DUŠAN MARIĆ

Srpska napredna stranka

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Dušan Marić je do sada bio poslanik tri puta. Prvi put je izabran za poslanika u osmom sazivu, od 2008. do 2012, drugi put u 12.sazivu, od 2020. 2022. godine, i treći put u 13. sazivu, od 2022. do 2023. godine.

U 12. sazivu bio je zamenik člana Odbora za zaštitu životne sredine. Tokom 12. saziva na redovnim skupštinskim zasedanjima je proveo 125 sati, 16 puta se obraćao u plenumu, nije učestvovao u postavljanju poslaničkih pitanja, kao ni u traženju obaveštenja i objašnjenja. Što se tiče prisustva glasanjima za akte, prisustvovao je 202 puta, od čega je za 201 akt glasao “za”.

U 13. sazivu izabran je za poslanika kao 82. na listi ALEKSANDAR VUČIĆ – Zajedno možemo sve, mandat mu je potvrđen 01.08.2022. godine. U 13. sazivu bio je deo poslaničke grupe ALEKSANDAR VUČIĆ – ZAJEDNO MOŽEMO SVE, član Odbora za dijasporu i Srbe u regionu i Odbora za zaštitu životne sredine, i zamenik člana Odbora za kulturu i informisanje.

U 14. sazivu izabran je za narodnog poslanika kao 71. na listi Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane, mandat mu je potvrđen 06. februara 2024. godine.

U 14. sazivu deo je poslaničke grupe ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane. Član je Odbora za dijasporu i Srbe u regionu i Odbora za zaštitu životne sredine, i zamenik člana Odbora za kulturu i informisanje. Takođe, predsednik je Parlamentarnog foruma Republika Srbija – Republika Srpska.


BIOGRAFIJA

Dušan Marić rođen je 10. januara 1963. godine u Šemenovcima kod Kupresa, po zanimanju je novinar, živi u Velikoj Plani.

Od 1983. godine radio je kao novinar. Bio je glavni i odgovorni urednik "Studenta" i "Velike Srbije".

Učesnik je ratova od 1991. do 1995. godine. Posle povratka sa ratišta, do 1998. godine, radio je u beogradskom dopisništvu "Javnosti" iz Pala, glasilu Republike Srpske, a od 1998. do 2005. godine bio je dopisnik iz Srbije srpskog "Oslobođenja" u Istočnom Sarajevu. Objavio je i osam knjiga.

Od 2008. do 2012. bio je predsednik Skupštine opštine Velika Plana. Od 2016. do 2020. godine bio je pomoćnik predsednika opštine Velika Plana, a od 2020. godine ponovo je predsednik Skupštine opštine Velika Plana.

Bio je član Srpske radikalne stranke, u kojoj je, sve do istupanja iz stranke 2014. godine, bio član Centralne otadžbinske uprave, član Izvršnog odbora i predsednik Podunavskog okružnog odbora.

U drugoj polovini 2015. godine učlanio se u Srpsku naprednu stranku.


Poslednji put ažurirano: 16.09.2024, 09:41

Osnovne informacije

  • Srpska radikalna stranka
  • Velika Plana
  • 10.01.1963.
  • novinar

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

Šesta vanredna sednica , 15.01.2026.

Poštovani građani, poštovani narodni poslanici, kada

su u pitanju pravosudni zakoni, o kojima mi danas raspravljamo, ja ću glasati za predložene promene, ali mislim da one neće biti dovoljne da se stanje u srpskom pravosuđu normalizuje i da država povrati uticaj nad podmetnutim delom svog pravosudnog sistema.

Iz tog razloga što postojeća ustavna i zakonska rešenja sudovima i tužilaštvima, sudijama i tužiocima, koji to hoće, omogućavaju da budu država u državi, da budu nedodirljivi, nedodirljivi od pravde, nedodirljivi od odgovornosti i nedodirljivi od države, od države koja je obezbedila istim tim ljudima besplatno školovanje, koja im je obezbedila posao, koja im je sagradila zgrade u kojima rade, koja im nabavlja opremu i kancelarijski materijal, koja im plaća kupovinu službenih automobila, države koje im plaća račune za vodu, struju, telefon, države koja im plaća službeno obezbeđenje i države koja na kraju krajeva plaća kaznu za njihove promašaje za njihovo nezakonito postupanje.

Čuli smo ovde podatak samo u četiri, pet predmeta da je država morala da plati štetu od 150 miliona evra. Sa tim parama mi u Velikoj Plani, Smederevskoj

15/2 AL/IR

Palanci i Smederevu su mogli asfaltirati sve jednu ulicu pozlatiti, sve jedan sokak i oni su nedodirljivi i ni po jada da se jedan broj sudija i tužioca nije odmetnuo u hajduke, počeli su da se bave politikom, iako je to njima zakonom zabranjeno, i tom politikom koja podriva srpski pravosudni sistem, politikom koja ugrožava ustavni poredak Republike Srbije i politikom koja objektivno ugrožava stabilnost Republike Srbije. Mislim da je to nedopustivo. Iz tih razloga da treba izvršiti ustavne i zakonske promene koje će omogućiti da ministar pravde i Narodna skupština Republike Srbije imaju veću kontrolu nad izborom sudija i tužilaca, veću kontrolu njihovog rada i da se više pitaju u slučaju njihovog eventualnog razrešenja.

Ovo mislim sada, ovo sam mislio pre 15 godina kada sam bio u opoziciji, ovo ću misliti za 15 godina zato što mislim da ovo nije stranačko pitanje, nije političko pitanje, ovo je državno pitanje i apsolutno nije bitno ko je na vlasti.

Dakle, ne može u ozbiljnoj državi pravosudni sistem da bude potpuno nezavistan od te države.

Predlog Vlade Srbije da donesemo odluke kojima pokrov za mošti kneza Lazara, krunu i kraljevsko žezlo kralja Petra Karađorđevića i još dva muzejska eksponata proglašavamo za kulturno dobro od izuzetnog značaja je još jedna potvrda posvećenosti države, posvećenosti ove vlasti i posvećenosti SNS očuvanju kulturnog blaga i negovanju kulture sećanja.

Na tom polju poslednjih godina ostvareni su rezultati kojima mi objektivno možemo da budemo ponosni i oni govore o privrženosti našoj našoj državi, našoj naciji, našoj veri i našoj tradiciji.

Ja ću pomenuti neke od tih rezultata. Proglašavanje dana proboja Solunskog fronta za Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave. Taj dan obeležavamo zajedno sa Republikom Srpskom, sa Srbima iz BiH, Srbima iz Makedonije, Srbima iz Crne Gore i ostalim državama iz regiona. Zajedno sa Republikom Srpskom i Srbima iz regiona obeležavamo Sretenje. Zajedno obeležavamo godišnjicu zločinačke akcije „Oluja“. Zajednički obeležavamo početak zločinačke agresije NATO pakta na SRJ. Zajednički obeležavamo stradanje srpskog naroda u „Jasenovcu“ i drugim ustaškim logorima. Zajednički obeležavamo stradanje srpskog naroda u Podrinju.

Svake godine 9. januara veliki broj ministara i poslanika iz Narodne skupštine idu u Banjaluku i učestvuju, prisustvuju obeležavanju 9. januara Dana Republike Srpske i Dana boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske.

Da istaknem još jednu činjenicu, da nikada u istoriji država nije ulagala veća sredstva u kulturu, u očuvanje kulturnog nasleđa, u crkve, manastire i u ustanove kulture.

Zašto ovo sve ističem? Zato što smo pre 15, 20 godina imali situaciju da neke od ovih događaja, neke od ovih datuma ne da nismo obeležavali kao država, nego nismo ih ni pominjali, nije bilo preporučljivo da se pominju. Najviši državni funkcioneri su izbegavali zato što nisu hteli ili zato što nisu smeli da kažu da je zločinačka agresija NATO pakta na SRJ agresija. Izbegavali su da kažu da je „Oluja“ najveće etničko čišćenje posle Drugog svetskog rata ratni zločin. Ali su se zato setili da jednu srušenu zgradu, jednu razvalinu koja objektivno nema nekakvu arhitektonsku vrednost, koja je ideološki spomenik komunističkom pokretu Josipa Broza proglase za kulturno dobro. Naravno mislim na zgradu tzv. Generalštaba.

15/3 AL/IR

Kada sam već kod te zgrade, želim da kažem i to da je sudski proces koji je pokrenut protiv ministra Nikole Selakovića politički proces i to vidi svako onaj ko svet oko sebe gleda svojim očima. Vi iz opozicije i vaši mediji stalno guslate o potrebi da postoji pravna država, guslate o odgovornosti, o pravu i pravdi, a vi ste tog čoveka proglasili krivim ne pre izricanja sudske presude, nego pre nego što je sudski postupak uopšte počeo.

16/1 MZ/MJ 12.35-12.45

Vršite javni linč nad čovekom zbog toga što je Vlada Srbije donela odluku da srušena zgrada bivšeg Ministarstva odbrane nije više kulturno dobro. Insistirate na odgovornosti, na pravnoj, političkoj i svakoj drugoj odgovornosti, pa ja onda postavljam jedno pitanje – šta ste vi uradili na utvrđivanju i političke i pravne odgovornosti za to što je neko zapalio jednu zgradu koja je spomenik kulture, što je viši status zaštite nego kulturno dobro, konkretno mislim na 5. oktobar i paljenje ove zgrade u kojoj se mi danas nalazimo.

Šta ste vi uradili po pitanju utvrđivanja odgovornosti za to kriminalno delo? Da li ste procesuirali nekog od tih piromana? Niste. Ispada da je za vas važnija jedna zgrada, ruševina, koja je objektivno ideološki spomenik, od ove zgrade koja je sedište najvažnije institucije u državi, koja je simbol Beograda, koja je simbol Srbije, koja ima izuzetno lepa arhitektonska rešenja i koja jeste spomenik kulture. I dok se mi trudimo da muzejski vredne eksponate zaštitimo tako što ih proglašavamo za kulturno dobro od izuzetnog značaja, vaše pristalice su 5. oktobra upale u ovu zgradu i iz ove zgrade odnele oko 300 predmeta, među kojima su bili i izuzetno vredni umetnički predmeti, bilo je nekih slika koje su vredele i po nekoliko desetina hiljada evra. Da li ste vi utvrdili odgovornost ljudi koji su organizovali te proteste, ljudi koji su palili

Skupštinu, ljudi koji su direktno učestvovali u pljački Skupštine? Niste to uradili.

Iako za razliku od onog nesrećnog dana kada je ubijen premijer Đinđić, kada su kamere u zgradi Vlade bile pogašene, 5. oktobra je video nadzor u Skupštini Srbije bio uključen i vi ste, da ste hteli, mogli utvrditi odgovornost bar za to ko je kriv za paljenje zgrade parlamenta. Vi to niste uradili i ne zna se šta je gore, da li to niste učinili zato što niste hteli ili zato što niste smeli, jer su možda u tome učestvovali i neki vaši aktivisti, ali šta god da je u pitanju, vi ste tim nečinjenjem sebe diskreditovali kao nekoga ko može nama da drži predavanje o tome kako se neguje kultura, kako se čuva kulturno nasleđe i kako se neguje kultura sećanja. Hvala vam.

Druga sednica Drugog redovnog zasedanja , 10.11.2025.

Hvala.

Poštovani građani, poštovane kolege, ja sam u politici prilično dugo i učestvovao sam u mnogim izbornim procesima, ali nijedan od njih nije trajao ovoliko dugo koliko traje izbor Saveta REM-a. Narodski rečeno - oteglo se ko gladna godina. Naravno da smo za to krivi mi iz vlasti, ali glavna krivica je na strani opozicije, a evo i zbog čega.

Mi godinu dana slušamo kako opozicija i opozicioni mediji prozivaju nas iz vlasti, Srpsku naprednu stranku, zašto se ne bira Savet REM-a? Istovremeno, godinu dana opozicija čini sve što može, i nogama i rukama, da Savet REM-a ne bude izabran.

Odbor za kulturu i informisanje ima 34 člana i zamenika člana, uglavnom polovina iz vladajućih, polovina iz opozicionih stranaka. U radu Odbora u poslednjih nekoliko meseci redovno su učestvovala samo dva predstavnika opozicije i to u svakom slučaju govori koliko njih zanima izbor članova Saveta REM-a.

Drugi podatak koji to ilustruje jeste činjenica da smo mi pre nekoliko meseci završili prvi postupak izbora članova Saveta REM-a i taman kada smo posao doveli do kraja, bukvalno zadnjeg dana, opozicija je izvršila pritisak na kandidate i oni su povukli svoju kandidaturu i bukvalno nas prisilili da krenemo u novi postupak.

O čemu se ovde radi i šta je u pitanju? U pitanju je to što opoziciji ne odgovara, bez obzira na ovo što oni pričaju, da Savet REM-a bude izabran. Ne odgovara im zato što je to medijski atraktivna tema na kojoj oni mogu da guslaju i kritikuju vlast.

Na osnovu ovoga što su kolege iz opozicije ovde govorile, neko ko je neupućen bi mogao steći utisak kako se oni zalažu za slobodu medija, kako se zalažu za slobodnu uređivačku politiku Radio-televizije Srbije, međutim, to je obmana. Ja ću podsetiti ovde samo na tri primera koji to pokazuju, tri primera iz tri decenije i ti primeri pokazuju kontinuitet njihove politike, politike njihovog odnosa prema slobodi informisanja i prema Radio-televiziji Srbije.

Najavu te politike smo imali 5. oktobra 2000. godine, kada su oni sa bagerom koji je vozio onaj njihovi čuveni intelektualac Džo oslobodili zgradu Radio-televizije Srbije u Takovskoj ulici, prilično je opljačkali a potom je zapalili. Tako je RTS postala prvi medijski servis u Evropi iz kojeg se ne emituju program, nego se emituju dimni signali, kao u onim filmovima o Sijuksima, Apačima, Bleku Steni, Zagoru, itd, itd.

Drugi slučaj koji ću pomenuti je sledeće decenije, 17. mart 2019. godine, kada je opozicija sa fantomkama i motornim testerama upala u zgradu RTS, polupala ulazna vrata, polupala prozore, došli do studija iz kojeg se emituje program i zahtevali da se tako fino uparađeni uključe direktno u program. Ja mislim da smo mi iz vlasti i policija tada napravili propust što ih nismo pustili, da Srbija vidi i to čudo neviđeno, kako se brani sloboda informisanja sa motornim testerama.

Treći slučaj, pominjale su ovde kolege, jeste ovaj slučaj od proletos, kada smo imali blokadu RTS. Mi smo u Evropi, u Srbiji, u centru Beograda, praktično dve-tri nedelje imali talačku krizu. Zgrada RTS i prostor oko nje je pretvoren u jedan geto, ljudi nisu mogli slobodno da se kreću, nisu mogli da rade svoj posao, nisu mogli da idu da kupe hranu, nisu mogli da izlaze da pokupe decu iz vrtića i iz škole.

Ono što je mene posebno zapanjilo jeste činjenica da niko iz opozicije, niko od vas to nije osudio. Naprotiv, vi ste podržali tu blokadu. Ni jednom jedinom rečju niste osudili činjenicu da su pojedini ljudi fizički napadani, da su pljuvani, niste čak osudili ni to što su blokaderi lepili poternice za pojedinim urednicima i novinarima RTS samo iz razloga zato što ne podržavaju njihove nasilne proteste. Praktično, čast opoziciji tada je spasila samo ova poslanička grupa MI - Glas naroda, Branko Pavlović. Jedino su oni osudili to nasilje i to divljaštvo.

Inače, smatram da i mi iz vlasti i vi iz opozicije preterujemo u davanju značaja REM-u. Znate, ljudi ne glasaju za REM, ljudi glasaju zbog svojih ubeđenja, zbog svojih interesa. Glasaju za one za koje pretpostavljaju da će imati nekakav interes od njih, da će njihova porodica imati koristi od toga i da će država imati korist od toga. Naime, 95% građana Srbije nema pojma šta znači REM, niti ih to zanima.

Za kraj, ja smatram da su tzv. slobodni medijski servisi u stvari još jedna u nizu podvala zapada, koje je zapad nama jeftino prodao, kao ciglu, a te podvale im služe da narušavaju suverenitet nezavisnih zemalja, kao što je to slučaj sa pričom o nezavisnom pravosuđu, pa država te školuje, država ti da posao, država ti daje zgradu, država ti plaća struju, vodu i sve ostalo, a ti si nezavistan od države. Mislim da to nije normalno. To postoji u Srbiji, ali upravo ovo što nam se sada događa u Srbiji pokazuje koliko to nije normalno.

Smatram da svaka država treba da ima nacionalnu televiziju, da ima nacionalni radio, da ta nacionalna televizija i nacionalni radio treba da emituju, da propagiraju nacionalnu politiku, državnu politiku, da tu državnu politiku treba da trasira državno rukovodstvo, parlament, Vlada i predsednik Republike, a njih, kao što znamo, bira narod. Hvala.

Druga sednica Drugog redovnog zasedanja , 06.11.2025.

Poštovani građani, poštovane kolege, uz uvažavanje svih argumenata, ja ću podržati donošenje ovog zakona, ali ću biti protiv prihvatanja ovog amandmana, a evo i zbog čega.

Kao neko ko je pune četiri godine proveo na ratištima, jedno vreme mi je komanda bila baš u toj zgradi. Potpuno mi je svejedno da li će zgrada Generalštaba biti srušena ili će biti obnovljena. Nemam stav o tom pitanju, ali imam stav da ta zgrada, realno govoreći, ne može da bude ni spomenik kulture i kulturno dobro zato što nema ni posebnu arhitektonsku vrednost, zato što nema ni nekakve vredne umetničke elemente i zato što nema skoro nikakav istorijski značaj.

Ta zgrada može da bude ideološki spomenik i za neke od kolega iz opozicije ona to jeste. Ideološki spomenik komunističkoj vlasti i Josipu Brozu i zbog toga im je ta zgrada toliko prirasla za srce, ali ideološki spomenik jednom pokretu koji je 1941. godine, da bi izveo revoluciju i došao na vlast, inicirao građanski rat u Srbiji u kojem je poginulo skoro 100 hiljada ljudi i u kojem su iskopani rovovi čije posledice vidimo danas, čak i u ovome parlamentu, a posebno na ulici ispred parlamenta.

Što se simbolike tiče, uvažene kolege iz opozicije su u pravu kada kažu da je ta zgrada simbol otpora Srbije i Jugoslavije agresiji NATO pakta. To je tačno, ali je isto tako tačno da je ta zgrada simbol JNA, vojske koja nije opravdala smisao svog postojanja, vojske koja nije izvršila svoj zadatak, vojske koja nije ispunila svoju ustavnu obavezu, a to je da sačuva Jugoslaviji, da sačuva njen ustavni poredak. Podsećam, čim je počeo rat, ona se nesrećna raspala kao kula od karata.

Za one koji ne znaju, da kažem, zgrada Generalštaba je zamišljena kao simbol kanjona reke Sutjeske. U tom kanjonu su se za vreme Drugog svetskog rata odigrale dve najveće bitke na ovim prostorima. U prvoj, u maju i jun 1943. godine, nemački nacisti, okupatori su opkolili 17 hiljada partizana, proletera sa vrhovnim štabom, dobrih i hrabrih sinova srpskog, ali i hrvatskog i muslimanskog naroda. Nažalost, u tom obruču je ostalo oko devet hiljada partizana. Bogu hvala, partizanski pokret je preživeo taj obruč ali, nažalost, dve godine kasnije četnički pokret nije preživeo obruč u kojem se našao, u tom istom kanjonu Sutjeske.

Naime, u maju 1945. godine, partizani su opkolili više od 10 hiljada pripadnika Ravnogorskog pokreta tzv. četnika u kanjonu Sutjeske i na ne pokopanim kostima svojih saboraca, koje su ostale rasute po kanjonu Sutjeske, izvršili strašan masakr pripadnika četničkog pokreta. Prema različitim procenama, tamo je ubijeno najmanje pet hiljada, a možda i više od 10 hiljada pripadnika Ravnogorskog pokreta. Samo u jamu Miljevina bačeno je nekoliko stotina srpskih mladića. I za njih važi ono što sam rekao za partizane – junačkih sinova srpskog naroda.

Kod mene se sad javlja jedna retorička dilema – da li je ta zgrada Generalštaba trebala da simbolizuje ovaj poraz partizana u sukobu sa Nemcima ili pobedu partizana nad četnicima i uništenje Ravnogorskog pokreta, odnosno vojske Draže Mihailovića.

Šta je tu sporno, a na šta je bitno podsetiti? Skupština Srbije je donela zakon kojim je Ravnogorski pokret proglašen za antifašistički pokret i u svemu izjednačen sa partizanskim pokretom.

Što se tiče predavanja koje ovde slušamo o neophodnosti da zgrada Generalštaba ostane kao nekakav spomenik NATO agresiji, malo je licemerno da nam o tome govore ljudi koji su na vlasti bili 12 godina. Na vlast su došli upravo nakon agresije NATO pakta. Šta su za 12 godina uradili sa tom zgradom? Nisu uradili ništa. Naravno, neke od stranaka tada nisu postojale, ali vi ste ideološki naslednici stranaka DOS-a i o tome govorim i građani Srbije razumeju o čemu govorim.

Nama predavanje o patriotizmu, o tome kako je neophodno da baš na zgradi Generalštaba očuvamo uspomenu na agresiju NATO pakta govore sledbenici politike koja je raspustila, rasformirala Prištinski korpus, najelitniju jedinicu Vojske Jugoslavije koja je podnela teret junačke odbrane Savezne Republike Jugoslavije najviše na Kosovu i Metohiji.

Nama predavanje o patriotizmu drže sledbenici politike koja je rasformirala 72. specijalnu brigadu i 63. padobransku brigadu, sledbenici politike koja je odmah nakon završetka NATO agresije, penzionisala, naravno prevremeno, nekoliko stotina oficira koji su komandovali odbranom SRJ na Kosovu i Metohiji, kadrovski osakatila Vojsku Jugoslavije, državi nanela ogromnu štetu, jer mora da plaća penzije ljudima u najboljem životnom dobu, koji umesto da rade svoj posao moraju da sede kod kuće.

Nama o patriotizmu pričate vi koji ste sledbenici onih, politički sledbenici onih koji su generale Ojdanića, Pavkovića i Lazarevića, koji su junački komandovali odbranom Kosova i Metohije i SRJ, smenili i poslali u Haški tribunal.

I na kraju, nama o patriotizmu držite predavanje vi koji ste vrhovnog komandanta odbrane Jugoslavije od agresije NATO pakta, tri puta biranog predsednika Srbije i SRJ, Slobodana Miloševića, izručili sudu NATO pakta da tamo bude ubijen, čime je Srbija, odnosno SRJ postala prva savremena evropska država koja je svog predsednika izručila sudu strane zemlje. I kada ste to učinili? To ste učinili na Vidovdan, najveći srpski nacionalni praznik, simbol srpske borbe za Kosovo i Metohiju i srpske borbe za slobodu.

Za kraj, šta god da se tamo bude radilo i gradilo, niko od nas ne zna šta će se graditi i raditi, ako se bude gradio bilo kakav memorijalni kompleks, ako se bude gradilo bilo kakvo spomen obeležje, ono što je jedino važno je da se načinom na koji to bude urađeno sadržajem ni na koji način ne povredi dostojanstvo ove države i uspomena na herojsku odbranu srpskog naroda od agresije ovih fašista iz NATO pakta. Hvala vam.

Imovinska karta

(Velika Plana, 04.08.2022.)

Funkcija Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija Izvor prihoda Interval Neto prihod Valuta Vreme obavljanja / od-do
Predsednik Skupština opštine Velika Plana Opština Mesečno 36000.00 RSD 21.08.2020 -
Narodni poslanik Narodna skupština Republike Srbije Republika Mesečno 130000.00 RSD 01.08.2022 -