Poštovani narodni poslanici, saglasno članu 27. i članu 87. stavovi 2. i 3. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da će Narodna skupština danas raditi i posle 18.00 časova, zbog potrebe da Narodna skupština što pre izabere ministra odbrane i donese akte iz dnevnog reda sednice.
Nažalost, to je vrlo hrabro gospodine Stefanoviću da vređate čoveka koji ne može da odgovori. Ali, to je sve ono što vi znate i nismo ni očekivali drugačije.
Zahvaljujem se, gospodine Stefanoviću. Samo sam rekao da je to vrlo hrabro, da vi sada kao narodni poslanik vređate kandidata za ministra odbrane, iako ste svesni da on ne može da odgovori na vaše insinuacije, vređanja i ono što ste rekli, a što nije u skladu sa moralnim, da bi vi kao narodni poslanik trebali da govorite istinu. Ali, kao što sam rekao, to je vaš manir da vrlo hrabro to radite kada ne može biti odgovoreno.
Izvolite gospodine Babiću. Izvinjavam se, pre toga reč ima potpredsednik Vlade, gospodin Ivica Dačić.
(Marko Đurišić, s mesta: Ja ne mogu kao gospodin Babić dva minuta i 25 sekundi da dobijem?)
(Zoran Babić, s mesta: Kad porasteš.)
(Marko Đurišić, s mesta: Toliko da mi poraste glava ne može.)
Ja sam dužan kao i gospodina Babića da upozorim na dva minuta da je isteklo vreme.
(Marko Đurišić, s mesta: Mene isključiš, njega ne smeš. Ne smeš, kukavice.)
Vidim da ste mnogo nervozni gospodine. Nije problem da se tako izražavate, nije problem ni da pretite, navikli smo, ništa novo nećemo…
(Marko Đurišić, s mesta: Kukavice jedna.)
Vidite, to ne govori o onome kome je rečno nego onome koji to govori.
(Marko Đurišić, s mesta: Govori, vrlo govori.)
Onome koji to govori, a ja sa vama uvek i na svakom mestu, gospodine Đurišiću mogu da razmenim argumenta, ali vas ne vređam i ne dobacujem i na takav način ne pokušavam da pretim i da budem hrabar ovde u velikoj sali Narodne skupštine. Zahvaljujem se.
Reč ima potpredsednik Vlade, Ivica Dačić. Izvolite.