, i kroz raspravu i glasanjem o ovom zakonu, ozbiljnost i odnos SRS prema državnim i nacionalnim interesima.
Ima ovaj zakon nekih, rekla bih, mana i mi, poslanici SRS, smo podneli nekoliko, četiri-pet svega amandmana sa, zaista, iskrenom željom i namerom da se ti amandmani prihvate i da ovaj zakonski tekst bude zaista mnogo bolji i da bude, što je najvažnije, primenljiv.
Vi znate, poštovane kolege, a i vi gospodine ministre, kada smo govorili o izbornim zakonima, o onim izmenama koje su bile u toku pred predsedničke izbore, skretali smo vam pažnju na neke odredbe zakona koje će dovesti u pitanje čak i regularnost izbora, koje će otežati rad i sprovođenje izbora, i u praksi se videlo, bili smo u pravu.
Iz tog razloga, govorili smo i na Odboru za pravosuđe i upravu i lepo zamolili gospodina ministra da prihvati naše amandmane. Zaista ne znam nijedan opravdan razlog zbog čega to nije učinjeno, ali nadam se da će narodni poslanici, a pogotovo posle naše rasprave u pojedinosti, da prihvate ovakve izmene, odnosno amandmanske izmene ovog zakonskog teksta, jer su amandmani zaista sa dobrom namerom, i da ovaj zakon bude što lakše i što jednostavnije primenljiv u praksi.
Sada ću vrlo kratko da se osvrnem na nekoliko članova ovog zakona, jer u suštini nemamo mi nekih značajnih primedbi na ovaj zakon, bar ne toliko značajnih da ne bismo mogli glasati za njega, ali i pored eventualno i neusvojenih naših amandmana i neprihvaćenih naših predloga za korekciju ovog zakona, ne možemo da kažemo da nam je takav tekst, pa kakav god da je, razlog da doprinesemo, ne daj bože, razbijanju zajednice Srbija i Crna Gora.
Nikada to niko od srpskih radikala neće učiniti, sasvim je sigurno. U članu 11. Predloga ovog zakona govori se o pravu na zaštitu i način zaštite izbornog postupka. Mi smo tu predložili u tekstu da se ne govori o povredi izbornog prava, iz prostog razloga, mislimo da treba da se govori o zaštiti izbornog prava i to upravo zbog povrede izbornog prava.
Izborno pravo se štiti od povreda izbornog prava. To je jedna čisto formalna primedba i nadam se da će do kraja ove rasprave da bude prihvaćena.
Predložili smo, takođe, brisanje člana 17. To je taj član koji govori o tzv. pozitivnoj diskriminaciji. Mi u SRS smatramo da nikakva diskriminacija ne može da bude ozakonjena, a ni pozitivna ni negativna, jer svaka pozitivna diskriminacija, tzv. pozitivna, neminovno proizvodi negativnu diskriminaciju za nekog drugog, kao što negativna diskriminacija proizvodi nešto pozitivno za nekog drugog.
Zato smo mislili da ovaj član treba da se briše, a to smo obrazlagali i kada smo govorili o izmenama i dopunama zakona o izboru predsednika i narodnih poslanika. Imamo drugačiji stav prema nacionalnim manjinama. Predlažemo svim strankama u Srbiji da se otvore za sve nacionalne manjine, kao što je to učinila SRS od samog osnivanja, i u našoj stranci su predstavnici svih nacionalnih manjina, u našoj stranci su i stranački funkcioneri predstavnici svih nacionalnih manjina. Nema potrebe da se na neka mala vrata predstavnici nacionalnih manjina uvode u parlament, nego to mogu kao članovi parlamentarnih stranaka, odnosno kao članovi stranaka koje posle izbora postanu parlamentarne stranke.
To je principijelni stav SRS. Zaista smo ubeđeni da je to pravi pristup rešavanju pitanja nacionalnih manjina. Naravno, mi apsolutno uvažavamo sve nacionalne manjine i uvek smo se zalagali i uvek ćemo se zalagati za sva prava nacionalnih manjina prema najvišim evropskim i svetskim standardima. Ovo sam sve rekla da se ne bi pogrešno shvatilo ili prokomentarisalo to što smo tražili brisanje ovog člana iz Predloga zakona.
Tražili smo i da se menja član 18. Predloga zakona i da se kod utvrđivanja broja mandata primenjuje Dontov sistem, a koji se primenjuje kod izbora narodnih poslanika. Mislim da je ovo potrebno i zbog činjenice da ovaj zakon nije na celovit način rešio pitanje izbora, nego u članu 23. stoji da se supsidijarno primenjuje Zakon o izboru narodnih poslanika.
Ako ništa drugo, onda bi to trebao da bude razlog da taj Dontov sistem ostane na snazi i da se na isti način biraju poslanici i za Narodnu skupštinu i za Skupštinu Srbije i Crne Gore.
Čuli ste i od kolege Krasića i od gospodina Tomislava Nikolića da nikada niko nije imao primedbu na ovakav način raspodele mandata od kada je uveden Dontov sistem u naš pravni sistem i naš izborni sistem. Ne postoji nijedan razlog, nisam ga čula od vas ministre ni na odboru, a ni danas kada ste govorili u uvodnom izlaganju, koji bi zaista bio opravdan da se ide na izmenu načina utvrđivanja broja mandata.
Kao da ste nešto što je utvrđeno, što je kroz praksu pokazalo da funkcioniše, a na šta niko nema primedbi, brisali iz ovog predloga zakona, a nešto što se u praksi pokazalo da je vrlo problematično, zadržali ste. To je u ovom članu 23, a na sva pitanja koja ovim zakonom nisu uređena shodno se primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje izbor narodnih poslanika, a mi mislimo da tu treba dodati - osim glasanja u inostranstvu. To ću da obrazložim malo šire.
Nikada mi, srpski radikali, nismo imali ništa protiv da glasaju na našim izborima i naši građani u inostranstvu. To smo govorili svaki put kada se raspravljalo o izbornim zakonima. Nažalost, još uvek nema uslova u Srbiji da se glasa u inostranstvu. Vi, gospodine ministre, odlično znate i kao ministar i kao član RIK-a, a pogotovu kao član RIK-a, koliko je i kakvih problema imala RIK vezano za ove izbore u inostranstvu. A da je vaše ministarstvo u međuvremenu uredilo ove biračke spiskove u inostranstvu, ništa ne bismo imali protiv da se zadrži taj način glasanja.
Znate i sami da nema nikakvog pomaka od onda do sada u tom pravcu i da će opet ovo biti samo jedan dodatni problem, koji neće uticati ni na izbornu volju ni na izborni rezultat. Suviše je malo tih glasova koji se donesu iz inostranstva, a suviše posla oko toga i suviše izdvojenih sredstava za to.
Gospodine ministre, rekli ste da ste od RIK imali mišljenje vezano za Predlog ovog zakona. Nije baš tako. Jeste vi dali RIK predlog ovog zakona, pojedinačno ste se upoznali, jer ste i vi član Komisije, sa tim zakonom, a niste održali sednicu, jer da jeste, tvrdim vam da bi članovi SRS pri RIK tražili upravo ovo što sam rekla sada vezano za ovo glasanje u inostranstvu, za ovaj Dontov sistem i sve ove primedbe koje smo mi izneli.
Dakle, poslanička grupa SRS nema nekih suštinskih primedbi na ovaj zakon. Zakon je takav da može za njega da se glasa, ali, pre svega, zbog činjenice što ovaj zakon mora da se donese, što mi, ne daj bože, kad ne bismo doneli ovaj zakon, doveli bismo u pitanje postojanje i opstanak državne zajednice Srbija i Crna Gora. SRS nikada, ni na koji način i ničim tome neće doprineti. Zbog toga mislimo da može da se glasa za ovaj zakon, uz sve njegove mane.
Predlažem kolegama narodnim poslanicima, a pre toga gospodinu Lončaru, da, kada budemo govorili u pojedinostima, prihvate ove naše amandmane. Verujte, kao i svaki put do sada, sve ono što mi kroz amandmane predložimo, u praksi se pokaže da bi bilo dobro da je tada bilo prihvaćeno. Bez sujete, gospodine ministre, prihvatite naše amandmane i imaćemo sasvim solidan zakon.
Dame i gospodo narodni poslanici, juče je neko od mojih kolega, kada smo govorili u načelnoj raspravi, rekao da je neuobičajeno da ovaj zakon predlaže ministar finansija u Vladi Srbije i da bi bilo normalno i uobičajeno da zakon o izmenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi predstavlja ministar za lokalnu samoupravu.
Sada ću vam reći zašto je moj kolega, između ostalog, bio u pravu. Da je ovaj zakon došao od ministarstva od kog je trebalo da dođe, onda ne verujem da bi se desila ovako gruba greška i da bi u ovom zakonu Vlada pokazala zaista vrhunsku neozbiljnost i vrhunsko pravno-tehničko neznanje.
U članu 9. je predloženo, ali ovako, moram radi javnosti, radi pravničke javnosti Srbije zaista moram da citiram i ovaj član na koji sam amandman podnela i naravno moj amandman; član 9. zakon o izmenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi kaže - u članu 25. stav 1. tačka 1) podtačka 5. Zakona o javnim prihodima i javnim rashodima, "Službeni glasnik RS", br. taj i taj, briše se. Znači, jednim članom Zakona o lokalnoj samoupravi briše se član Zakona o javnim prihodima i javnim rashodima.
Mislim da je ovo zaista presedan, da se ovo nikada u pravnoj praksi, teoriji i nauci nije desilo. Zato smo mi predložili da se ovaj član briše. I, da je u ime Vlade ovaj zakon predstavljao ministar za lokalnu samoupravu, čak i da mu se desila ova greška, ubeđena sam da bi na odboru prihvatio ovaj amandman, bar da zaštiti Vladu od ovog mog objašnjenje koje danas javnost Srbije sluša.
A sada ću, drage moje kolege pravnici, koji to ne znate, da vas naučim kako ste mogli da ovo uradite. Ako mislite da ne treba da se primenjuje član 25. stav 1. tačka 1) podtačka 5. Zakona o javnim prihodima i javnim rashodima, a taj zakon niste menjali, onda je trebalo da kažete - od dana stupanja na snagu ovoga zakona, znači Zakona o izmenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi, prestaje primena člana 25. stav 1. tačka 1) podtačka 5. Zakona o javnim prihodima i javnim rashodima.
Znači, to što ste želeli mogli ste da kažete na ovaj način, a da ne pravite ovakvu pravnu brljotinu. Namerno nisam napisala u ime poslaničke grupe SRS takav amandman, jer biste možda taj amandman prihvatili, pa onda građani Srbije ne bi znali koliko su loši pravnici ministri u Vladi Srbije i njihovi najbliži saradnici.
A, pošto zaista verujem da u ovom parlamentu kolege koji su pravnici imaju pravnička znanja i pravničko iskustvo, verujem da će ovaj moj amandman biti prihvaćen i toplo ga preporučujem kolegama pravnicima pre svega, a zaista verujem da sam i one koji nisu pravnici ubedila da je amandman zaista jedno pravničko rešenje nepravničke situacije koju nam je Vlada predložila. Hvala.
Dame i gospodo, kao poslanik opozicije mogla bih da kažem da se radujem ovako lošim zakonskim predlozima od strane Vlade Srbije, ali opet s druge strane, kao poslanik SRS, kojoj je jako stalo do boljeg života svih građana Srbije, moram da kažem da ne mogu da se radujem ovako lošim predlozima zakona. Nije prošlo mnogo vremena od čuvenog PDV, a evo ga danas na delu.

Pričali smo da će posle tog zakona građani u Srbiji živeti lošije. Evo dokaza kroz ova dva zakona o kojima danas raspravljamo da će to zaista tako biti. Malo sredstava za lokalnu samoupravu, loša raspodela i tih malo sredstava, odnosno raspodela bez ikakvih kriterijuma. To je očigledno opšte mišljenje i poslanika vlasti i poslanika opozicije. Čak je i ministar u svom izlaganju rekao da su transferi manji nominalno. Rekla bih realno još manje.

Onda šta kaže ministar, da posavetuje lokalne samouprave da bi bilo najbolje, pošto nema dovoljno para, da se za početak izvrši smanjenje administracije, a to znači otpuštanje radnika. Ako je i od ministra, mnogo je. Od ovolikog otpuštanja radnika u poslednje četiri godine i od ovolikog broja nezaposlenih, samo još fali da zakonima stvaramo uslove da se i zaposleni u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi nadaju svaki dan otkazu, onda zaista ne znam koji je krajnji cilj ove vlade i šta su namere i Vlade i ovog ministra.

Koliko je loša raspodela ovih transfernih sredstava, najbolje govori i najbolji su dokaz ovi lokal-patriotski amandmani, kojih je bilo ne znam ni ja koliko juče.

Danas su svi povučeni, verovatno je u pitanju neki dogovor. Gledala sam, nisam doduše sabirala sve one cifre, ali čini mi se, kada bi svi oni amandmani bili prihvaćeni, jer pošto su svi tražili da se pare uzmu od Beograda, da se dodele lokalnim samoupravama po Srbiji, Beograd bi verovatno ostao bez jednog jedinog dinara.

Suština je, zašto mi iz SRS nismo podnosili amandmane, jednostavno zato što nam je zakonom predviđeno da su to ova sredstva koja su ovde napisana, više od toga, kaže ministar, nema, a nama je svaki grad podjednako važan, svaki građanin u svakom gradu u Srbiji i u svakom selu Srbije podjednako važan i mi zaista ne mislimo da nekome treba uzimati da bi se drugom davalo, ali mislimo da svima treba više.

Svi se zalažemo za decentralizaciju lokalne samouprave, svi se zaklinjemo u to. Naravno, to i treba da nam bude cilj, ali ne samo deklarativno. Šta znači decentralizacija ako nema sredstava? U ovoj sali sedi bar dvadesetak predsednika opština i zaista ne bila im u koži sa ovako malim parama, jer šta će oni da urade u svojim opštinama.

Što je još gore, ta sredstva koja dobijaju lokalne samouprave niko ne kontroliše. Znam iz priča mojih kolega srpskih radikala, a govoriće oni o tome svakako, predsednika opština posle ovih izbora, kakvo su stanje zatekli u budžetu, kakvih je sve malverzacija bilo u budžetima po opštinama u Srbiji, jer svi do jednog su tražili budžetsku kontrolu, koliko je već vremena prošlo, ni u jednu opštinu nije došla budžetska kontrola.

Kaže ministar, doduše ne za govornicom, ovako u razgovoru, problem su male plate budžetskih inspektora, ali mislim da je to problem ministra. Male plate budžetskih inspektora i nedolazak na teren budžetskih inspektora jeste problem ministra, a ne tih inspektora.

Nešto nisam čula komentare od kolega koji su ovde govorili šta je sa opštinama na Kosovu i Metohiji, nećete valjda kroz ovaj zakon da počnete polako da se odričete južne srpske pokrajine, jer i tim opštinama treba da se opredele neka sredstva, ne na način, a reći će ministar da je ovde predviđeno onim članom 5, ali zašto da i oni ne budu tretirani kao ostale opštine, zašto se ne zna tačno koliko je to sredstava.

Zaista je osnovno pitanje na koje treba ovde da se odgovori, kako mislite da razvijate lokalnu samoupravu, kako mislite da idemo u proces decentralizacije, kada ministarstvo i Vlada nisu spremni da odvoje određena sredstva za lokalnu samoupravu.

Zaista mislim da je jedini zaključak da raspodela transfernih sredstava nije dobra, znam da ćete vi ovo da usvojite, ali isto tako znam da će problema na terenu biti mnogo.

Sami znate koliko ima nerešenih pitanja, kolike su potrebe lokalnih samouprava, a ako država na ovaj način misli o lokalnim samoupravama i opštinama po Srbiji, onda teško da će biti razvijenih opština u Srbiji.

Zato mislim da bi bilo dobro da ministar bar sluša ovo što mu pričamo, pa možda da na neki način pomogne kroz neka druga sredstva ako je to moguće, pošto su ova tolika kolika su.

Moram da kažem, dakle, jedan komentar na jedan član Zakona o lokalnoj samoupravi, odnosno izmena i dopuna tog zakona, i uložila sam amandman na taj član. Taj član 9. je dokaz vrhunske neozbiljnosti i vrhunskog nepoznavanja, nepostojanja pravničkog znanja u Vladi Republike Srbije, kada u tom članu predviđa da se Zakonom o lokalnoj samoupravi briše Zakon o javnim prihodima i javnim rashodima. Bar malo ozbiljnosti u ovom zakonu, bar toliko ako niste imali para da ih raspodeljujete, onda ste mogli da vodite računa da vam pravnik predloži ovaj zakon. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovako često menjanje zakona o akcizama, od 2001. godine već osmi put, govori o tome da ministar finansija i Vlada koju on ovde predstavlja vrlo neozbiljno prilaze rešavanju ovih problema, odnosno normiranju ove materije i izgleda, kada god ministru fali para u budžetu, on predloži izmene Zakona o akcizama, poveća akcize, a onda ovde izađe i priče neku sasvim drugu priču, da se građanima Srbije učini da mnogo dobro žive sa ministrom finansija Mlađanom Dinkićem.
Naravno, građani dobro znaju da mnogo loše žive i da svaki dan lošije žive, i da nema novih radnih mesta, i da nema većih plata, i da nema većih penzija i da nema ništa od obećanja ni Mlađana Dinkića, ni Vojislava Koštunice, ni Borisa Tadića.
Juče sam govorila i danas ću da ponovim, sve češće građani kažu, opet nešto poskupelo zbog Dinkićevog PDV-a, opet nešto poskupelo zbog Dinkićevih akciza. Dakle, to je ono što građani Srbije misle o ministru, o Vladi i o vašoj poreskoj politici. Šta mi srpski radikali mislimo o ovom zakonu rekli smo to i u načelnoj raspravi, rekli smo to kroz amandmane, konkretno u članu 7. na koji sam u ime poslaničke grupe SRS podnela amandman.
Član 7. ovog zakona odnosi se na član 8. osnovnog zakona čije izmene i dopune tražite. A u članu 8. je stajalo: "Osnovicu za obračun akcize čini jedinica mere (litar, kilogram, komad, paklica, hektolitarski stepen i drugo)", a vi ste u izmenama i dopunama to brisali, pa ste rekli, u članu 8. stav 1. reči - litar, kilogram, komad, paklica, hektolitarski stepen i dr. brišu se.
Mi u SRS mislimo da to ne treba da se briše, pa smo rekli da se osnovica za obračun akcize utvrđuje na osnovu količina, prema jedinici mere (litar, kilogram, komad, paklica, hektolitarski stepen i dr.) i vrednosti proizvoda. To je ono što smo dodali i u odnosu na taj član 8. osnovnog zakona.
Amandmanom se precizira osnovica za obračun akcize preko tri elementa: količina, prema jedinici mere i vrednosti proizvoda. Da je ovaj amandman smislen i umesan govori i obrazloženje Vlade zbog čega ovaj amandman ne prihvata. Kaže: "Ne prihvata se amandman iz razloga što se pojam "jedinica mere" upravo odnosi na količinu određenog akciznog proizvoda na koju se plaća akciza, a takođe je u članovima zakona koji se odnose na propisan iznos akcize za svaki akcizni proizvod, osim cigara, cigarilosa i kafe, navedena jedinice mere po kojoj se plaća akciza (litar, paklica, kilogram)."
Znači, Vlada kaže da ovo jeste ovako, ali eto, ne prihvata amandman. Valjda, šta će Vladi amandman koji se podnosi iz poslaničke grupe SRS. Govorili smo vam juče, a sada ću opet da ponovim, pošto Vlada nije prihvatila, sada se obraćam narodnim poslanicima skupštinske većine, da bi bilo dobro da prihvatite ovaj amandman, kao i ostale amandmane poslaničke grupe SRS, zato što sve ono što danas ne prihvatite, čeka nas za mesec ili dva dana kroz neke nove izmene i dopune istog zakona.
Tako su radili oni pre vas, tako radite i vi.
Nećete da poslušate dobronameran i stručan savet iz naše poslaničke grupe, pa onda, kada shvatite u toku primene zakona da je ono što smo predlagali upravo bitno u primeni zakona i da je ono što predlažete smetnja, da stvara mogućnosti zloupotreba i slobodnog tumačenja itd, uvek vas upućujemo na koncizne i jasne pravne norme, u skladu sa našim pravnim sistemom, u skladu sa Ustavom.
Vi se svaki put na to oglušite i kada dođete u situaciju u primeni propisa da shvatite da smo bili u pravu, onda nam nudite izmene i dopune, onda se opet potroši pet sati rasprave o tim izmenama i dopunama, pa opet amandmani i na taj način gubite onoliko vremena koliko ga gubite zato što je današnja sednica započela u 11,45, umesto u 10,00 časova i zato što se to radi svaki dan.
Prema tome, dame i gospodo narodni poslanici, predlažem vam da zbog skraćenja tog budućeg postupka, zbog ispravnosti ovog zakona i zbog lakše primene ovog zakona prihvatite amandman poslaničke grupe SRS.
Dame i gospodo, skupštinska većina je juče povredila dostojanstvo Narodne skupštine kada je prihvaćen predlog da se o šest poreskih zakona vodi objedinjena rasprava. U svakoj ozbiljnoj državi, kada se govori o poreskim zakonima, poslanici mogu da govore neograničeno vreme, a mi imamo taman toliko vremena da pročitamo naslove svih ovih zakona i da na taj način završimo raspravu o ovim predlozima.
Jasno je zbog čega je to tako, jer kada narodni poslanici poslaničke grupe SRS govore o predlozima Vlade Republike Srbije, onda mi to analiziramo, govorimo o svakom članu onoliko koliko stignemo. Na ovaj način je pokušana da se spreči takva rasprava o zakonima. Zato je ministar juče 50 minuta govorio o ovim predlozima, odnosno više o nekom blagostanju u Srbiji.
Po onome što je ministar rekao - ukinut je ovaj porez, ukinut je onaj porez, smanjen ovaj porez, smanjen onaj porez, prosto čovek da se zapita o kojoj to državi ministar Dinkić govori. Ja sam ga iz klupe pitala - da li je ostao neki porez, jer je zaista utisak bio da više građani Srbiji neće da plaćaju svojoj zemlji.
Naravno, ništa od toga nije ni tačno, ni približno tačno. Naprotiv, troškovi života rastu svakodnevno, poskupljenja su svakodnevna i građani dobro znaju i svaki dan komentarišu, na svakom mestu gde se nađem - poskupelo ovo zbog Dinkićevih fiskalnih kasa, poskupelo ono zbog Dinkićevog PDV-a, i opšti zaključak je da je ova vlada kao i ona prethodna.
Kažu građani Srbije - Koštunica i Tadić su potpuno isti, i jedan i drugi su obećavali nova radna mesta, toga nema. I jedan i drugi su povećavali plate, toga nema, i jedan i drugi su obećavali povećanje penzija, ni toga nema.
Ovako česte izmene i dopune ovih zakona iz poreske oblasti govore o tome da se Vlada ponaša prema svojim građanima tako da kao najbitniji posao Vlade smatra punjenje budžeta. Naravno, to jeste obaveza Vlade, ali ne svaki put iz džepova građana. Vlada, pored toga što se brine o punjenju budžeta, prevashodno bi trebalo da se brine o svojim građanima, o standardu građana, a ovakvim zakonima, bez obzira na hvalospeve koji se čuju o ovim predlozima, i od ministra i od poslanika skupštinske većine, niti će se povećati standard, niti će se poboljšati uslovi života građana Srbije. Sve je suprotno od toga.
Pošto je nedovoljno vremena da govorim pojedinačno o svim ovim zakonima, uložili smo određen broj amandmana i poslanici poslaničke grupe SRS će u pojedinostima govoriti, ali samo ću na nekoliko članova da se osvrnem.
Recimo, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o akcizama; u članu 8. su predviđena povećanja akciza za alkoholna pića i upravo smo uložili amandman da se to vrati na staro stanje, jer na ovaj način prodaja alkoholnih pića ulazi u nelegalne tokove i to nije ono što je ministar ovde tvrdio, da više nema crnog tržišta, kaže on, cigareta, a ja mu kažem da sam juče, a i danas u tašni imam cigarete tamo kupljene. Kažu građani da postoje neki kiosci, kad pitam - gde mogu da se kupe ove cigarete, kažu - to imate u Vladinom kiosku, to je Dinkić nasledio od Đelića. U svakom delu grada postoje takvi kiosci gde se prodaju cigarete bez akciznih markica. Sigurna sam da svi vi to znate.
Izgleda da je mafiji u Srbiji nedovoljno ono što uzimaju od šverca cigareta, od šverca nafte, od šverca struje i ovakvim povećanjem akciza očigledno i alkoholna pića ulaze u sferu šverca. Takođe smo predložili da se akcize za pivo smanje sa predloženih devet na šest dinara, jer mislimo da je to zaista umesno i umereno.
Onda imamo član 20b ovog predloga zakona, gde uslove i postupak za dobijanje i oduzimanje akcizne dozvole, način i kontrolu otpremanja i dopremanja proizvoda u akcizno skladište i vođenje evidencija u akciznom skladištu propisaće ministar nadležan za poslove finansija. Mi smo amandmanom predložili da to bude Vlada, jer zaista mi iz SRS principijelno mislimo da ovako prevelika diskreciona ovlašćenja ne treba davati nijednom ministru, a pogotovo kada je u pitanju ministar Dinkić, o kome mi imamo mišljenje koje vrlo često ovde iznosimo.
Još ću samo da prokomentarišem zakon o porezu na imovinu, pošto je taj zakon gospodin ministar ovde najviše hvalio, a onda pogledajte član 9. tog zakona, kada je u pitanju porez na nepokretnost povećava se osnovica sa 250.000 na 400.000 dinara. Govorim o oslobađanju poreza, a mi smo predložili da to bude milion dinara, jer zaista nepokretnost od 400.000 dinara nažalost u našem društvu i našoj državi često je u vlasništvu vrlo siromašnih ljudi, koji nisu u stanju da plate porez.
Nemojte vi iz ove skupštinske većine, iz ove vlade da ponavljate bisere onih bivših ministara, koji su građanima preporučivali da prodaju stanove da bi platili struju, a vi kako ste krenuli, očigledno ćete jednog dana, i to vrlo brzo, morati zamoliti građane da prodaju stanove da plate porez.
Nemojte, građani Srbije očekuju mnogo više i od Vlade i od ovog parlamenta, pa vam predlažem, dame i gospodo, pošto ministra nema, njemu ne mogu da predložim da usvoji amandmane, ali predlažem vama, kada budemo raspravljali o pojedinostima, da prihvatite predloge SRS i da ovi poreski zakoni, makar i takvi kakvi su, bar malo manje uđu u džepove građana Srbije.
Dame i gospodo, član 8. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak građana je jedna neustavna odredba i ovom odredbom je grubo povređeno načelo jednakosti i ravnopravnosti građana, Ustavom zagarantovano. Obrazložiću zašto tako mislim. U članu 8. koji, inače, tretira član 13. i član 14. osnovnog zakona, čije izmene i dopune su danas na dnevnom redu, govori se o zaradama i o porezu na dohodak.
Amandmanom koji sam u ime poslaničke grupe SRS podnela, predloženo je da se procenat 14 zamenjuje procentom 10, a to znači da se smanjuje stopa poreza na zarade sa 14 na 10 procenata, i to bez obzira o kakvim zaradama se radi, da li je to prihod od samostalne delatnosti, da li je to zarada, plata, naknada, naknada po ugovoru, preko omladinske zadruge, ugovorena naknada. Dakle, sve je to zarada onoga ko je ostvario tu zaradu, a prihod od samostalne delatnosti je za preduzetnika, u stvari, njegova zarada.
Mi iz SRS mislimo da ne postoji ni jedan jedini razlog da se različita stopa poreza utvrđuje za različite vrste zarade. Dakle, ponavljam, predlog je da se smanji stopa na zarade sa 14 na 10%, i to na sve zarade koje se ostvaruju nekim poslom.
Da li je to radni odnos u privatnom preduzeću, u državnom organu, u javnom preduzeću, da li je to prihod preduzetnika, da li je to zarada ugovorom preko omladinske zadruge itd. Dakle, ukoliko želimo da ovaj zakon ima isti efekat na sve građane, onda je neophodno da ovaj amandman SRS bude usvojen.
Dame i gospodo narodni poslanici, predlagač nam je ovaj zakon, odnosno gospodin ministar u ime predlagača, predstavio kao neko epohalno rešenje u ovoj problematici. Čuli ste od ovlašćenog predstavnika SRS gospodina Blažića da se mi koncepcijski razlikujemo sa vladinim predlogom.
Zbog toga nismo ulagali veliki broj amandmana, jer bi bilo nemoguće amandmanima popraviti, a da zakon bude ono što bi SRS učinila u ovoj oblasti. Sa nekoliko amandmana smo, ali svesni da ćete usvojiti zakon koji je Vlada predložila, ipak pokušali krajnje dobronamerno da ovaj zakonski tekst, koji ćete usvojiti, bude zaista smislen i bude primenljiv i bude davao određene efekte.
U ime poslaničke grupe SRS sam podnela amandman na član 113. ovog zakona, predložila sam šta bi to inspektor za životnu sredinu mogao i trebalo da radi. Predlog i naš stav je da inspektor za zaštitu životne sredine u vršenju poslova iz člana 111. i 112. ovog zakona, koji govore o nadležnostima ovog inspektora, može da utvrdi identitet određenog lica kod kojeg se vrši kontrola, odnosno od kojeg se uzima izjava i da ograniči slobodu kretanja lica koja su zatečena u izvršenju krivičnog dela, odnosno prekršaja u određenim slučajevima i pod određenim uslovima i privremeno oduzeti predmete, robu ili uređaje čija upotreba nije dozvoljena ili kojima su izvršene nedozvoljene radnje.
Smatramo da jedino na ovaj način i regulisanjem člana 113. bi se postigli efekti od rada inspektora za zaštitu životne sredine, jer u prethodnom članu 112. imamo nabrojano nekih 27 tačaka za šta je inspektor ovlašćen, ne znam, da naredi, da zabrani, obustavi itd, a to sve jeste u redu i treba da naredi i zabrani i obustavi tamo gde bude bilo razloga za to.
Problem je u tome što, ako pogledate ovaj zakon i pažljivo ga pročitate, ustanovićete da inspektor ne zna kome da naredi, zabrani, obustavi, zato što inspektor nema ovlašćenja ni da legitimiše lice, ni da mu ograniči slobodu kretanja ako je zatečen u izvršenju krivičnog dela, odnosno prekršaja iz ovog zakona, niti može privremeno da mu oduzme predmete, robu ili uređaje čija upotreba nije dozvoljena ili kojima su izvršene nedozvoljene radnje.
Šta se dešava? Inspektor može samo kao običan građanin da dođe i da prijavi i da kaže i da konstatuje, tamo neko je istresao neki otrovni materijal, neće da mi kaže kako se zove, prljave mu tablice na kamionu i ne smem da se približim i to da vidim, ili mora da zove tržišnu inspekciju, policiju, a zašto ako tržišni inspektor ima takva ovlašćenja, zašto takva ovlašćenja ne bi imao i inspektor za zaštitu životne sredine.
Sećate se kada smo usvajali poreske zakone, kada ste poreskim inspektorima dozvolili da mogu da upadaju u kuće, radnje, da plene robu i noću čak. Tada kada se direktno na taj način puni budžet, onda ne birate sredstva. Istina je da se i primenom ovog zakona na izvestan način kroz kazne puni budžet, ali mnogo je značajnije to što ako bi inspektor postupao na način kako smo predvideli u članu 113, odnosno u našem amandmanu, onda bi efekat ovog zakona bio mnogo bolji i onda biste zaista mogli da kažete da će primena ovog zakona dovesti i do zaštite životne sredine i poboljšavanja uslova u zaštiti životne sredine itd.
Znači, predlažem vam, ministre, da još jedanput razmislite o amandmanu koji sam podnela na član 113. Verujte da će vam zakonski tekst biti mnogo bolji i da će efekti ovog zakona biti mnogo bolji, mnogo brži, mnogo efikasniji, ukoliko prihvatite ovaj amandman. Ako vi to ne uradite, pozivam kolege narodne poslanike da glasaju za ovaj amandman.
Dame i gospodo, mi smo juče kada smo govorili u načelnoj raspravi skrenuli pažnju na ovaj termin koji postoji u članu 4, a i u još više članova ovog zakona.
Naime, u članu 4. predlagač kaže da državljanin druge države članice Srbije i Crne Gore na teritoriji Republike Srbije ima jednaka prava i obaveze, kao i njen državljanin, izuzev izbornog prava.
Mi smo, odnosno kolega naš Vučeta Tošković iz SRS je podneo amandman i predložio da se u članu 4. reči: "druge države članice Srbije i Crne Gore" zameni rečima "Republike Crne Gore".
Obrazloženje koje je Vlada dala, zbog čega nije prihvatila ovaj amandman, zaista je neuverljivo. Kaže Vlada da ne prihvata amandman budući da je u Predlogu zakona korišćen termin koji je preuzet iz Ustavne povelje i potpuno je jasno o kom državljaninu se radi. Osim toga, po Ustavu Republike Crne Gore državljani te države članice imaju crnogorsko državljanstvo, a ne državljanstvo Republike Crne Gore. Ovo formalno može da izgleda kao zadovoljavajuće obrazloženje, ali suština našeg amandmana je nešto sasvim drugo.
To što je napravljena nekakva kvazidržavna zajednica koja se zove Srbija i Crna Gora je nešto što ide na dušu i sadašnjoj skupštinskoj većini i mi želimo, mi iz SRS, čak iako je takva kakva je ta zajednica, da se bar terminološki ne briše iz zakona koji se donose u ovoj Narodnoj skupštini. Zato mislimo da je potpuno opravdano, potpuno umesno i da treba da stoji državljanin Republike Crne Gore, a ne državljanin druge republike.
To zaista izgleda možda i posprdno, jednostavno rogobatno zvuči i zato smo mi mislili, ne samo u ovom članu, nego i u nekoliko još članova gde se koristi ovaj termin, da bi zaista bilo umesno da se ovi amandmani SRS-a prihvate i da na taj način poboljšamo tekst ovog zakona.