Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragiša Đoković

Govori

Ovde je nejasna kod pitanja legalizacije mogućnost i procedura naknadnog izdavanja odobrenja za gradnju za delimično izgrađene ili već izgrađene objekte. Procedura i postupak su nejasni, a članovima 158. i 159. se od takvog lica traži da donese jedan dokaz za koji ne zna kako i od koga može da pribavi. To je dokaz o pravu svojine, odnosno zakupa na građevinskom zemljištu, odnosno pravu korišćenja. Mislim da tu procedura nije dobra, nije dovoljno definisana i tu će biti mnogo zloupotreba, a imamo i primer teške sprovodljivosti Zakona o katastarskom operatu, gde za ovih, sami smo priznali, par godina nije mnogo toga urađeno. Hvala.
Poštovani narodni poslanici, uvažena gospođo Matković, moraću da pričam izgleda kao na onoj reklami deset sekundi, da bih ugrabio dok je ministarka tu, da bi me čula.
Jednostavno, priča se da je zakon reformski. Nisam baš siguran da je ovo početak reformi, jer se ovaj zakon donosi u jednom jako bitnom trenutku, kada se menja ambijent, odnosno društvena svojina.
Mi smo do sada imali Zakon o penzijsko-invalidskom osiguranju, kao i druge zakone koji su ovu materiju regulisali, ali to je bilo u dominantnom sistemu društvene i državne svojine. Sada je potreban novi zakon u sistemu kada će privatna svojina sa predstojećom privatizacijom biti dominantna.
U svakom slučaju, zakon je potreban, a da li je ovaj zakon dobar ili nije, to je pitanje; da li se može popraviti amandmanima ili ne, takođe je pitanje. Ako nije reformski zakon, u svakom slučaju zakon jeste restriktivan. Navešću vam samo nekoliko odredbi zakona koje su ovde uočljive.
Na primer, u članu 54. ovaj zakon reguliše pravo na beneficirani radni staž; tamo vam piše da pravo na staž sa uvećanim trajanjem stiče osiguranik samo ukoliko efektivno ima 10 godina na tom radnom mestu. Uzmimo primer čoveka koji je radio u rudarstvu 10 godina, firma je otišla u stečaj, ili je radio u nekoj ronilačkoj firmi, npr. u "Ivanu Milutinoviću" radio je osam godina, njemu je firma uplaćivala taj penzioni doprinos za staž sa uvećanim trajanjem, beneficirani staž i on će to izgubiti, a upravo je gospođa Matković predlogom da se uračunavaju sve godine u penzijski staž potencirala tu pravičnost.
U ovom slučaju vi ste uplaćivali 5, 6, 7, 8 ili 9 godina beneficirani staž. Niti ćete ranije otići u penziju, niti će vam se to uvećanje uračunati, tako da se ovim ne postiže to načelo pravičnosti, koje je težnja i intencija zakona. Čak vidim da je neki odbor, mislim da je matični, za boračka pitanja, ili koja druga, kako se zove, odbio takav amandman koji je bio jako smislen, jer ne možete vi skraćivati čoveku pravo ako je uplaćivao doprinos za beneficirani staž, a vi mu to ne priznate u penziju ako nema 10 godina ukupno u tom efektivnom trajanju.
Takođe, ono što nije prihvatljivo u ovom zakonu, to su npr. privilegije povlašćenih lica u MUP-u, MIP-u, BIA-i i poreskoj policiji. Zašto bi ti ljudi, ako već imamo pravičnost prema doprinosu koliko su uplaćivali, dobijali 20% veću penziju od ostalih korisnika doprinosa, na čiji račun će oni dobiti tiz 20% koje nisu uplatili u Fond penzijskog i invalidskog osiguranja. Jer, kaže se da se tim ljudima koji idu u penziju iz tih službi računa penzija na jako rogobatan i prilično nejasan način, tamo zapisan za obračun, i još 20% na sve to.
Mislim da i tu ne idemo na ono načelo pravičnosti, jer tih 20% takođe oni nisu uplatili, već je neko drugi uplatio, a oni će koristiti tih 20% koje nisu uplaćivali. Postoji amandman u tom pravcu, trebalo bi ga prihvatiti, ako hoćemo načelo pravičnosti, ako je težnja zakona da bude pravičan zakon, da se stimuliše plaćanje doprinosa.
Ti ljudi imaju svakako produžen beneficirani radni staž, imaju veću platu, imaće i veću penziju, i zašto im na kraju davati još tih 20%?
Ako neko ne zna, a nažalost toga je u dosadašnjem zakonu bilo, takvim licima je kao osnov za penziju uračunata samo poslednja godina i onda su u poslednjim godinama dobijali iha-ha tako lepe plate i lepe penzije, pa onda je u tom stilu i tih 20%. Ali ako smo rekli da je reforma, ono što je bilo loše treba promeniti, treba ukinuti, treba prihvatiti te i takve članove koji bi to promenili.
Zatim, član 80. gde se kaže - usklađivanje penzija; ponovo ponavljam intenciju zakona, ako je pravičnost da se srazmerno tome kako se sredstva uplaćuju u doprinose, odnosno kako se kreću zarade onih koji pune penzioni fond, tako će se kretati i penzije. Ako je pre bilo reči da su plate smanjene, da se promenio način usklađivanja penzija u skladu sa troškovima života - ne, i penzioneri neka dele sudbinu zaposlenih, pa i njima neka se smanjuju penzije.
Ako se plate budu povećavale, samim tim se povećava i priliv u penzioni fond, pa će se na takav način i penzije povećavati. Prema tome, član 80. na način kako je predložen apsolutno ne obuhvata to načelo pravičnosti i načelo pravilne raspodele.
Takođe je sporno ovde, a imali ste i amandmane po tom pitanju, to su upravni odbori. Tu se primećuje velika želja Vlade da arbitrira u upravnim odborima, odnosno učešće Vlade i izvršne vlasti. Recimo, za predsednika upravnog odbora ne može se neko izabrati bez saglasnosti Vlade. Predsednik nadzornog odbora može se izabrati bez saglasnosti Vlade, dok predsednik upravnog odbora ne može.
Ima tu dosta toga oko tih upravnih odbora. Ono što je najdrastičnije u ovom zakonu, ako je neko pratio, a voleo bih da mi neko od pravnika u ovoj skupštini (naravno, izuzimam one pravnike koji su uspeli da sebe dovedu u pravnu zabludu, pa su se zabludeli da li su poslanici ili nisu, već one pravnike koji nisu bili u zabludi) objasni da li je moguć raspon kazni od jedan prema 80, da li je moguće predvideti da će se neko kazniti zatvorom od godinu do 80 godina, kao što je predviđen raspon kazni od 5 hiljada do 400 hiljada; po onoj narodnoj poslovici "da ne bude posle kriv babi đavo", krivo nam je pravosuđe posle, a kakve mu mi kao zakonodavna vlast serviramo zakone?
Mi napravimo zakon da može kazniti prekršioca pet hiljada i može 400 hiljada. I šta mislite, kako će taj sudija da sudi, da li će da kazni 400 hiljada, da ne nagađamo sada, da pravimo kviz kada će pet hiljada a kada će 400 hiljada. Mi kao Skupština donosimo vrlo loš zakon, gde je raspon kazni, gde smo sudijama omogućili, advokatima, mešetarima, da, umesto da se to suzi (pratio sam, iako nisam pravnik nego inženjer po struci, ostale zakone), nigde nemate veći raspon kazni od jedan prema 10.
U ovom slučaju imate raspon kazni jedan prema osamdeset. Kada smo razgovarali sa gospođom Matković u poslaničkom klubu ona je rekla - stvarno to ne znam, to je neko od pravnika predlagao i mislim da će amandmanima to biti prihvaćeno i da će se promeniti.
Vidim da u ovom slučaju to amandmanima nije prihvaćeno, koliko sam uspeo na brzinu da primetim, tako da vas molim da razmislimo o tome, ako želimo da budemo odgovorna Skupština, tu ćemo odgovornost sutra poneti, jer smo mi sudijama, koje napadamo da ne rade dobro, napravili takav zakon, pa sutra sudija neće biti kriv ako nekog prekršioca, koji nije ispoštovao zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, kazni sa 20.000 dinara, a on je možda sebi ostvario korist od 100.000 dinara i nikom ništa. Ti članovi o kaznenim odredbama, od 214. pa nadalje, ne bi bilo dobro da ostanu takvi kakvi jesu.
Kao primer kako je zakon napisan i kakva je usklađenost nažalost u našoj Vladi vidi se i po tome što je Vlada sama dala 13 amandmana na svoj Predlog zakona, koji je stigao 13. februara i ona posle nepunih mesec dana odmah daje 13 amandmana. Nisu se setili na vreme nego eto tek sada ubacuju tih 13 amandmana.
Na kraju, načelna primedba je na pismenost zakona. Recimo, zakon je tako pisan ili je prevođen sa nekog drugog jezika da nije baš prihvatljiv, mada da ne bih te primere navodio. Za način obračuna reći ću vam da sam na osnovu mnogih ovakvih zakona morao da pravim programe za računare koji će se kasnije primenjivati. Garantujem vam da od nas 250 poslanika pola ne bi moglo da vam protumači kako će se obračunavati penzija. Znači, oni članovi od 61. do 70. su tako nejasni, nerazgovetno napisani, da je amandmanima bilo nemoguće pojašnjavati i popravljati.
U svakom slučaju, mislim da nam je potreban zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, da je dobra namera doneti zakon, jer još jednom kažem da se menja društveni ambijent, ali ovaj zakon je trebalo prihvatanjem amandmana popraviti, ali s obzirom da amandmani uglavnom nisu prihvatani, već su Vlada i predsednik odbora prihvatali samo svoje amandmane, ne verujem da će dobiti širu podršku, ne ove skupštine, nego u javnosti i da će biti dugovečan.
Poštovane dame i gospodo, ovo što sam ja poslednji govornik danas, verovatno je slučajna podudarnost sa juče kandidatom za premijera, odnosno mandatarom, sada premijerom, koji je Kosovo stavio kao poslednji prioritet, odnosno pod tačkom sedam. Računam da je to slučajno i da je to bilo sedam i da sam danas slučajno poslednji govornik.
Međutim, hoću da kažem da ova situacija sa pravosuđem nimalo nije dobra. Skupštinskim odlukama ove skupštine, odnosno nekih pre nas, uspostavljen je pravosudni sistem države Srbije. Predlog zakona, primera radi, koji je povučen, nije ni morao da dođe, jer kako se to radi u toj vladi koja se nikada nije udostojila ovoj skupštini da podnese izveštaj o svom radu, kako se radi, ozbiljno ili neozbiljno, kada jedan predlog dođe u Skupštinu, pa se povuče.
Znao sam šta se sprema i u kontekstu toga sam tražio razgovor sa gospodinom ministrom još 11. februara 2003. godine na ovu i na sličnu temu, jer sam inače igrom slučaja i član Koordinacionog centra, ali samo obični član; sastajemo se jednom u tri meseca, a tamo se drugi pitaju. Gospodinu ministru sam poslao u prilogu jedan dopis, sa kojim ću vas kratko upoznati, kao citat sa izbora za Saveznu skupštinu 1996. godine.
Kaže da je po izveštaju Izborne komisije za koaliciju SPS, JUL i Nova demokratija u selu Gornje Prekaze glasalo 605 birača (jedan od tih 605 birača, poštovana gospodo, bio je i Adem Jašari); u zloglasnom Likovcu 125 itd. Predsednik te izborne komisije tada je bio gospodin Blagoje Jakšić, koga je ova skupština razrešila sa mesta predsednika Opštinskog suda u Kosovskoj Mitrovici. Sada je taj Blagoje Jakšić odlukom Vlade Srbije, izašlo je u "Službenom glasniku", imenovan za visokog službenika Vlade Srbije koji treba da bude grobar srpskog pravosuđa na Kosovu i Metohiji.
Gospodo, molim vas, ako već pričamo o tome ko je bio u JUL-u ili već gde, ne znam gde je bio Prijić, znam da je gospodin Blagoje Jakšić čovek koji je služio svim režimima, koji je radio sve nečasne radnje i na tu temu sam tražio razgovor sa predstavnikom Vlade; gospodin Batić zna dobro, jer je mnogo puta dolazio kod nas u Kosovsku Mitrovicu, imam i slike i ostale stvari, i on mi odgovara da nije nadležan za to, da maltene nije obavešten. Ispada sada ima mnogo neobaveštenih, kao što je juče gospodin Batić izjavio da ne treba ljudima na Kosovu i Metohiji davati lažnu nadu.
Ne znam da li se ljudima daje lažna nada kada im se obeća povratak vojske i policije ili im se daje lažna nada kada ministar za socijalna pitanja Gordana Matković obustavi isplatu roditeljskog i dečijeg dodatka.
Shvatam vašu nervozu. Uvaženi magistar Pajtić je takođe pričao mnogo stvari koje nisu nimalo vezane sa dnevnim redom, među kojima je između ostalog bilo i - narkotrafikanti itd. To je verovatno materija koju bolje od mene poznaje. Ja nisam pravnik i to ne znam, ali ni to nije bilo na dnevnom redu pa niste bili tako uviđavni.
Ja ovo ne pričam zbog televizije, jer nažalost, da tako kažem, moja krajina ne može da gleda program RTS-a zahvaljujući ovoj vlasti, program RTS-a se dole ne vidi, već jednostavno pričam da vam pokažem onu suštinu problema koju nisam mogao da iznesem nikome iz Vlade, jer oni to nisu hteli da čuju.
Dakle, lažna nada je kada vi narodu kažete da tražite čak i povratak vojske i policije, da tražite srpski entitet na Kosovu, a s druge strane dajete Radi Trajković četiri miliona dinara za renoviranje stana u Beogradu, s druge strane ukidate jednu po jednu srpsku instituciju. To vam je lažna nada, poštovana gospođo Čomić i poštovana Skupštino.
Inače, ako je taj čovek već takav i Vlada Srbije imenuje takve ljude na tako odgovorne funkcije, mi možemo samo očekivati da će se uredbom ovo realizovati, što je žalosno, gospodo. Takvi ljudi, sa takvim dosijeima, sa takvom prošlošću, treba da rešavaju pitanje kosovskog pravosuđa, a ova skupština takve ljude je razrešila zna se zbog čega, evo vam i dokaza i svega ostalog.
Za primer mogu navesti da u pravosuđu severnog Kosova radi 48 imenovanih lica, da je do sada, u prošloj godini, rešeno između ostalog čak i 78 krivičnih predmeta, 210 parničnih itd. Čak i američka banka na Kosovu, Mikro-Enterprajz banka priznaju garancije i overe od srpskog suda.
Nema UNMIK-ovog pravosuđa - zaboravite tu temu. To je albansko pravosuđe, gospodo draga. Ovde mi je sveska, ali neću to sada citirati, kada je gospodin Batić bio na sastanku sa Kadijem, kada je vrlo dobro nastupio, ali šta se iza toga desilo. Neću podsećati uvaženog ministra na to šta je tada pričao i šta je tada rečeno, da nije samo imenovanje jednog sudije, jednog zapisničara, već idu i sudski pripravnici i administrativno i tehničko osoblje, povratak i bezbednost i sve.
Koju je obavezu, poštovani prijatelji, UNMIK ispoštovao, koju je obavezu međunarodna zajednica ispoštovala prema Srbima pa da mi moramo da trčimo, što bi se reklo - kao ždrebe pred rudu, pa da ukidamo naše institucije? Dajte, zastanimo sa tim, molim vas da ovo ne prođe ni preko uredbe ni preko nečeg drugog. Još jednom apelujem na ministra i na Vladu, na sve one koji slušaju, da se taj kriminalac koga je Vlada imenovala da sređuje pravosuđe na Kosovu i Metohiji eliminiše iz svega toga, molim vas. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, počeću rečima uvaženog ministra: kada kažem privatizacija, mislim investicije. Mi kada kažemo i kada čujemo tranzicija, onda mislimo na privatizaciju.
Pred nama su dopune osnovnog zakona u tranziciji koji u suštini menja postojeći društveni sistem, gde iz sistema dominantne društvenae svojine prelazimo u sistem privatne svojine, odnosno u kapitalistički sistem. Pitanje je na koji način prelazimo i u kom pravnom ambijentu? Da li je taj pravni ambijent dobar, da li su ovo ministarstvo i ova vlada napravili dobar ambijent, siguran ambijent, gde će se potencijalni ulagači i kupci osećati sigurnim?
Mogu vam reći da takav ambijent nije stvoren. Sećam se priča da će odmah u startu doći deset velikih stranih kompanija itd. Nažalost, tih stranih kompanije nema i nisu došle. Vlada se ni jednom nije udostojila da Skupštini podnese izveštaj o svom radu, kako po pitanju privrede ili privatizacije, tranzicije i ostalih reformi.
Malo su reforme zaostale, zapostavljene su malo. Jedine reforme su možda bile po pitanju duvana i asfaltiranja, ali i sada je to nešto zastalo. Kako ćete ohrabriti stranog potencijalnog kupca da dođe u jednu zemlju? Kako ćete ohrabriti narod da investira i ulaže, kada vi uspešne, čuvene doktore pravnih nauka i sudije Ustavnog suda dovodite u zabludu. Kako ćete tek zabludeti i zaludeti investitore i potencijalne ulagače kada ste uspeli da obmanjujete i zaluđujete pomoćnike ministra, a narod da sluđujete.
Jednostavno, kada smo pričali o donošenju zakona, pitao sam uvaženog gospodina ministra, da neće naša privreda otići po principu Hrvatske; da se ne stvore srpski tajkuni, budući vlasnici. Nažalost, sav ovaj proces ide ka tome i stvaraju se tajkuni, odnosno stotinak ili nekoliko stotina ljudi koji će biti vlasnici celokupne privrede Srbije.
To je ono što nije dobro i zato DSS između ostalog ne može da podrži ovaj zakon. Predlagač ovog puta izostavlja obavezu po ekstraprofitu. Znači, nije bitno kako je ko zaradio novac u sivoj, crnoj, beloj ekonomiji, jednostavno dajte pare i dobro ste došli.
Navešću vam konkretan primer, to je možda samo u ovoj zemlji moguće, jer je pre ministar želeo imena; ne znam da li je on direktor, volonter ili šta je, gospodin Svetozar Krstić, direktor Republičkog zavoda za tržište rada, već kupuje dve firme; za sada dve javno, a videćemo da li će ih još više kupovati. Siguran sam da je ministar Vlahović mnogo uspešniji, pametniji i sposobniji od njega, radio je u mnogo boljim firmama i ima više novca, a za sada nije kupio ni jednu firmu.
Prema tome, ne vidim kako neko ko je direktor privatne firme ili vlasnik, ili tako nešto, ujedno i direktor Republičkog zavoda za tržište rada, ujedno i kupuje novac. Dobro, čovek je uvek znao da bude u vladajućim partijama, odnosno u vladajućim koalicijama. Ti transferi se uvek dobro isplate i naplate.
Jednostavno, kada takvu poruku pošaljete kupcima, pošaljete strancima, oni vide, primera radi, u ovoj zemlji se ne poštuje mnogo zakona, čak ni Ustav, i onda nema ni tih investicija.
Kada pominjemo privredu i privatizaciju, uvek se zaboravlja privreda. Stanje naše privrede, ako izuzmemo energetski sektor i poljoprivredu, jeste nikakvo. Industrijske proizvodnje bukvalno skoro da i nema, rasta nema, oživljavanja nema, nema podsticaja i stimulansa.
Uzmimo "Zastavu", "Geneks", koji jedna od minornih stranaka DOS-a drži pod svojom kontrolom; danas ste pročitali da "Geneks" ide u stečaj. Možda se ta stranka bavi trovanjem pacova po srpskim zatvorima, ali srpskom privredom sigurno ne može da upravlja.
Jednu stvar nam je gospodin ministar ostao dužan, a mislim da bi red bio, ako kaže da je privatizacija uspešno išla, da je sve bilo dobro, a nezapaženo je prošla smena na čelu Agencije za privatizaciju. Jednostavno, ako je sve išlo dobro, zašto je gospodin Čupić smenjen, a postavljen je zamenik gospodina Vlahovića.
Ako je gospodin Čupić loše radio, kao što kaže transparentna Vlada, ona bi trebalo da objavi šta je to loše radio, kako, zašto i zašto je smenjen. A nije baš transparentno i nije baš lepo kada ministar svog zamenika postavi za direktora agencije, kojoj sada daje tako velika ovlašćenja, kao što su da prodaje kapital. Znači, agencija prodaje nešto što u suštini nije njeno, izbegava se subjekat privatizacije.
Ne znam da li se izbegava tako zbog nekog neposlušnog menadžmenta, da li je to samo zbog Fabrike šećera u Crvenki, koja nije htela da pristane na privatizaciju budzašto i na prodaju, ili zbog nekih drugih primera. U svakom slučaju, sada se agenciji daju velika ovlašćenja.
Takođe još jedan problem, na šta uvek ukazuje DSS, a to je pitanje prodaje otetog i tuđeg. Ne može se prodavati nacionalizovana imovina, bez tog zakona, bez pravične nadoknade i povraćaja te imovine. To se ne može raditi. Ako se 5% odvaja za nadodknadu bivšim vlasnicima, tim tempom sa 5% narednih 100 godina nećete vratiti imovinu onima kojima je oduzeta.
Na kraju, hteo bih da pitam nešto što nam je ministar obećao kad smo donosili zakon, da će se otvoriti kancelarija Agencije za privatizaciju u Kosovskoj Mitrovici, ne zato da bi se po našem zakonu, što je, čini mi se, diskutabilno, moguće ili nemoguće, sprovodila privatizacija na području Kosova i Metohije, već da bi se imovina države Srbije i srpskih firmi i banaka, koje su mnogo ulagale i mnogo dugova je ostalo srpskoj državi, ta imovina i te relacije zaštitile.
Vi znate, a ja ću vas podsetiti, da UNMIK ne može da raspolaže svojinom, da njegovo nije da vrši tzv. komercijalizaciju proizvodnih kapaciteta na Kosovu i Metohiji. Imate slučaj gde je u EPS-u sa Kosova i Metohije proterano 7.500 radnika, do 1. juna, a preko 7.000 najverovatnije ostaje bez posla. Oni su radili, imali su svoj doprinos u tom EPS-u. Sada od toga nema ništa.
Navešću vam i ostale primere - Trepča. Država Srbija zna ko je na čelu Trepče i kako radi, da sve radi protiv države Srbije, a dugovi Trepče su stotine miliona dolara, ostali su srpskim bankama, Jugobanci, Beogradskoj banci, srpskim kompanijama i uopšte Vladi Srbije. Zna se da se tamo rade kriminalne radnje, da se radi u korist UNMIK-a i Šiptara, a ne radi se u korist Srba.
Ta agencija je obećana, odnosno kancelarija za zaštitu, jer ne može ni (ne razume se) bilo ko da prodaje ono što nije njegovo. Obećana je još pre dve godine, od toga ništa nije bilo. Nadležni državni organi ne mogu da zamajavaju Srbe na Kosovu i Metohiji, da im obećavaju povratak vojske i policije, ali mogu da im omoguće da žive, da im zaštite njihovu, imovinu njihovih firmi i njihove države. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, dok raspravljamo o ovim zakonima koji su jako bitni za svako društvo, postoji ona stalna briga i zabrinutost našeg naroda, srpskog naroda i ostalog nealbanskog na Kosovu i Metohiji, da li će ovi zakoni važiti na teritoriji Kosova i Metohije za one koji žele da tamo važi.
Istakao bih da sam uporno bio na svim sastancima Odbora za prosvetu, iako nisam član, zatim na Odboru za međunacionalne odnose, kao i na ostalim, gde smo iznosili činjenice, i ja i ostale kolege. Kada gospodin ministar spočitava prethodnoj vlasti i prethodnom režimu da nisu puno uradili po pitanju prosvete na Kosovu i Metohiji, moram da kažem da ja ne pripadam tom prethodnom režimu i prethodnoj vlasti.
Ono što je novo - angažovanjem Vlade Srbije se uradilo dosta po tom pitanju, da i dalje važi srpski prosvetni sistem na području Kosova i Metohije, kao što treba i da ostane, univerzitet je vraćen, rektorat i nekoliko fakulteta, ali u toku ove školske 2002-2003. vratiće se, ako bog da, i ostali, bar je bio takav plan i takva odluka Vlade Srbije.
Moramo da nastavimo u tom pravcu. Ali, još jednom bih podsetio ovu skupštinu i sve vas, dragi prijatelji, da ne koristimo neke termine koji ne postoje. Na Kosovu i Metohiji ne postoji UNMIK-ovo školstvo, jer je on jako dobro pismen. Oni niti predaju u tim školama, niti se školuju. Postoji albansko školstvo, koje želi da bude dominantno, kao i u svemu. Ako želimo da stvorimo albansku državu i zid od pet metara, koji je predsednik Koordinacionog tela Nebojša Čović pominjao, najbolje ćemo im pomoći ako ukinemo srpske prosvetne zakone za one koji žele da ih poštuju; znači, ako njima onemogućimo da se školuju po svojim zakonima, tada ćemo pomoći Šiptarima da etnički očiste Kosovo.
Nadam se da nikome u ovoj zemlji, ma koje orijentacije bio, nije to cilj i nije to želja. Jednostavno, nije dobro kada pomoćnici ili zamenici ministra dođu dole i zbunjuju prosvetne radnike. Prosvetni sistem nisu samo prosvetni radnici, već su to prvenstveno učenici i njihovi roditelji.
Ako sistem školovanja za Srbe i ostale koji žele tako ne bude isti na Kosovu i Metohiji kao što je na primer u Pirotu, Somboru ili Beogradu, imaćemo jednu katastrofu, jer po šiptarskim zakonima Srbi ne žele da se školuju.
S druge strane, Srbi nijednog momenta ne pretenduju da Albancima, odnosno Šiptarima nametnu svoj stil školovanja, svoje programe, svoje planove. Jednostavno, neka se školuju onako kako misle i za njih neka narodni heroji budu Skenderbeg, Adem Jašari i ostali, ali će Srbi učiti onako kako se uči u ostalim delovima Srbije, a ne samo na Kosovu i Metohiji.
Dakle, svrha ovog mog obraćanja je da još jednom opomenem i upozorim da se tamo formira albansko školstvo, i da se na taj način, gde je bio izvor nestabilnosti, nesreća, preko dece, a tu smo svi najosetljiviji, vršilo proterivanje Srba i ostalih nealbanskih zajednica sa Kosova i Metohije, da se to ne ponovi, već da srpski prosvetni sistem važi za one koji to žele i na tom području.
Poštovane dame i gospodo, drago mi je da se posle jednog jako dugog perioda u ovoj skupštini čuje ime Kosovo i Metohija. Jednostavno, mnogo se toga dole desilo, mnogo se toga odigralo u ovoj zemlji, a mi smo u Skupštini uporno izbegavali da pomenemo problem Kosova i Metohije. Čak smo uporno izbegavali i dalje izbegavamo da formiramo skupštinski odbor za Kosovo i Metohiju, koji bi se bavio time, koji bi imao izveštaje i informacije.
Žalosno je da vam ova tema nije zanimljiva, da u ovoj sali trenutno nema ni 120 ljudi. Znam da je mnogo zanimljivije tražiti šampite, kolače i ostale stvari, ali ima nekoga kome su druge stvari jako bitnije. Da je ova skupština malo ozbiljnije radila, ne bi o radu Koordinacionog centra pričala gospođa ili gospođica koja je malo pre pričala, već bih o njemu možda i ja piričao. Jer, nećete verovati, ovo je papir (pokazuje) koji su potpisala tri vrlo bitna čoveka u ovoj zemlji gospoda Koštunica, Čović i Đinđić. U tom papiru piše da su Dragiša Đoković i Vuko Antonijević članovi Koordinacionog centra od 25. januara. Za sve vreme niti mene, niti gospodina Antonijevića, niko nije pozvao ni na jedan sastanak, niti nam je omogućeno da učestvujemo, radimo u radu tog organa i tog tela.
Prema tome, o tom Koordinacionom centru trebalo bi mi da pričamo, a ne samozvani portparoli. Jednostavno, kada danas pričamo o ovoj tački, o ukidanju PIV-a, ne možemo preći preko toga a da ne podnesemo i ne dobijemo izveštaj; zašto bez izveštaja, zašto bez pitanja odgovornosti. Možda će tu biti i nagrada. Možda taj organ i taj PIV je radio dobro, pa ćemo ga nagraditi ili je radio loše, pa ćemo kazniti i razrešiti. Gde su njegovi izveštaji. Tu je bilo mnogo toga, to je bio dug period. Zašto? Ako budemo odgovorni pa budemo iskreni, budemo pošteni, pitaće se da li je to u politici moguće, a ja ću da probam.
Mnogo mi je draža istina nego sve ostalo. Moram da pogledam i biračima, i narodu i svima u oči. Reći ću vam gospodo, sadašnja vlast, - za koju sam i ja glasao prošle godine, kada smo podneli i doneli novi Zakon o Vladi, kada smo izabrali tu vladu, najtransparentniju, najbolju moguću na svetu, najjaču i najpametniju itd. - koja je trebalo, gle čuda, za godinu dana da podnese neki izveštaj Skupštini, nema ništa od toga.
Nadamo se da će za četiri godine podneti. Svaki DOS-ovac ima nekog svog favorita u SPS, pa jedna grupa preferira Baneta Ivkovića, a druga grupa preferira Zorana Anđelkovića - Bakija. Da li su to stare veze, kad su bili nekada u istoj partiji, pojedinci iz DOS-a, ili je to nešto drugo, pa treba sačuvati Zorana Anđelkovića i njegov PIV od odgovornosti, nego ćemo to tako jednim papirom, jednom odlukom doneti, i to će tako proći i tako se završiti.
Još 31. maja, kada smo diskutovali po pitanju Kosova, kada smo doneli Deklaraciju o pravu srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, a u toj deklaraciji se kaže (to je jedan od dokumenata koji smo kasnije pogazili, kao i mnogo toga skupštinskog što smo pogazili): "Ne prihvata se dokument Ustavni okvir za privremenu samoupravu, jer se njime prejudicira konačno rešenje na štetu državnih interesa SRJ, Srbije, Srba i ostalog nealbanskog stanovništva u Pokrajini. Navedenim dokumentom se ne garantuje institucionalna zaštita sloboda i prava nealbanskih etničkih zajednica".
Dragi prijatelji, braćo i sestre, tada je premijer bio na ovom mestu. Tada sam još tražio, da vam ne čitam sada citat, da se ukine PIV ili da mu se da da nešto radi. Premijer je klimnuo glavom, ali od toga nije bilo ništa, do dana današnjeg. Jednostavno smo tako brzo i tako ekspresno formirali i ukinuli Jugoslovenski komitet za Kosovo i Metohiju, tako efikasno smo ga uništili, tako efikasno je ova vlada smenjivala poslanike DOS-a, odnosno poslanike vladajuće većine - gle apsurda, ovo je jedina vlada koja smenjuje poslanike. U normalnim zemljama je obrnuto - poslanici smenjuju vladu.
Ova vlada je smenjivala poslanike vladajuće većine, od broja 176, gde god je mogla i kako god je mogla. Zato smo i došli u ovakvu situaciju, da danas pričamo o ovoj odluci, gde nemamo nikakav papir, nikakav izveštaj.
Ja ću vam reći samo jedan podatak - da taj PIV (ono što ministar Batić nije mogao, normalno, nije imao vremena da kaže sve) ima 229 zaposlenih. Njihov budžet za januar mesec, po podacima Ministarstva pravde i lokalne samouprave, bio je 10 miliona dinara. Oni su imali svoje TV stanice, i radio stanice, i kopir mašine, i kompjutere, i mnogo toga, automobile. Da vidimo gde su korišćene pare, šta su radili u poslednjih godinu dana, šta su radili pre toga i kako su radili posle toga?
Jednostavno, šta je poenta svega ovoga - poenta je da ćemo ukinuti PIV i glasaćemo za tu odluku. Međutim, Koordinacioni centar, koji je trebalo da nasledi taj PIV, ne radi svoj posao. To je poenta svega toga, da Koordinacioni centar ne postoji. Postoji samo jedan čovek, koji radi kako god hoće.
Šta je poenta rada Koordinacionog centra - dragi prijatelji, molim vas, poenta svega toga je da otkači Srbe od Beograda, da ih zakači za Prištinu. Srbi na Kosovu su ostaci jednog proteranog naroda, oni koji se još nekako drže, odolevaju sili, bez ikakvih prava, a do kada - videćemo.
To kako Srbi žive na Kosovu, to nije život, to nije dostojno čoveka, nije dostojno života. Mnogi od vas, uglavnom svi od ovih 176, su se razmileli u novembru mesecu po Kosovu i po izbegličkim centrima u Srbiji, objašnjavajući Srbima da je za njih dobro da izađu na izbore, da glasaju, da će dobiti svu lepotu, svu sreću, kada budu izašli na pokrajinske izbore.
Sada otiđite pa im kažite, posle 108. uništene srpske crkve, posle ne znam koje, hiljadite srpske žrtve u Lipljanu i u ostalim mestima, sada im recite, svim Srbima - da, eto, to je rezultat toga što ste vi izašli na izbore, odnosno što smo izašli na izbore i što smo dobili, a nije rezultat toga da je Adem Demaći predlagao Radu Trajković za predsednika Kosova itd.
Rezultat toga je da će se iz Beograda imenovati Ranđel Nojkić za direktora pošte i da će mu zadatak biti da otpusti 90 odsto radnika Srba, a da preostalih 10 odsto uključi u poštu Kosova, jer dole ne sme biti pošte Srbije, da će se ukinuti Služba platnog prometa, da će se ukinuti "Srbijašume", a da postaje "Kosovošume", i sve ostalo, da od Srbije dole ne ostane ni - "S".
To je naš zadatak, naše države, naše vlasti, našeg centra.
Mi ćemo ovu odluku doneti, mi ćemo ovo veće ukinuti. To ćemo uraditi, ali šta posle? Ko će biti odgovoran? Jednu veliku odgovornost preuzimamo. (Nemojte, Milka, da mi dobacujete, vi ste jako poznati po tome. Mi možemo imati duel negde na nekom mestu pred TV kamerama, ali molim vas, ispoštujte moje vreme, ja sam vaše ispoštovao, a kao jedna dama biste morali imati razumevanja.)
Prema tome, ono što hoću da kažem to je da je ovo jako značajna tema. Znam da ova vlada ne uvažava mnogo Skupštinu, nažalost, Skupštinu koja je izabrala vladu, da mnogi ministri nisu, ni potpredsednici Vlade, nikada kročili u ovu skupštinu. Jedan od njih je i gospodin Nebojša Čović. Bio je red da makar danas, kada se o ovako bitnoj tački dnevnog reda raspravlja, ako ne može premijer, odnosno predsednik Vlade, gospodin Đinđić, da makar Nebojša Čović bude prisutan ovde, da kaže koji je to koncept kada ukidamo PIV koji nije radio ništa, slažem se, ali izveštaj nemamo, pa ne znamo da li je radio ili nije radio. Po mom mišljenju, nije radio dobro i nije radio kako treba, trebalo ga je odavno ukinuti.
Trebalo je da kaže šta će novo da bude, šta će drugo da bude, pa da znamo. Skupština je imala svoju rezoluciju, imala je svoju deklaraciju, imala je ostalo. Imamo li strategiju, imamo li taktiku? Šta će biti dalje - i dalje će biti da pored našeg upornog insistiranja, odbor za Kosovo i Metohiju se neće formirati, tom odboru niko neće podnositi izveštaje, kao što je mrtvo slovo na papiru da u skupštinskoj rezoluciji piše da se obavezuje Vlada Republike Srbije da jednom mesečno podnosi izveštaje o svom radu na Kosovu i Metohiji i da jača veze u oblasti prosvete, zdravstva i ostalog, a ne da se guraju, da se teraju Srbi da se učlanjuju u kosovske institucije.
Nema UNMIK-ovh institucija, UNMIK se ne leči, UNMIK nisu lekari, UNMIK nisu profesori, UNMIK nisu đaci. Svi su oni jako dobro pismeni i jako dobro zdravi, ne treba im naše zdravstvo i prosveta. To treba Albancima.
Ovo je ozbiljna tema, ovde su morali da se uključe pripadnici svih drugih stranaka. Meni nije jasno - zašto su gospoda iz SRS juče onako ispucala svoje kredite, pa su izdobijali opomene, da danas ne mogu da pričaju o tome. Gospodin Kragović je morao u vezi sa ovim da se javi, i on je, uostalom, bio tamo član nekih organa i trebalo je da sačuva svoje vreme, da dobije šansu da u svojoj diskusiji kaže nešto po ovom pitanju. Hvala.
Poštovane dame i gospodo, nisam baš siguran da imamo kvorum, ali nije moje da ga tražim. Ali, kada smo već tu, ja bih da vam ukažem na nekoliko stvari kada se radi o pravosuđu.
Naime, ono što želim da istaknem je neefikasnost, odnosno nerad i opstrukcija Ministarstva pravde, gospodina Batića koji ne dozvoljava Odboru za pravosuđe, po mojoj oceni, da odradi posao dobro, a tu su se uključili i pojedinci iz Koordinacionog tima za Kosovo i Metohiju. Naime, 28. septembra 2001. godine došla je inicijativa o razrešenju predsednika sudova opšte nadležnosti gde imate brojeve 1, 2, 3, 4, i 5. Pod brojevima 4. i 5. su Miroslav Ivanović, predsednik Okružnog suda u Kosovskoj Mitrovici, jako zanimljivo prezime, i, pod brojem 5 - Blagoje Jakšić, predsednik Opštinskog suda u Kosovskoj Mitrovici. Međutim, u sledećem materijalu Odbora za pravosuđe i upravu imate odluku u kojoj se kaže - razrešavaju se dužnosti danom donošenja odluke i to broj 1, 2, i 3, ali nema 4. i 5, nema gospode iz Kosovske Mitrovice - Blagoja Jakšića i Miroslava Ivanovića.
Kada smo pitali zbog čega je to tako, dobili smo odgovor da je gospodin Batić pod istim brojem, samo sa drugim datumom, već 12. oktobra 2001. godine poslao Narodnoj skupštini, odnosno Odboru za pravosuđe, dopis u kome obaveštava da povlači inicijativu za razrešenje dužnosti predsednika tih sudova zbog potrebe dodatnih konsultacija sa Koordinacionim timom.
Mi poslanici sa Kosova i Metohije obavili smo konsultacije, sa Koordinacionim timom, odnosno obavili smo konsultacije sa gospodinom Božom Prelevićem koji je u Koordinacionom timu zadužen za poslove pravde i policije i koji nam je rekao da on apsolutno nije upoznat sa ovim, da to nije njegova inicijativa, njegov zahtev i da ne treba tako da se radi.
Ja ću vas podsetiti na izbore 1996. godine - po naknadnom izveštaju izborne komisije iz opštine Srbica glasači šest sela, koja su čisto albanska, masovno su glasali za poslanike, odbornike koalicije SPS-JUL-Nova demokratija. Tako je, po izveštaju, u selu Gornje Prekaze (to je rodno mesto Adema Jašarija) glasalo 605 glasača, Poljance 534, Lauša, Likovac itd. Predsednici izbornih komisija tada su bili gospoda Blagoje Jakšić i Miroslav Ivanović. Gospodin Ljubomir Kragović je, sa gospodinom Aleksandrom Vučićem, pisao krivičnu prijavu o dotičnoj gospodi. Oni vrlo dobro znaju kako su krali i šta su radili. Da je to jedina krađa, to bismo i oprostili, ali prošle godine je neko od te gospode bio u izbornim komisijama.
Ne znam zašto ih sada krijemo, ne znam zašto ih čuvamo. Da li je to cilj Batića, da li je to cilj Čovića, da li je to samo zato što je gospodin Miroslav Ivanović brat Olivera Ivanovića, koji je sada jedan od najuticajnijih ljudi, da li su to neke privatne inicijative. Jer, ponavljam još jednom, gospodin Božo Prelević, koji je zadužen za pravdu u Koordinacionom centru, nema ništa sa tom inicijativom, to nije njegova inicijativa, išlo se mimo njega.
Sudije iz Kosovske Mitrovice su dolazile u Odbor za pravosuđe, bili su u Ministarstvu pravde, sve im je obećano i, pored svega toga, dotična gospoda imaju već 14 godina na predsedničkim funkcijama, mandati su im davno istekli, reizbori, to vi pravnici bolje od mene znate, po tom osnovu, po drugom osnovu postoji izveštaj inspekcije iz Ministarstva pravde gde je bilo mnogo zloupotreba. Zgrada suda u Kosovskoj Mitrovici je, za vas koji ne znate gde je Kosovska Mitrovica, najsevernija tačka u severnoj Mitrovici; ona je napuštena i to je jedina zgrada koja je predata i gde se sada nalaze Albanci, službenici albanskog suda u Kosovskoj Mitrovici. Znate kako sudi taj sud, znate kome sudi. Ta je zgrada predata, napustili su je gospodin Ivanović i gospodin Jakšić.
Očekujem da će doći ovde inicijativa da izaberemo Ivanovića možda i za Vrhovni sud jer čovek živi u Beogradu, tu je na beogradskoj adresi, kao i Blagoje Jakšić; njihove porodice su tu, u njihovim stanovima tamo stanuju strani državljani, dok oni dobijaju dobre honorare, odnosno zakupnine za te svoje stanove itd.
Na izborima koji su ukradeni 1996. godine, glasano je za koaliciju SPS, JUL i Nova demokratija, oštećena strana je bila Srpska radikalna stranka i u njeno ime su Kragović i Vučić pisali tužbe, prijave i ostale stvari. Mislim da bi bio red da se jednostavno da Odboru za pravosuđe šansa da se, neometno od strane ministra ili nekih neformalnih grupa, i ovaj posao korektno i konkretno odradi. Imaćete izveštaj nadležnih inspekcija, imaćete potpuni uvid u zasluge pomenute gospode, i mislim da zaslužuju da ih ova skupština konačno razreši te dužnosti. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, počeo bih rečima jednog velikog mislioca koji kaže - ni malo se ne slažem sa onim što mislite, ali ću se do kraja boriti da kažete to što mislite. Gospodine Šabiću, znam da ste vi u vrlo nezgodnoj poziciji, u teškoj ste situaciji i molim vas, omogućite svim prijavljenim govornicima da dobiju reč.
Drugi mislilac je rekao - trgovac ti laže sa smjehom, žena laže sve suze roneći, niko krupno ka Turčin ne laže. Danas bi ove gradacije i ove komparacije mogle da dobiju neke druge subjekte u tom poređenju. Prema tome, nemojte se nervirati, nemojte se jediti. Ovde se zna ko laže, a ko laže taj i krade. Našeg supermena iz Soluna, ovog lepotana, ovog gospodina podsetiti da je njegova obaveza da izađe pred ovu skupštinu, da časno i čestito kaže: kako je on to leteo; kako je on to jezdio ovim nebeskim prostranstvima i kako je on to stigao; neka ga građani Srbije vide. Nažalost, taj gospodin je gradonačelnik Novog Sada, glavnog grada ili prvog grada Autonomne Pokrajine Vojvodine. Međutim, to možda i nije bruka kada znamo kakvog predsednika Skupštine ima Vojvodine; to je onda još i veća bruka.
Jednostavno, nisam ovde izašao da bih bio advokat, niti da bih branio gospodina Dragana Maršićanina. Nemamo ga od čega braniti i mi ovde nismo čuli nijedan jedini argument od nekog ko je bio predlagač ili prenosilac zahteva. Znam da je zahtev Koordinacionog centra za smenom gospodina Marka Jakšića iz stigao Brisela; ne znam odakle je ovaj zahtev stigao, ali saznaćemo. Prema tome, reći ću vam da jednostavno umesto što ćutite, što klimate glavama, izađite gospodo, recite argumente, recite činjenice. Nemojte da ste nervozni, nemojte da ste nestrpljivi, jednostavno činjenice vam ne idu u prilog.
Reći ću vam, šta je ovde problem, šta je Skupština odradila a šta je trebalo da odradi. Neke poslove je Vlada odradila. U Rezoluciji koju predlaže Vlada Narodnoj skupštini broj 10-3852/2001 od 4. maja 2001. godine i Deklaraciji o Kosovu potpisuje Zoran Đinđić veličanstveni i, između ostalog, kaže - dodatnu uznemirenost građana uvelo je otvaranje carinskih punktova na administrativnoj granici Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohija i ostalog dela Republike Srbije. Ovo je još jedan akt kojim UNMIK-ova administracija u AP Kosovo i Metohija krši Rezoluciju 1244, stvarajući veštačku privrednu barijeru između AP Kosova i Metohije i ostalog dela Republike Srbije.
Dalje kaže - dajemo punu podršku otporu građana ovim grubim postupcima kojima se krše jugoslovenski carinski propisi i poreski propisi Republike Srbije. Poseban problem predstavlja izrada Pravnog okvira za privremenu samoupravu Kosova. Osnovni tekst koji je napravljen u UNMIK-u ne daje elementarne garancije zaštite prava nacionalnih i etničkih zajednica. Albanski predstavnici u radnoj grupi traže više od toga i vrše pritisak na međunarodne eksperte.
Deklaracija koju je Vlada Srbije takođe i predložila ovoj skupštini na usvajanje, i to smo usvojili, 31. maja, kaže - nadležni državni organi treba da nastave saradnju sa UNMIK-om i OEBS-om u vezi sa doslednom i celovitom primenom Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti i ovom deklaracijom. Znate o kojoj deklaraciji govorim.
Dalje - obavezuje se Vlada Republike Srbije da vodi politiku jačanja veza Kosova i Metohije sa drugim delovima Srbije u cilju očuvanja suvereniteta i integriteta Savezne Republike Jugoslavije u skladu sa pomenutom rezolucijom. Posebno se ukazuje na aktivnot Vlade ...
(Dragiša Popović, sa mesta: Šta je tu sporno?)
Reći ću vam, gospodine, vas Kosovo ne zanima. Vi ste uzeli tri milijarde maraka ili dolara u Pariskom klubu za otpis duga.
Kaže dalje - posebno se ukazuje na aktivnosti Vlade Republike Srbije u oblasti prosvete, zdravstva, saobraćaja, trgovine, finansija, kulture i državne uprave; i ono što je sporno, kaže dalje - zahteva se od Vlade podnošenje redovnih mesečnih izveštaja nadležnim skupštinskim odborima po pitanju Kosova i Metohije i toga šta je uradila Vlada Republike Srbije. Nisam video nijedan jedini izveštaj, niti ga je bilo koji nadležni odbor video. To je ono što je sporno i što je za vas bolno. Vas to ne pogađa, vi želite da preko promene Srbije izvršite dekompoziciju, da to razdrobite, rasparčate kako ste hteli.
Što se tiče antikampanje na Kosovu i Metohiji, dečkić koji nema ni dan radnog staža, glavni branilac zakona o radu, ali ne znam gde je to radio i šta je radio, ubeđivao nas je da je Demokratska stranka Srbije vodila antikampanju. Da je Demokratska stranka Srbije vodila antikampanju, znate koji bi procenat glasova imali: nula, toliko ste popularni i toliko bi dobili.
Neće narod da glasa za vaše kandidate. Vaša najveća antikampanja bila je vaša lista, vaša Rada radikalka i kompanija. To vam je najveća antireklama. Neće narod u Kosovskoj Mitrovici da glasa za vašeg kandidata koji kaže - narod u Kosovskoj Mitrovici je kriminalizovan. Da li neko normalan u ovoj zemlji može reći za sve građane jednog grada da su kriminalizovani? To je vaša najveća antikampanja, vaš problem, to je vaša situacija. Ne znam šta i kako ste uradili.
Znate ko je za vas i kako glasao. U vašu kampanju dolazili su poslanici jedne stranke koju uopšte ne želim da pominjem, pa su se u srpskom selu Suvo Grlo svađali sa seljacima; rekli da je Srbija siromašna zemlja, da ih više ne može pomagati, već moraju izaći na izbore, pa će Priština dati penzije, plate i sve ostalo. To kako Priština daje, vidi se. Prema tome, gospodo, vi možete kako hoćete. Ne možete dokle hoćete. Ničija do zore ne gori.
Dame i gospodo, poštovani prijatelji, situacija u kojoj se nalazimo je veoma ozbiljna, a takođe i tema, a mi kao Skupština trebali bi da budemo jako odgovorni i ja ću se u tom duhu ponašati, jer ovu govornicu ne shvatam kao mesto gde ćemo se baviti verbalnim egzibicionizmom, gde ćemo sticati jeftine političke poene koje mogu srpski narod skupo da koštaju.
Kao prvo, vezano za predlog donetog ustavnog okvira koji je proglasio Hans Hekerup, želim samo da obavestim ovu skupštinu i one koji ne znaju da smo održali jedan sastanak sa predstavnicima Republike vlade, Savezne vlade i sa predsednikom SRJ, gde prva rečenica saopštenja sa tog sastanka glasi da je Ustavni okvir koje je proglasio Hans Hekerup za srpsku stranu neprihvatljiv. Želim da se držim toga i želim da vam to još jednom ponovim. Znači, da su takvi okviri neprihvatljivi za Srbe. Normalno, neću se vraćati u ono što je bilo poslednjih 10 godina, jer za tih 10 godina 10 minuta je malo. Bilo je mnogo lošega, mnogo zla, ničeg dobrog nije bilo. Pričaću o onome šta je sada i šta može da bude konstruktivno, šta može da se uradi i da se popravi.
Zašto kažem da je Ustavni okvir za Srbe neprihvatljivi? Nažalost, moje je mišljenje i utisak, a verujem da ćemo se složiti da svetom ne vlada pravo, već jednostavno vlada moć i sila, onaj ko ima silu, ko ima moć, kao što imaju na Kosovu predstavnici međunarodne zajednice koji su došli u misiju koja treba da bude misija mira, a koja se za Srbe pretvorila u misiju nemira, misiju egzodusa, misiju genocida, može gospodo silom da nam oduzme to Kosovo. Ali mi kao Srbi, kao odgovorni ljudi nemamo pravo da kažemo - da, u redu je, vi ste nam oduzeli Kosovo i mi se sa time slažemo, vi ste proterali Srbe i mi se slažemo sa time i treba proterati Srbe. Oni mogu silom da urade sve, ali mi smo tu da jednostavno ne da dižemo ton, evo ja ga snižavam, ne da galamimo, da pucamo praznom puškom, već da kažemo da je to sa stanovišta prava za jednu malu zemlju, za jednu malu naciju neprihvatljivo, da probamo onoliko koliko možemo da ih upozorimo da se vrate poštovanju prava.
Podsetiću vas na reči novomučenika Vukašina iz Klepaca, koji je svom dželatu u Jasenovcu rekao - samo ti dijete radi svoj posao. Kušner je počeo jedan nečastan posao i neko ga posle njega nastavlja. Mi ne možemo i nemamo pravo, i nikada neću reći da i Kušner i Hekerup rade dobar posao i da misija, koju oni predstavljaju, kojom oni rukovode, radi dobar posao. Oni, nažalost, rade posao za račun Šiptara, oni traže, odnosno ostvaruju ono što su šiptarske težnje, a znamo šta su šiptarske težnje - nezavisno Kosovo, Kosovo bez Srba. Što manje Srba to više nezavisnosti. Da li ćemo mi to prihvatiti? Sigurno je da nećemo.
Reći ću vam da je Bernar Kušner na otvaranju spomenika Ademu Jašariju u selu Prekaze, neću pričati ko je bio Adem Jašari, to svi znamo, rekao - nikada više srpska noga neće kročiti u albansko selo. Ako treba da bude tako, zašto bi onda albanska noga ili noga albanskog policajca i vojnika kročila u srpsko selo? Zašto bi ona zavodila red i mir i šetala se po srpskom selu? Ako ne može srpski poreznik ili srpski matičar da uđe u albansko selo, zašto bi albanski poreznik ili albanski matičar dolazio u srpsko selo? Tu je negde rešenje, drage dame i gospodo, tu je negde ta kvaka do koje mi dolazimo. Znači, kada je cela Evropa usmerena ka integraciji gde se priča o jedinstvenoj Evropi, o Evropi regija, Evropi ujedinjenja, zašto sada stvarati jedinstveno, unitarno, centralizovano Kosovo, sa apsolutno svim elementima majorizacije, gde se ne pominje ni "S", ni "J" od Srbije i Jugoslavije, a čak je to, neću se vraćati, pisalo u Ustavu 1974. godine, pa ste tada imali jedinstven poštanski sistem, jedinstvenu registarsku tablicu, jedinstvenu ličnu kartu, pasoš, valutu itd.
Prema tome, ničega od toga nema u privremenim uredbama, koje je doduše, doneo Kušner, a nastavio Hekerup, niti toga ima u privremenim prelaznim okvirima koji se sada predlažu. Zašto bismo mi na sve to pristali? Šta ćemo mi dobiti time ako pristanemo? Dobićemo to da ćemo nestati polako, odjednom ili na rate, sasvim je svejedno koji će biti period nestajanja Srba. Nikada vam niko to ne bi oprostio.
Još jednom kažem, oni nam silom mogu uzeti sve, ali je naše da tu silu ne prihvatimo i ne priznamo. Jednostavno, Srbi imaju svoje pravo da traže da ukoliko Albanci ne žele ništa zajedničko sa Srbima, sa Beogradom, zašto bi Srbi na Kosovu i Metohiji imali išta zajedničko sa njihovom Prištinom, sa njihovom misijom i sa njihovim sistemom? Još jednom da ponovim ono što su mnogi pre mene rekli, tamo ne postoji UNMIK-ov sisem, već postoji šiptarski sistem, a UNMIK je tu samo jedna maska, jedan servis za ispunjavanje tih njihovih želja.
Dakle, koliko prava Albancima, zašto ne toliko prava Srbima? Ako nemože postojati unitarna Jugoslavija, ako nemože postojati unitarna i centralizovana Srbija, zašto bi postojalo centralizovano i unitarno Kosovo? To je ono što mora biti zahtev ove skupštine, naše državne politike i naše nacionalne politike, jer mi kao odgovorni ljudi moramo imati svoje zahteve, svoju strategiju.
Nisam siguran da sada imamo jasno definisanu našu strategiju, naše zahteve i naše zaključke. Samo jedan primer ću navesti. Kaže se, posle određenog vremena, kada se steknu uslovi vratiće se određeni broj pripadnika Vojske Jugoslavije i policije. Jednostavno tražim od naših odgovornih, onaj ko prati sprovođenje Rezolucije, da pitaju toga koji je nadležan, koji to uslovi treba da se steknu, šta to Srbi sve treba da urade da bi se ispunio i taj deo Rezolucije. Kao i za sve ostale delove Rezolucije, anekse i podtačke, takođe treba pitati šta to gospodo mi Srbi treba da uradimo da bi se to steklo.
Nemojte samo da nas upućuju na to da pregovaramo, da se dogovaramo i da razgovaramo sa Albancima. Da smo mogli da se dogovaramo i razgovaramo, odnosno oni pre nas, verovatno ta misija tu ne bi ni došla.
Najnovija najava, još jedan negativan primer misije koja se pretvorila u misiju stradanja za Srbe, predstavlja odluka, odnosno njihova uredba o postavljanju odnosno o ozvaničavanju 19 graničnih prelaza između Kosova i ostalog dela Srbije. Čemu to vodi i šta to znači? Znači, da komšija, ako je srpsko selo jedno do drugog na teritoriji Kosova, a drugo na teritoriji administrativnog dela Srbije, ne može preći neovlašćeno. Znate šta, iako je Ustav 1974. godine bio tako decentralistički, i tada ste slobodno prolazili iz Srbije u Bosnu, u Hrvatsku i u Sloveniju. A sada Rezolucija kaže - suverenost države, ali možete biti suvereni i preći svega na 19 prelaza. I to, naravno, vidite koji cinizam i koje amoralnosti, kaže se - zbog sprečavanja terorista. Sada kada su teroristi, kažemo, poniženi, poraženi i razoružani, vidi se ko ih je naoružao, ne bih da ponavljam, sada se kaže da je zbog toga. A, gospodo draga, obaveza je te misije i tog KFOR-a da te teroriste razoruža, da im onemogući da prelaze granicu, a ne da zbog toga on uvodi granične prelaze između ostatka Srbije i Kosova, jer jednostavno po principu izvedenog suvereniteta, ako se kaže da je Kosovo deo Jugoslavije, a Jugoslavija deo Srbije, prema tome i Kosovo nije izvan Srbije, nije na Marsu, već je u Srbiji, a Srbija je u Jugoslaviji.
Prema tome, pošto vidim da vreme teče, o Kosovu jeste teško staviti sve u deset minuta, mogu reći da država, odnosno vlade, i jedna i druga, moraju da pojačaju svoje funkcije koje bi trebalo da rade. Kada kažem državne funkcije, to su one funkcije zbog kojih neće niko vama da zameri što ih jačate te funkcije. Prosvetni sistem, sistem školstva, mora biti izuzetno integrisan i pojačan od države Srbije. Zatim, tu je i zdravstven sistem, sistem kulture, ne mislite valjda da ćemo imati valjda albanska pozorišta, njihove balete i ostalo. Sistem kulture, zatim sistem medija i informisanja, omladine i sporta i to su sve sfere, da ne nabrajam dalje, u kojima naša država mora biti mnogo prisutnija, mnogo bolje organizovana po tim pitanjima. Na kraju ću jednu stvar reći, ono što zameram ovoj vladi ili Skupštini, naći će se ko je odgovoran, ipak bih želeo da budem malo ciničan, da ovde danas treba da sedi Zoran Anđelković zvani Baki, pošto je i dalje na čelu Privremenog izvršnog veća Kosova, koji ima 229 službenika. A neću reći šta imaju od materijalno tehničkih sredstava, kolikim fondom raspolažu, koliko novca troše mesečno, a mi nismo našli za shodno da još razrešimo tu ujdurmu i da jednostavno kažemo da li taj PIK radi ili ne radi, da li on treba da se transformiše i kako da se transformiše. Preuzeli smo vlast još 22. januara, a ispada jednostavno da je Zoran Anđelković predsednik, da ponovim još jednom, Privremenog izvršnog veća Kosova i Metohije. On bi trebalo da se predstavlja i da se javlja kod međunarodne zajednice.Prema tome, ukoliko nemamo nameru i ne znam iz kojih razloga ne želimo da ga razvlastimo i razrešimo, da mu oduzmemo to što neovlašćeno koristi, a mnogo toga i mnogo zloupotreba ima u svemu tome, onda dajte da ga uvažimo i da ga pozovemo da u svemu tome učestvuje. Hvala.
Dame i gospodo, poštovani prijatelji, situacija i trenutak u kome se nalazimo su suviše ozbiljni, tako da bih stvarno apelovao kao čovek koji dolazi sa Kosova, iz Kosovske Mitrovice, na sve da tako i shvatimo ovu današnju raspravu, ovu današnju debatu. Ovo nije prilika za verbalni egzibicionizam, niti za dokazivanje oratorstva. Imaćemo sednicu Skupštine na kojoj ćemo pričati, nadam se i malo duže šta je ko radio i kako je radio, da li je ko doprineo čemu i kako je sve do sada rađeno. Međutim, ono što je sada, i apsolutno podržavam prethodne govornike, primarno, to je da je trenutak vrlo ozbiljan i da ćemo danas usvojiti jednu rezoluciju koja ide prema onome prema kome treba da ide, a to su međunarodni činioci, međunarodni faktori i međunarodna zajednica. Takva rezolucija mora biti ozbiljna i takva rezolucija mora pokazati da smo mi kao Skupština, kao narod i ono što čini, što reprezentuje taj narod i tu skupštinu, njena vlada i njena ministarstva, sasvim odgovorni i sasvim ozbiljni ljudi i da jasno i glasno želimo da kažemo i pokažemo da smo za očuvanje srpskog prostora na Kosovu i Metohiji, za očuvanje srpskog entiteta, srpskih institucija i za poštovanje Rezolucije 1244.
Nažalost, mi dolazimo u jednu apsurdnu situaciju, pa Srbi brane Rezolucije 1244, Srbi se zalažu za poštovanje te rezolucije, a onaj ko je odgovoran za sprovođenje te rezolucije, koji je dužan da sprovodi tu rezoluciju i da je poštuje, a to je međunarodna zajednica, ona je ne poštuje i ne uvažava tu rezoluciju. Kršenje rezolucije počelo je sa dolaskom, sa postavljanjem Bernara Kušnera na čelo misije, jer na šta se svelo, svelo se na genocid nad Srbima. Neću vas podsećati, neću pričati koliko je Srba proterano sa Kosova, koliko je kidnapovano, koliki je jad, beda, tragedija i nesreća porodica tih nestalih, kidnapovanih, kojima se ne zna ni traga ni glasa. Neću vas podsećati koliko je raseljenih, proteranih, koliko je zla naneto Srbima na tom prostoru. Jednostavno, sve se to graniči sa jednim genocidom.
Na delu je, poštovani prijatelji, sprega međunarodne zajednice i Albanaca. Albanci, nije ništa novo, žele svoju državu, oni žele Kosovo kao državu. Oni ne žele ništa zajedničko sa Srbima, ne žele ništa zajedničko sa Jugoslavijom, oni jednostavno žele svoju državu, svoje Kosovo, čak i bez naziva Metohija i što to oni žele nije ništa novo. Mi smo to znali, to su Srbi oduvek znali. Neki to nisu hteli da prihvate, neki su bili za bratstvo i jedistvo ili za ostale forme i fraze, međutim, Srbi znaju šta Albanci žele. Ovde je problem što je međunarodna zajednica ta koja pomaže Albancima u tom svom genocidnom cilju, koja podržava tu njihovu genocidnu ideju.
Gospodo draga, ja ću vas podsetiti da se Bernar Kušner na odlasku svoje misije hvalio da je napravljeno na Kosovu stotine hiljada kuća. Mogu vam reći da ni jedna kuća nije napravljena ni jednom Srbinu, ni jednom pripadniku neke nealbanske zajednice. Sve što je urađeno, urađeno je za Albance. Jednostavno, sve što se radi, radi se u tom pravcu. Gospodin Kušner je suprotno rezoluciji o pravima na Kosovu, uveo i zaveo sve poteze i mere da bi pokidao veze između Jugoslavije i Srbije i provincije Kosovo. U tom cilju on je uveo i posebnu valutu na Kosovu, zatim posebnu oznaku, registarske tablice posebne, ostale službe što nikada nisu bile karakteristične za neku autonomiju, da ne navodim da je tu poseban Telekom, sistem železnice i svega ostalog. Jednostavno sve, jer dobro znaju da što manje Srba na Kosovu i što manje srpske i jugoslovenske države, to više nezavisnosti i više samostalnosti Kosova.
Šta je nama činiti? Nama je da se svemu tome odupremo i svemu tome suprotstavimo. Mislim da danas imamo jednu bolju poziciju, jednu pozitivniju poziciju i mi je moramo iskoristiti. Mi moramo uputiti jasnu poruku međunarodnoj zajednici da je dužna da poštuje pezoluciju koju je sama donela, da je jednostavno Savet bezbednosti taj čija se rezolucija mora uvažiti i mora ispoštovati i ako se kaže da će Kosovo dobiti status autonomije, autonomija je jedno, a država drugo.
Prema tome, ono što je prva obaveza rezolucije pre bilo kakvih okvira, izbora i ostalog to je sloboda kretanja i sloboda života dole. Mogu vam reći, a vi to dobro znate, neko manje, neko više, da Srbi u izolovanim sredinama - a ja nažalost ne volim termin enklava, jer mi smo od naroda svedeni na enklave, što je žalosno i tragično - žive jako teško. Oni imaju slobodu samo do kućnog praga, oni nemaju slobodu da odu do svoje njive, do svoje šume. Ne mogu da obrađuju svoja imanja, da seku svoje šume i da koriste svoje pašnjake i ostalo. To nije nikakva sloboda, to nije nikakav život.
Neko je pominjao građane drugog reda. To je nažalost izvan svakog reda. Prva obaveza međunarodne zajednice, na koju mi moramo stalno podsećati i to će biti obaveza naših vlada, naših ministara, ministarstava i naše diplomatije, da ih podsećamo da je njihova obaveza po rezoluciji da omoguće svima na Kosovu i da im garantuju i osiguraju bezbednost. Jednostavno, ono što je žalosno je činjenica da UNMIK i KFOR ne žele da vraćaju Srbe, da su želeli da ih vrate oni bi ih vratili. Za 15 dana, u jednom stampedu, oni su omogućili da se na Kosovu vrati onoliko Albanaca koliko se vratilo i da dođe pride par desetina ili stotina hiljada onih koji nikada nisu živeli na Kosovu, da bi harali, žarili i palili po srpskom prostoru.
Jednostavno, vi imate primer da je još prošle godine, na Uskrs, formirao gospodin Bernar Kušner Komitet za povratak Srba, na čijem čelu su četiri osnovna stuba na Kosovu. Znači, on kao šef UNMIK-a, zatim šef OEBS-a, zatim šef KFOR-a i šef UNHCR-a, sa još daljim proširenjem i taj komitet nikoga nije vratio na Kosovu, nije jer ne želi. Znate šta nam kažu? Vi morate da razgovarate sa Albancima da bi se Srbi vraćali. Mi da smo mogli da razgovaramo sa Albancima, odnosno da su Albanci hteli da razgovaraju sa Srbima i da su hteli da žive sa Srbima do ovoga ne bi ni došlo, ne bi imalo potrebe da dođe međunarodna misija na Kosovo. Jednostavno, gospodo ih KFOR-a i međunarodne zajednice, gospodine Hakerup, vi niste pitali Srbe da li Srbi žele da vraćaju Albance, već ste Srbe bombardovali i Srbiju uništavali da biste vratili navodno Albance na Kosovo i ostale stvari. To je bilo tada vaše pravo, vaš izbor i o tome nećemo pričati. Istorija i ostale stvari će o tome dati svoju reč, ali od vas tražimo da omogućite povratak Srbima i to je vaša primarna dužnost, vaš zadatak. Zadatak znači međunarodne misije i gospodina Hakerupa, koji je na čelu te misije. Njegov zadatak nije da pravi nezavisnost Kosova, da pravi sve okvire za tu nezavisnost, da omeđava i ovim najnovijim postupkom, jednostavno šta je bio postupak sa carinama i sa svim ostalim.
Mogu vam reći da se UNMIK ponaša jako nekorektno, da oni, neću upotrebiti grubu reč, pričaju mnogo neistina, da unose i iznose mnogo deiznformacija. Navešću vam jedan primer. Ako su došli kod vas kao nekog relevantnog srpskog predstavnika i možda popili kafu ili porazgovarali sa vama, čim se dohvate za kvaku oni će ispričati da su nešto dogovorili o čemu vi možda niste ni čuli, niti ste uopšte upoznati. Prema tome, oni se služe raznim neistinama, raznim lažima i to je naš posao da to razobličimo i da ne nasedamo na takve provokacije koje oni rade i koje su spremni da učine.
Jednostavno su se oni svojim najnovijim potezom oko uvođenja carina zatrčali. Njima je trn u oku kompkatna srpska sredina, severno Kosovo, prostor severnog dela Kosova, Kosova i Metohije, i oni su tu, što bi se reklo, hteli da dođu iza leđa Srbima, pa su probali da taj prostor kao i Merdare, prostor, odnosno administrativnu liniju između ostatka Srbije i Kosova i Metohije na Merdaru da ograniče, da omeđe sa carinicima, koji bi punili budžet i iz koga bi oni, između ostalog, finansirali i Kosovski zaštitni korpus, jer se delatnost proširila, pa mora da deluje i na prostoru južne Srbije, na prostoru Makedonije, pa izgleda da novca ponestaje za sve te aktivnosti.
Prema tome, i taj njihov potez dokazuje koliko je neiskrena međunarodna zajednica, koliko je kvarna u tim svojim namerama i koliko je nekorektna. Naše je, još jednom ponavljam, da im ne damo legitimitet u svim tim njihovim naopakim namerama, u svim tim njihovim lošim zamislima, jer mi sigurno kao odgovoran narod, kao odgovorni predstavnici nećemo dozvoliti da sami sebe uništavamo, da sami sebe proterujemo i da sami sebi potpisujemo nekakve smrtne presude. Nemoj da se zavarava niko, Srbi sigurno u takvim izborima, u takvim pokrajinskim institucijama, neće učestvovati, pa neka bude šta bude. Sigurno, bez povratka Srba, bez garantovane bezbednosti i slobode življenja za Srbe u takvim institucijama, u takvim organizacijama vlasti ili samouprava mi sigurno nećemo učestvovati. Hvala.
Dame i gospodo, dragi prijatelji, ovih dana, kada je na dnevnom redu usvajanje budžeta, odnosno paketa ekonomskih zakona, mnogo je teško ne pričati, ne vezati te ekonomske zakone sa nekim političkim temama. Inače, dolazim sa Kosova, i o tom problemu ću pričati i na temu vezanu za budžet i za paket poreskih zakona koji se dotiču i Kosova.
Sve bih ove kolege i gospodu, koji su ovde tako drčno branili Kosovo i zalagali se za Kosovo u ovoj sali, a mogu takođe i u beogradskim restoranima vrlo lepo da brane Kosovo i da ga pomažu, pozvao da dođu u Kosovsku Mitrovicu, ako ne mogu dalje, i da se tamo pridruže narodu, da obiđu, jednostavno, dan - dva, i da se na kraju, ako ništa drugo, vrate. Ako ne mogu ništa više da pomognu, makar mogu da dovedu neku televizijsku ili novinarsku ekipu, da se makar slikaju tamo, sa tim jadnim i napaćenim narodom, koji dole živi vrlo teško i vrlo naporno.
Prema tome, ne bih voleo da nas više na Kosovu brane oni koji su nas do sada branili. Mi znamo kako smo prošli od tih naših branilaca, kako smo odbranjeni. Ono što su oni uradili, počevši od Josipa Broza, preko ovog kome ne želim ni ime da pomenem i onih koji su mu pomagali u svemu tome, je jedna katastrofa, jedna situacija u kojoj se našla Pokrajina Kosovo i Metohija, u kojoj se našao srpski narod i ostale nealbanske zajednice. Na ovoj novoj vladi, na vladi DOS-a je zadatak da ispravi to što su oni uradili, tako katastrofalno stanje koje su oni ostavili. To se mora ispraviti i mora se popraviti. To je veliki napor, i u tom pravcu cenim zalaganje nove Vlade i mladog ministra gospodina Đelića na jednom velikom naporu koji je uložen u izradi ovog budžeta i ovog paketa poreskih zakona. Možda ima nečega tu što se može popraviti, doterati. Tu su amandmani, tu je ostalo.
Ono što hoću da kažem po ovom pitanju, to je pitanje Privremenog izvršnog veća, tzv. PIVK, na čijem čelu je Zoran Anđelković-Baki. To je telo koje i dan danas funkcioniše. U ovom budžetu nismo ništa videli na tu temu. Znam da tek dolazi usvajanje završnog računa Privremenog izvršnog veća Kosova, i to je takođe obaveza ove skupštine, jer, na žalost, drugog organa nema koji će to usvojiti. Oni i dan danas raspolažu sa materijalno-tehničkim sredstvima. Videćemo koliko su oni potrošili u tom budžetu i kako će se na osnovu toga planirati sredstva koja će se trošiti u ovoj godini u ovom budžetu. Jednostavno, neko je spominjao ovde da postoji određeni nivo lokalne samouprave na Kosovu. Postoji, i to je nivo lokalne samouprave koju nažalost kontrolišu i dalje ostaci starog režima, a to je ono što se mora preko ove skupštine završiti. Jednostavno, ne može se ovde uzimati novac iz budžeta, iz ovog budžeta o kome pričamo, i ne može se organizovati autobuski prevoz da bi se održale straže ispred kuće u Užičkoj ili Tolstojevoj ulici. Prema tome, to je jedan posao koji treba odraditi.
Ne znam pod kojom stavkom će biti planirano, a mislim da Vlada mora uzeti u razmatranje stavku da se mora vraćati proterani srpski narod na Kosovo i Metohiju. Ako očekujemo da ga vraća Tači ili Kušner ili slični, to nećemo dočekati nikada. Nažalost, to je naša obaveza, naše Vlade, jer jedino mi to možemo i moramo uraditi. Onda se mora predvideti stavka u tom pravcu, da se sredstva iz određenih stavki usmeravaju u tom pravcu, jer znate kakva je situacija, sve je popaljeno, sve je uništeno, i treba onima koji mogu i koji se žele vratiti tamo gde se mogu vratiti. Nažalost, ima pojedinih mesta gde se, učinkom mnogih koji su zajedno radili na tome, Srbi nikada neće vratiti, ali i ta se stavka mora pronaći.
Još jednu stvar ću reći, nisam video u amandmanima, mislim da ovde ima ljudi koji su zaduženi za baznu proizvodnju, za sirovine itd. Mislim da je stavka za geološka istraživanja veoma mala. Ja ovo govorim kao zamenik generalnog direktora "Trepče" iz Kosovske Mitrovice. Vi znate da nam je ulaganje u sirovinsku bazu bilo zapušteno. U tom pravcu, želim od Vlade Srbije da inicira donošenje zakona o geološkim istraživanjima, gde bi se to sveobuhvatno obradilo, kako geološka istraživanja po pitanju ruda i minerala, tako i u naftnoj i ostalim industrijama, jer je to veoma bitan plan i program.