MILAN J. NIKOLIĆ

Nestranačka licnost

Rođen je 1951. godine u selu Ljiljancu u opštini Bujanovac. Diplomirani je ekonomista.

Karijeru je započeo 1971. godine na komercijalnim poslovima u kompaniji Simpo. Na mesto zamenika generalnog direktora postavljen je 1985. godine, da bi 1993. godine postao i generalni direktor Simpa. Bio je i na mestu predsednika upravnog odbora te kompanije.

Bio je član Upravnog odbora Privredne komore Jugoslavije, kao i Upravnog odbora Privredne komore Srbije.

Na izborima 2008. je po peti put dobio mandat narodnog poslanika.

Milan J. Nikolić preminuo je 14. maja 2012. godine u Beogradu.
Poslednji put ažurirano: 20.02.2022, 09:37

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

OSMA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 23.12.2010.

Hvala lepo. Poštovana predsednice, predsednici i predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, mora se priznati da nije bilo lako isprojektovati budžet za 2011. godinu, jer su se autori budžeta našli pod dosta velikim dilemama i izazovima, jer je budžetska politika morala da zadovolji mnoge narasle potrebe budžetskih korisnika, da obezbedi povećanje plata zaposlenih u državnim službama i penzionerima, da obezbedi socijalno zbrinjavanje velikog broja stanovnika Srbije, uspori zaduživanje i pritom, obezbedi razvojnu komponentu u cilju povećanja stope zaposlenosti. Da  podsetim negde oko 700 hiljada radnika Srbije traži posao i da u isto vreme monetarnom politikom amortizuje udar rasta cena poljoprivrednih i ostalih proizvoda na koji bi se način zaustavio pošast inflacije, koji može da uništi sve rezultate koje smo tokom 2010. godine napravljeni.

Mi smo siromašna zemlja i ako želimo da, i onako skromne kapacitete zaposlimo, moramo da izvozimo, a da bismo to ostvarili, moramo da obezbedimo konkurentsku poziciju na tržištima sveta, što znači da proizvodimo robu koju će ta tržišta prihvatiti u pogledu kvaliteta, pogledu dizajna i najviše u problemu cena. To je presudna potreba zemlje, međutim ogromna nelikvidnost skoro svih privrednih subjekata nije u stanju da obezbedi proizvodni ciklus i postoji realna opasnost da se parališe ostvarenje mogućeg izvoza.

Monetarna politika sa pravom zagovara visoku referentnu kamatnu stopu, ali pitanje je, hoće li privreda moći da podnese tako visoku cenu kapitala i pritom, ispuni zahtev hipotekarnog pokrića, obzirom da je kroz dosadašnje zaduženje kod mnogih privrednih subjekata skoro celokupna imovina stavljena pod hipoteku.

Moraju se iznaći sredstva povoljna za potrebe, pre svega, izvoznika i investitora, kako bismo mogli da postavljene budžetske ciljeve ostvarimo, a kreator budžeta za 2011. godinu imao je u vidu sledeće činjenice: da je tokom 2010. godine primetan rast oporavka privrede uz pojačani izvoz zahvaljujući merama podsticaja privrede, posebno u delu subvencionisanja kredita za likvidnost i ulaganje u investicije.

Takvim merama ekonomske politike došlo se do porasta društvenog proizvoda i izvoza, smanjenog spoljno trgovinskog deficita, dolazi do porasta poreske proizvodnje, posebno u prerađivačkoj industriji, a tu je i jako neznatan porast zarada.

Međutim, ti rezultati su značajno smanjeni u poslednjim mesecima 2010. godine, a negativni efekti su kroz pojačan rast inflacije i očekuje se da će rast inflacije do kraja godine biti 10,6%, smanjeni su prihodi od privatizacije i posebno, drastičan je pad neto priliva stranih investicija. One su za 10 meseci ostvarile nešto manje od 600 miliona evra, a prosečan broj zaposlenih kod pravnih lica opao je za 3%.

Ipak, naša makro ekonomska politika i njena realizacija obezbedila je bolje rezultate u odnosu na bliže okruženje, jer su procenili da ćemo krajem godine, da će rast društvenog proizvoda biti ostvaren sa 1,5%, izvoz robe sa respektabilnim 20,4% i produktivnost će porasti po stopi od 5%.

Ostvareni rezultati u zemljama sa kojima Srbija najviše sarađuje i najvećim zemljama sveta kao što su EU i Amerika, pokazuju blagi oporavak ekonomije i postepen izlazak iz krize i to su osnove za postavljanje ciljeva ekonomske politike Srbije za 2011. godinu i oni su po meni dosta ambiciozni.

Rast bruto društvenog proizvod od 3%, duplo više nego u ovoj godini, rast izvoza za 14,2% i dalji rast produktivnosti od 3%, sa zadatkom da se učini sve, kako bi se došlo do povećanja investicija i otvaranja novih radnih mesta.

U tom smislu makro ekonomska politika, skoncentrisana je na dva stuba i to, na održavanje makro ekonomske i fiskalne stabilnosti, održavanje monetarne stabilnosti sa prioritetnim ciljem, obezbeđenja održivog privrednog rasta i razvoja konkurentske privrede, povećanja zaposlenosti i regionalnog ujednačenog razvoja.

Procenjen je rast prihoda budžeta u iznosu od 9,8% i on je realan, ako se ima u vidu šta donose zakoni o povećanju prihoda od poreza na dobit, povećanu stopu PDV i akciza. Svakako, projektovani iznosi se moraju ostvariti, ne smeju se probiti rashodi, da bi se zadržala stopa projektovanog deficita od 4,1% ili u iznosu nešto više od 120 milijardi.

Vidljivo je kroz analizu budžetskih rashoda i izdataka, da je došlo do izvesnog povećanja i odvajanja za lokalnu samoupravu, posebno što se Zakon o porezu na imovinu povećava, odnosno poboljšava položaj lokalne samouprave, povećani su izdaci za socijalna davanja, došlo je do povećanja izdataka kod dobrog dela razdela u budžetu, i ovakvom raspodelom, većina korisnika budžeta je nezadovoljna, što znači da je budžet restriktivan. To je zapravo znak da je budžet okrenut ka realnosti i da se može potrošiti samo ono i onoliko koliko ima realnog pokrića u prihodima, da se da na neki način garancija, da se neki postavljeni makro ekonomski ciljevi, da će se ostvariti i u godini koja će biti veoma teška.

Ono što posebno zabrinjava je da je predviđen iznos od tri milijarde dinara subvencija u privredi, isti kao u toku 2010. godine, izuzetno mali, što znači da će dalje poslovanje u privredi biti opterećeno nelikvidnošću i visokim troškovima zaduženja kod Komercijalnih banaka, bilo da se radi o odvijanju procesa u proizvodnji, bilo da se radi o investicijama.

Drugi ozbiljan problem je simboličan priliv stranih investicija i prvi zadatak jeste da Srbiju moramo uposliti. Povećanjem broja zaposlenih, sigurno će se povećati i izvoz, biće obezbeđena sredstva i potpuna realizacija postavljenih makro ekonomskih ciljeva. Zbog toga je neophodno da se preduzmu dalje stimulativne mere za privlačenje stranih investicija, jer je činjenica da se u odnosu na Srbiju, mnogo više ulaže u zemljama u okruženju.

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 23.11.2010.

Zahvaljujem. Poštovana predsednice Skupštine, uvažena gospođo ministre, dame i gospodo narodni poslanici, više puta smo u današnjoj raspravi ponovili da razgovaramo o rebalansu budžeta za 2010. godinu sa konstatacijom da su budžetski rashodi povećani i da će rashodi biti veći od prihoda.

U istoriji pravljenja budžeta veoma su česte i uobičajene situacije da se predvidi i budžetski deficit, u želji da makroekonomskom politikom Vlada postigne određene ciljeve. Budžet je zapravo jedno višedimenzionalno ogledalo, koje vrlo precizno slika makroekonomiju jedne zemlje i ponašanje Vlade u donošenju i sprovođenju određenih poteza kada je u pitanju makroekonomska politika i mislim da povećani rashodi ili taj budžetski deficit i nije u tako negativnom kontekstu ako se time postižu određeni ciljevi.

Navešću dva banalna primera. Ako se ulaže u sudstvo, pa to sudstvo bude efikasnije, sudski predmeti se rešavaju brže, dosta se smanjuje broj krivičnih dela, a procesi traju veoma kratko, onda je to isplativa investicija. Ili, ako pođemo od subvencije u privredi, a ta subvencija ima za rezultat povećanje proizvodnje pre svega, povećanje izvoza i nakon svega povećanje ukupnih ekonomskih rezultata, onda je to dobar budžet, koji je napravljen da ovakvu situaciju popravi.

Ako imamo u vidu poslovnu 2009. godinu i mnoge probleme koje je ekonomska kriza donela, priznavali mi to ili ne, posledice su mogle biti katastrofalne u ovoj godini, pre svega na socijalnom planu, ukoliko se budžetskim i novim merama Vlada Republike Srbije nije opredelila da poveća ta socijalna davanja prema najugroženijim slojevima stanovništva, ali i prema onima gde su zamrznuti lični dohoci, pre svega prema penzionerima. Mislim da je na tom planu nizak socijalni status, ali kakav-takav, ipak je sačuvan neki socijalni mir, jer vidimo dešavanja u mnogim zemljama u okruženju, gde su udari ekonomske krize bili daleko jači i da su posledice dosta visoke.

Ono što ohrabruje u toku ove godine u realizaciji budžeta je da je većina tih ekonomskih indikatora u nekom trendu rasta. Dobar je podatak da imamo rast fizičkog obima proizvodnje za 5,4%. Takođe je veoma dobar podatak da nam raste izvoz za 21,1% za prvih devet meseci.

Ova zemlja Srbija ne može da računa na razvoj ukoliko nema izvoz. Dugoročni cilj, a rekao bih i kratkoročni, mora biti da 50% ukupne proizvodnje Srbije mora ići u izvoz. Neke mere koje je Vlada Republike Srbije preduzela u smislu carinskih oslobađanja prema EU i prema zemljama CEFTA, prema velikim tržištima kao što su Rusija, Belorusija, Kazahstan itd., stvaraju pretpostavke da mogu da se, ukoliko na pravi način uvedemo tehnologiju, ostvare ovi ciljevi da naša ukupna proizvodnja 50% ide na tržište CEFTA.

Očekivani rast BDP-a od 1,5% do kraja godine takođe je jedan od dosta pouzdanih znakova oporavka privrede. Izuzetno zabrinjava podatak da imamo pad stope zaposlenosti. Srbija je neuposlena zemlja, sa velikim brojem nezaposlenih radnika, pre svega mladih, i mere koje je Vlada Republike Srbije do sada preduzimala, pre svega u privlačenju grinfild investicija i dovlačenju investicija stranih investitora, nisu dale očekivane rezultate.

Moramo da učinimo maksimalne napore, pre svega još jačom stimulativnom politikom, još žešćom i još motivisanijom, da bismo mogli da privučem taj strani kapital, da možemo naše ljude da zaposlimo. Mislim da tu posebno treba da se obrati pažnja na nerazvijene regione i područja, jer veoma često se dešava da i to što od inostranih investicija dođe, završi tamo gde je infrastruktura, gde su institucije, tamo gde su železnice, auto-putevi, aerodromi itd., dok u nerazvijena područja veoma teško pristižu investicije. Na tom planu treba planirati sredstva za budžetsku 2011. godinu, kako bismo mogli taj zadatak da realizujemo.

Naravno, drugi zabrinjavajući podatak je rast inflacije, koji preti da dođe na iznad 10%, procenat koji može u potpunosti da poništi efekte koje smo postigli u toku ove godine. Rast inflacije je uzrokovan pre svega rastom cena hrane i nekih drugih troškova. Mislim da je neophodno da Vlada Republike Srbije na tom planu obrati posebnu pažnju, politikom subvencija u poljoprivredi, pre svega, ali i drugim merama da učini sve da se projektovana stopa inflacije bar u narednoj godini ostvaruje u saglasju sa ostalim ekonomskim indikatorima.

Nije uobičajeno i možda nije bilo ni dobro da se spoje tačke dnevnog reda rebalansa budžeta i seta finansijskih zakona. Međutim, mislim da je u nekom saglasju i ovaj deo i on je u službi sprovođenja ekonomske politike i realizacije mnogih zadataka koje je Vlada Republike Srbije pred sobom postavila.

Mogu odgovorno da kažem, kao čovek koji se bavi pre svega pragmatičnim poslovima u privredi, da nije preduzeta mera povećanja osiguranja depozita sa 3.000 na 50.000 evra, zemlja Srbija bi imala izuzetno velike i složene probleme, pre svega u finansijskom i bankarskom sistemu. Mislim da je to bio odlučujući korak, a sada još više, merama koje se preduzimaju u smislu potpune sigurnosti deponenata ali i poverilaca, potpune kontrole banaka i njihovog poslovanja i brzog sagledavanja njihovog stanja kada su u pitanju pre svega prezaduženost, prefinansiranost itd., preko osiguranja depozita, preko Agencije za osiguranje depozita i preko uvođenja institucija namenskih, posebnih banaka, mislim da se na veoma dobar način obezbeđuje da finansijski sistem, koji je prvi na udaru kada je ekonomska kriza u pitanju, može da u potpunosti obezbedi nesmetani razvoj ostalih ekonomskih elemenata za uspešno poslovanje ekonomije jedne zemlje. Hvala.

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 28.10.2010.

Poštovano predsedništvo, uvažena gospođo ministre i saradnici iz Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa SPS-JS pozdravlja opredeljenje Vlade da se važne institucije dislociraju iz Beograda u unutrašnjost.  U danu za glasanje podržaćemo zakon ili izmene i dopune Zakona o Agenciji za finansiranje i osiguranje izvoza, izmene i dopune Zakona o Fondu za zapošljavanje i izmene i dopune Zakona o Fondu za razvoj. Takođe ćemo podržati i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o turizmu.
Pre nego što pređem na komentar pojedinih odredaba zakonskih rešenja, mislim da je dobra prilika da porazgovaramo malo o pre svega ekonomskim prilikama u unutrašnjosti Srbije, posebno u ekstremno nerazvijenim područjima Srbije, o čemu se nažalost dosta malo govori u ovom parlamentu.
Dolazim sa juga Srbije, iz Pčinjskog okruga, i izneću samo nekoliko podataka koji pokazuju u kakvom se stanju jug Srbije, kada je privreda i njen razvoj, u ovom trenutku nalazi. Kao osnovni indikator ekonomskog razvoja određenog područja svakako da je infrastruktura kao pokazatelj i razvijenost određenog područja. Ako samo uzmemo stanje putne privrede i stanje železničke mreže na jugu Srbije, možemo konstatovati da je veoma loše i da ne postoji adekvatna putna povezanost između urbanih i ruralnih sredina.
Da ne govorim o zaostajanju juga Srbije u tim osnovnim ekonomskim indikatorima, kao što je rast BDP po zaposlenom, prosečna zarada i stanje zaposlenosti i svi ti podaci dobro ilustruju sve dublji jaz u Republici Srbiji između nerazvijenih i razvijenih područja. Makar da iskreno rečeno kažemo da i ostali deo Srbije u pogledu razvoja u odnosu na okruženje beleži dosta niske rezultate.
Nažalost, u ovako nerazvijenim područjima proces privatizacije teče veoma sporo, a i tamo gde se privatizacija i ostvari, retki su primeri uspešne privatizacije. Dobar deo istih se poništi, firma se vraća u vlasništvo države i veoma često dolazi do stečaja, jednostavno, u ovakvim regionima prateća je pojava da imamo stalni nedostatak investicionih aktivnosti.
Naravno da je vrlo visoka stopa nezaposlenosti i sa malim izgledima, iako smo juče razgovarali o prostornom planiranju, da u dogledno vreme stanje može da se popravi. U takvim situacijama, javlja se jedan vrlo specifičan demografski problem. Ljudi se u potrazi za poslom iseljavaju. Sela ostaju prazna, čitave teritorije se prazne.
Nažalost, veliki broj kapaciteta koji je ranije funkcionisao na ovakvim prostorima više ne postoji. Mnoge proizvodnje, iako ih evidenciono ima, ne funkcionišu i mnogi prirodni potencijali kraja se ne koriste, da ne govorim o vrednim turističkim potencijalima, kada je jug Srbije u pitanju, jer obiluje banjama, lečilištima, jezerima, planinama koje ostaju zbog nedostatka sredstava prazne.
Kada je Pčinjski okrug u pitanju, možda najbolje govore podaci da od 229.597 stanovnika koji žive u 336 naseljenih mesta, svega 40.104 je zaposleno u svim sektorima i javnim službama. Radi, dakle, 17,6% od ukupnog broja stanovnika okruga. Broj onih kojima je posao nasušna potreba je 30.244, a u nekim opštinama podaci su izuzetno zabrinjavajući; recimo, u Preševu posao traži 6.778 radnika ili 66,7% od ukupnog broja radno sposobnog stanovništva.
Stopa nezaposlenosti na nivou Pčinjskog okruga je 42,9%. Ako je republički prosek 27,8%, onda je veoma jasno koliko je jug u zaostatku u razvoju u odnosu na prosek Srbije. Prosečna neto zarada 2009. godine u opštini Vladičin Han je bila 14.949 dinara, a u Srbiji prosečna neto zarada tokom te iste godine iznosila je 31.733 dinara. Da naglasim, govorim uvek o proseku, ne o ekstremno ili o razvijenim opštinama gde su razlike u mnogim indikatorima u stepenu razvoja između jedan i deset, pa i 20 puta.
Smatram da je predlog Vlade Republike Srbije da određene institucije dislocira iz Beograda dobar početak, da se nagomilani razvojni problemi Srbije izbliza vide i počnu brzo da rešavaju, a da se sredstva Fonda za razvoj, podsticajna sredstva za zapošljavanje i sredstva PIO usmeravaju za podsticaj proizvodnje.
Kada je u pitanju Zakon o izmenama i dopunama Zakona o Agenciji za finansiranje i osiguranje izvoza, svi znamo da je izvoz Srbije nasušna potreba. Tržište Srbije je malo sa aspekta broja potrošača, pre svega, ali i nizak životni standard dodatno sputavaju potrošnju koja se u razvijenim ekonomijama normalno odvija. Mi i tako male proizvodne kapacitete koje ovog trenutka imamo ne možemo u potpunosti da zapustimo ako se opredelimo samo za tržište Srbije.
Mi bismo morali da uposlimo kapacitete ogromnim ulaganjima i naporima koje moramo zajednički da napravimo da povećamo izvoz van granica Republike Srbije. Poteze koje je Vlada Republike Srbije učinila do danas, pre svega mislim na sklapanje Sporazuma o bescarinskom trgovanju, sa velikim ekonomijama sveta, kao što je Rusija, Turska, Belorusija i druge, benefita koje uživamo kod zemalja EU i ugovora koje smo potpisali sa zemljama CEFTA, stvaraju pretpostavku da možemo izvoziti više od drugih i povoljnosti koje nam se u tom smislu u bescarinskoj zoni pružaju, da možemo da napravimo respektabilan izvoz u odnosu na visinu izvoza koju u ovom trenutku imamo.
Nakon svih dešavanja na prostorima Jugoslavije, pa posle toga na prostorima Srbije i zadnjih 20 godina posebno, završnicu je svetska ekonomska kriza napravila takvu da mnoge privredne subjekte, male, srednje i velike prati ogromna nelikvidnost i nedostatak sredstava za nabavku osnovnih materijala da bi mogli da obezbede proces proizvodnje, posebno proces proizvodnje za izvoz.
Iako su sredstva kojima Agencija za podsticaj izvoza, kao i Fond za razvoj, relativno mala, mislim da je veoma dobro da se dislokacijom ovakvih institucija može bolje sagledati mogućnost određenog privrednog subjekta u unutrašnjosti Srbije da može da proizvodi, izvozi, da pravi kvalitetnu robu i mislim da je sa tog aspekta ovakva vrsta preseljenja veoma dobra.
Mislim da, pored preseljenja Agencije za podsticaj i osiguranje izvoza u Užice, Agencije za zapošljavanje i Fonda za zapošljavanje u Kragujevcu i Fonda za razvoj u Nišu, treba još veći broj ovakvih institucija, zavisno od potreba određenog regiona, da se preseli, a lično mislim da je veoma dobro da se, vodeći računa o broju zaposlenih radnika, što pre kroz sistem filijala ove institucije koje su sada preseljene u ova četiri ili tri grada, presele kako bi mogle da utiču na podsticaj razvoja određenih područja.
Mislim da je to dobra prilika da podsetim da smo mi skoro napravili statističku podelu Srbije po regionima i da bi bilo dobro da u svakom regionu po jedna filijala od ovih vrlo važnih institucija bude prisutna.
Mi ne možemo da računamo na razvoj juga Srbije, da podsetim sa početka mog izlaganja, ako se radi na završetku Koridora, odnosno ako se ti radovi ne završe što pre. Niko nije pomenuo aerodrom Niš, a on je veoma važna destinacija za strane investitore, za njihov dolazak i ne možemo računati na to ako tim investitorima ne obezbedimo najkraće puteve i najbrže puteve u Srbiji.
Oni neće investirati u Bosilegrad ili Trgovište, ako nemamo povezane savremene puteve sa Koridorom 10, koga takođe na tom području nema. Morala bi se uvesti selektivna politika podsticaja u područjima koja imaju nizak stepen razvoja. To bi mogao biti dobar podstrek za investitore u realnom sektoru.
Mora se ulaganje investitora propatiti primamljivim uslovima za njega od strane lokalne samouprave, pa sve do države. Lokalne dažbine moraju biti aktivne i znatno manje od uobičajenih dažbina koje idu u ostalom delu države, jer država mora pomoći siromašnim opštinama u izradi prostornih planova, katastra nepokretnosti, u uspostavljanju efikasnih opštinskih administracija, uz edukaciju, treba obezbediti opštine sa povoljnom investicionom klimom.
Vrlo je važno da u svim lokalnim sredinama u nerazvijenim područjima se pristupi izradi projekata o izgradnji industrijskih zona. Lokalne samouprave bi morale da pripreme i obezbede ustupanje građevinskog zemljišta investitorima bez naknade.
Mora se investitoru koji iz ovakve sredine dolazi da obezbedi pozitivna fiskalna diskriminacija, posebno ako se investitor opredelio za radne intenzivne grane, kao što su tekstilna industrija, industrija nameštaja, industrija obuće.
Radi se o industrijama koje zapošljavaju veliki broj radnika sa relativno niskim ličnim primanjima i u strukturi zaposlenih je veliki procenat žena, i vrlo je važno da se ove investicije mogu realizovati sa relativno niskim sredstvima u odnosu na visoke tehnologije.
Naravno da prirodne resurse takođe možemo da koristimo na bolji način, ukoliko bi smo obezbedili podsticajne mere u vidu dugogodišnjeg zakupa turističkih objekata i stimulativne povoljnosti u banjskom turizmu.
Turizam je inače jedna od privrednih grana koja može da zaposli dobar deo radnika, ali i dobar deo ostalih delatnosti kao što je poljoprivreda i dobar deo industrijskih kapaciteta.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, ovoj zemlji ako želite da izađe iz ekonomske zaostalosti, potreban je posao i on se mora obezbediti, i to što je moguće pre, jer bez novih radnih mesta, bez proizvodnje, nema novostvorene vrednosti, rasta BDP, jednostavno nema boljitka u privredi i društvu. Imamo jedan paradoks da, i pored visokog stepena nezaposlenosti, sve više doživljavamo problem nedostatka kvalitetnih kadrova, pre svega, školovanih kadrova, jer nam talentovani i stručni kadrovi 20 godina odlaze bez toga da se vraćaju.
Inače što se Predloga zakona o turizmu tiče smatramo da on rešava ključne probleme s kojima se susreću turistički posrednici i lica koja pružaju usluge u turizmu. Po prvi put se uvodi registar turističkih agencija, evidentiraju se pravna i fizička lica koja se bave turističkom delatnošću i pooštravaju se mere odgovornosti prema korisnicima turističkih usluga i obrnuto.
Donošenjem ovog zakona stvara se pravni osnov, odnosno okvir za uspešno i efikasno upravljanje turizmom, obezbeđuje se usaglašenost zakona sa odredbama drugih propisa i usaglašavaju se propisi sa propisima EU, posebno u delu obezbeđivanja veće zaštite korisnika turističkih usluga i definišu se i preciznije obrazlažu pojmovi kao što je ugostiteljska delatnost, seosko turističko domaćinstvo, ugostitelj u domaćoj radinosti itd.
Posebno se definiše uloga turističke agencije u posredovanju pri korišćenju usluga seoskog turizma i domaće radinosti.
Još jednom potvrđujem da će naša poslanička grupa u Danu za glasanje podržati ova četiri zakonska projekta.