NENAD PROKIĆ

Liberalno demokratska partija

Nenad Prokić je rođen 3. septembra 1954. godine.

Diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu - Grupa za dramaturgiju. Poslediplomske studije iz Teatrologije pohadjao na istom fakultetu.

Osnivač je i član Predsedništva Liberalno Demokratske Partije.

Radio je kao pisac-dramaturg u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu (izmedju 1985. i 1995. Godine), Slovenskom narodnom gledališču u Mariboru (od 1991. do 1995.) i bio je direktor Bitef teatra i Bitef festivala u Beogradu (od 1997. do 2005. godine). Redovni je profesor je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, na četvrtoj godini Katedre za dramaturgiju, gde predaje Dramske pravce XX veka.

Autor je deset dramskih komada, od kojih je jedan svrstan u Antologiju savremene srpske drame, a svi ostali objavljeni i izvedeni u zemlji i inostranstvu. Pisao je i filmske i tv scenarije. Autor je jednog romana. Režirao je u beogradskim pozorištima i u inostranstvu. Jedan je od osnivača Beogradskog kruga i Foruma pisaca.
Poslednji put ažurirano: 10.02.2017, 15:53

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

DESETO VANREDNO ZASEDANJE, 30.07.2011.

Poštovana predsednice, uvaženi predsedniče Vlade, članovi Vlade, kolege, najnoviji događaji na Kosovu ne bi nikako smeli da budu kao što je to do sada redovno bivalo nekakav alibi za oživljavanje propale politike i opravdavanje za ostvarivanje trenutnih političkih ambicija pojedinih političkih aktera u zemlji. Neiskrena politika prema Kosovu, politika velikih reči i pogrešnih dela je ono čemu prisustvujemo već tako dugo, a rezultat nam je pred očima. Bilo bi zaista krajnje vreme da na Kosovo pogledamo poštenom i što je manje mogućno pristrasnom dioptrijom.
Banditske horde organizovane od strane sumnjivih pojedinaca, tobožnjih patriota i ratnih profitera ne bi smele više nikad da odlučuju ni o čemu, kada je reč o srpskom društvu. Previše štete su takvi već načinili, da bi zvanični Beograd mogao da ih u bilo kom pogledu dalje toleriše. Započeti razgovori su počeli da daju prve dobre rezultate i nikako ne bi smeli da budu prekinuti.
Bilo bi zaista sjajno kada bi Vlada bila u stanju da pravovremeno konstituiše jednu sasvim realnu politiku, aktivističku politiku koja ide u susret problemima. Nikakvi nadolazeći izbori ne smeju biti izgovor za odugovlačenje u takvim pregovorima i takva kalkulisanja su u prošlosti uvek davala porazne rezultate i dovodila do katastrofe, pa sada imamo dve kategorije Srba na Kosovu – jedne u enklavama, a druge na severu. Oni u enklavama su već digli ruke od Srbije.
Ništa ne može biti bolje od pregovora između Prištine i Beograda i sve ostalo ne vodi ničemu. Moraju se otkriti organizatori i izvršioci divljačkog razbijanja i paljenja na graničnim prelazima. Sasvim je jasno da oni ne deluju na dobrobit bilo koga, osim onih aktera koji koriste krizu za svoje sopstvene kriminalne pothvate.
Ništa što oni rade ne sme da ugrozi evropski put Srbije i na Vladi je da ih spreči u tom antipatriotskom delovanju. Svaki naredni korak mora biti povučen u dogovoru sa Briselom i u tom smislu su neke izjave predsednika Tadića i šefa pregovaračkog tima Stefanovića ohrabrujuće. Trebalo bi napustiti tu politiku da posle jednog dobrog koraka dođe jedan loš korak, što je već prepoznatljiv stil rada ove vlade.
Podsećam one koji danas rukovode Kosovom da im je prevashodna obaveza da modernizuju svoje društvo i da ga osposobljuju za dijalog, za reforme. Obaveza Beograda je da im u tome pomogne. Pozivamo ih da se uzdrže od unilateralnih akata jednostranih poteza kojima podrivaju napore koje sami čine kroz pregovore i dijalog koji je konačno počeo.
Eskalacija sukoba i podrivanje napora, ma sa koje strane da dolaze, vode ka reafirmaciji politike koja je unakazila region. Kome je to uopšte više potrebno je jedno nezaobilazno pitanje otkrivanja vinovnika najnovijih nemira? Ovog puta nije reč o nebeskoj Srbiji, nego o protoku robe. Avion kad leti, to vi gospodine Mrkonjiću znate, iz Beča za Kosovo leti preko Italije. Umesto da naše vlasti naplaćuju prelete, mi na taj način dokazujemo kako Kosovo ne postoji.
Način na koji budemo reagovali na najnoviju kosovsku krizu jasno će poručiti i svetu i nama samima da li smo išta naučili iz svih dosadašnjih poraza i katastrofa. Time da li smo postali sposobniji da pronađemo konstruktivan način za rešavanje krize, meriće se i celokupna naša aktuelna sposobnost da se uključimo u svetske tokove sada kad već nismo nekada. Vlada mora da shvati da je status kvo koji ona održava ne odgovara nikome, a ponajmanje Srbima na Kosovu. Pogotovo eskalacija sukoba, naravno. Dakle, mora da se zauzme aktivniji stav, naravno kroz pregovore.
Pozivamo premijera da kroz tesnu saradnju sa evropskim saveznicima hitno obezbedi nastavak pregovora i da se na taj način što pre izađe iz krize. Ako neko sebično misli da se mogu sačekati izbori i da će život stati dotle veoma se vara na svoju štetu i na štetu svih ostalih. Razgovorom za stolom se na kraju sve završava. Jednim nesporazumom za stolom, posle svih pratećih događaja, sledi sporazum za nekim drugim stolom po pravilu potpuno drugačijim od prethodnog. Nesporazumu za stolom u Rambujeu je sledio sporazum za stolom u Kumanovu. Koji je sto bio bolji? Da li ova vlada prolongirajući sporazum za stolom o jednom pečatu priziva neki kasni dogovor o sto dodatnih pečata, sve pri tom misleći na izbore mnogo više nego o pečatu nego i o samom Kosovu.
Hajde da zaista tvrdo sagledamo situaciju van spiska lepih želja i od Srbije će sasvim sigurno tražiti ne eksplicitno ali implicitno tolerisanje Kosova. To će sigurno biti isporučeno. Iz jednostavnog razloga što oni jesu, što postoje i sasvim izvesno neće nigde otići. To znači da će se od Srbije tražiti da toleriše razne kosovske pečate, a ne samo ovaj. Da li je ova vlada spremna da sada kaže da to neće nikad učiniti i šta ako to kasnije ipak učini? Da li će to biti još jedna velika društvena i politička prevara? Postavlja se pitanje da li smo uopšte sposobni za iskren dijalog? Da li smemo da obećamo da ćemo proćerdati po stoti put budućnost Srbije samo zato što se naš spisak lepih želja nije ostvario, jer nismo bili dovoljno pametni da ga ostvarimo jer smo glasali tako dugo i tako neoprostivo za sumanutu politiku.
Pozivate se na jedinstvenost, kada je reč o Kosovu, valjda kako bi se izbegla sopstvena odgovornost kasnije. Uvek se poziva na tu jedinstvenost. Nema takve stvari kao što je jedinstvo u propasti za aktivnu, pozitivnu i dobronamernu društvenu grupu i pojedince. Zašto se ne bismo jedanput pozvali na jedinstvo i u potpunom preokretu jednog neuspešnog i posrnulog društva kao što je naše? Ako smo za to mi sposobni onda će valjda biti i drugi, ako nismo mi kako imamo pravo da pozivamo nekog drugog. Moramo Srbiju da poštedimo tog prostora starih senki. Između ideje i realnosti, između pokreta i dela, između koncepta i kreacije, između reakcije i emocije, između želje i grča, između moći i egzistencije, između suštine i pada, uvek stoji taj prostor senki. Kroz njega se stvari u svetu završavaju ne praskom, nego cviljenjem. Hoćemo li zaista ovako da i dalje cvilimo ili ćemo pokušati da se promenimo? Ova deklaracija nema ni jednu novu misao, nije pisana aktivističkom smislu i mi ne možemo zbog toga da glasamo za nju, bićemo uzdržani. Hvala.

PETO VANREDNO ZASEDANJE, 29.06.2011.

Uvaženo predsedništvo, poštovani ministre, drage kolege, mi smo, naravno, za svaki dalji sporazum sa severnoatlantskom alijansom. To će samo pomoći našem ambasadoru, Branku Milinkoviću, u Briselu da radi svoj posao onako kako bi mu bilo lagodnije i efikasnije.
Za vas, gospodine ministre, možemo da kažemo da ste vi ministar sa najboljim učinkom u ovoj vladi, koja nije srećno svoj mandat privodila kraju. Vi ste u toku prošle godine imali nekoliko zaista rezultata koje možemo da pozdravimo. Naša deca više ne moraju da se smrzavaju po kasarnama. Nakon svega onoga što su doživeli proteklih 20 godina, oni su juče doživeli tu zakonsku poemu zakona o mladima. Posle gladi, terora, nezaposlenosti, egzodusa, eto, bar im je neko nešto pomogao, da ne moraju godinu dana svog života, sa kojim ionako ne znaju šta će u državi koja im ne pruža nikakvu šansu, da raspolažu slobodnije nego ranije.
Pošto se ne ratuje više kao u vreme vojvode Mišića, tako što se konjima izvuče top na neko brdo, pa ožeži, mi smatramo da ste vi na dobrom putu da modernizujete i profesionalizujete našu vojsku. Imaćete u nama potpuno saveznike na tom planu. Pomogli ste, takođe, da se ne šunjamo više oko NATO pakta, onoliko koliko možete u okviru politike koju javno vodi ova vlada. Bio sam u parlamentarnoj delegaciji u Briselu, u sedištu NATO pakta. To je isto bilo neko šunjanje oko NATO alijanse. Samo ne znam koliko je potrebno vremena i koliko je takta potrebno da se izvrši edukacija o tome šta zapravo jeste NATO pakt sada i kakve benefite on dovodi.
U tom smislu, vaša hrabrost je zaista nešto što pomaže nama da plasiramo svoju politiku i mi smo na tome zahvalni i sarađujemo sa vama na tom planu.
O benefitima, kojima doprinosi i ovaj sporazum, neće više biti rata. Ako je nešto dobro za ovo posrnulo društvo, koje je politički sistem napravio iz slepačke poezije, i 20 godina nakon pada Berlinskog zida još uvek ne zna, udara glavom levo i desno, ne zna koji su mu interesi, koji su mu ciljevi, ovo će, ne samo pomoći bezbednosti i kreditnoj sposobnosti države, nego konačnom konsenzusu društvenom oko tih interesa i ciljeva, oko kojeg društvo treba da se okupi, da ne bi više bilo najnesrećnije društvo u regionu. Strašno je puno neuspeha i strašno je mnogo stvari koje nisu trebale da se dogode u prošlosti 20 godina i referendum zaista ne bi trebao da bude nikakvo rešenje, jer referendum podrazumeva jednu vrstu nivoa obrazovanja i informisanosti onih koji odlučuju. Dvadeset godina edukacije na tu temu zahteva jednu ozbiljnu edukaciju, da bi onda mogao neko drugi da odluči o svemu tome, a ne neka vlada koja na sebe preuzima, na svoja pleća teret o odluci o tome kako će društvo da se razvija u budućnosti.
Videli smo premijera Putina pre neki dan u Beogradu. Mislim da se od mađarske revolucije i Češke 1968. godine neki ruski zvaničnik nije tako bezobrazno ponašao u nekoj državi, da on nama kaže da ne može da idemo u NATO pakt, da su oni protiv toga. To Moskva nije radila već 40 godina. Mislim da nešto što ne priliči ni jednom stranom državniku u ovoj zemlji, a pogotovo to nije način da se na jedan lažno shvaćeni patriotizam nalepljuju direktno izjave stranih zvaničnika o tome šta ova zemlja u okviru svoje politike treba da uradi.
Nadam se da će Branku Milinkoviću, nakon i ovog sporazuma i niza sporazuma, za koje pretpostavljam da će doći, biti mnogo lakše da se sa svim ostalim ambasadorima dogovori oko neophodnih stvari koje su potrebne za profesionalizaciju, za bezbednost koja je najvažnija u regionu, a pogotovu je to važno za Bosnu, koja ne funkcioniše. Imala je pre 100 godina austrijskog guvernera, ima sada austrijskog guvernera i NATO pakt tu može da pruži barem određene garancije da više neće biti onog izvlačenja topova na brda iznad Sarajeva, pa četiri godine onda učestvuješ u četiri rata u kojima nisi učestvovao, a sve si ih izgubio.
Ministre, završavam sa nadom da ćete uspeti da ubedite još nekog osim nas u potrebu modernizacije tako važne oblasti za koju ste odgovorni u Vladi Srbije.

PETO VANREDNO ZASEDANJE, 29.06.2011.

Nije potrebno Filipu Višnjiću da ga iko brani, on je još uvek na turneji po Srbiji, obilazi gradove i sela i mogu to lično sa njim u četiri oko da raspravim.