Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7169">Veroljub Arsić</a>

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka

Govori

Kolega Marinkoviću, ne znam po kom osnovu ste dali prethodnom govorniku …

(Dušan Pavlović: Spomenuo me je dva puta.)

Niste spomenuti ni jednom. Rekao je – profesore.
Član 104. Poslovnika. Spomenuta je samo titula – profesor. Ima ovde i profesor Atlagić i kolege Martinovića i vi ste profesor, i Mijatović je profesor itd, da ne nabrajam. Po kom osnovu je onda gospodin Kovačević privilegovan da on bude jedini profesor u Narodnoj skupštini? Molim vas, pridržavajte se Poslovnika.
Pridržavajte se Poslovnika jer u suprotnom možemo da govorimo kako su dobijana profesorska zvanja, kako su mentori morali da budu na godišnjem odmoru kada su dobijana profesorska zvanja. Možemo i tu temu da, ali onda bi …
Samo da završim.
… bi kolega koji je govorio o zakonu morao da kaže – tzv. profesor. Onda bi kolega mogao da dobije reč.
Dame i gospodo narodni poslanici, da se nije desilo i da mi je neko pričao, da nisam bio ovde, ja ne bih verovao šta se ovde sve diskutovalo. Neke kole poslanici su govorili o otimanju penzija, pa je jedan govorio o velikim troškovima javnih preduzeća, pa je jedan govorio da je čak ovo sedmi ili osmi budžet, nije, nego je šesti, pa je jedan poslanik govorio da je javni dug od kada DS nije na vlasti narastao za 10 milijardi, pa je onda jedan poslanik govorio o bankrotu u Kragujevcu, a bio na listi sa gradonačelnikom Kragujevca koji je maltene doveo Kragujevac do bankrota i sedeo u istoj klupi, pa je govoreno o dugovima „Srbijagasa“, pa je govoreno o subvencijama za zapošljavanje, kako je sve to loše, kako ova Vlada troši novac i pravi štetu građanima.

Rešio sam da malo vidimo i pokažemo kako to sada imamo jedan ovakav budžet, s kojim naravno da možemo da budemo i zadovoljni, naravno da imamo i određenu dozu optimizma i naravno da žalimo za vremenom koje smo izgubili dok smo ispravljali tuđe gluposti, lopovluke i laži, a to ovako izgleda, dame i gospodo narodni poslanici.

Kaže ovako – kurs evra 5. avgusta 2008. godine bio je 76,26 dinara. Istog avgusta 2009. godine 92,77 dinara, razlika je 16,5 dinara. Idemo dalje, 2010. godine 106,07 dinara, razlika je 14,29 dinara. Kad su napravili najveću njihovu stranu investiciju, a to je bila prodaja „Deleza“, uspeli su da smanje kurs za četiri dinara u 2011. godini, ali kad narodu kažete „strane investicije“, on to voli da čuje, a prodali su jedan najobičniji trgovinski lanac. „Maksi“ su prodali „Delezu“ i to je velika investicija.

Pošto su neki profesori, tzv. profesori ekonomije, napustili salu, što nam nisu oni rekli, nama neukim poslanicima, da prodajete preduzeće koje pruža uslugu, da prodajete srpsko tržište, nikakva nova radna mesta, nikakve investicije, nikakva nova vrednost, ali ste to prodali. Mišković je novac izneo nešto u Bugarsku, nešto u Sloveniju i to se završilo.

Godine 2012. kurs evra bio je 118,21 dinar, 5. avgusta, razlika je 16 dinara. Za četiri godine, koliko ste bili na vlasti, kurs evra je skočio za 41,94 dinara. Neko će da kaže da ovo nema veze sa budžetom. Ima. Ima još kako.

Pošto se hvalite velikim rezultatima dok ste bili na vlasti, da vidimo kako je izgledala inflacija. Jako zanimljiva stvar. Godine 2008. inflacija je bila 11,7%, pa je 2009. godine bila 8,4%, pa je 2010. godine bila 6,5%, pa je 2011. godine bila 11%, pa je 2012. godine bila 7,8%. Neko će opet da dobacuje da ovo nema veze sa temom dnevnog reda. Ima. Zato što sa ovim podacima vidimo zašto imamo ovakav budžet i koje je tu izgubljeno vreme.

Ovo je samo deo priče. Jedan od poslanika reče da je javni dug u Srbiji narastao od kada je SNS na vlasti za 10 milijardi, a ja kažem da je to laž.

(Radoslav Milojičić: To je istina, živa istina.)

To je najobičnija laž. Evo, sada ćemo da vidimo.

Znači, ukupan javni dug, direktne i indirektne obaveze, 31. decembra 2012. godine, ne možete da me ubedite da je za četiri meseca Dačićeve Vlade nešto bitno moglo da se promeni po stanju javnog duga, nemojte ni da pokušavate, jer tada dospevaju krediti, iznosi 17 milijardi 717 miliona evra. Vidite dalje, 2013. godine 20 milijardi 141 milion evra, 2014. godine 22 milijarde 761 milion evra, 2015. godine 24 milijarde 818 miliona evra, 2016. godine 24 milijarde 820 miliona, da bi 2017. godine imali silaznu liniju. Znači, kada se pogleda rast javnog duga je sedam milijardi, što nije malo, ali hajde da pogledamo, evo, upravo sam demantovao nekog kolegu koji je izgovorio neistinu, ali ja neistinom zovem kada neko nešto govori, nije tačno, a ubeđen je da je tačno, a onoga ko govori neistinu i zna da je to neistina naš narod naziva lažovom. Da vidimo kako je nastalo tih sedam milijardi evra.

Molim predsedavajućeg da ovog „Veselka“ iz Palanke umiri. Ne bojim se ja njega.
Ne bojim se ja njega, ne zato što sam pametniji, ima i toga, nego govorim istinu.
Evo ovako, 2013. godine samo na ime kamata 750 miliona evra. Godine 2014. samo na ime kamata, 900 miliona. evra. Godine 2015. samo na ime kamata, milijardu i sto miliona evra. Samo 2016. godine, milijardu i 150 miliona evra. To su samo kamate. E sad, neko će da kaže, pa u redu, što niste vraćali glavnice. Pa nismo mogli. O tome se radi.
Jer vidite, vraćamo se na početak diskusije. Pročitao sam da je za četiri godine dinar izgubio vrednost za preko 50%. Pročitao sam da je za četiri godine inflacija zbirno bila oko 40%. Sad mi recite ko to želi da radi i posluje u Srbiji kad ima inflaciju 40%, kada ima gubitak nacionalne valute u iznosu od 50%, koja to preduzeća hoće da rade u Srbiji?
E sad, gospodin ministar tad nije bio tu, ali on ne zna da su oni u ekonomskim naukama izmislili nov način primarne emisije novca. Jer ako se neko zapita, zašto su bile ovolike kursne razlike i zašto je bila ovolika inflacija, može samo da pogleda državne bilanse iz tog perioda, pa će da vidi da se država zaduživala putem hartija od vrednosti sa referentnom kamatnom stopom i kamatom koju je država plaćala na preko 20%. Sedamnaest je bila referentna. Preko 20%. Ta kamata je bio specifičan vid stapanja novca bez pokrića i to se dokazuje kroz sve moguće simulacije koje se izvode.
Tako da gospoda koji su protiv subvencija za zapošljavanje, znate kakvu su subvenciju napravili u Srbiji? Koštala nas je 4,5 milijardi evra deviznih rezervi. Napravili su subvenciju da 250 hiljada ljudi ostane bez posla. To je njihova subvencija. Državnim parama, našim deviznim rezervama. Zbog vaših igranki i marifetluka 250 hiljada ljudi je izgubilo posao. Jer, izvinite, bilo je ovde priča i oko javnih preduzeća, pokrivanja gubitaka.
Znači, samo po osnovu kamata koje su plaćene jer nismo imali privredu da otplaćujemo glavnice, zatekli smo državu bez privrede. Potrošeno je tri milijarde i 850 miliona evra na kursne razlike. Na šest milijardi dolara koliko smo zatekli duga razlika iznosi 27 evro centi. Milijardu i 820 miliona dolara, to je 6% BDP. Kako vas, bre, nije sramota? To ste pravili od države.
Kad kažete da neko otima penzije i kad neko kaže da otima plate zaposlenih u javnoj upravi, to ste vi. Vi ste im oteli. Kad kažete da ima otpuštanja, vi ste otpustili 250 hiljada ljudi i to platili 4,5 milijardi evra.
Kad pričate o stranim investitorima, dovodili ste belosvetske hohštaplere na finansijska tržišta kojima ste uzimale pare po visokim kamatama i bogatili ih. To je rezultat vaše vlasti.
Postavljate često pitanje, ako je neko pravio takve stvari, zašto ne odgovara?
(Balša Božović: Nemoj da se dereš, bre!)
Voleo bih da može da odgovara. Dalje, 2010. godine, novembra meseca, izmenili ste Zakon o deviznom poslovanju i legalizovali lopovluk i krađu, tako da nemojte više vaše rezultate da pripisujete nama.
Postoji jedna ptica koja snese jaje u tuđe gnezdo, a vi budite jedanput ljudi od časti i priznajte svoje greške, a ne kukavice, da podmećete svoje loše rezultate drugima.
Nije meni problem da prozovem ni gospodina Ćirića koji pričao o tih 10 milijardi kojih nigde nema, ni ovog „Veselka“ iz Palanke, ni Balšu Božovića, ni Aleksića. Ne bojim se ja njih, ne zato što sam pametniji, kolega Krasiću, a ima i toga, nego zato što ja govorim istinu, a njihove laži, vreme i događaji vrlo brzo demantuju.
Dame i gospodo narodni poslanici, mene začudi da je jedan ipak smeo da se javi. Nema veze.

Ali, evo ovako, zarad istine, neko je rekao 15,3 milijarde evra je bio javni dug. Nije tačno. Jula meseca je dug bio 16,3 jer ste imali budžet od 160 milijardi deficita koji ste 90% ispunili još 30. juna 2012. godine. E, sada gde je razlika? Otišlo je na pokrivanje dugova JAT-a, jer smo zatekli samo tri aviona koja mogu da lete. Pa je otišlo jedan deo duga na Razvojnu banku Vojvodine, a drugi deo duga je otišao na Agrobanku. Treći deo je otišao, recimo, na Srbijagas, ali kako je nastao dug Srbijagasa? Tako što su predsednici opština iz DS naplaćivali usluge za grejanje, podizali sebi plate, finansirali izbornu kampanju, a nisu plaćali gas Srbijagasu. E, tako ste vladali. Otimali gde god ste stigli, bre. Ma ne samo na vrhu. Ovaj Veselko iz Palanke je sitna riba, pljuskavica. To je na dnu, na svim nivoima od mesne zajednice do predsednika države.
Zahvaljujem.
Stavljam na glasanje ovaj predlog.
Zaključujem glasanje: za - sedam, protiv – niko, uzdržanih – nema.
Konstatujem da Narodna skupština nije prihvatila ovaj predlog.
Narodni poslanik Nenad Konstantinović, na osnovu člana 92. Poslovnika Narodne skupštine, predložio je da se dnevni red sednice dopuni tačkom – Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o opštem upravnom postupku, koji je podneo Narodnoj skupštini 16. septembra 2016. godine.
Da li narodni poslanik Nenad Konstantinović želi reč? (Ne.)
Stavljam na glasanje ovaj predlog.
Zaključujem glasanje: za - šest, protiv – niko, uzdržanih – nema.
Konstatujem da Narodna skupština nije prihvatila ovaj predlog.
Narodni poslanik Nenad Konstantinović, na osnovu člana 92. Poslovnika Narodne skupštine, predložio je da se dnevni red sednice dopuni tačkom – Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o izboru narodnih poslanika, koji je podneo Narodnoj skupštini 16. septembra 2016. godine.
Da li narodni poslanik Nenad Konstantinović želi reč? (Da.)
Izvolite.
Kolega Konstantinoviću, hoćete li da pričate o izmenama i dopunama zakona?
Privodite kraju.
Zahvaljujem.
Stavljam na glasanje ovaj predlog.
Zaključujem glasanje: za – šest, protiv – niko, uzdržanih – nema.
Konstatujem da Narodna skupština nije prihvatila ovaj predlog.
Narodni poslanik Nenad Konstantinović, na osnovu člana 92. Poslovnika Narodne skupštine, predložio je da se dnevni red sednice dopuni tačkom – Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o izboru narodnih poslanika, koji su Narodnoj skupštini podneli narodni poslanici Marko Đurišić, Goran Bogdanović, Miroslav Aleksić, Nenad Konstantinović i Zdravko Stanković 29. septembra 2017. godine.
Da li narodni poslanik Nenad Konstantinović želi reč? (Da)
Izvolite.
Stavljam na glasanje ovaj predlog.
Zaključujem glasanje: za – osam, protiv – niko, uzdržanih – nema.
Konstatujem da Narodna skupština nije prihvatila ovaj predlog.
Narodni poslanik Nenad Konstantinović, na osnovu člana 92. Poslovnika Narodne skupštine, predložio je da se dnevni red sednice dopuni tačkom – Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o lokalnim izborima, koji su Narodnoj skupštini podneli narodni poslanici Marko Đurišić, Goran Bogdanović, Miroslav Aleksić, Nenad Konstantinović i Zdravko Stanković 6. oktobra 2017. godine.
Reč ima narodni poslanik Nenad Konstantinović.
Zahvaljujem, kolega Konstantinoviću.
Stavljam na glasanje ovaj predlog.
Zaključujem glasanje: za – 10, protiv – niko, uzdržanih – nema.
Konstatujem da Narodna skupština nije prihvatila ovaj predlog.
Narodni poslanik Miroslav Aleksić, na osnovu člana 92. Poslovnika Narodne skupštine predložio je da se dnevni red sednice dopuni tačkom – Predlog zakona o dopuni Zakona o lokalnoj samoupravi, koji je podneo Narodnoj skupštini 16. septembra 2016. godine.
Reč ima narodni poslanik Miroslav Aleksić. Izvolite.
Hoćete li o Predlogu zakona?
Ja znam, postoji Zakon o finansiranju lokalne samouprave, a vi pričate o Zakonu o lokalnoj samoupravi.
Hoćete da obrazložite zašto želite da se nađe na dnevnom redu?