MILAN DIMITRIJEVIĆ

Nestranačka licnost

Rođen je 1950. godine u Ćupriji. Krajem pedesetih se sa roditeljima preselio u Loznicu. Tamo je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Stomatološkom fakultetu u Beogradu.

Prvo zaposlenje dobio je u Loznici, a 1980. godine seli se sa suprugom u Srebrenicu gde su oboje dobili posao.

Bio je mobilisan i poslat na ratište 1991. godine kada je počeo rat u Hrvatskoj. Po povratku sa ratišta sa porodicom se ponovo doseljava u Loznicu gde otvara privatnu ordinaciju. Ubrzo se uključio u politiku, zbog čega se kasnije ponovo seli za Beograd.

Član je Demokratske stranke Srbije. Nakon lokalnih izbora 1996. godine bio je šef poslaničke grupe "Zajedno". Bio je gradski sekretar za zdravstvo, a smenjen je 2003. godine posle sukoba DSS-a sa ostatkom DOS-a. Bio je član Izvršnog odbora Demokratske stranke Srbije i njen poslanik u tri saziva (2004, 2007. i 2008. godine).

U studentskim danima bio je aktivan košarkaš i odigrao je jednu i po sezonu u sarajevskom Željezničaru.

Oženjen je i ima dva sina.
Poslednji put ažurirano: 20.09.2016, 10:32

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

PRVO VANREDNO ZASEDANJE, 27.02.2012.

Gospođo predsednice, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, govoriću o 7 do 8% ovog paketnog zaduživanja Srbije, zato što prosto ne postoji dovoljno vremena da se govori o svim stvarima i o novom zaduživanju Republike Srbije, za koje sam siguran da nema granica.
Danas u Skupštini raspravljamo o još jednom javnom dugu koji je nastao čini mi se u vreme od 2008. godine do danas. Ustavni osnov postoji. Zakon o javnom dugu govori da se o tome može doneti odluka. Pravno gledajući, sve je u redu. Ali, šta to nije u redu? Nije u redu to da se građanima Srbije tovari na leđa još jedno zaduživanje, 70 miliona evra, iako su oni kroz doprinos o zdravstvenom osiguranju već te lekove na izvestan način plaćali.
Nije u redu da građani Srbije otplaćuju kredit. Zašto bi građani Srbije bili taoci jedne neodgovorne SPS politike i jednog neodgovornog vođenja državnog preduzeća?
Da pođemo redom, da vidimo gde su ti poremećaji i da bi građani Srbije shvatili da su dovedeni u situaciju da moraju da otplaćuju još jedan kredit od 70 miliona evra.
U nekoliko navrata, gospodine ministre, javnost Srbije sam sa ove govornice upozoravao i postavljao pitanje bivšem ministru zdravlja i sadašnjem ministru zdravlja – da li Srbiji preti nestašica lekova? Od bivšeg ministra zdravlja dobijao sam nemušte odgovore ili odgovor nije ni postojao, a od sadašnjeg ministra zdravlja sam dobio odgovor da nestašice nema, da je neće ni bit i da je tržište Srbije potpuno opskrbljeno i lekovima sa svetskim materijalima.
Podsetiću vas samo na jedan detalj. U vojnoj regionalnoj bolnici prošle godine je hirurški blok štrajkovao zajedno sa pacijentima. Zbog čega je štrajkovao? Zato što nije bilo osnovnih sredstava, nije bilo anestetika, nije bilo sanitetskog materijala, gaze, flastera, i ostalih stvari, infuzivnih rastvora, pa su se hirurzi zaključali u tom zdravstvenom centru i nisu hteli da izađu dok im Republika Srbija ne obezbedi sredstva da mogu da rade.
Osnovno pitanje koje se ovde postavlja – da li u ovoj sali postoje protagonisti ovog zaduživanja, odnosno javnog duga "Galenike"? Mislim da postoji.
Gospođo predsednice, vi ste 2009. godine potpisali jedan ugovor o tehničkoj saradnji sa "Galenikom", poslovno-tehničkoj saradnji sa "Galenikom". Onda ste bili opomenuti od Agencije za borbu protiv korupcije, pa ste podneli ostavku. Da li ste primali nadoknadu za tu poslovno-tehničku saradnju? Mediji kažu da je ta naknada iznosila negde oko 700 evra. Dakle, evro po evro, poslovno-tehnička saradnja jedna za drugom, trećom i polako dođosmo do cifre da je taj javni dug narastao na 70 miliona evra. To se dešava u zemlji kada ne postoji nikakva kontrola protoka novca kroz republičku kasu u zdravstvenom osiguranju.
Mi kao poslanici dobijamo budžet Republike Srbije, gde postoji jedna zbirna cifra koja iznosi skoro dve milijarde evra, od čega Republički zavod prikuplja sva ta sredstva, deli plate zdravstvenim radnicima, podmiruje materijalne troškove, kupuje lekove i one na teret zdravstvenog osiguranja i one koji se dele bolnicama i domovima zdravlja.
Osnovno pitanje je - da li u okviru tog budžeta, mi kao poslanici imamo bilo kakva prava, bilo kakve mogućnosti da raspravljamo o finansijskom planu RZZO? Nema, gospođo predsednice, nikakve mogućnosti. Primamo k znanju, a pošto je to tako i takav odnos između izvršne vlasti i Vlade Republike Srbije, koja određuje direktore RZZO iz zakonodavne vlasti, da izvršna vlast dominira nad zakonodavnom, dešavaju se ovakve stvari. Posledica toga je loš život građana. Posledica toga je i vraćanje ovog duga od 70 miliona evra gde se daju garancije.
Navešću vam nekoliko primera. Gospođo predsednice, i gospodine ministre, pa ćete videti koliko je ovaj izveštaj o finansijskom planu RZZO besmislen. Kada pogledate rashode za lekove koji idu primarnoj zdravstvenoj zaštiti i lekove koji idu bolničkim ustanovama, dakle, sekundarnom i tercijalnom nivou, dolazite do jedne poražavajuće cifre. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti ti lekovi su nepune četiri milijarde dinara, a u sekundarnoj skoro 25 milijardi dinara. Oni lekovi koje pacijenti podižu po apotekama, za koji, u većini, daju participaciju, ti troškovi iznose 23,5 milijarde dinara, a struktura takvih troškova i šta se plaća, potpuno je nepoznata.
Pored toga, pored takvog načina poslovanja, dešavaju se i sledeće stvari. Dakle, u toj firmi, za koju sam rekao na početku da je vode SPS kadrovi, desilo se da je "Galenika" platila "Statuu mislilaca" čak 30 hiljada evra. Dakle, građani Srbije možete videti, možete zauzeti pozu mislioca, ali sigurno nećete dobiti nagradu "Galenike" u iznosu od 30.000 dinara. Suočiće se sa nestašicom lekova i dalje, sa nemogućnošću lečenja, da vam neko uskraćuje i overavanje zdravstvenih knjižica, da svrstava u kategoriju onih ljudi koji su potpuno obespravljeni.
To je stanje u Srbiji. Tako je kad društveno preduzeće ne zaključuje ugovore sa uvoznicima oko uvoza lekova, nego plaća proviziju 4,5% dobavljačima kakav je "Velefarm". Na ovu sumu, na ove milijarde koje sam malopre pročitao, provizija od 4,5% je pozamašna. I odmah pitanje, s obzirom da je "Galenika" partijski plen - gde ta provizija odlazi? Na kakvo finansiranje? Čije finansiranje? U ime koga finansiranje, a sve sa grbače ovog napaćenog naroda? Zahvaljujem.

PRVO VANREDNO ZASEDANJE, 27.02.2012.

Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Gospodina ministra nema, ali nadam se da će doći.
Dame i gospodo narodni poslanici, čini mi se da je ova rasprava protekla u jednom nerazumevanju poslanika vladajuće koalicije o materiji. Da li je moguće da neko misli da smo protiv spašavanja "Galenike" ako kritikujemo kredit koji podiže Vlada? Kako je to moguće? Da li je moguće da se tako činjenice izvrću?
Mi govorimo o nečemu sasvim drugom, a to sasvim drugo glasi ovako – postoji neverovatna brzina zaduživanja, da postoji neverovatna lakoća zaduživanja, a neko taj novac mora da vrati.
Kad se bili opominjani zbog takvih stvari i kad vam je govoreno da je budžet Republike Srbije rasipnički, uništavajući i razarajući, tad se ovom salom orio smeh zbog takvih primedbi.
Kada se uoče ovakve nepravilnosti i reaguje se na njih, reakcija države je mlaka, jadna ili nikakva. Pošto je već jedan primer na građanstvu u vezi kredita oproban kao metod, a on glasi ovako – kada građani ne mogu da vrate onaj kredit jer su prezaduženi, jer su ostali bez posla, jer su im plate smanjene, onda im se ponudi kredit za refinansiranje, pa kada ne mogu i taj kredit da otplate, onda država angažuje u ime poverioca uterivača dugova, da plene građanima imovinu, ne bi li namirili poverioca.
Bojim se da je i sa državom slična ili ista situacija, s tom razlikom što je potraživač ili poverilac tih dugova EU, a mislim da će uterivač dugova biti NATO pakt. Takva je situacija u državi Srbiji. Istovremeno, u državi buja korupcija, u svim oblicima, što sitna, što sistemska.
Očekivao sam posle prvog dela rasprave, u prepodnevnom delu, da će predstavnik Vlade odgovoriti na neka pitanja, ali očigledno odgovore na ta pitanja predstavnik Vlade ili ih nije znao, ili nije umeo da odgovori na ta pitanja.
Mi smo, gospodine ministre, bar ja sam govorio o kreditu vezano za otplatu dugova državnog preduzeća "Galenika" i mislim da ste vi upoznati, verovatno za razliku od gospodina Dulića, mada je on lekar, sa tim problemom.
Vidite, gospodine ministre, dok je direktor "Galenike" bio gospodin Aleksandar Pravdić, on je na računu ostavio 32 miliona evra. Govorim o kraju 2008. godine. Kako je moguće da u roku od dve godine taj dug dođe na 14 miliona evra? Kako je to moguće? Spominju se u štampi razno-razne priče, te kursne razlike, te podizanje kredita za novu fabriku itd, ali se pri tome zaboravilo ili namerno prećutalo, da taj kredit ima grejs period za koji ne znamo koliki je.
Kako je moguće da predsednik, odnosno direktor "Galenike" pre stupanja na tu funkciju bude predsednik Upravnog odbora jedne veledrogerske korporacije? Kako je moguće da u toj "Galenici" jedna statua nepoznatog autora bude plaćena 30.000 evra? Kako je moguće da se jednoj veledrogeriji plaća provizija 4,5% zato što "Galenika" ne kupuje lekove direktno od uvoznika, nego preko veledrogerije? Kako je moguće da bude kupljeno nekoliko automobila koji koštaju nekoliko desetina hiljada evra?
Suština moje priče je ta, da ste takvom politikom i takvim ponašanjem natovarili građanima Srbije da vraćaju kredit. Zato postoji nestašica lekova. I kada se postavi to pitanje, ili se ne dobije odgovor, ili je taj odgovor bacanje prašine kompletnoj Skupštini i kompletnom narodu u Srbiji.
Šta se dešavalo sa Torlakom? Koliko je kredita otišlo na Torlak? Dokle je on stigao? Vama je do tančina poznata afera vakcina. Zašto se te vakcine ne proizvode u Torlaku? Na kojim granama je Torlak? Vrlo niskim granama, gospodine ministre, upravo zbog ovakve politike. To su kadrovi SPS – direktor "Galenike", Upravni odbor, članovi Upravnog odbora. Odakle toliki dugovi? Na ta pitanja nisam dobio odgovor.
Kada sam govorio o korupciji, izašlo je jedno istraživanje Svetske banke. Srbija je na trećem mestu u korupciji u zdravstvu. Gospodine ministre, Tadžikistan i Moldavija su ispred Srbije, jedine dve zemlje, a Srbija je na trećem mestu po korupciji – sistemski.
Kada govorimo o tim stvarima, Vlada Srbije je odgovorila na evropski upitnik. To je pitanje i za poslanike vladajuće koalicije – u poglavlju 23 na pitanje 36 je odgovorila da je zdravstvo na prvom mestu po korupciji. Ovo je odgovor gde su dugovi i zbog čega su nastali.
Na kraju, zakoni koji su donešeni, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o zdravstvenom osiguranju, Zakon o komorama sadrže elemente koruptivnosti - izdavanje u zakup sobnog prostora, dopunski rad, uskraćivanje osnovnih prava na zdravstvenu zaštitu, ono što je garantovano i Ustavom i Zakonom o zdravstvenom osiguranju. Kakva je reakcija države? Nikakva. Potpuno je jasno šta je u pitanju.
Kada pogledate prihode RZZO, uočavate jednu veliku nesrazmeru. Dok BDP pada u Srbiji i bude ispod nule, dotle rad RZZO raste. Kako je to moguće, gospodine ministre? Koja je to ekonomska logika? Koji to ekonomista može da kaže da je to u redu?
Kada postavite pitanje kako se ta sredstva troše i na koji način, kojim kanalima, koliko zdravstvene ustanove dobijaju, koliki je broj zaposlenih u zdravstvenom sistemu Srbije, odgovora nema. Zato je stanje u "Galenici" takvo i zato kritikujemo ovaj potez Vlade, ne smatrajući pri tome da nije potrebno očuvati "Galeniku" kao resurs.
Rekao sam vam da je u vreme vlade Vojislava Koštunice, kada je direktor "Galenike" bio gospodin Aleksandar Pravdić, ostavio je na računu 32 miliona evra, upravo iz razloga što smo mi smatrali da je "Galenika" strateški važna za Srbiju, zbog proizvodnje lekova. Nekome to očigledno nije bilo važno, nego je sa promenom vlasti doveo "Galeniku" na vrlo niske grane, da se proda onako kako su se možda prodavale šećerane – za dva ili tri evra. To je bio cilj te nove vlasti i to je nama potpuno jasno. Tako se ne odnosi prema državi.
Ovde se od poslanika vladajuće koalicije, govorilo o Centralnom zatvoru i Glavnom odboru, ali znate, treba uvek poći od sebe i možda poći od činjenice – VIP salona na Aerodromu "Nikola Tesla" i zlatnim kašičica, koje su možda pretopljene u zlato u zlatari "Majdanpek".

PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 13.10.2011.

Zahvaljujem, gospodine potpredsedniče.
Gospodine ministre, od tridesetak tačaka dnevnog reda u ovoj objedinjenoj raspravi, kao i moje koleginice, izabrao sam da govorim o tačkama 23. i 24. Radi se o zakonima iz oblasti ekologije.
Pre nego što kažem bilo šta o ovom sporazumu i zakonu, svakako će biti interesantno za javnost Srbije da sazna da Odbor za zaštitu životne sredine nije razmatrao ovaj zakon, isto tako, kao što nije razmatrao ni rebalans budžeta vezano za oblast zaštite životne sredine.
Iz nama nepoznatih razloga već nekoliko meseci predsednik Odbora za zaštitu životne sredine, gospodin Čedomir Jovanović, koji slovi kao opozicioni poslanik i šef jedne poslaničke stranke, ne nalazi za shodno da zakaže Odbor za zaštitu životne sredine, ali to dosta govori o njemu, govori o njegovom opozicionom delovanju. Kada treba da se govori o zakonima, kada treba da se čuju neka objašnjenja od ministra koji se vrlo retko pojavljuju ovde u Skupštini, ti odbori se ne održavaju.
Gospodine Mrkonjiću, i pored vaše dobre volje, ne očekujem da možete biti adekvatan sagovornik po ova dva pitanja i to je potpuno razumljivo, ali je potpuno nerazumljivo da se gospodin ministar za zaštitu životne sredine, prostornog planiranja i u najnovijoj postavci ove vlade i rudarstva već mesecima ne pojavljuje u Skupštini, niti ima nameru da bilo šta poslanicima republičkog parlamenta objasni oko zakonskih predloga koji su na dnevnom redu, a možda čak i ne zna da su ovi zakoni na dnevnom redu.
Vrlo je simptomatično kada jedan zakon koji ima 30 članova i četiri poglavlja, oko tog zakona ne čujemo baš ništa, ni jednu reč od ministra, ni lepu reč, ni ono što je loše u tom zakonu. O ovom prvom zakonu, tačka 24, koji govori o potvrđivanju protokola o registrima ispuštanja prenosa zagađujućih materija, govori se o dostupnosti informacija, učešću javnosti i donošenja odluka o pravu na pravnu zaštitu u pitanjima životne sredine. To je jedan zakon koji je tehnički potpuno u redu i koji je korektan zakon, zato što nije pisan kod nas, nego se radi o jednom međunarodnom dokumentu.
U odeljku četiri, gospodine ministre, ako pažljivo pogledate, govori se o finansijskim sredstvima i obaveza za izvršenje ovog zakona, naći ćete u trećem redu da se govori o odgovarajućem iznosu od minimum dva miliona dinara. Dakle, govorimo o minimumu, a ne o maksimum. Taj pojam je vrlo rastegljiv. Čini mi se da se neki put dođe do neslućenih cifara, kao što su u budžetu one cifre za ugovorene usluge. Javnost Srbije i mi poslanici treba da znamo šta je to, ako znamo šta je minimum, da znamo šta je maksimum, i da li je taj maksimum 200 miliona ili 50 miliona ili možda milijarda. To iz ove stvari ne vidimo.
Sada nešto o sporazumu između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Turske o saradnji u oblasti životne sredine. Ova tema je vrlo interesantna, a bila je interesantna i letos, zato što se negde polovinom avgusta pojavila jedna vrlo interesantna informacija koja je uzbudila srpsku javnost. U jednom malom mestu pored Loznice, radi se o Zajači, došlo je do povećanja koncentracije olova u krvi predškolske i školske dece. Od 47 testiranih mališana u tom mestu Zajača, kod 25 je nađen povećan nivo olova u krvi. Neobično je zato što u tom mestu radi jedan pogon koji se bavi reciklažom otpada. Radi se o pogonu "Farmakoma", privatne kompanije iz Šapca, vlasnika Miroslava Bogićevića, gde se dovoze stari istrošeni akumulatori, odvaja se plastika, kiselina koja se nađe u njima i olovo se pretapa i šalje dalje na prerađivanje, verovatno u pogon akumulatora u Somboru, gde je vlasnik isto gospodin Bogićević.
Kada se ta informacija o povećanom nivou olova pojavila, zamolio sam gospodina Dulića da mi da odgovor na neka pitanja. Između ostalog, u odgovoru na moja pitanja interesantan je jedan deo koji kaže ovako – zbog nedostatka otpadnih olova polovnih akumulatora u 2010. godini kao sirovina koristi se olovni koncentrat, olovni oksid, koji se izvozi iz Turske, Bugarske, Albanije i Australije.
Sada vidite zbog čega je važno kada govorimo o ovom protokolu o saradnji u oblasti životne sredine između naše države i Turske i to je dobro. Taj pogon je, dobio sam potrebna dokumenta, iz 2007. godine, dakle 5. juna 2007. godine taj pogon je dobio saglasnost na studiju o proceni uticaja na životnu sredinu od projekta rekonstrukcije pogona proizvodnje i rekonstrukcije pogona proizvodnje i rafinacije olova.
Gospodine ministre, moja koleginica gospođa Milica Vojić-Marković vam je pokazivala jedan dokument, koji datira od 18. marta 2011. godine. U tom dokumentu ministar Oliver Dulić menja, derogira Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu i daje instrukciju za postupanje inspektora za zaštitu životne sredine i nadležne organe za izdavanje dozvola na svim nivoima i to je upućeno lokalnim samoupravama, gradskim upravama, AP itd.
U jednom delu se kaže ovako – za skladištenje otpada i opasnog i neopasnog nije potrebna izrada studije uticaja na životnu sredinu. Godine 2007. ste imali tu studiju koja je bila obavezna, a 2011. godine ministar Dulić to stornira. Šta to mi uvozimo onda u državu Srbiju?
Vidite kako je brzo stigao odgovor od 18. marta do polovine avgusta brzo je stigao odgovor na derogaciju zakona. Povećan nivo koncentracije olova u krvi dece u Zaječi, vrlo brzo stigne odgovor. Sada treba da govorimo o odgovornosti, a kada treba da raspravljamo o tim pitanjima i kada treba da pitamo ministra da nam da neki odgovor, njega nema u Skupštini.
Šta kaže član 1. ovog sporazuma? U cilju smanjenja član 1. sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Turske o saradnji u oblasti životne sredine, u cilju smanjenja zagađenja životne sredine i obezbeđivanja održivosti životne sredine, prirodnih resursa i biodiverziteta, uz uravnoteženje procesa njihove zaštite i korišćenja. Da li se tako čuva životna sredina? Da vam nije potreban jedan strateški dokument. Da li je to opasni otpad ili nije? Da li je to skladište u blizini škola? Da se vrši atak na zdravlje najmlađih stanovnika Republike Srbije i da nema nikakve odgovornosti, verovatno gospodin ministar, baveći se rudarstvom previše, suviše duboko se išlo u neku jamu, pa onda i nema pravi signal šta se dešava u Republici Srbiji. Zahvaljujem.